1

Poslovni broj 4 Gž-2719/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-2719/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. H. d.d. sa sjedištem u Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., protiv tuženice-I. protutužiteljice M. V. iz S. M., OIB:… i II. protutužitelja I. V. iz S. M., OIB:…, koje zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. V. i J. B. u V., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika i tuženice-I. protutužiteljice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Povrv-1/2019-65 od 12. listopada 2020., dana 1. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika A. H. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Povrv-1/2019-65 od 12. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 3. izreke.

 

II. Odbija se žalba tuženice-I. protutužiteljice M. V. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Povrv-1/2019-65 od 12. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 1.i 4.  izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

1.Odbija se žalba tuženice-I. protutužiteljice M. V. kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku tužitelja-protutuženika A. H. d.d. sadržana pod točkom 6. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Povrv-1/2019-65 od 12. listopada 2020.

 

              2. Odbacuje se žalba tuženice-I. protutužiteljice M. V. podnijeta protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Povrv-1/2019-65 od 12. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 5. izreke, kao nedopuštena.

 

              3. Odbija se tužitelj-protutuženik A. H. d.d. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„1. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara, poslovni broj Ovrv-2384/14, od 1. prosinca 2014., održava se na snazi i to u dijelu u kojem je naloženo sada tuženoj M. V., kao bivšem nositelju Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva M. V., S. M., OIB:…, da sada tužitelju A. H. d.d. Z., OIB:…, na ime duga po Policama broj 1430-171758858, 1700-171828091, 1700-171825088 i 1700- 171828096, plati iznos od 38.988,94 kn (slovima: trideset osam tisuća devet stotina osamdeset osam kuna i devedeset četiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od 28. listopada 2014. i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

 

2. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. K. iz V., poslovni broj Ovrv-2384/14, od 1. prosinca 2014., ukida se u dijelu u kojem je naloženo sada tuženoj da tužitelju plati nastali trošak ovršnoga postupka u iznosu od 2.224,86 kn (slovima: dvije tisuće svije stotine dvadeset četiri kune i osamdeset šest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. od 1. prosinca 2014. do isplate, a po kamatnoj stopi koja se određuje prema čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, odnosno po referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

 

3. Nalaže se tužitelju-protutuženiku A. H. d.d. Z., OIB:…, da isplati tuženoj-protutužiteljici M. V., prijašnjem nositelju OPG M. V., S. M., OIB:…, iznos od 12.736,93 kn (slovima: dvanaest tisuća sedam stotine trideset šest kuna i devedeset tri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od 8. kolovoza 2013. i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

 

4. Odbija se tužena-protutužiteljica s preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva u iznosu od 37.352,08 kn (slovima: trideset sedam tisuća tri stotine pedeset dvije kune i osam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na isti iznos koje teku počev od 8. srpnja 2013. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i sa zahtjevom za plaćanjem zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 12.736,93 kn počev od 8. srpnja 2013. do 7. kolovoza 2013., a sve to u roku od 15 dana.

 

5. Odbija se protutužbeni zahtjev I. V. iz S. M., OIB:…, koji glasi:

 

"1. Tuženik-protutužitelj traži da sud naloži tužitelju-protutuženiku, da tuženikuprotutužitelju omogući uvid u svu originalnu dokumentaciju odnosno spise predmeta osiguranja, te presliku iste, a koja se odnosi na poslovni odnos između tuženika-protutužitelja i tužitelja-protutuženika kako bi mogao precizirati svoj protutužbeni zahtjev.

2. Tuženik-protutužitelj zahtijeva od tužitelja-protutuženika da mu po Polici osiguranja broj 1700-171825088 isplati razliku novca između ugovorene cijene štete na pšenici od 1,45 kn/kg i isplaćene štete po cijeni od 1,22 kn/kg, što za već isplaćenu površinu od 29,5 ha iznosi (iznos će se precizirati nakon uvida u dokumentaciju).

3. Tuženik-protutužitelj zahtijeva od tužitelja-protutuženika da mu po Polici osiguranja broj 1700-171825088 isplati razliku novca između ugovorene cijene štete na suncokretu od 3,00 kn/kg i isplaćene štete po cijeni od 1,96 kn/kg, što iznosi ukupno (iznos će se precizirati nakon uvida u dokumentaciju).

4. Tuženik-protutužitelj traži da mu tužitelj-protutuženik obračuna i isplati ugovorenu cijenu pšenice od 1,45 kn/kg za cjelokupno ugovorenu površinu pšenice po Polici osiguranja broj 1700-171825088, dakle da mu se isplati razlika za neobračunatih 6 ha što je vidljivo iz priložene Police o osiguranju broj 1700-171825088 i naloga za isplatu štete IM053/13-1 od 21. studenog 2013., što iznosi (iznos će se precizirati nakon uvida u dokumentaciju)."

 

6. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici M. V. prijašnjem nositelju OPG M. V., S. M., OIB:…, da tužiteljuprotutuženiku A. H. d.d. Z., OIB:…, na ime troškova ovog parničnog postupka naknadi iznos od 13.525,24 kn (slovima: trinaest tisuća pet stotina dvadeset pet kuna i dvadeset četiri lipe), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od presudđenja tj. od 12. listopada 2020. do isplate, i to po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom 3. izreke žali se tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, presudu u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tuženica-I. protutužiteljica (dalje: tuženica) se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom 1., 4., 5. i 6. izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj se u odgovoru na žalbu tuženice protivi njezinim navodima i žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužitelja je neosnovana kao i žalba tuženice glede dijela prvostupanjske presude pod točkom 1., 4. i 6. izreke dok je za dio pod točkom 5. izreke nedopuštena.

 

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 22. rujna 2020. (list 226 spisa) izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8. U ovom se predmetu po tužbi tužitelja radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

 

9. Predmet prijepora po tužbi tužitelja je zahtjev za isplatu dospjelog duga tuženice po policama br. 1430-171758858, 1700-171828091, 1700-171825088 i 1700-171828096, na dan 27. listopada 2014. u svoti od 38.988,94 kn a s naslova dospjele i neplaćene premije osiguranja za ove četiri police odnosno, Ugovora o osiguranju kojima je tuženica osigurala svoje usjeve i nasade kao i kuću te stvari u njoj.

 

10. Prvostupanjski sud uvidom u ponude za osiguranje i pripadajuće Ugovore o osiguranju utvrđuje da je tuženica kao vlasnica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ugovorila osiguranje sa osiguravateljem te je sukladno odredbi čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) između stranaka zaključen Ugovor o osiguranju na temelju kojega se osiguravatelj, tužitelj obvezao ugovarateljici osiguranja, tuženici isplatiti osigurninu ako nastane osigurani slučaj a tuženica se obvezala osiguratelju platiti premiju osiguranja.

 

11. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno potraživanje tužitelja na temelju zaključenih Polica a na koji nalaz i mišljenje parnične stranke nisu imale primjedbi, prvostupanjski sud utvrđuje dug tuženice naime premija po zaključenim Policama te primjenom odredbe čl. 936. st. 1. ZOO u svezi odredbe čl. 451. st. 3. ZPP održava u cijelosti platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju dospjeli dug na dan 27. listopada 2014. u svoti od 38.988,94 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

12. Iako tuženica u razlozima za žalbu ne navodi zbog čega pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom 1. izreke, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 936. ZOO naložio tuženici kao ugovarateljici osiguranja platiti dospjele a neplaćene premije osiguranja za označene Police odnosno, četiri Ugovora budući da tuženica svoju obvezu nesporno nije ispunila te je ovaj pobijani dio odluke donio pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP.

 

13. Tuženica je nadalje u ovom predmetu podnijela protutužbu podneskom od 24. lipnja 2015. gdje ističe da je tužitelj jednostrano smanjio ugovorene svote nakon zaključenog osiguranja po Polici osiguranja br. 1700-171825088 kada je došlo do nastanka štete te je tuženici obračunao i isplatio drugačiju svotu od ugovorenog i pogrešno izračunao štetu na površini pšenice od 13,87 ha plus 15,63 ha ili ukupno 29,5 ha pa traži od tužitelja da joj po Polici br. 1700-171825088 isplati razliku između ugovorene cijene štete na pšenici i isplaćene štete kao i štete na suncokretu sve u vidu razlike između ugovorene cijene od po kilogramu i isplaćene štete te razlike za neobračunatih 6 ha površine pšenice.

 

14. Glede prigovora tuženice kako joj kod zaključenja Ugovora o osiguranju nisu uručeni Opći uvjeti osiguranja usjeva i nasada za koje je u Polici osiguranja označeno da su sastavni dio Police i predani joj, već su dostavljeni tek naknadno, nakon što je došlo do problema prilikom obračuna štete kada je tuženica utvrdila da postoji mogućnost da se šteta obračuna i isplati po manjoj cijeni od ugovorene, ocjenom provedenih dokaza i to saslušanjem tuženice i II. protutužitelja prvostupanjski sud zaključuje da Opći uvjeti tužitelja tuženici nisu uručeni niti dostavljeni kod prihvata ponude niti prilikom dostavljanja Police osiguranja već tek nakon nastupa osiguranog slučaja povodom prigovora procjeni tužitelja.

 

15. Stoga u smislu odredbe čl. 926. st. 5. ZOO primjenjuje odredbe Police prema kojim odredbama su označene pojedinačne cijene poljoprivrednih proizvoda po kg kao i prosječan urod takvih proizvoda po 1 ha.

 

16. Radi utvrđenja visine štete koja je zbog nastanka osiguranog slučaja trebala biti isplaćena tuženici, prvostupanjski sud je proveo vještačenje kojim je utvrđeno da je kod obračuna štete po Polici osiguranja br. 1700-171825088 isplaćen ukupni iznos štete od 15.589,18 kn i to za štetu na pšenici i suncokretu prema prosječnim cijenama i prosječnom urodu ali u svotama drugačijim od onih koje je naveo procjenitelj u procjeni. Tako je provedenim vještačenjem i saslušanjem vještaka utvrđeno da je tužitelj, uzimajući u obzir oštećenu površinu te cijene i prinose navedene u označenoj Polici osiguranja, trebao tuženici isplatiti naime nastale štete na pšenici i suncokretu 28.326,11 kn a kako je nesporno isplatio 15.589,18 kn, prvostupanjski sud prihvaća protutužbeni zahtjev za isplatu nastale razlike štete u svoti od 12.736,93 kn.

 

17. Tužitelj u žalbi protiv ovog dijela prvostupanjske odluke (stavak 3. izreke) osporava da tuženica ne bi primila pripadajuće uvjete osiguranja te ponavlja kako je isplatom svote od 15.589,18 kn ispunio svoju obvezu preuzetu Ugovorom o osiguranju.

 

18. Suprotno navodima žalbe tužitelja, prvostupanjski sud je jasno utvrdio i označio razloge zbog kojih ocjenjuje kako tuženica nije primila Opće uvjete osiguranja koji su označeni kao sastavni dio Police te pravilno primijenio odredbu čl. 926. st. 5. ZOO jer tužitelj nije dokazao da bi tuženicu kao ugovarateljicu osiguranja upozorio da su uvjeti osiguranja sastavni dio Ugovora kao i da bi joj predao njihov tekst a nesporno je da taj tekst nije bio već otisnut na Polici.

 

19. Zbog toga je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 943. st. 1. i 4. ZOO u svezi odredbe čl. 926. st. 5. ZOO, s obzirom na nesporno nastupjeli osigurani slučaj a prema nalazu i mišljenju te iskazu vještaka nakon kojega stranke na njega nisu imale primjedbi, utvrdio razliku isplaćene osigurnine po tužitelju i osigurnine koju je bio dužan platiti sukladno odredbama Police odnosno, Ugovora o osiguranju br. 1700-171825088 pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja.

 

20. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude pod točkom 4. izreke je tuženica odbijena sa daljnjim dijelom protutužbenog zahtjeva a koji se osniva na njezinom potraživanju po drugim ugovorenim policama, ocjenjujući osnovanim istaknuti prigovor zastare za sva eventualna potraživanja.

 

21. Naime, tuženica je zahtjev za isplatu po drugim ugovorenim policama postavila podneskom od 8. ožujka 2017. a prema odredbi čl. 234. st. 1. ZOO tražbine ugovaratelja osiguranja odnosno, treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za 5 a iz ostalih ugovora o osiguranju za 3 godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

 

22. Nakon nespornog utvrđenja da je šteta po daljnjim zaključenim policama nastala u ljetu 2013., tražbina tuženice je po tim Policama nastala 1. siječnja 2014. te je zahtjev za možebitnom isplatom tuženica mogla podnijeti najkasnije do 1. siječnja 2017.

 

23. Kako je međutim tuženica svoj zahtjev postavila 8. ožujka 2017., prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 234. st. 1. ZOO utvrdio osnovanim prigovor zastare jer je 1. siječnja 2017., u smislu odredbe čl. 214. st. 1. i 2. ZOO prestalo pravo tuženice zahtijevati ispunjenje obveze s obzirom da je proteklo zakonom određeno vrijeme u kojem je tuženica to mogla zahtijevati.

 

24. Budući da je uvidom u podnesak tuženice od 24. lipnja 2015. jasno moguće utvrditi da je tim podneskom zatražila isplatu razlike osigurnine isključivo po Polici osiguranja br. 1700-171825088, nije došlo do prekida zastare u odnosu na cjelokupnu štetu jer se u smislu odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i drugom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

25. Kako je podneskom od 24. lipnja 2015. zatraženo ostvarenje tražbine tuženice samo po označenoj Polici, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojega ističe tuženica u žalbi.

 

26. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu u odnosu na dio prvostupanjske presude pod točkom 3. izreke kao i žalbu tuženice u dijelu prvostupanjske presude pod točkom 1. i 4. izreke i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

27. Prvostupanjskom odlukom u dijelu pod točkom 5. izreke je odbijen protutužbeni zahtjev II. protutužitelja zbog čega je žalba tuženice, podnijeta protiv ovog dijela prvostupanjske odluke nedopuštena u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP jer ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe zbog čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP valjalo odbaciti žalbu tuženice podnijetu protiv označenog dijela prvostupanjske presude kao nedopuštenu.

 

28. I konačno, odluka o parničnom trošku stranaka donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena tek paušalna žalba tuženice i potvrđena pobijana prvostupanjska odluka u dijelu pod točkom 6. izreke.

 

29. Trošak odgovora na žalbu tužitelju nije priznat jer odgovor ne predstavlja radnju potrebnu radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 1. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                                         Sudac:

                                                                                                                           Željka Rožić Kaleb, v.r.