Poslovni broj: 81 Pž-2958/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-2958/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u ovršnom postupku ovrhovoditelja T. d.o.o., OIB ..., S., protiv tuženika Š. d.o.o., OIB ..., S.. P. O., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. R., M. K., i S. K. M. iz K., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 46.612,50 kn, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-8/2021-2 od 28. siječnja 2021., 31. svibnja 2021.

r i j e š i o j e

I. Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-8/2021-2 od 28. siječnja 2021. u točkama 1. i 2. izreke.

II. Odbacuje se kao nedopuštena ovršenikova žalba podnesena protiv rješenja
Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-8/2021-2 od 28. siječnja 2021. u
točki 3. izreke.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I. V. iz S., poslovni broj Ovrv-1080/2020-3 od 25. studenoga 2020. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje (točka 1. izreke), odredio je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka 2. izreke), te je upozoren tužitelj da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (točka 3. izreke).

Takvu odluku prvostupanjski sud donio je na temelju odredaba čl. 58. st. 2.  Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) u vezi odredbe čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovršenik u bitnom navodeći da je i u prigovoru istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti javnog bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi o kojem prvostupanjski sud nije odlučio. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 279. st. 3. OZ-a. Predložio je ukinuti pobijanu odluku i odbaciti prijedlog za ovrhu.

Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Pobijano rješenje ispitano je temeljem odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Iz podataka u spisu proizlazi da je 25. studenog 2020. doneseno rješenje o
ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1080/20 protiv kojeg je ovršenik podnio pravodoban i dopušten prigovor iz čijeg sadržaja proizlazi da on prigovara rješenju o ovrsi u cijelosti.

Odredbom čl. 282. st. 2. OZ-a propisano je da će javni bilježnik kojem je  podnesen pravodoban, dopušten i obrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao proslijedit će spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu (čl. 287. st. 2. OZ-a) koji će u povodu takva prigovora donijeti odluke iz čl. 57. i 58. OZ-a, kao što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

Odredbom čl. 58. st. 3. OZ-a propisano je da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo namiriti tražbinu, sud kojem je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinut će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a ako za to nije mjesno nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu.

Prvostupanjski je sud stoga pravilno postupio kada je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak odredio nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga jer je ovršenik prigovorio rješenju o ovrsi u cijelosti osporavajući osnovu i visinu ovrhovoditeljeva potraživanja (čl. 58. st. 2. OZ).

U odnosu na ovršenikove žalbene navode, ističe se da nemaju utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. To iz razloga što je ovršenik prigovorio rješenju o ovrsi u cijelosti, pa prvostupanjski sud više nije imao ovlasti odbaciti ovršni prijedlog već je morao postupiti sukladno izričitoj odredbi čl. 58. st. 3. OZ-a i staviti izvan snage rješenje o ovrsi, ukinuti provedene radnje i odrediti da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred mjesno nadležnim sudom pred kojim će se, između ostalog, odlučivati o svim relevantnim procesnim prigovorima.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ovršenikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama 1. i 2. izreke. U odnosu na žalbu protiv točke 3. izreke pobijanog rješenja potrebno je reći da ona predstavlja rješenje kojim se upravlja postupkom protiv kojeg sukladno odredbi čl. 278. st. 2. ZPP-a žalba nije dopuštena.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 1. ZPP-a ovršenikova žalba odbačena je kao nedopuštena protiv točke 3. izreke.

Zagreb, 31. svibnja 2021.

Sudac

Lidija Tomljenović