Poslovni broj  28  Gž R-1187/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 28 Gž R-1187/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ines Smoljan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. B. iz R., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv tuženika K. b. c. R. R.., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica L. K. B., dipl. pravnica tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d. Z.., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 5. listopada 2020. posl. br. Pr-134/2017-62, dana 1. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tuženika i umješača i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 5. listopada 2020. posl. br. Pr-134/2017-62:

- u toč. 1. izreke, kojom je tuženiku naloženo tužitelju platiti 52.218,55 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose navedene izrekom, i to na 28.000,00 kn (naknada neimovinske štete) od 1. travnja 2017. do isplate, 3.740,00 kn (imovinska šteta) od 5. listopada 2020. i do isplate, 20.478,55 kn (izgubljena zarada) koja na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci teče od 15. u mjesecu u vremenu od 15. listopada 2014. do 15. travnja 2017. sve do isplate,

- u toč. 3. izreke da tužiteljici naknadi parnični trošak od 21.625,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

II. Preinačava se pobijana presuda u dijelu toč. 3. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak od 1.250,00 kn (preko 21.625,00 kn do presuđenih 22.875,00 kn) i odbija navedeni zahtjev.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je:

- toč. 1. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati 52.218,55 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja na 28.000,00 kn za neimovinsku štetu teče od 1. travnja 2017. do isplate, na 3.740,00 kn za imovinsku štetu od 5. listopada 2020. do isplate, te na 20.478,55 kn za izgubljenu zaradu koja u razdoblju od 15. listopada 2014. do 15. travnja 2017. teče na svakomjesečni gubitak počev od 15-tog u mjesecu do isplate;

- toč. 2. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice od 260,00 kn (razlika između dosuđenih 52.218,55 kn do utuženih 52.478,55 kn);

- toč. 3. izreke je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak od 22.875,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

2. Tuženik i umješač su u žalbama, koje su iz svih žalbenih razloga izjavili protiv toč. 1. i 3. izreke presude, predložili da se prihvati njihova žalba, ukine presuda i odbije tužbeni zahtjev ili predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Umješač zahtijeva trošak žalbe.

 

3. Žalbe tuženika i umješača su djelomično osnovane.

 

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženi poslodavac naknadi štetu (imovinsku i neimovinsku) nastalu povredom desnog koljena 23. kolovoza 2014. na radnom mjestu spremačice u jutarnjoj smjeni na Odjelu za intenzivnu njegu na lokalitetu S., kada se na mokrom podu poskliznula i pala.

 

5. U ovoj fazi postupka je ostalo sporno s obzirom na žalbene prigovore (odgovornost tuženika odnosno doprinos oštećenice, visina suđene naknade za neimovinsku štetu, izgubljenu zaradu, tuđu pomoć preko 20,00 kn/h, te tijek zatezne kamate i troškovi postupka).

 

6. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14 i 127/17, dalje ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18,dalje ZZR) je ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca se smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema st. 2. iste odredbe poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

7. Navedene objektivne odgovornosti se tuženi poslodavac može osloboditi prema odredbi čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a djelomično se može osloboditi ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3. istog članka).

 

8. Na temelju utvrđenja prvostupanjskog suda je pad i povređivanje tužiteljice posljedica „neispravnosti, klizavosti i zakrčenosti prolaza i površina s kojih se obavlja rad … suprotno osnovnom pravilu zaštite na radu da poslodavac osigura sigurne uvjete za rad. Tužiteljica se poskliznula na mokrom podu hodnika, kojim je prolazila da bi promijenila aspiracijske pumpe pacijenta (jutarnja njega pacijenata). Pod se smočio kada je kolegica pomakla krevet, koji je prala krevet na hodniku širokom 1,5 m, da bi tužiteljica mogla proći.

 

9. U provedenom postupku tuženik nije dokazao da je na strani tužiteljice bilo radnji ili propusta kojima je doprinijela svojoj šteti, niti žalitelji dokazuju njezino postojanje, osim što ponavljaju da je bila nepažljiva. Takvim žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju utvrđenje suda da tužiteljica nije doprinijela vlastitoj šteti.

 

10. Protivno tvrdnji tuženika postupanje svjedokinje D. G. (zaposlenice tuženika), koja je pomakla krevet (da bi tužiteljica mogla proći) sa kojega se voda prolila po podu, nije radnja treće osobe koja se nije mogla predvidjeti mi izbjeći, kako neosnovano ističe u žalbi. Ovo tim više što je i prijavu ozljede na radu ispunio na način kojim potvrđuje svoju odgovornost, a sada u žalbi neodlučno tvrdi da je riječ o obrascima sa već zadanim opcijama.

 

11. Okolnost da se financijski vještak pismeno očitovao na prigovor tuženika samo po sebi ne predstavlja povredu odredbe čl. 260. st. 1. ZPP koja je od utjecaja na odluku (čl. 354. st. 1. ZPP). Ovo stoga što je vještak pismeno odgovorio na stavljene primjedbe, a umješač niti u žalbi ne tvrdi što je ostalo neraspravljeno.

 

12. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila nagnječenje – kontuzijsku ozljedu desnog koljena s krvnim podljevom, koju vještak cijeni kao medicinski lakšu tjelesnu ozljedu. Zbog toga je trpjela fizičke boli (jake pola sata, srednje 30 dana, slabog dva mjeseca), strah (srednjeg intenziteta oko pola sata, a lakšeg intenziteta još ukupno mjesec dana), te joj je smanjena životna aktivnosti od 3% u dobi od 55 godina, imajući u vidu i postojanje artorozno-degenerativnih promjena. Tužiteljica je trebala tuđu pomoć po 2 sata dnevno tijekom dva tjedna te jedan sat kroz slijedećih mjesec dana, ili za 58 sati po 30,00 kn/ili-ili ukupno 1.740,00 kn. Osim toga je imala troškove puta u Lovran (1.500,00 kn) i liječenja (500,00 kn) ili ukupno 3.740,00 kn.

 

13. Za neimovinsku štetu joj je imajući u vidu težinu povrede i okolnosti slučaja (čl. 1100. ZOO) utemeljeno dosuđena pravična novčana naknada od 28.000,00 kn, sukladno Orijentacijskim kriterijima VSRH od 15. lipnja 2020. i neosnovano umješač prigovara da je primjerena naknada od 21.400,00 kn.

 

14. U odnosu na visinu tuđe pomoći neosnovano prigovara umješač da je trebalo suditi 20,00 kn/na sat, previđajući da je i sam tuženik priznao više (23,00 kn). Navedenu naknadu (čl. 1095. st. 1. ZOO) je, zajedno sa troškom prijevoza i lijekovima, dosudio sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

15. Sud je udovoljio i zahtjevu za izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. rujna 2014. do 15. ožujka 2017., prema potvrdi HZZO, Regionalnog ureda Rijeka od 27. svibnja 2019. (list 309 spisa) koliko je bila na bolovanju zbog ozljede na radu. Visina je utvrđena pomoću financijskog vještaka, koji je obrazložio da je koristio podatke o plaći sadržane u platnoj listi (lista 58-222 spisa), a ne na dokumentaciji iz godišnjih kartona plaća tužiteljice, jer se visina štete utvrđuje temeljem podataka o plaći sadržanih u platnoj listi. Stoga tuženik neosnovano prigovara da je trebalo koristiti podatke iz godišnjih kartona. Ne stoji niti daljnji prigovor da je suđena naknada unatoč tome što je oštećenica primila naknadu plaće u visini od 100% za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, jer ima pravo na naknadu plaće kao da je radila.

 

16. Neosnovano dalje umješač prigovara da je na izgubljenu zaradu trebalo odrediti da zatezna kamata teče od podnošenja tužbe jer prema odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade (imovinske) štete dospijeva od trenutka nastanka štete, kako je pravilno suđeno.

 

17. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije povrijeđena odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima jasne i dostatne razloge koji omogućavaju ispitivanje presude, te kako žalbenim prigovorima nije dovedeno u sumnju pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, je valjalo odlučiti kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

18. Međutim, utemeljeno umješač prigovara da je tužiteljici priznata naknada za odštetni zahtjev od 1.250,00 kn kojim mu se obratila prije parnice, a što nije bio potreban trošak jer umješač nije stranka i u kojem dijelu je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice.

 

19. Neodlučan je prigovor tuženika da je sud pogrešno vještaku odmjerio naknadu rješenjem od 27. srpnja 2020. jer je riječ o dodatnom trošku koji je platio tuženik i koji nije priznat tužiteljici.

 

20. Sud je pravilno primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP odlučio o naknadi parničnog troška, čemu se samo uopćeno prigovara.

 

21. Odbijen je zahtjev umješača za naknadu troškova žalbe sa kojom nije uspio u odnosu na glavnicu, već samo sa dijelom parničnog troška (čl. 35. ZPP), radi čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 3. ZPP).

 

 

U Zagrebu 1. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                                 Sutkinja:

                                                                                                          Ines Smoljan, v.r.