Poslovni broj: 89 Pž-4962/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 89 Pž-4962/2020-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H  R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. N. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. P., OIB …, Z. kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B., D. i P., Z., radi naknade štete u iznosu od 2.066.253,20 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2249/2018 od 6. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja N. N. d.o.o., S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2249/2018 od 6. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 2.066.253,20 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), te je naloženu tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 51.675,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 42.296,88 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je isplata naknade štete u iznosu od 2.066.253,20 kn iz razloga što tuženik kao izvanredni povjerenik trgovačkog društva A. Z. U. D., P. I. T. P. P. d.d., Z. je odbio tužitelju isplatiti utuženi iznos koji je tužitelj potraživao na ime ugovorne kazne prema trgovačkom društvu K. d.d., a koja tražbina je dospjela nakon otvaranja postupka izvanredne uprave.

 

6. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koje su jasne i neproturječne, ne postoji proturječnost između danih razloga iz sadržaja spisa, pa je pobijanu presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

Nisu počinjene bitne povrede propisane odredbom članka 354. stavka 2., točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

7. Među strankama nije prijeporno:

- da je tuženik od 28. veljače 2018. izvanredni povjerenik koncerna A. d.d.,

- da je postupak izvanredne uprave nad koncernom A. d.d. i nad povezanim/ovisnim društvima, pa tako i nad trgovačkim društvom K. d.d. otvoren 10. travnja 2017.,

- da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom K. d.d. prije otvaranja postupka izvanredne uprave,

- da je tužitelj prema trgovačkom društvu K. d.d. na temelju ugovora imao pravo na isplatu ugovorne kazne u slučaju neostvarivanja minimalnog ugovorenog prometa,

- da je tužitelj za 2015. i 2016. u postupku izvanredne uprave prijavio tražbinu na ime ugovorne kazne prema članku 10. ugovora sa trgovačkim društvom K. d.d.,

- da je tužiteljeva tražbina s osnove ugovorne kazne za 2015. i 2016. godinu prijavljena u postupku izvanredne uprave prema trgovačkom društvu K. d.d. priznata u cijelosti, te je tužitelj ostvario naknadu u omjeru od 0,6% prijavljenog potraživanja,

- da je tužitelj od trgovačkog društva K. d.d. zatražio isplatu ugovorne kazne i za 2017. godinu u iznosu od 275.000,00 EUR, a što predstavlja utuženi iznos naknade štete od 2.066.253,20 kn,

- da trgovačko društvo K. d.d. Z. nije isplatilo tužitelju naknadu na ime ugovorne kazne za 2017. godinu iako mu je tužitelj izdao račun 5. siječnja 2018. s danom dospijeća 31. siječnja 2018. (strana 16. spisa), a u kojem računu tužitelj pravilno nije zatražio isplatu PDV-a,

- da je tužitelja trgovačko društvo K. plus d.o.o. 1. travnja 2019. obavijestilo da je ugovor sklopljen s društvom K. d.d. prenesen na trgovačko društvo K. P. d.o.o. sukladno odredbi članka 22. nagodbe koja je prihvaćena od strane vjerovnika u postupku izvanredne uprave nad trgovačkim društvom K. A. d.d.,

- te da se predmetna tražbina odnosi na redovno poslovanje trgovačkog društva K. d.d.

 

8. Među strankama je prijeporno je li tuženik bio odgovorna osoba koja je zbog neplaćanja trgovačkog društva K. d.d. Z. bila u obvezi naložiti plaćanje sporne ugovorne kazne za 2017. godinu, te ako jest je li zbog toga odgovorna za štetu što se tužitelj nije uspio naplatiti u visini iznosa ugovorne kazne.

9. Na tužitelju je teret dokazivanja postojanja općih pretpostavki odgovornosti za štetu (štetne radnje štetnika, štete, protupravnosti i uzročne veze između štetne radnje i štete).

 

10. Tužitelj pogrešno tumači odredbu članka 12. stavka 7. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17; dalje: ZPIU). To stoga, što je izvanredni povjerenik ovlašten samostalno voditi poslovanje dužnika, poduzimati sve radnje potrebne za redovito poslovanje dužnika, koje uključuje i sva plaćanja nužna za redovito poslovanje dužnika tj. za K. A. d.d. Tuženik je ovlašten poduzimati i sve radnje koje se odnose na tražbine radnika iz radnog odnosa i to kako za dužnika tako i za povezana i ovisna društva.

 

11. Sporna tražbina nije tražbina iz radnog odnosa, a zbog čega tuženik nije bio ovlašten sam naložiti isplatu ugovorne kazne u utuženom iznosu, već je takvu isplatu bio ovlašten naložiti direktor K. d.d. Z., odnosno K. P. d.o.o. Z.

 

12. Odredbom članka 13. stavka 4. ZPIU-a propisano je da su osobe ovlaštene za zastupanje ovisnih i povezanih društava dužnika nakon donošenja rješenja o otvaranju postupka izvanredne uprave ovlaštene u ime i za račun povezanog i/ ili ovisnog društva koje su ovlaštene zastupati, poduzimati isključivo radnje koje su potrebne za redovito obavljanje poslovne djelatnosti.

 

Prema tome, osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva K. d.d., odnosno kasnije trgovačkog društva K. P. d.o.o., bila je ovlaštena naložiti isplatu spornog iznosa ugovorne kazne za 2017. godinu, a zbog čega ne postoji niti tuženikov propust za neisplatu, a samim time niti njegova odgovornost za štetu.

 

Osim toga, tužitelj nije dokazao niti postojanje ostalih općih pretpostavki odgovornosti za štetu. Nije dokazao postojanje štete, a niti postojanje uzročne veze između navodnog propusta tuženika i štete.

 

13. Odredbom članka 41. stavka 1. ZPIU-a propisano je da od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja kao niti postupaka izvansudske naplate, protiv dužnika i njegovih ovisnih i poveznih društava, osim postupaka koji se odnose na sporove koji se odnose na sporove iz radnih odnosa.

 

14. Prihvaća se stajalište tužitelja da na temelju ove odredbe tužitelj s osnove ugovorne kazne protiv trgovačkog društva K. d.d. nije mogao pokrenuti parnični postupak radi naplate ugovorne kazne za 2017. godinu, iako je tražbina dospjela nakon otvaranja postupka izvanredne uprave jer postupak izvanredne uprave za K. d.d. nije završen (članak 47. ZPIU-a).

 

15. Međutim, tužitelj nije dokazivao da postupak nije mogao pokrenuti protiv trgovačkog društva K. P. d.o.o. na kojeg je prenesen ugovor o poslovnoj suradnji i kupoprodaji od 25. svibnja 2015. (str. 6.-8. spisa).

 

16. Potrebno je naglasiti da tužitelj na temelju činjeničnih navoda tužbe naknadu štete traži isključivo jer nije uspio naplatiti ugovornu kaznu za 2017. godinu.

 

17. Tek u slučaju kada bi zbog postupanja tuženika tj. onemogućavanje isplate tužitelju bilo trajno onemogućeno pokretanje sudskog postupka, a time i ostvarivanje tužiteljeve novčane tražbine možemo govoriti da je tužitelju nastala šteta u neisplaćenom novčanom iznosu ugovorne kazne.

 

18. Budući da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio ovlašten naložiti isplatu ugovorne kazne za 2017. godinu, da je postupanje tuženika bilo protupravno, da se tužitelj nije mogao, a niti neće moći naplatiti za iznos ugovorne kazne za 2017. godinu (tj. da je tužitelju nastala šteta), te da postoji uzročna veza između tuženikovog postupanja i štete, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) iako se na ovu odredbu propustio pozvati, jer nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu.

 

Pravilna je odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i po visini.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1.
ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 31. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec