Poslovni broj Gž-2658/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice D. C. iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćniku V. R., odvjetniku iz V., protiv tuženika E. O. d. d. Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i P. d.o.o. Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj 11 Pn-294/2017-39 od 23. listopada 2019., 01. lipnja 2021.

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj 11 Pn-294/2017- 39 od 23. listopada 2019. u točki I. izreke i predmet vraća u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 11.970,00 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke i nadoknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 7.528,55 kn. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1. 930,00 kn.

 

Protiv točke I. izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19 - dalje ZPP).

 

U podnesenoj žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz članak 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što tuženiku nije dostavio podnesak od 29. travnja 2019. kojim je specificiran tužbeni zahtjev. Tvrdi i da je održao raspravu 19. ožujka 2019. iako je prethodno obavijestio tuženika da će se ta rasprava odgoditi. Poziva se i na povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tvrdnjom da tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 13.900,00 dok iz obrazloženja presude proizlazi da tužbenim zahtjevom koji nije mijenjala potražuje iznos od 15.000,00 kn. Krivo su utvrđeni i zbrojevi iznosa novčane naknade po pojedinim kvalifikatornim okolnostima i da pogrešno kao kvalifikatornu okolnost navodi strah i umanjenje životne aktivnosti. Tvrdi i da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev jer je za pretrpjeli strah umjesto potraživanih 7.000,00 kn sudio 7.070,00, odnosno 7.500,00. Za tuđu pomoć sudio je 3.000,00 kn ne obrazlažući na čemu temelji takvo utvrđenje, a nije obrazložena ni odluka suda u dijelu utvrđene naknade za uništene stvari. Tvrdi i da je povrijedio odredbu članak 108. ZPP-a jer po zahtjevu tuženika nije naložio tužitelju dostavu dokumentacije u izvorniku i nije odredio novo prometno vještačenje iako su postojale sve zakonske pretpostavke.

 

Osporava i činjenično utvrđenje suda prvog stupnja jer sud prvog stupnja nije utvrdio kojom stranom kolnika se kretala tužiteljica (lijevom ili desnom). Nastavno ističe da vještak bez prethodnog očevida koje je on predlagao nije mogao utvrditi kako je nastala šteta ni tko je odgovoran. Vještak da nije obrazložio na kojim činjenicama temelji utvrđenje da je osiguranica tuženika iz svog vozila mogla vidjeti pješakinja ni jesu li se pored njezinog vozila nalazila parkirana druga vozila koja su joj eventualno ograničavala vidik, a nije utvrdio mjesto kontakta vozila i tužiteljice. Nastavno tvrdi da je tužiteljica bila obvezna prilikom kretanja kolnikom provjeriti stanje prometa, a što nije činila. Propust tužiteljice da se kreće lijevom stranom kolnika i obrati pozornost na druge sudionike u promet da je isključivi uzrok nastanka štetnog događaja i da je tužiteljica odgovorna ili suodgovorna u većem omjeru za nastalu štetu. Tvrdi i da je pogrešno utvrđen opseg i visina štete. Tužiteljica da nije dokazala potrebu za tuđom pomoći ni u čemu se sastoji i tko joj je tu pomoć pružao. Tvrdi i da je pogrešna ocjena vještaka u pogledu stupnja smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10 % jer je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja imala 85 godina. Smatra neutemeljenom i odluku suda u dijelu pretrpljenog straha. Osporava i tijek zateznih kamata na iznos materijalne štete, tuđe pomoći za razdoblje prije presuđenja kao i odluku o troškovima postupka.

 

Predlaže uvaženje žalbe.

 

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba je osnovana.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da se pješakinja, ovdje tužiteljica, kretala po desnoj strani kolnika u ulici u V. i da nije postojala mogućnost kretati se izvan kolnika jer na tom mjestu nama pješačke staze, nogostupa. Na kolnika se nisu nalazili drugi učesnici u prometu,

-da se osiguranica tuženika kretala sa travnate površine, koja nije označena kao prostor za parkiranje vozila, osobnim automobilom marke "Ford Fiesta" reg. oznake ... vožnjom unatrag s namjerom da se uključi u promet i da je pri takvom kretanju ostvarila kontakt zadnje strane svog vozila sa tijelom pješakinje ovdje tužiteljice,

-da je osiguranica tuženika imala mogućnost, a prije ulaska u vozilo uočiti pješakinju, ovdje tužiteljicu te da je dužna prije uključivanja u svim ogledalima vozila i zakretanjem glave s obje strane, provjeriti mogućnost sigurnog uključivanja u promet što da nije učinila dok tužiteljica s obzirom na godine starosti (86) i kretanje uz pomagalo nije imala tehničke mogućnosti izbjeći prometnu nezgodu,

-da je osiguranica tuženika isključivo odgovorna za nastalu štetu,

-da je tužiteljica na ime neimovinske štete potražuje iznos od pretrpljeni strah 7.000,00 kuna, duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 8.000,00 kn i fizičke boli 7.500,00 kn, ukupno 21.500,00 kn. Ocjenom provedenih dokaza utvrdio je osnovanim zahtjeva za naknadu neimovinske štete po osnovi fizičkih boli u iznosu od 7.070,00 kn, na ime pretrpljenog straha 6.000,00 kn i za umanjenje životne aktivnosti 7.500,00 kn što ukupno iznosi 20.570,00 kn, pa kako je tuženik nesporno isplatio tužiteljici iznos od 12.000,00 kn obvezao ga je na isplatu daljnjeg iznosa od 8.570,00 kn. Na ime materijalne štete za tuđu pomoć i njegu tužiteljici je dosudio iznos od 3.000,00 kn te za uništenu odjeću i osobne stvari 400,00 kn.

 

 

Pazeći po službenoj dužnosti i po prigovoru tuženika na apsolutno bitne
povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka. 2. točka 6. ZPP-a jer je tuženiku onemogućio raspravljanje time što mu nije dostavio podnesak zaprimljen na sudu 03. svibnja 2019., kojim je tužitelj izmijenio tužbeni zahtjev.

 

Naime, tužitelj je početno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao na ime naknade neimovinske štete iznos od 24.000,00 kn te na ime imovinske štete 3.000,00 kn dok je tužbenim zahtjevom iz podneska dostavljenog sudu 03. svibnja 2019. na ime neimovinske štete po pojedinim kriterijima odnosno kvalifikatornim okolnostima po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina (jačina i trajanja fizičkih boli, duševnih boli, straha) potraživao iznos od 22. 500,00 te na ime imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu i za uništenu odjeću) 3.400,00 kn što ukupno iznosi 25. 900,00 kn i sve je umanjio za nesporno isplaćeni iznos prije podnošenja tužbe (14. lipnja 2017.) od 12.000,00 kn tako da je na ime ukupne imovinske i neimovinske štete tim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 13. 900,00 kn.

 

Budući da tuženiku nije dostavljen podnesak s tužbenim zahtjevom na kojemu je prvostupanjski sud temeljio pobijanu presudu uskraćeno mu je pravo da se eventualno protivi smanjenju tužbenog zahtjeva u dijelu imovinske štete i povećanju u dijelu neimovinske štete (smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe je djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika), kao i pravo potraživanja troška postupka na povučeni dio tužbe.

 

Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak kao bi taj sud otklonio navedenu bitnu povredu postupka i donio novu zakonitu odluku.

 

Temeljem odredbe članka 377. stavak 1. u vezi s odredbom članka 508. stavak 1. ZPP-a/19 predmet se vraća na ponovni postupak u fazu glavne rasprave.

Zbog ukidanja presude u dijelu glavnog zahtjeva valjalo ju je ukinuti i u dijelu troška postupka kako bi prvostupanjski sud u ponovnom postupku ovisno o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio i o osnovanosti zahtjeva za naknadu troška postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

 

Nepobijani dio točke II. izreke presude ostaje neizmijenjen.

 

 

U Rijeci, 01. lipnja 2021.

 

 

Sutkinja:

 

Brankica Malnar