Poslovni broj: 78 Pž-405/2020-4

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-405/2020-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD Z., Z., OIB ..., protiv tuženika P. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. Š.-M., odvjetnica u Z., radi isplate iznosa od 9.836,10 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4521/2018 od 8. studenog 2019., 31. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4521/2018 od 8. studenog 2019.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4521/2018 od 8. studenog 2019. ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.618,75 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio da tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo na nekretnini, slijedom čega nema pravo tražiti naknadu za njeno korištenje prema pravilima o stjecanju bez osnove.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je presuda nerazumljiva i proturječna, te da sud nije proveo ocjenu svih dokaza, jer nije cijenio to što tuženik nema nikakav valjani pravni osnov za korištenja prostora. Ne spori kako je u zemljišnim knjigama za spornu nekretninu upisano da je ista općenarodna imovina, no da iz isprava u spisu proizlazi kako je tužitelj izvanknjižni vlasnik nekretnine te da ima takva prava. Smatra kako njegovo vlasništvo proizlazi iz zakonskih odredbi, te da je sud odbio izvršiti uvid u predmet tog suda poslovni broj P-1804/2017 koji tužitelj vodi radi iseljenja tuženika, a koji nije pravomoćno okončan. Smatra i kako je odluka o trošku nepravilna i nezakonita, te predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn.

6. Stoga, temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud nije ispitivao navode žalitelja koje se sadržajno odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (pitanje vlasništva nekretnine), jer se presuda u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Međutim, valja ukazati i kako su ti žalbeni navodi ispitani, no u okviru
moguće bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj, odnosno radi utvrđenja da li je činjenični zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti sa ispravama u spisu te da li je tužitelj onemogućen u korištenju svojim pravima.

8. Zbog svega navedenog, predmetna je žalba ispitana u okviru dopuštenih
žalbenih navoda, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu
učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. 5. i 10. ZPP-a.

10. Nadalje, žalitelj neosnovano tvrdi kako mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, zbog toga što prvostupanjski sud odbio provesti predloženi dokaz uvidom u spis tog suda poslovni broj P-1804/2017, koji nije pravomoćno dovršen. Odbijanje suda da provede određeni dokaz samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju pred sudom iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

11. Naime, prema toj odredbi, stranka se može onemogućiti da raspravlja pred
sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni
dokazni prijedlog u skladu je sa njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220.
st. 2. ZPP-a.

12. Imajući u vidu kako se predmetni spis odnosi na predaju nekretnine u
posjed i da nije bio pravomoćno dovršen, ovaj sud ne vidi razlog zbog kojega bi uvid
u isti spis utjecao na odluku u ovom predmetu. Ovo tim više što tužitelj nije bio ničim

spriječen dostaviti presliku navedenog spisa i isprava u njemu, kako je to i bio dužan primjenom čl. 219. st. 1. ZPP-a.

13. Obrazloženje pobijane presude jasno je i logično te nije u suprotnosti s ispravama u spisu pa nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj.

14. Naime, nije sporno kako tužitelj nije upisan kao vlasnik nekretnine u
zemljišnim knjigama, pri čemu isto tako nije sporno i da je nekretnina, kao takva, upisana u tim istim knjigama. Imajući u vidu kako tužitelj nije dokazao da je nakon 1966. godine bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom, da je predmetna nekretnina upisana u zemljišne knjige kao općenarodna imovina bez naznake nositelja prava korištenja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio predmnijevu propisanu odredbom čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), kada je zaključio, na temelju stanja spisa, da bi predmnijevani vlasnik bila Republika Hrvatska.

15. Pri tome ovaj sud ukazuje kako pitanje načina na koji je tuženik stupio u
posjed te koristi predmetnu nekretninu u ovom slučaju nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

16. Što se tiče primjene materijalnog prava (stjecanje bez osnove) na ovako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud ukazuje kako predmet korištenja (nekretnina) i dalje ima svoj očuvani identitet i njegovo je vraćanje moguće. Stoga bi u ovom  konkretnom slučaju vlasnik nekretnine imao pravo, neovisno od prava na naknadu štete, potraživati od tuženika kao nepoštenog posjednika i korist koju je on imao uslijed upotrebe tuđe stvari, sve prema čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06 i 141/06; dalje: ZVSP).

17. Tek u slučaju da vraćanje te i takve stvari više ne bi bilo moguće, valjano
bi primijeniti odredbu čl. 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), prema kojoj se naknada koristi vraća za upotrijebljenu stvar, bez obzira na poštenje ili nepoštenje korisnika.

18. No, i pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje trebalo je odbiti tužbeni zahtjev (čl. 368. st. 2. ZPP-a), jer tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik sporne nekretnine.

19. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe
čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i  Tarifu sudskih pristojbi.

20. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi u odnosu na pojedine radnje, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

21. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 31. svibnja 2021.

Sudac Mladen Šimundić