Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: REF 12: Pr-523/2020-14
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
43000 Bjelovar
Poslovni broj: REF 12: Pr-523/2020-14
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz Č., M. …, OIB:.., zastupan po punomoćnicima O. društva Ž., B. & A. d.o.o., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Z. za hitnu medicinu B.-b.. županije, J. J. …, B., OIB: …, zastupan po punomoćnicima Z. odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B. radi isplate razlike plaće, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 24. svibnja 2021., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 31. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Z. za hitnu medicinu B.-… županije, J. J. …, B…, OIB: …, da tužitelju Ž. M. iz Č., M. …, OIB:..., isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 9.028,03 kn (slovima: devet tisuća dvadeset i osam kuna i tri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: - na bruto iznos od 657,12 kn počevši od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 616,69 kn počevši od dana 16. veljače 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 594,35 kn počevši od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 667,44 kn počevši od dana 16. travnja 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 664,39 kn počevši od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 652,28 kn počevši od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 716,55 kn počevši od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 705,76 kn počevši od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 709,46 kn počevši od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 601,39 kn počevši od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 731,06 kn počevši od dana 16. studenoga 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 602,36 kn počevši od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,
na bruto iznos od 609,77 kn počevši od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,
na bruto iznos od 499,41 kn počevši od dana 16. veljače 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate u odnosu na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđene iznose toč. I. izreke presude.
III. Nalaže se tuženiku Z. za hitnu medicinu B.-… županije, J. J. … B., OIB: …, da tužitelju Ž. M. iz Č., M. 81, OIB:.., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.515,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 31. svibnja 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
r i j e š i o je
Tužba tužitelja povučena je za iznos od 264,71 kn.
Obrazloženje
1.Tužitelj Ž. M. podnio je tužbu ovome sudu zaprimljenu dana 31. prosinca 2020., protiv tuženika Z. za hitnu medicinu B.-bilogorske županije, radi isplate razlike plaće, u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu od dana 2. siječnja 2012., time da tuženik kao poslodavac tužitelja predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).
2. Tužitelj prvenstveno ističe da su Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada RH) i sindikati javnih službi sklopili dana 23. studenog 2006., Sporazumno osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (u daljnjem tekstu: osnovica) za 6% u 2007., te za 6% u 2008. i za 6% u 2009. Nadalje, obzirom da je u međuvremenu nastupila /nastala recesija, Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 13. svibnja 2009., sklopili i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Dodatak Sporazumu ) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. (i to konkretno na iznos od 5.108,84 kn), time da je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009., sporazumno odgođeno u smislu odredbe čl. III. Dodatka Sporazuma, dok je odredbama čl. IV.- V. Istog ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Osim toga, Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 26. listopada 2011., sklopili i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu) koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od dana 07.prosinca 2011., pa kako je u smislu odredbe čl. XI. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, to proizlazi da je primjena istog istekla dana 26.siječnja 2017., a zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14). Konačno, Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28.prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u svezi primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. istog, time da iz odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi sljedeće: „ Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. U smislu naprijed navedenoga, tužitelj ističe da je dana 28. kolovoza 2015., Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., iz koje proizlazi da je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, dok je dana 27. studenog 2015., DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., iz koje proizlazi da je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom Državnog zavoda za statistiku od dana 4. rujna 2015., odnosno od dana 4. prosinca 2015.. Stoga, a uvažavajući i cijeneći činjenicu da aritmetička sredina naprijed navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% ( dakle, 1,2% + 2,8% : 2 = 2. ), to je razvidno da je krajem mjeseca studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, pa budući je odredbom čl. VII.c st. 3. istog ugovoreno da: Ako u Izmjenama i dopunama odnosno Dodatku piše da se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“ to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica “, a što u konačnici, dakle, znači da se u mjesecu prosincu 2015. osnovica povećala na iznos od 5.415,37 kn.
3. Obzirom da je tuženik kao poslodavac od mjeseca prosinca 2015., do zaključno mjeseca siječnja 2017., tužitelju kao radniku obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn umjesto po osnovici od 5.415,37 kn, a sukladno Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazuma, to je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 9.292,74 kn, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate. Nakon dostavljenog obračuna razlike plaće dostavljenog po tuženiku od 21. travnja 2021. (list 140), tužitelj je podneskom od 27. travanj 2021. (list 141), zahtijevao razliku plaće u iznosu od 9.028,03 kn sa zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće pa do isplate.
4. Tužitelji se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no tuženik se nije očitovao na takav zahtjev tužitelja, niti istom isplatio pripadajuću joj razliku plaće.
5. Kako je tuženik od prosinca 2015. nadalje plaću tužitelju obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama i dopunama Dodatku Sporazumu od 5.415,37 kn, to tužitelj navodi da je dug tuženika prema njemu u razlici plaće u bruto iznosu od 9.028,03 kn, za sve plaće u razdoblju od 1. prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., uvećano za zateznu kamatu na svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka.
6. U odgovoru na tužbu, tuženik ističe ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu. Tuženik ne osporava postojanje Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama te njegovih dodataka, izmjena i dopuna, arbitražne odluke, te vjerodostojnog tumačenja. Tuženik osporava da je tužitelju trebao isplatiti drugu novčanu svotu od one koju mu je isplatio. Ističe da tuženik u isplati plaća nije samostalan i nezavisan, već obračun plaća vrši putem centraliziranog obračuna plaća (dalje: „COP“) kojeg je ustrojila Vlada Republike Hrvatske i koji je namijenjen za obračune plaća, upravljanje ljudskim potencijalima u javnom sektoru te upravljanje proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru kojima se plaće isplaćuju iz proračuna.
7. Navodi da nije ovlašten niti mu je omogućeno obračunavati plaće na drugačiji način od onoga koji je zadan u sustavu centraliziranog obračuna plaća, već je ovlašten samo unositi podatke o zaposleniku i evidenciji radnog vremena, a koje evidencije su također sastavni dijelovi sustava COP. Prema unaprijed zadanim formulama i parametrima plaće se obračunavaju preko Financijske agencije, a isplata se vrši iz unaprijed planiranih sredstava koja se tuženiku doznačuju.
8. Tuženik predlaže da se sukladno čl. 211. ZPP-a o vođenju ovog parničnog postupka dostavom ovog podneska obavijesti-Županija Bjelovarsko-bilogorska koja je osnivač tuženika, te Republika Hrvatska za Vladu Republike Hrvatske i za Ministarstvo zdravlja, radi ostvarivanja intervencijskog efekta. Bjelovarsko-bilogorska županija je osnivač tuženika i solidarno odgovara za njegove obveze.
9. Vlada Republike Hrvatske je potpisnik svih pravnih akata na koje se tužitelj poziva kao na izvor prava za svoje potraživanje, a ujedno je i putem Ministarstva uprave ustrojila sustav centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima Odlukom koja je objavljena u Narodnim novinama broj 90/06 od 30. kolovoza 2006. godine. Vlada je poslove upravljanja i podrške informatičkog sustava centraliziranog obračuna plaća povjerila Financijskoj agenciji. Raspodjela sredstava za plaće u zdravstvu se osigurava iz državnog proračuna. Smatra da u slučaju uspjeha tužitelja u sporu radi isplate novčanih naknada s osnova utuženih razlika plaća za tuženika bi mogla nastupiti nenadoknadiva šteta obzirom da on nema vlastitih sredstava iz kojih bi mogao platiti eventualno osnovani tužbeni zahtjev. Sredstva s kojima raspolaže su strogo namjenska sredstva za plaće zaposlenih i za podmirivanje redovnih troškova obavljanja zdravstvene djelatnosti. Stoga tuženik predlaže da se o ovoj parnici obavijesti Republika Hrvatska putem Općinskog državnog odvjetništva u B. i B.-… županija, B., A. S. …, te da ih se istovremeno pozove da kao umješači stupe u parnicu na strani tuženika u smislu čl. 106. ZPP-a.
10. Tuženik opreza radi osporava tužbeni zahtjev kako po osnovu tako i po visini, a naročito u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su sadržani u bruto plaći za svaki mjesec utuženog razdoblja. Tuženik se protivi zahtjevu tužitelja za naknadom troškova postupka, a osobito za naknadom troškova sastava zahtjeva za mirno rješenje spora jer se ne radi o osnovanom i potrebnom trošku za vođenje parničnog postupka.
11. Nadalje, tijekom postupka tuženik je izvršio kontrolu matematičkog izračuna tužitelja prikazanog u tablici koja je prilog tužbe, te potvrđuje da je pravilno izračunat 6% isplaćene bruto plaće obzirom na primijenjenu osnovicu od 5.108,84 kn za razdoblje od mjeseca prosinca 2015. do mjeseca prosinca 2016., matematički zbroj prikazanih iznosa razlike plaće iz tablice tužitelja je točan (9.292,74 kn), za mjesec siječanj 2017. plaća je obračunata i isplaćena prema osnovici od 5.211,02 kn, a što je bilo sukladno Odluci o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine br; 123/16 , objavljeno 30.12.2016., stupila je na snagu 01. siječnja 2017.) koju je donio predsjednik Vlade Republike Hrvatske 29. prosinca 2016..
12. U odnosu na obračun razlika bruto plaća s obzirom na utuženo povećanje od 6%, tuženik dodatno ističe da je plaća za siječanj 2017. računata na bazi osnovice od 5.211,02 kn (sukladno Odluci o visini osnovice Narodne novine 123/16) . Obzirom da su prethodne plaće bile računate na bazi osnovice od 5.108,84 kn a koja sa povećanjem od 6% daje osnovicu od 5.415,37 kn, tuženik dostavlja izračun razlike bruto plaće za siječanj 2017. u odnosu na isplaćeni iznos, ukoliko se kao osnovica koristi iznos od 5.415,37 kn, tada razlika iznosi 499,41 kn (a ne 764,12 kn). Stoga je ukupna razlika bruto plaće za utuženo razdoblje 9.028,03 kn, a ne 9.292,74 kn. Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 123/16) je bila u primjeni do 31. srpnja 2017., a dalje su osnovice objavljene u Narodnim novinama 123/19 utvrđene u Dodatku Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, te potom u Dodatku II Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 66/20 ). Stoga tuženik smatra da se zatraženo uvećanje od 6% ne može odnositi na novu osnovicu za mjesec siječanj 2017.g. koja je propisana novom Odlukom o visini osnovice (Narodne novine 123/16).
13. Tuženik je radi lakšeg pregleda dostavio tablicu sa primijenjenim bruto osnovicama za plaću kako su iste primjenjivane i obračunavane kod tuženika, a koje su sve primjenjivane onako kako je bilo objavljeno u Narodnim novinama. Tuženik je suglasan sa tužiteljevim utvrđenjem da se u konkretnom predmetu radi o pravnom pitanju. Tuženik neovisno o tome ističe da on nije mogao niti smio mijenjati način obračuna plaća obzirom da je sustav obračuna ustrojen na nivou cijele države od strane Vlade Republike Hrvatske te je tuženik obveznik korištenja Centraliziranog obračuna plaća u kojemu su zadane osnovice za obračun plaća sukladno odlukama i ugovorima koji su bili na snazi i kako su iste bile objavljene u Narodnim novinama. Predložio da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka.
14. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračun razlike plaće (list 6), Ugovor o radu (list 7-9), obračuni plaća (list 10-35), Zahtjev tužitelja tuženiku za isplatu razlike plaće (list 37-40), Sporazum o osnovici za plaćanje u javnim službama (list 41-43), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 44-48), Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 49-56), Arbitražna odluka (list 57-64), Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 65-67), Podatke Državnog zavoda za statistiku (list 68-99), korisničke upute Fine (list 106-115), obračun razlike plaća dostavljen po tuženiku (list 137,140).
.
15. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.
16. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
17. Predmet tužbenog zahtjev je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017.
18. Nesporna je činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radnik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2012., obavljajući poslove medicinskog. tehničara u T… i tim-u 2…, s kojim je poslovima započeo dana 2. siječnja 2012..
19. Nesporno je da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).
20. Nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženik obračunao tužitelju i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn, a u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama za isplatu, koji su dostavljeni uz tužbu.
21. Sporno je da li je tuženik trebao u utuženom razdoblju tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.
22. Tijekom postupka, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je:
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna Dodatka uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,
- da je 7.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,
- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.
23. Sud utvrđuje valjanima Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tužena u ovom postupku nije dokazala da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr 847/2010-2 od 7.12.2011., Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. i Gž-13/02), te Odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5.3.2015. Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012.-članak 51. stavak 4. (Narodne novine, br; 141/12, dalje: TKU/12), koji kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.
24. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016. Prema odredbi iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26. siječnja 2017.
25. Nadalje, po ocjeni suda pravno su valjane Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Ovo iz razloga jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstvene i socijalne skrbi Hrvatske, kojeg tužitelj nije niti član, nije od utjecaja za osnovanost tužbe. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženu u čije ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi sklopila.
26. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.
27. Tužitelj ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni do 26. siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste nesumnjivo bile na snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i potvrđeno službenim procjenama Državnog zavoda za statistiku te je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su tada objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, već je za prosinac 2015. tužitelju plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj osnovici joj je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017. Sukladno javno objavljenim i općepoznatim podacima DSZ-a od 4. tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP, već samo pozitivni rast, pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji glasi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao." Budući da BDP nije zabilježio negativan rast u razdoblju iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a niti naknadno, onda se odgoda iz čl. VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba čl. VII. st. 1. i ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojim je uređen način povrata osnovice.
28. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015.ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.
29. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.
30. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tužena sama ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", no propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužitelja. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti. Valja i dodati da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.
31. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).
32. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. Rev-1111/2020-2 od 1.12.2020., zauzeo je stav da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Prema tome, zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi.
33. Osim toga, prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO-a) zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a što očito u konkretnom slučaju. Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl. 342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed navedenog Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju evidentno nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. ZR-a iz 2014.
34. Obzirom na izneseno, nesporno je da je u utuženom razdoblju tužitelju tuženik obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, no da je trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, slijedom čega je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u iznosu od 9.028,03 kn s mjesečnim iznosima razlike plaće, a na koju visini tužbenog zahtjeva tuženik, konačno nije ni osporavao, jer je podneskom zaprimljenim kod suda dana 25. ožujka 2021., dostavio obračun razlike plaće (list 140), prema kojem je tužitelj podneskom 27 travnja 2021., postavio tužbeni zahtjev pobliže naveden pod točkom I. izreke presude. Citiranim podneskom tužba tužitelja povučena je za iznos od b kn, pa kako se djelomičnom povlačenju tužbe tuženik nije protivio, to je primjenom čl. 193 st. 2 ZPP-a riješeno kao u izreci rješenja da je tužba povučena za iznos od 264,71 kn.
35. Odredbom čl. 433a st. 1 ZPP-a, kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
38. Sukladno prijedlogu tuženika u odgovoru na tužbu suda je dopisom od 4. veljače 2021., temeljem čl. 211 ZPP-a obavijestio o otpočetoj parnici Županija Bjelovarsko-bilogorska koja je osnivač tuženika, te Republika Hrvatska za Vladu Republike Hrvatske i za Ministarstvo zdravlja, radi ostvarivanja intervencijskog efekta, no unatoč zaprimljenom dopisu nisu se očitovali niti prijavili da stupaju kao umješači na strani tuženika.
39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi čl. 155. ZPP. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 9.292,74 kn, tužba je povučena za iznos od 264,71 kn, dakle u omjeru 2,8% u odnosu na glavni zahtjev, dok je u odnosu na visinu preostalog tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti (9.028.03 kn), u odnosu na osnov tog zahtjeva uspio je u cijelosti, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, jer je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate, porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak. Dakle, obzirom na neuspjeh tužitelja u postupku u odnosu na glavno potraživanje od 2,8% te u odnosu na dio sporednog potraživanja sud utvrđuje da tužitelj u parnici nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svojega zahtjeva zbog kojeg dijela zahtjeva nisu ni nastali posebni troškovi.
40. Priznati troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 750,00 kn, sastava podneska od 8. veljače 2021., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu 750,00 kn (Tbr. 8. t. 1.), sastav podneska od 27. travnja 2021., u iznosu od 187,50 kn (tbr. 8 t.3), zastupanje na prvom pripremnom ročištu 24. svibnja 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu u iznosu od 750,00 kn, zastupanje na ročištu radi objave presude u iznosu od 375,00 kn, troška PDV-a u iznosu od 703,13 kn, u ukupnom iznosu od 3.515,63 kn.
41.Nisu tužitelju priznati troškovi koji se sastoje od zahtjeva za mirno rješenje spora, jer isti ni ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe, pa je bio nepotreban za vođenje postupka, sukladno čl. 155 ZPP-a.
42. Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora.
43. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Bjelovaru dana 31. svibnja 2021.
Sudac
Gordana Malvić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.
Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.
Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.