1

Poslovni broj 37 Gž R-1008/2021-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 37 Gž R-1008/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Kovačević Ostoić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ksenije Grgić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz T., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik Ž. Z., odvjetnik u O., protiv tuženika B. d.o.o. sa sjedištem u V., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica M. D. P., odvjetnica u O., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-19/20-22 od 31. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 1. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-19/20-22 od 31. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod t.I. i t.II. izreke.

 

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 16. travnja 2020. kojom mu je izrečen izvanredni otkaz ugovora o radu te da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, da se naloži tuženiku njegovo vraćanje na posao i priznanje svih prava iz radnog odnosa, uz naknadu parničnoga troška (t.I.), naloženo je tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.500,00 kn (t.II.), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu preostalog iznosa parničnoga troška (t.III.).

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući odluku pod t.I. i t.II. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353.st.1.t.2. i t.3.  Zakona o parničnom postupku - NN br.53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje:ZPP), predloživši preinačenje presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.   

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ocjenjujući provedene dokaze prvostupanjski sud nije počinio ikakve propuste u primjeni odredbe čl. 8. ZPP koji bi bili od utjecaja na zakonitost presude u smislu odredbe čl. 354.st.1. ZPP te žalitelj neosnovano ističe da je nejasno koje iskaze je sud prihvatio. 

 

6. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer ostalim navodima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza i osvrće se na činjenice koje nisu odlučne.

 

7. Nesporno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu od 31. srpnja 2019. na radnom mjestu radnik na radnom stroju. 

 

8. Dana 16. travnja 2020. tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja je tužitelju dostavljena 22. travnja 2020., on je protiv odluke podnio 5. svibnja 2020.  zahtjev za zaštitu prava koji je odbijen odlukom tuženika od 11. svibnja 2020.

 

9. Kod tuženika nije osnovano radničko vijeće niti djeluje sindikalni povjerenik.

 

10. Odlukom o otkazu tužitelju se stavlja na teret osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa neopravdanim izostancima s radnog mjesta 11., 14., 15. i 16. travnja 2020.

 

11. Izostanak tužitelja  s radnog mjesta u navedenom razdoblju,  sve do dostave odluke o izvanrednom otkazu, nije sporan.

 

12. Tužitelj je izostanak obrazložio navodeći da je 10. travnja 2020. zajedno s ostalim radnicima koji su radili na strojevima u Đurđevcu dobio usmeni otkaz zbog odbijanja dolaska na radno mjesto 11. travnja 2020., naknadno je bio pozvan doći raditi na drugo radno mjesto "na lopati",  na drugu lokaciju, pa kako nije želio raditi na drugom radnom mjestu, nije niti dolazio na posao.

 

13. Nije sporno da je tuženik 15. travnja 2020. izrekao tužitelju opomenu pred otkaz jer je 11. travnja 2020. s radnicima G. P., M. K. i J. Č. trebao 11. travnja 2020. prirediti teren za sadnju paprike. Međutim, svi su odbili postupiti po nalogu neposredno nadređenog, dana 10. travnja 2020. su napustili teren u Đ., otišli kući te se niti 11. travnja 2020. nisu pojavili na radnom mjestu. Niti 14. travnja 2020. radnik se nije pojavio na radnom mjestu iako je bio obaviješten od strane neposredno nadređenog da toga dana dođe na rad u P.. Primitak ove odluke tužitelj je odbio potvrditi potpisom.

 

14. Odlukom od 15. travnja 2020. tuženik je izrekao tužitelju uskratu 10% od neto plaće za travanj 2020. zbog odbijanja ispunjavanja radnog zadatka neposredno nadređenog i neopravdanog izostanka s posla, kako je to navedeno i u odluci o opomeni pred otkaz.

 

15. Utvrđeno je da je tužitelj još 10. travnja 2020., za vrijeme doručka u 10,00 sati, kada je čuo da se mora raditi i u subotu 11. travnja 2020., pred Uskrs,  zajedno s ostalim radnicima odlučio da će napustiti teren u 15,00 sati i da u subotu neće doći raditi jer mu je supruga u A. i ne može doći te on mora sve prirediti za Uskrs. Obavijest o navodnom usmenom otkazu uslijedila je toga dana nakon 15 sati, kada su se svi kombijem vraćali s terena, u telefonskom razgovoru s poslovođom Kovačić Antom.

 

16. Dana 13. travnja 2020., na Uskrsni ponedjeljak, tužitelj je  bio upoznat da nije dobio otkaz i da 14. travnja 2020. dođe raditi na teren u P., unatoč tome nije došao uz obrazloženje da nije želio raditi “na lopati” već na stroju. Međutim, iz provedenih dokaza utvrđeno je da mu nije rečeno da treba raditi na drugim poslovima već je i u P. trebao raditi na radnom mjestu radnika na stroju koji tamo postoje. Niti narednih dana tužitelj nije dolazio na posao navodeći da mu je poslovođa trebao pisati godišnji odmor budući da odluku o godišnjem odmoru donosi radnik. 

 

17. Iz utvrđenih činjenica proizlazi neopravdanost izostanka tužitelja s radnog mjesta jer počevši od 11. travnja na posao nije dolazio usprkos nalogu poslodavca, navodi o usmenom otkazu kao razlogu izostanka nisu točni kao niti tvrdnja da mu je naređeno obavljanje drugih poslova.

 

18. U smislu odredbi čl. 85.st.1. i st. 3. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, raspored godišnjeg odmora određuje poslodavac te su bez značenja navodi tužitelja da mu je poslovođa "trebao pisati godišnji odmor jer tu odluku donosi radnik".

 

19. Stoga je pravilan zaključak suda prvoga stupnja da uporno i samovoljno izostajanje s radnog mjesta predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog donosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć čime je ostvaren razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116.st.1. ZR.

 

20. Povreda prava radnika na iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu je relativnog značenja, ona je od utjecaja na zakonitost odluke samo ako se omogućavanje iznošenja obrane  u konkretnim okolnostima opravdano očekuje od poslodavca a u ovom slučaju pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da obzirom na upornost i samovolju tužitelja to nije bilo za očekivati (čl. 119.st.1. ZR). 

 

21. Pored toga, iz navoda tužitelja ne proizlazi da bi iznošenjem obrane naveo ikakve činjenice i dokaze koji bi za njega rezultirali povoljnijim ishodom odnosno zbog kojih odluka  o otkazu ne bi bila donesena pa niti stoga ovaj propust nije od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu. 

 

22. Budući da je odluka o otkazu zakonita, neosnovan je i zahtjev za vraćanje na posao (čl. 124.st.1. ZR).

 

23. Odluka o naknadi troškova postupka tuženiku je zakonita u smislu odredbi čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP.

 

24. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP  presuđeno je kao u izreci.

 

25. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155.st.1. i čl. 166.st.1. ZPP).

 

U Zagrebu 1. lipnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Vesna Kovačević Ostoić, v.r.