Poslovni broj: 16 Usl-104/21-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišiji Jurišić, uz sudjelovanje Vesne Maslov kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. .. M. š. ., S., zastupanog po opunomoćeniku M. P., odvjetniku u S., H. i. ., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 54, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući temeljem članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 31. svibnja 2021.,

 

presudio je

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Klasa: UP/I-362-02/19-02/1058 Urbroj: 443-02-03-23/22-20-8 od 30. prosinca 2020.

 

riješio je

             

              1. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

              2. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-362-02/19-02/1058, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-8, od 30. prosinca 2020. utvrđeno je:

              - da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/19-02/1058 Urbroj: 443-02-03-23/22-20-02 od 24. travnja 2020. (dalje: rješenje o uklanjanju od 24. travnja 2020.) kojim se tužitelju naređuje uklanjanje teniskog terena tlocrtnih dimenzija cca 35 x 16 m te prizemne građevine tlocrtnih dimenzija cca 2 x 5 m i dječjeg igrališta tlocrtnih dimenzija cca 12 x 16 m sa stabilnim dječjim igračkama, sve izgrađeno bez građevinske dozvole na k.č. 2349, 2350/1, 2350/2, 2352 K.O. R. u R., u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja postalo izvršno 3. kolovoza 2020. (točka 1.),

              - da tužitelj nije uklonio izvedene radove u ostavljenom roku (točka 2.),

              - tužitelj se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 24. travnja 2020. novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna (točka 3.),

              - novčanu kaznu odgovorna osoba pravne osobe F. K. dužna je platiti u roku od osam dana od zaprimanja, pod prijetnjom izvršenja (točka 4.),

              - tužitelj se upozorava da će se u slučaju da ne postupi po rješenju od 24. travnja 2020., odnosno ako ne ukloni naloženo, nakon izricanja novčane kazne, na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom (točka 5.),

              - tužitelj se upozorava da će se, ako ne postupi po točki 4. izreke, izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem.

              U pravodobno podnesenoj tužbi od 19. siječnja 2021. tužitelj zakonitost osporenog rješenja pobija tvrdnjama kako se isto temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, bitnim povredama pravila postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da tuženik ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za prisilno izvršenje, s obzirom na to da je protiv rješenja o uklanjaju od 24. travnja 2020. pred ovim sudom pokrenut upravni spor, koji još uvijek nije pravomoćno okončan. S tim u vezi, da tuženik prisiljava tužitelja na izvršenje rješenja za koje još uvijek nije utvrđeno da je zakonito pa da se takvim postupanjem tužitelju nanosi znatna materijalna šteta odnosno prisiljava ga se na uklanjanje radova za koje još nije utvrđeno da su nezakoniti. Tužitelj prigovara i visini izrečene kazne od 50.000,00 kuna kao previsoko određenoj, pozivajući se pri tome na članak 142. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku gdje je propisano da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje, izriče rješenjem u iznosu od jedne pa do deset prosječnih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj. Pri tome upozorava na činjenicu da je tužitelj zbog pandemije virusa Covid 19 onemogućen u poslovanju i ostvarenju prihoda, ali i na to da se radi o teniskim terenima i dječjem igralištu, odnosno društveno korisnim sadržajima, koji nisu namijenjeni zaradi, što tuženik nije uzeo u obzir. Također, ističe da je nakon inspekcijskog nadzora, privremeno uklonio dječje igralište. Osim toga, tužitelj osporava da je na predmetnoj čestici bio izgrađen teniski teren, već navodi da se radi o izgradnji ogradnog zida, a kojeg je tužitelj pozivom na odredbu članka 4. stavka 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama imao pravo izgraditi. Tu odredbu tuženik pogrešno tumači jer da se samo u odnosu na sportsko igralište traži da bude unutar postojećeg parka, dok se isto ne primjenjuje na izgradnju dječjeg igrališta. Slijedom toga da nema osnove za prisilno izvršenje pa predlaže sudu predmetno rješenje poništiti i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak. Konačno, tužitelj na temelju članka 26. Zakona o upravnim sporovima, predlaže sudu odlučiti o odgodnom učinku tužbe, odnosno o odgodi izvršenje osporenog rješenja do okončanja upravnog spora kojim se traži poništenje rješenja o uklanjanju od 24. travnja 2020., a to iz razloga jer tužitelju prijeti teško nadoknadiva šteta.

              U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na dokaze i činjenice koji su utvrđeni u pobijanom rješenju, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

              S obzirom na to da je u predmetnoj upravnoj stvari udovoljeno pretpostavkama iz članka 36. stavka 4. ZUS nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice te je stoga sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje.

Stranke nisu imale dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno da je rješenjem o uklanjanju od 24. travnja 2020. tužitelju kao investitoru, naloženo uklanjanje građevina pobliže opisanih u izreci tog rješenja, izrađenih bez građevinske dozvole.

Među strankama je sporna zakonitost ovdje osporenog rješenja o izvršenju od 30. prosinca 2020.

Tužitelj tvrdi kako neosnovanost osporenog rješenja proizlazi iz činjenice što se u povodu zakonitosti rješenja o uklanjanju od 24. travnja 2020. vodi upravni spor koji još nije pravomoćno okončan, slijedom čega da ne postoji osnov za prisilno izvršenje, odnosno postupanje po rješenju o izvršenju od 30. prosinca 2020.

S tim u vezi, za ukazati je tužitelju kako se u ovom postupku ne ocjenjuje zakonitost rješenja od 24. travnja 2020. kojim je tužitelju naloženo uklanjanje građevina izgrađenih bez građevinske dozvole, odnosno činjenice o kojima ovisi meritum spora. Na navedeno upućuje odredba članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, dalje: ZUP) prema kojoj se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja te nema odgodni učinak. To pravilo potvrdio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-3515/16-2 gdje je izričito naveo da se u postupku izvršenja rješenja (kojim je tužitelju naređeno uklanjanje) kojim je tužitelju određena novčana kazna ne mogu isticati prigovori koji se odnose na samu osnovanost obveze.

Iz istog razloga nije osnovan ni prigovor tužitelja u kojem se poziva na pogrešnu primjenu Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama (Narodne novine, broj:112/17, ispravak - dalje: Pravilnik) od strane tuženika, navodeći pri tome da na predmetnoj čestici nije izgrađen teniski teren nego ogradni zid. Tužitelj tako, prigovarajući postupanju tuženika, opetovano osporava rješenje o uklanjanju od 24. travnja 2020. čija zakonitost nije predmet ovog postupka.

Sud napominje tužitelju da bi eventualna odluka o poništenju rješenja o uklanjanju od 24. travnja 2020. mogla biti osnova za obnovu postupka izvršenja rješenja poništene odluke, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke (članak 123. stavak 2. točka 3. i članak 123. stavak 3. ZUP-a). Upravo iz toga razloga, činjenica vođenja upravnog spora povodom rješenja o uklanjanju na kojeg upućuje tužitelj nije prethodno pitanje u smislu članka 45. stavka 2. točke 1. ZUS-a.

U povodu prigovora tužitelja vezanog za visinu izrečene kazne od 50.000,00 kuna sud se očituje kako slijedi. Odredbom članka 142. ZUP-a propisano je da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj.

Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, broj: 46/20, 80/20) propisano je da se novčana kazna kojom se 1. put prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju na temelju članaka 113. stavka 1. i članka 117. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/189) izvršenika pravnu osobu iz 3.a i 3.b skupine građevina (o kojim se građevinama radi u ovom predmetu) prema Zakonu o gradnji (Narodne novine, 152/13, 20/17, 39/19, 125/19) prisiljava novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna. Slijedom toga nisu osnovani navodi tužitelja o previsoko određenoj visini izrečene novčane kazne.

Sukladno svemu navedenom, sud je utvrdio da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju kao i da je novčana kazna izrečena u propisanom iznosu te ne nalazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je ostvaren neki od razloga ništavosti rješenja iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, kako je to i učinjeno u izreci ove presude.

U izloženim okolnostima, sud nije našao da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanjem odgodnog učinka tužbe u smislu članka 26. stavka 2. ZUS-a, slijedom čega je takav prijedlog tužitelja odbijen, na način kako je to navedeno u točki 2. izreke rješenja.

O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom članka 79. stavka 4. ZUS-a prema kojem, ako zakonom nije drukčije propisano, troškove snosi stranka koja je izgubila spor u cijelosti.

 

 

U Splitu, 31. svibnja 2021.

 

 

S U T K I N J A

 

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.