1              Poslovni broj: 3 UsI-1341/21-8

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-1341/21-8

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

             

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz D., kojeg zastupa opunomoćenik M. V., odvjetnik u M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prijevremene starosne mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2021., a objavljene 31. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1. Usvaja se tužba.

 

2. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-140-02/20-01/03136134730, URBROJ: 341-99-05/3-20-4144, od 18.01.2021.

 

3. Poništava se rješenje HZMO, PS u Dubrovniku, KLASA: UP/I-140-02/20-01/03136134730, URBROJ: 341-05-05/3-20-6827, od 28.04.2020.“

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-02/20-01/03136134730, URBROJ: 341-99-05/3-20-4144 od 18.01.2021., odbijena je žalba M. B. iz K., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D., KLASA: UP/I-140-02/20-01/03136134730, URBROJ: 341-05-05/3-20-6827 od 28.04.2020.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D., KLASA: UP/I-140-02/20-01/03136134730, URBROJ: 341-05-05/3-20-6827 od 28.04.2020., odbačen je zahtjev M. B., rođ. ..., ovdje tužitelja, za ponovni izračun prijevremene starosne mirovine prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje i vođenje upravnog postupka.

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja u bitnom navodeći da je osporavanim prvostupanjskim rješenjem odbačen tužiteljev obrazloženi zahtjev za usklađenje utvrđene mirovine s odredbama čl. 26, čl. 27. i čl. 55. st. 1. te eventualno ostalih odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata.

Nadalje navodi kako je u žalbi jasno i nedvosmisleno naznačeno da nema, niti da je ikada bilo prijepora o slijedećem:

- da je rješenjem naslova PU S., KLASA: UP/I-140-02/19-03/03136134730, URBROJ: 341-18-05/3-19-023435 od 15.03.2019. utvrđeno da tužitelju pripada pravo na prijevremenu starosnu mirovinu s određenim predujmom od 3.300,00 kn mjesečno te da je istim rješenjem određeno da će se o pripadajućoj svoti mirovine odlučiti po službenoj dužnosti, posebnim rješenjem;

- da je rješenjem naslova PU S. KLASA: UP/I-140-02/19-01/03136134730, URBROJ: 341-18-05/3-19-2506, od 11.04.2019. utvrđeno da tužitelju pripada pravo na prijevremenu starosnu mirovinu te da je određena mirovina u svoti od 3.438,94 kn.

              Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na citirana rješenja koje je dostavio u prilogu tužbe ( list 6-12 spisa).

              Da iz obrazloženja rješenja od 11.04.2019. proizlazi da je svota mjesečne mirovine izračunata po načelu „ili-ili“, odnosno da je tužitelju određena civilna mirovina kao povoljnija u odnosu na mirovinu hrvatskoga branitelja te da je nedvojbeno da kod ovakvog izračuna civilne mirovine tužitelju nisu uzete u obzir beneficije koje ima kao pripadnik borbenoga sektora – hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, iako da su spisu priloženi svi dokazi o tome.

Tužitelj smatra da je kod izračuna civilne mirovine valjalo uzeti u obzir i odredbe čl. 26, čl. 27. i čl. 55. st. 1 te eventualno ostalih odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata te da je baš zbog toga zatražio usklađenje utvrđene mirovine s citiranim odredbama ZOHBDR, tim više što da je zahtjev za mirovinu podnio dana 18.02.2019., tj. nakon stupanja na snagu navedenih odredbi. Nadalje navodi da je tuženik trebao dakako izračunati kao povoljniju civilnu mirovinu, međutim nakon toga i na tako utvrđenu visinu mirovine da je trebao primijeniti odredbe čl. 26, čl. 27. i čl. 55. st. 1. te eventualno ostalih odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata te da bi tek na taj način, po mišljenju tužitelja, izračun mirovine bio zakonit, jer da se pregledom citiranih odredbi, pa i cjelokupnog ZOHBDR, nigdje ne određuje isključenje primjene ovih odredbi glede civilnih mirovina.

Dapače, da čl. 26. st. 1. ZOHBDR jasno određuje da hrvatski branitelj ima pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu pod uvjetima i na način određen ZOMO-om, a da je to samo prvi korak i da je to sve što je tuženik učinio.

Međutim, da je u skladu s odredbom čl. 26. st. 2. utvrđen način izračuna beneficiranog radnog staža, a da to znači da je na mirovinu utvrđenu po odredbama ZOMO-om tužitelju trebalo priznati beneficirani staž za vrijeme provedeno u ratu, što da nije učinjeno.

Nadalje, da je odredbom čl. 26. st. 3. utvrđen poseban polazni faktor za utvrđene prijevremene starosne mirovine, a koju odredbu da tuženik nije poštovao.

Da je prema odredbi čl. 27. ZOHBDR tužitelju kao hrvatskom branitelju trebalo povećati vrijednost utvrđenog osobnog boda u odnosu na vrijeme provedeno u obrani suvereniteta RH.

Da st. 3. istog članka izrijekom određuje da će se hrvatskom branitelju pripadniku borbenog sektora koji ostvaruje pravo  na starosnu mirovinu ili privremenu starosnu mirovinu, bez obzira da li po ZOHBDR ili ZOMO tako određena mirovina povećati za odgovarajući postotak iz st. 1. ovoga članka, ovisno o vremenu provedenom u obrani suvereniteta RH u borbenom sektoru, a da tuženik nije primijenio ni ovu odredbu, kao ni tablicu iz navedenog članka.

Da tuženik nije obrazložio zašto naprijed citirane odredbe nije primijenio, slijedom čega da osporavano rješenje nije obrazloženo, a činjenično stanje da nije utvrđeno, ni materijalno pravo pravilno primijenjeno. 

Slijedom navedenog, a kako da tužitelj nije tražio mirovinu, već usklađenje s citiranim odredbama ZHBDR, da nije bilo mjesta odbacivanju zahtjeva već da je prvostupanjsko tijelo moglo takav zahtjev prihvatiti ili odbiti uz valjano i konkretno obrazloženje.

Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom će usvojiti tužbu te poništiti osporavano rješenje tuženika KLASA: UP/II-140-02/20-01/03136134730, URBROJ: 341-99-05/3-20-4144 od 18.01.2021., kao i osporavano prvostupanjsko rješenje HZMO-a, PS u D., KLASA: UP/I-140-02/20-01/03136134730, URBROJ: 341-05-05/3-20-6827 od 28.04.2020.

Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 06. travnja 2021. navelo da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja, u bitnom navodeći da je pravilno prvostupanjskim rješenjem odbačen zahtjev tužitelja za ponovni izračun mirovine, budući da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka budući da tužitelj u svom Zahtjevu od 03. listopada 2019. nije priložio niti ukazao na nikakve dokaze koji bi upućivali da je pravomoćno rješenje kojim mu je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, odnosno pravomoćno rješenje kojim mu je određena svota mirovine, doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, niti da ukazuje da je utvrđeno činjenično stanje sporno (npr. njegov status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, razdoblje sudjelovanja u borbenom sektoru i sl.).

Također navodi da tužitelj smatra da je prethodnim pravomoćnim rješenjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo, međutim da isto nije osnova za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjem.

Podredno, odgovarajući na navode tužitelja kojim ističe da je valjalo uzeti u obzir odredbe članka 26., čl. 27. i čl. 55. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17i 98/19 – skraćeno  ZOHBDR-a) tuženo tijelo navodi da su navedene odredbe prethodnim pravomoćnim rješenjem od 11. travnja 2019. kojim mu je određena svota mirovine pravilno primijenjene, odnosno da je pravilno uzet

u obzir staž osiguranja u dvostrukom trajanju na temelju sudjelovanja u Domovinskom ratu sukladno članku 55. ZOHBDR-a, da jer pravilno uzeto u obzir povećanje osobnog boda ovisno o sudjelovanju u borbenom sektoru iz članka 27. ZOHBDR-a te da je pravilno utvrđen polazni faktor ovisno o stažu žalitelja, a odredba članka 26. stavka 2. ZOHBDR-a o sniženju dobne granice za priznanje prava na starosnu mirovinu da nije primjenjiva jer da je tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, a uz to da ne ispunjava uvjete za starosnu mirovinu niti uz sniženje dobne granice (tužitelj pogrešno navodi da je odredbom članka 26. stavka 2. ZOHBDR-a propisan način izračuna beneficiranog staža).

Tuženo tijelo nadalje navodi da se dodatak na mirovinu skladno Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 79/07 i 114/11) uračunava u svotu mirovine određene isključivo prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju kao općem propisu te da isti nije moguće uračunati u svotu mirovine određene primjenom odredbi ZOHBDR-a (uz napomenu da je i u svotu mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju  uračunat staž u dvostrukom trajanju po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu) te da je iz tog razloga mirovina određena prema Zakonu o mirovinskom osiguranju povoljnija od mirovine određene uz primjenu ZOHBDR-a. Da obrazloženje pravomoćnog rješenja od 11. travnja 2019. sadrži sve primjenjive odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i ZOHBDR-a.

Ponovno je istaklo da primjena materijalnog prava nije razlog za obnovu postupka te da je osporavanim rješenjem pravilno odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja kojim je pravilno odbačen novi zahtjev žalitelja za određivanje svote mirovine.

Slijedom navedenog, tuženo tijelo smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te stoga predlaže da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

              Podneskom od 03. svibnja 2021. opunomoćenik tužitelja je izvijestio Sud o nemogućnosti dolaska na zakazano ročište, te se očitovao na navode tuženog tijela iz odgovora na tužbu na način da ih je u cijelosti osporio kao neosnovane.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 21. svibnja 2021. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, a sve u skladu s odredbom članka 37. st. 3. u svezi s odredbom čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj:20/10,143/12, 152/14,94/16 i 29/19, dalje ZUS-a), Sud je izveo dolaze uvidom u isprave priložene spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene, te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

                Tužitelj je u podnesku od 03. svibnja 2021. zatražio naknadu troškova predmetnog upravnog spora (list 32 spisa).

                Tužba tužitelja nije osnovana.

              Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-02/20-01/03136134730, URBROJ: 341-99-05/3-20-4144 od 18.01.2021.

              Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u D., KLASA: UP/I-140-02/20-01/03136134730, URBROJ: 341-05-05/3-20-6827 od 28.04.2020. odbačen zahtjev tužitelja za ponovni izračun prijevremene starosne mirovine prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, odnosno za usklađenje sa Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

Među strankama je sporno je li prvostupanjsko upravno tijelo Zahtjev tužitelja od 13. rujna 2019. za usklađenje sa Zakonom hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji pravilno  ocijenilo prijedlogom za obnovu postupka uz obrazloženje da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje i vođenje upravnog postupka.

              Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata te da je pripadnik borbenog sektora (109 dana);

- da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Područne službe u S. broj: 136392, Klasa 140-02119-01/03156134730, Urbroj: 341-18-0513-19-25069 od 11.04.2019. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, počevši od 01.02.2019. prema odredbi članka 34. ZOMO-a u svoti od 3.438,94 kn u koju mirovinu je uračunat dodatak na mirovinu;

- da je tužitelju kao hrvatskom branitelju i pripadniku borbenog sektora, mirovina naprijed citiranim pravomoćnim rješenjem određena i prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 – dalje ZOHBDR-a) na način da je osobni bod 40,8113 prema čanku 27. ZOHBDR-a povećan ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta R. Hrvatske u borbenom sektoru (109 dana) za 2%  te da iznosi 41,6274;

- da je svota mirovine tužitelju izračunata prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a tako da se povećani osobni bod 41,6274 pomnoži s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine od 66,35 kn na ostvarivanja prava na mirovinu i iznosi 2.761,98 kn mjesečno;

- da je utvrđena svota prijevremene starosne mirovine prema članku 27. ZOHBDR-a manja od svote mirovine određene primjenom odredbi ZOMO-a, slijedom čega je tužitelju citiranim rješenjem Područne službe u S. broj: 136392, Klasa 140-02119-01/03156134730, Urbroj: 341-18-0513-19-25069 od 11.04.2019., kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pravilno određena kao povoljnija mirovina u skladu s odredbama ZOMO-a, na način kako je to pobliže određeno i sadržano u citiranom rješenju;

- da tužitelj protiv citiranog rješenja nije podnio žalbu te da je ono postalo pravomoćno;

- da je tužitelj Zahtjevom od 11. rujna 2019., zaprimljenim kod prvostupanjskog upravnog tijela 13. rujna 2019., a potom ponovno Zahtjevom od 01. listopada 2019., zaprimljenim 03. listopada 2019.,  zatražio usklađenje mirovine sa ZOHBDR-a;

- da je tužitelj u svojem Zahtjevu naveo da ne želi da mu se mirovina odredi po odredbama ZOHBDR-a na način kako je to prvostupanjsko tijelo navelo već da smatra da mu kod određivanja mirovine nisu uzete u obzir beneficije koje ima kao pripadnik borbenog sektora - hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, a koje su  propisane odredbama čl. 26., čl. 27. i čl. 55. ZOHBDR-a, radi čega traži da mu se izračun mirovine korigira.

Članak 26. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017, 98/2019, dalje ZOHBDR-a) sadrži odredbe o pravima iz  mirovinskog osiguranja pa je tako stavkom 1., propisano da hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ima pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu pod uvjetom i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16.) i njegovim izmjenama i dopunama (u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju), ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, ovisno o razdoblju sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu propisana Zakonom o mirovinskom osiguranju snižava, na način i pod uvjetima kako je to taksativno navedeno i propisano citiranom odredbom.

Odredbom članka 27. stavkom 1. ZOHBDR-a je propisano da se Hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji na temelju navršenoga mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, na način i pod uvjetima kako je to taksativno navedeno i propisano citiranom odredbom.

              Članak 55. ZOHBDR-a sadrži odredbe o stažu u dvostrukom trajanju, pa je tako stavkom 1. propisano da se hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koji su za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske bili zaposleni ili im se staž osiguranja za to vrijeme računa po drugoj osnovi vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske računa kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), a hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koji nisu zaposleni ili nisu ostvarivali staž osiguranja po drugoj osnovi vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske računa se kao poseban staž u dvostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), sukladno propisima o obrani, bez obzira na to je li za to razdoblje uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo iz razloga koji slijedi u daljnjem obrazloženju presude.

Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da se tužitelj u svom Zahtjevu za usklađenjem s odredbama ZOHBDR-a poziva na nepravilnu primjenu odredbi ZOHBDR-a, smatrajući kako mu kod izračuna mirovine nisu uzete u obzir beneficije koje ima kao pripadnik borbenog sektora – hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, slijedom čega je po ocjeni ovog Suda pravilno zaključilo da nema mjesta primjeni odredbi čl. ZOMO-a, ni odredbi ZUP-a o obnovi postupka u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari.

Pravilno tuženo tijelo ističe da primjena materijalnog prava nije razlog za obnovu postupka, a kako tužitelj u svom Zahtjevu nije ukazao na nove dokaze koji bi upućivali da je pravomoćno rješenje kojim mu je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, odnosno pravomoćno rješenje kojim mu je određena svota mirovine, doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, niti je takve dokaze priložio, niti je osporavao utvrđeno činjenično stanje (npr. njegov status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, razdoblje sudjelovanja u borbenom sektoru i sl.), posebno cijeneći činjenicu da je u svom Zahtjevu izričito naveo da ne želi da mu se mirovina odredi po odredbama ZOHBDR-a na način kako je to prvostupanjsko tijelo  navelo već da smatra da mu kod određivanja mirovine nisu uzete u obzir beneficije koje ima kao pripadnik borbenog sektora - hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, a koje su  propisane odredbama čl. 26., čl. 27. i čl. 55. ZOHBDR-a, radi čega traži da mu se izračun mirovine korigira, to je osporavanim rješenjem pravilno odbijena žalba žalitelja, ovdje tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je pravilno odbačen zahtjev žalitelja za usklađenjem mirovine sa ZOHBDR-a.

Tužbeni navodi tužitelja, koji su identični žalbenim navodima, ne osporavaju da naprijed citiranim pravomoćnim rješenjem kojim je tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, odnosno kojim mu je određena svota mirovine, tužitelju ne bi bila određena povoljnija mirovina, nazivajući je povoljnijom civilnom mirovinom, već tužbeni navodi koje tužitelj iznosi predstavljaju žalbene razloge koje je tužitelj propustio podnijeti u zakonom propisanom roku za podnošenje žalbe, uslijed čega je predmetno rješenje kojim je tužitelju određena prijevremena starosna mirovina postalo pravomoćno, a tužitelj je prekludiran u podnošenju žalbe, pa stoga isti razlozi nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, slijedom čega je pravilno postupilo tuženo tijelo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 57. st. 1.  Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužitelj nije uspio u predmetnom u pravnom sporu, to je zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točci II. izreke. 

 

U Splitu 31. svibnja 2021.

 

                                                                                                                                                  S U D A C

 

                                                                                                                                     Leandra Mojtić, v. r.

 

 

 

             

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić