- 1 -              I Kž 508/2018-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 508/2018-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog I. P., optužene Z. U.-G. i optužene A. V. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 21. prosinca 2017. broj K-13/2015-72, u sjednici održanoj 1. lipnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optužnog I. P., odvjetnika dr. sc. D. P., branitelja optužene Z. U.-G., odvjetnika P. T. i branitelja optužene A. V., odvjetnika Z. M.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaćaju se žalbe optuženog I. P., optužene Z. U.-G. i optužene A. V., ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu, u ponovljenom postupku, optuženi I. P., optužena Z. U. G. i optužena A. V. proglašeni su krivima da su na način i pod okolnostima opisanim u točki I. a), b) i c) izreke te presude počinili produljeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi s člankom 52. KZ/11., pa su na temelju istog zakonskog propisa osuđeni, i to: optuženi I. P. na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a temeljem članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava dio kazne zatvora u trajanju šest mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju dvije godine neće se izvršiti ako optuženi I. P. u roku dvije godine i šest mjeseci ne počini novo kazneno djelo, optužena Z. U.-G. osuđena je na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optužena Z. U.-G. u vremenu provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, dok je optužena A. V. osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optužena A. V. u vremenu provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - u daljnjem tekstu: ZKP/08.) optuženom I. P. naloženo je da na ime troškova postupka plati iznos od 45.000,00 kuna, od čega 40.000,00 kuna otpada na materijalne troškove te 5.000,00 kuna na ime paušalnih troškova postupka, optuženoj Z. U.-G. naloženo je da na ime materijalnih troškova plati iznos od 10.000,00 kuna, a na ime paušala iznos od 5.000,00 kuna, dok je optuženoj A. V. naloženo da na ime materijalnih troškova plati iznos od 10.000,00 kuna, a na ime paušala iznos od 5.000,00 kuna.

 

3. Na temelju članka 77. KZ/11. uz primjenu članka 560. stavak 2. ZKP/08. od optuženog I. P. oduzeta je dobit (ispravno: imovinska korist) u iznosu od 1.939.473,00 kuna, a od optužene Z. U.-G. i od optužene A. V. u iznosu od po 185.998,00 kuna svakoj te je naloženo da isplate navedenu novčanu protuvrijednost u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

4. Nasuprot tome, pod točkom II. izreke pobijane presude, na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08. odbijena je optužba, i to protiv optuženog I. P. da bi počinio produljeno kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., a protiv optužene Z. U.-G., optužene A. V., optužene I. V. i optužene O. R. da bi počinile produljeno kazneno djelo pomaganja u utaji poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. u vezi sa člankom 38. i 52. KZ/11.

 

5. Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona te odluke o kaznama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izreknu „bezuvjetne“ kazne zatvora u primjerenom trajanju.

 

6. Optuženi I. P. žalbu protiv osuđujućeg dijela presude podnio je po branitelju dr. sc. D. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno da se ista preinači na način da se prema optuženiku primijeni uvjetna osuda te da ga se u cijelosti ili djelomično oslobodi naknade troškova kaznenog postupka, odnosno da se pobijana presuda u cijelosti ili djelomično ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Žalbom je zatraženo da se o sjednici vijeća obavijesti optuženika i branitelja.

 

7. Optužena Z. U.-G. žalbu protiv osuđujućeg dijela presude podnijela je po branitelju P. T. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Žalbom je zatraženo da se o sjednici vijeća obavijesti optuženicu i njezinog branitelja.

 

8. Žalbu protiv osuđujućeg dijela presude podnijela je i optužena A. V. po branitelju Z. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zatraženo da se o sjednici drugostupanjskog vijeća obavijesti optuženicu i njezina branitelja.

 

9. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbe optuženih s prijedlogom da se iste odbiju kao neosnovane.

 

10. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

11. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženih u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženici i njihovi branitelji, kao i državni odvjetnik. Sjednici vijeća su nazočili branitelj optuženog I. P. odvjetnik dr. sc. D. P., branitelj optužene Z. U.-G. odvjetnik P. T. te branitelj optužene A. V. odvjetnik Z. M., dok uredno pozvani optuženi I. P., optužena Z. U.-G. i optužena A. V., kao ni državni odvjetnik nisu pristupili pa je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

12. Žalbe optuženog I. P., optužene Z. U.-G. i optužene A. V. su osnovane, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

13. U pravu su optuženi I. P., optužena Z. U.-G. i optužena A. V. kada u žalbama ističu da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije otklonio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje mu je ukazano rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-400/2012 od 25. veljače 2015., a da je počinio i nove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

13.1. Naime, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud je ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. obzirom da ista ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su izneseni potpuno su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, zbog čega se ta presuda ne može ispitati.

 

13.2. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ponovno samo paušalno navodi dijelove nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, pri čemu ne daje svoju kritičku ocjenu tog nalaza niti nalaz dovodi u vezu s ostalim dokazima i obranama optuženih. Nejasno je i što je točno na temelju knjigovodstvenog nalaza prvostupanjski sud zaključio te u kojim je to dijelovima i zaključcima novoprovedeno knjigovodstveno vještačenje (u ponovljenom postupku provedeno po vještaku S. G.) u suglasju sa ranije provedenim vještačenjem (po vještaku S. Ć.), kako to sud konstatira. Osim navedenog, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi paušalno utvrđuje da su optuženici postupali suprotno članku 406. stavak 2. i članku 430. Zakona o trgovačkim društvima i članku 21. Statuta Društva, kao i suprotno ugovorima o radu, iako ne iznosi sadržaj normi koje bi optuženici povrijedili niti daje razloge i cilj postupanja svakog od navedenih optuženika u vezi njihovih svojstava kao odgovornih osoba u konkretnom slučaju.

 

13.3. Osim navedenog, a u pogledu odluke skupštine društva B. od 22. travnja 1997., za koju prvostupanjski sud utvrđuje da je krivotvorena jer članovi društva O. R. i A. H., vlasnice po 10 % udjela, tvrde kako za takvu odluku ne znaju, sud još i dodatno iznosi razloge (list 17) zašto drži da je citirana odluka nezakonita pozivajući se na članke Statuta trgovačkog društva B. te Zakon o trgovačkim društvima (dalje u tekstu: ZTD) koji se odnose na način pozivanja na skupštine trgovačkih društava, pri tome ne dovodeći u vezu odredbe Statuta i ZTD-a sa konkretnim okolnostima. Stoga je ostalo nejasno prvostupanjski sud drži li da sjednica društva od 22. travnja 1997. uopće nije održana (nego je mimo sjednice donesena „krivotvorena“ odluka) ili da je sjednica nezakonito održana pa da odluka na koju se poziva, zbog nedostataka u sazivanju sjednice, nije zakonita.

 

13.4. Nadalje, u pravu su žalitelji kada tvrde da prvostupanjski sud u pogledu radnji počinjenja iz produljenog kaznenog djela  iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. opisanih u točki I.b) izreke nije iznio jasne razloge o odlučnim činjenicama (da li su službena putovanja koja se navode u putnim nalozima i nalozima za uporabu osobnog vozila u službene svrhe u inkriminiranom razdoblju, uopće izvršena), a i da je obrazloženje u odnosu na ovu točku izreke pobijane presude proturječno samoj izreci.

 

13.5. Naime, sud se u ovome dijelu poziva na nalaz i mišljenje knjigovodstvenih vještaka zaključujući (list 16) da konkretni putni nalozi koji su predmet ovog kaznenog postupka nisu isprave podobne za knjigovodstveno priznavanje jer nemaju sadržaj propisan Zakonom o računovodstvu („Narodne novine“, broj 90/92-109/07). Međutim, u konkretnom slučaju predmet optužbe nije zakonitost knjigovodstvene dokumentacije, već izvršenje poslovnih putovanja, u vezi kojih sud ne iznosi jasne razloge, a za koje bi optuženi I. P. neopravdano iz blagajne društva B. preuzeo ukupno 215.817,90 kuna, koji iznos je zadržao za sebe. Osim toga, iznoseći u obrazloženju presude okolnosti iz kojih zaključuje da su optuženici počinili radnje izvršenja iz produljenog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju opisanog u točki I. b), navodi kako konkretni putni nalozi ne zadovoljavaju kriterije knjigovodstvene isprave sukladno  Zakonu o računovodstvu, pa se u tom dijelu dovodi u proturječje sa izrekom pobijane presude jer postupanje suprotno Zakonu o računovodstvu optuženicima uopće nije stavljeno na teret.

 

13.6. Osim naprijed istaknutog, a u odnosu na što je posebno ukazano rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-400/2012 od 25. veljače 2015., u pobijanoj presudi ponovno izostaju razlozi u pogledu oduzimanja imovinske koristi (koju prvostupanjski sud pogrešno naziva „dobiti“, što dodatno doprinosi nejasnoći pobijane presude jer je suština konkretnog predmeta isplata dobiti sukladno vlasničkim udjelima u TD B.). Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude samo konstatira da se od optuženog I. P. oduzima dobit (ispravno: imovinska korist) u iznosu od 1.939.473,00 kuna, a od optužene Z. U.-G. i optužene A. V. u iznosu od po 185.998,00 kuna svakoj, pa ostaje nejasno temeljem čega je sud zaključio o oduzimanju imovinske koristi u točno navedenim iznosima za svakog optuženika, a to se na razumljiv način ne može razabrati niti iz izreke pobijane presude pa se pobijana presuda ne može ni u tom dijelu ispitati.

 

14. Slijedom svega izloženog proizlazi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. pa je prihvaćanjem žalbi optuženog I. P., optužene Z. U.-G. i optužene A. V., pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. Nastavno, ovaj je drugostupanjski sud, povrh ocjene da pobijanu presudu treba ukinuti zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., s obzirom na to da su optuženici podnijeli žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15.1. Ponajprije, imajući u vidu i sve okolnosti koje su već ranije izložene, čini se da su u pravu optuženici kada tvrde da radi utvrđenja pravilnog činjeničnog stanja treba, između ostalog, razmotriti značaj presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj IV Pž-3285/08 od 15. listopada 2008., kao i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-45/09 od 23. rujna 2009., u kojima se utvrđuje zakonitost Skupštine društva B. od 22.travnja 1997. (točka I. pobijane presude), ali i visina isplate dobiti u inkriminiranom razdoblju O. R. (točka I.c) pobijane presude). Osim toga, potrebno je na nedvojbeni način utvrditi jesu li službena putovanja koja se spominju u točki I.b) izreke pobijane presude izvršena ili ne, pa tek onda ocijeniti sadržaj i značaj putnih naloga koji se spominju u ovoj točki izreke pobijane presude.

 

16. Stoga će, u ponovljenom postupku, sud prvog stupnja, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke, ponovno će izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze te ih nakon toga ocijeniti pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na taj način utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će potom valjano i obrazložiti. Ukoliko utvrdi da su optuženici počinili kaznena djela za koja se terete, prilikom određivanja kaznenopravne sankcije, prvostupanjski će sud povesti računa da se prilikom izricanja uvjetne osude ili djelomične uvjetne osude, na uvjetovani dio kazne shodno primjenjuje odredbe članka 56. stavak 3. ZKP/08. prema kojem se vrijeme provjeravanja odmjerava na pune godine.

 

17. Na temelju svega izloženog, trebalo je, na temelju članka 483. stavak. 1. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.