Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac
21 000 Split

P-20/2021-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Jasenki Pavlović, u pravnoj
stvari tužiteljice M. B. OIB…, kojeg
zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u K. L., protiv tuženika
Z. Ć., OIB… iz S., kojeg zastupa
punomoćnica A. P. Ž., odvjetnica u S., radi utvrđenja ništetnosti,
nakon glavne i javne rasprave, održane 22. travnja 2021., u prisutnost
punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu
održanom 31. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice:

„I. Utvrđuje se da je oporuka pok. C. P. pok. I. sastavljena pred
svjedocima D. M. i A. K. u S., 3. rujna 2015. pravno
nevaljana te ne proizvodi pravne učinke.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak“.

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak
u iznosu od 19.250,00 kuna, dok se više traženi trošak u iznosu od 3.750,00
odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 24. kolovoza 2017. tužiteljica je
ustala zahtjevom naspram tuženika, a radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke
pok. C. P..

2

P-20/2021-7

2. Kao pravnu osnovu svog potraživanja tužiteljica je navela kako pok.
C. P. nije znala čitati i pisati, a kako je to osnovna pretpostavka za valjanost
pisane oporuke pred svjedocima, pa da je oporuka nevaljana.

3. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.
4. Ovaj sud je donio presudu pod poslovnim brojem P-4062/2017 12.
ožujka 2020 u navedenom predmetu na način da je u cijelosti odbio tužbeni
zahtjev tužiteljice M. B..

5. Županijski sud u Varaždinu rješenjem poslovni broj 11 Gž-1187/2020-3
od 17. prosinca 2020. povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude ovog
suda poslovni broj P-4062/2017 od 12. ožujka 2020. ukinuo je presudu ovog suda
poslovni broj P-4062/2017 od 12. ožujka 2020. i predmet vratio ovom sudu na
ponovno suđenje iz razloga što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi
utvrđenja da je oporuka pok. C. A. pok. P. od 3. rujna 2015. pravno
nevaljana i ne proizvodi pravne učinke, pa da nije jasno koju je zapravo oporuku
prvostupanjski sud imao u vidu kod donošenja odluke o tužbenom zahtjevu,
konkretno da li oporuku pok. C. P. pok. I. od 3. rujna 2015. ili oporuku
pok. C. A. pok. P. jer da se radi o dvije osobe.

6. U ponovljenom dokaznom postupku sud je pružio strankama mogućnost
izjašnjavanja te izveo dokaz pregledom ugovora o darovanju od 21. studenog

1963. (list 14 spisa), ugovora o oročenom štednom ulogu zaključen dana 11.
srpnja 1984.(list 15-16 spisa), ugovora o darovanju sklopljenog 3. listopada

2006.(list 17-19 spisa), ugovora o kupoprodaji sklopljenog između C. P. i
A. B. od dana 29. kolovoza 2007. (list 20-22 spisa), ugovora
sklopljenog između P. C. kao prodavatelja i P. M., A. B. i
B. J. kao kupaca dana 24. listopada 1990. (list 42 spisa), kartona osobne
iskaznice na ime C. P., rođena 10. svibnja 1924. (list 33 spisa), pregledom
ostavinskog spisa ovog suda O-3433/16, zapisnika javnog bilježnika T. P.
od 6. rujna 2016. broj O-3433/16 UPP/OS-2/16, oporuke od 3. rujna 2015.,
saslušanjem svjedoka D. M., A. K., M. B., M.
Ć., A. Ć., J. V., J. Lj., I. D., A. Ć. i
I. Ć.te saslušanjem parničnih stranaka.

7. Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih
dokaznih prijedloga pa je ovaj sud upravo po prijedlogu stranaka zaključio
raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

8. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" poslovni broj
117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o
kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio
raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003.
godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje
utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) (načelo materijalne
istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i
predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan. 11. Među stankama nije sporno:

3

P-20/2021-7

- da je pred ovim sudom u tijeku ostavinski postupak iza smrti pok. C.
P., pod poslovnim brojem O-3433/16, koja je umrla 20. lipnja 2016.
a u kojem postupku su pozvani na nasljeđivanje tužiteljica i tuženik;
- da je oporuka ostaviteljice pok. C. P., koja je u biti oporuka
sastavljena pred svjedocima od 3. rujna 2015., proglašena rješenjem
javne bilježnice T. P. od 6. rujna 2015.;

- da je tužiteljica rješenjem ovog suda poslovni broj O-3433/16 od 22.
svibnja 2017. upućena na pokretanje parničnog postupka protiv
sunasljednika, a ovdje tuženika, radi utvrđenja pravne valjanosti
oporuke.

12. Nesporna utvrđenja ovaj sud u cijelosti prihvaća a u smislu odredbe
članka 221. ZPP-a.

13. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da ostaviteljica nije
bila pismena, da nije znala čitati i pisati pa da nije valjana sastavljena pisana
oporuka pred svjedocima

14. Odredbom članka 31. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 123/13 i 33/15, 14/2019 – dalje u tekstu: ZN/03) propisano je:

(1) Oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za
ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna
svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

(2) Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo
svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem
pronalaženju.

15. Saslušana tužiteljica M. B. u svom iskazu je navela kako pokojna
teta C. P. nije znala čitati ni pisati. Nikada nije išla u školu, a da je ona kod
tete stanovala u K. od svoje četrnaeste godine do sedamnaeste godine.
Teta da je služila po kućama, a kasnije da se zaposlila u neku građevinsku firmu u
kojoj je radila do mirovine. Navela je kako je tetu posljednji put vidjela kada je
slomila nogu i da su pričale o imovini. Teta da joj je rekla da ima novaca, imanja i
kuću u kojoj živi i da oni to podijele između sebe kako hoće, iza njezine smrti. Još
je navela kako ona nije dobila ništa iza smrti svojih roditelja i kako hoće dio
nasljedstva iza pokojne tete. Još je navela kako nije nikada skrbila o tetinom
zdravstvenom stanju jer živi daleko i ne vozi.

16. Saslušani tuženik Z. Ć. u svom iskazu je naveo kako je teta
C. znala čitati i pisati, nije išla u školu, da je radila na gradilištu u
Tehnogradnje, ali da je znala čitati i pisati. Naveo je kako je čitala tekst na
televiziji, čitala je molitvenik i novine Gloriju. Naveo je kako su se njegov pokojni
otac i pokojna C. najbolje slagali i da ih je teta obožavala. Kada se tužiteljica
udala da se malo udaljila od tete. Teta da je ostala udovica 1984. i da ju je on
uvijek pomagao i bio joj pri ruci. Pokojna teta da je kod njega ležala najmanje
godinu dana nepokretna i da se on o njoj brinuo, a i prije da ju je bezbroj puta
vodio po doktorima i da je znao njezino zdravstveno stanje. Teta da mu je rekla
kako je najbolje da njenu kuću u K. proda i on uzme novac da mu se
poslije ne bi dogodilo upravo ono što mu se sad dogodilo. Teta da je inzistirala da
naprave oporuku, a da je on pronašao odvjetnika i njemu odnio sve papire, te mu
savjetovao da nađe dva svjedoka. Kada je došao odvjetnik da je teta bila sretna.
Odvjetnik da joj je sve pročitao i više puta pitao je li to upravo tako, ona da je to
potvrdila, dao joj je oporuku i ona da ju je čitala i nakon toga potpisala, a nakon
nje svjedoci. Teta da je sporo pisala jer pisanje da nije prakticirala i da joj nije bilo

4

P-20/2021-7

potrebno, ali da je nesumnjivo znala čitati. Još je naveo kako je teta C. tražila
da je uzdržava isključivo on i njegova obitelj ili da će ići u dom, te da nije htjela
kod drugog brata Ivana jer nije bila u dobrim odnosima s njegovom suprugom. Od
kada je umro njen suprug 1984. da je teta živjela sama u K.i kako ju je
najviše on pomagao.

17. Saslušani svjedok D. M. u svom iskazu je naveo kako
poznaje Z. Ć. dugi niz godina, te kako bi Z. često govorio da mora
ići kod tete uzorati i okopati, obrezati šipke, često da ju je spominjao i govorio da
ona nema nikoga i da je on pomaže. Jednom prilikom da mu je rekao da je teta
slomila nogu i da ju je doveo kod sebe jer da više nije sposobna brinuti za sebe. Iz
njegove priče da je saznao kako je pok. teta imala kuću u K. i da joj je
Z. odrađivao vrt kao i svoj u S. Jedne prigode da ga je tuženik zamolio
da ukoliko može biti svjedok oporuke jer da teta želi njemu sve ostaviti. Pristao je
biti svjedok, te je došao kod tuženika u kuću, zatekao je sada pok. tetu u jednoj
sobi gdje je ležala sa nogom u gipsu, tu je bio i TV, došla je i druga svjedokinja, a
u toj sobi je bio i tuženik, kćeri tuženika i sin D. Došao je odvjetnik i donio je
već napisanu oporuku. Pročitao ju je i pitao pok. C. je li razumjela oporuku,
više puta je potvrdila da je razumjela, pitao ju je li voljna takvu oporuku potpisati,
ona je također potvrdila, više puta ju je pitao kome vi želite ostaviti svoju imovinu,
a ona je stalno ponavljala, mome Z. Nakon što joj je odvjetnik pročitao
oporuku dao joj je u ruke, te je ona tri ili četiri minute gledala u tu oporuku i zatim
je potpisala. On da je zaključio da je ona oporuku čitala. Na noćnom ormariću
pored kreveta vidio je molitvenik po čemu da zaključuje da je znala čitati. Istaknuo
je kako je odvjetnik višekratno inzistirao na pitanju je li razumjela što piše i kome
ostavlja svu svoju imovinu, a ona da je stalno govorila kako je razumjela i kako
sve ostavlja svome Z. Još je naveo kako se potpisao na oporuku nakon što
je to učinila sada pok. C.

18. Saslušani svjedok A. K u svom iskazu je navela kako je ona
vrlo dobra prijateljica sa suprugom tuženika, A., te kako je često dolazila
kod nje, poznaje njenu obitelj i kako je znala da je kod njih došla živjeti teta C.
jer da više nije mogla živjeti sama i u početku kad je došla živjeti da bila pokretna,
možda godinu do godinu i pol dana, onda da je slomila nogu. Jednog dana da je
došla kod njih, te da je bila svjedok oporuke, došao je odvjetnik sa već
napisanom oporukom. Pokojna C. da je ležala u jednoj sobi nepokretna, u sobi
je osim kreveta bio i TV i ventilator, te noćni ormarić. U sobi u kojoj je odvjetnik
pročitao oporuku osim njih dvoje svjedoka oporuke, bio je nazočan odvjetnik,
tuženik, njegova supruga, njegove tri kćeri i sin. Odvjetnik je tri puta pročitao
oporuku, jer se htio uvjeriti u pravu volju oporučiteljice s obzirom da je bila stara i
ležala nepokretna u krevetu. Odvjetnik je više puta pitao je li razumjela sadržaj
oporuke, oporuku joj je dao u ruke, ona je u nju gledala nekoliko minuta i više puta
je ponovila na njegovo pitanje kome želi sve ostaviti, mome Z. Još je
navela kako je nakon što joj je odvjetnik dao oporuku i nakon što je ona gledala u
nju, pok. C. potpisala. Potpis je išao malo teže jer je ležala u krevetu, ali je
uspjela potpisati, a nakon toga su potpisali svjedoci.

19. Saslušani svjedok I.D. u svom iskazu je naveo kako je on
odvjetnik u S. i još uvijek ima svoj uredu S. Pokojna C. P bila je
njegova stranka i da su se poznavali dugi niz godina. Otprilike 2004. da je radio
diobeni ugovor za zemlje čija je bila suvlasnica, u S., vodio je parnicu kao
njezin punomoćnik, te da je, također, sastavio i darovni ugovor kojim je ona svoju
imovinu u S. darovala Z. Ć., svom nećaku. Sa sigurnošću je rekao

5

P-20/2021-7

da je ona potpisala u njegovom uredu i taj diobeni ugovor, punomoć koju mu je
dala za parnicu, a kasnije i darovni ugovor koji je sastavio. Dakle, sa sigurnošću je
naveo kako je ona znala čitati i pisati. Već tada oko 2004.-2005. da mu je rekla
kako želi sastaviti oporuku i da je njena želja da sve ostavi svom nećaku Z.
Ć.i to upravo kuću u K. Tada da to nije odmah napravio, ona da ga
nije posebno podsjetila, pa da je tako sve ostalo do otprilike 2014. kada je kod
njega u ured došao Z. i rekao mu kako njegova teta ne može više živjeti
sama, kako živi kod njega i kako je slomila nogu i da ne može doći u ured
sastaviti oporuku pa da je on sastavi i dođe kod njih kući. On da se čuo putem
telefona s pok. C. P. koja mu je rekla svoju volju i on da je pitao je li ona
zna čitati i pisati, a ona mu je rekla da zna, pa da on rekao da je potrebno da
osigura dva svjedoka, da će sastaviti oporuku i doći kod njih. To je i učinio. Ona je
sjedila na krevetu, tu su bila dva svjedoka, a i još neki članovi obitelji Ć. On je
pročitao oporuku, ona je rekla da se s njom slaže, nakon čega joj je dao u ruke da
je ona još jednom pročita da ne bi bilo kakvih problema te ju je ona držala u
rukama i čitala i tada ju je potpisala, istovremeno su oporuku potpisala i dva
prisutna svjedoka. Njezina želja da je bila da sve što ima ostavi svom nećaku
Z. Ć. Ponovio je kako je pok. C. P. oporuku potpisala ispred njega
u prisutnosti dva svjedoka.

20. U svom iskazu saslušani svjedok A. Ć. naveo je kako je u dobrim i
prisnim odnosima s tužiteljicom M. B. kao i s Z. Ć. koji mu je
rođak. Pokojnu C. P. da nije poznavao, odnosno da ju je vidio tri puta i to
prvi put kada je imala 50 godina, a kasnije na nekom sprovodu. O njoj da ne zna
ništa, a također da mu nije poznato ništa vezano uz predmet ovog spora niti mi je
bilo tko od stranaka u ovom postupku bilo što govorio vezano uz oporuku.
21. U svom iskazu saslušani svjedok M. B.je naveo kako je bio u
vezi s kćeri tuženika duže od 10 godina, a sada da su u braku. Poznavao je pok.
C. P. i povremeno da je sa svojom suprugom, tadašnjom djevojkom dolazio
kod nje dok je živjela sama u K.. Nekada da bi ih poslala u dućan i da bi
im na papiru napisala popis namirnica, a kasnije bi pregledavala i račun kako bi
im dala novac koji su potrošili. To da je bilo loše napisano, ali ipak čitljivo. Još je
naveo kako je njegovu suprugu zvala i na telefon pa pretpostavlja kako je negdje
imala zapisan broj telefona. Također, da je gledala televiziju i serije koje su bile
titlovane.

22. U svom iskazu saslušana svjedokinja A. Ć. je navela kako je
svoju tetu pok. C. P. sestru njezinog djeda često posjećivala dok je živjela
sam u K. i to dok je išla u srednju školu od 2005. a završila je 2008-2009.
pa da bi često s prijateljicom došla kod svoje tete a ona da bi im na papirić
popisala namirnice koje joj treba kupiti, a one da bi joj donosile račun. U to vrijeme
su tiskovine 24 sata bile besplatne a kasnije su koštale 3 kune pa da joj je ona
često donosila te novine. Ona bi gledala i promotivne materijale pa da bi joj
govorila gdje što ima za kupiti po povoljnim cijenama. Kada se doselila kod njih,
imala je televiziju u svojoj sobi i da je gledala turske serije i da bi komentirala
pojedine glumce i glumice, tko je kome što rekao u kojoj seriji. Često da je i molila
i imala bi sličice s ispisanom molitvom na poleđini.

23. U svom iskazu saslušana svjedokinja M. Ć.je navela kako je teta
njezinog supruga, pok. C. P. do otprilike sredine 2016. živjela sama u
K. nakon čega je slomila nogu i do svoje smrti je živjela s njima. Dok je
živjela sama često da je posjećivala te da bi ona ponekad napisala popis
potrepština, a da joj je ona davala na uvid račune koliko je potrošila. Kada je

6

P-20/2021-7

živjela kod njih često, dok je ona čitala novine, nju znala pitati tko je to koga ubio
ili što bi već uhvatila od naslova jer je lakše mogla pročitati velika slova nego ona
sitna u tekstu. Kod njih je gledala televiziju koju je imala u svojoj sobi te je pratila
serije. Imala je molitvenik s nešto većim slovima kojeg je često koristila.
24. U svom iskazu saslušana svjedokinja Jagoda Vrvilo je navela kako je
pokojnu Cvitu Petrić poznavala čitav svoj život jer su bile susjede. Ponekad da bi
joj ona usmeno naručila da joj nešto donese iz dućana, nakon čega bi i platila
nabavljene stvari. Iz njihovih povremenih kontakata da ona nije mogla zaključiti je
li pismena ili nepismena.

25. U svom iskazu saslušana svjedokinja Janja Ljubičić je navela kako je
ona susjeda Zdravka Ćuka i kako je dugi niz godina poznavala pokojnu Cvitu
Petrić. Ona da je često dolazila kod Zdravka i prije nego što je kod njih živjela.
Navela je kako je ona stekla dojam da Cvita zna čitati i pisati jer je kod sebe uvijek
nosila molitvenik, znala je prepričati sve serije koje je gledala, a da je znala
pročitati i novine.

26. Pregledom ugovora o darovanju (list 14 spisa) od 21. studenog 1963.
sklopljenog između Cvite Ćuk, pok. Ivana s jedne strane i Mije Ćuka pok. Ivana s
druge strane, proizlazi kako Mijo Ćuk daruje svojoj sestri Cviti Čuk
čest.zem5670/6 KO Solin u naravi gradilište u Solinu, te ½ čest zem. 5670/7 KO
Solin u naravi ½ puta za gorenje gradilište sve u oblicima i površinama prema
položajnom nacrtu Ureda za katastar Split od 2. ožujka 1963., te je vidljiv
vlastoručni potpis " Ćuk Cvita i Čuk Mijo".

27. Pregledom ugovora o oročenom štednom ulogu (list 15-16 spisa)
zaključenog između Jugobanke Split i Cvite Petrić dana 11. srpnja 1984. vidljiv je
vlastoručni potpis "Petrić Cvita" pokraj štampanog strojno napisanog imena Cvita
Petrić.

28. Pregledom ugovora o darovanju (list 17-19 spisa) sklopljenog između
Ćuk Mije i Cvite Petrić kao darovatelja uz Ivu Ćuk kao presumiranu suvlasnicu
temeljem bračne stečevine, s jedne strane i Ćuk Zdravka kao daroprimatelja s
druge strane od dana 3. listopada 2006. vidljivo je, na crti poviše strojno
ispisanog imena Cvita Petrić, vlastoručni potpis "Petrić C".

29. Pregledom ugovora o kupoprodaji (list 20-22 spisa) sklopljenog između
Cvite Petrić kao prodavatelja i Alena Božikovića kao kupca od dana 29. kolovoza

2007., vidljivo je kako je na crti ispod naznake "Prodavatelj" vlastoručno ispisano
"Petrić Cvita", a ispod crte strojno ime Cvita Petrić.

30. Pregledom kartona osobne iskaznice, PU SD, na ime Cvita Petrić,
rođena Ćuk, Ivana, rođena 10. svibnja 1924. Gornji Muć, bez stručne spreme, na
poleđini kartona vidljiv je otisak kažiprsta uz naznaku "nepismena."

31. Dakle, u odnosu na tužiteljičine navode i istaknuti tužbeni zahtjev, a
prihvaćajući u cijelosti iskaze saslušanih svjedoka Dražena Mazalina, Ive
Damjanovića, Ane Koljanin, Maria Barana, Anđelke Ćuk, Marije Ćuk i Janje
Ljubičić kao objektivne i logične, te ih dovodeći u vezi s pregledanim
dokumentima i to ugovorom o darovanju od 21. studenog 1963., ugovorom o
štednom ulogu od 11. srpnja 1984., ugovorom o darovanju od 3. listopada 2006. i
ugovorom o kupoprodaji od 29. kolovoza 2007. ovaj sud je nesporno utvrdio da je
ostaviteljica pokojna Cvita Petrić rođena Ćuk znala čitati i pisati te da je po
njezinoj želji oporuku sastavio odvjetnik Ivo Damjanović i da je ostaviteljica tu
oporuku potpisala pred svjedocima Draženom Mazalinom i Anom Koljanin 3. rujna

2015., a koja oporuka je proglašena rješenjem javne bilježnice Tatjane Perić 6.

7

P-20/2021-7

rujna 2016. Saslušani svjedoci A. Ć. i J. V. nisu imali saznanja o pismenosti pokojne C. P..

32. Saslušani svjedoci D. M., A. K., M. B.,
A. Ć., M. Ć. i J. Lj. naveli su kako je C. P. znala čitati i
pisati, a kada se njihovi iskazi dovedu u vezu s iskazom svjedoka I.
D., odvjetnika koji je naveo kako je za života C. P. za nju
sastavljao dokumente i to diobeni ugovor za zemlje čija je bila suvlasnica, darovni
ugovor kojim je svoju imovinu u S. darovala Z. Ć., punomoć za
parnicu koju je vodio za nju i kako nema dvojbe da je bila pismena jer je sve te
dokumente ona vlastoručno potpisala, a i da je pročitala oporuku koju je on
sastavio prema njezinoj želji i nakon što ju je pročitala da ju je i potpisala u
prisutnosti dva svjedoka, sud je stava da je pokojna C. P.ć znala čitati i
pisati, iako je očito bila slabije razine pismenosti, ali dovoljne da može potpisivati
dokumente koje je sud pregledao u dokaznom postupku. Iako je na kartonu
osobne iskaznice C. P. otisak kažiprsta pokojne C. P. uz naznaku
"nepismena", uvažavajući iskaze saslušanih svjedoka, te pregledanu
dokumentaciju na kojoj su njezini vlastoručni potpisi, očito je riječ o osobi koja je
za života stekla osnovnu razinu pismenosti, a proizlazi da je bila i u radnom
odnosu sve do svoje mirovine u građevinskoj firmi, kako su to naveli tužiteljica i
tuženik u svojim iskazima, što također upućuje na zaključak da je stekla razinu
pismenosti potrebnu za obavljanje osnovnih životnih poslova.

33. Dakle, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je ostaviteljica C. P.
znala čitati i pisati, jer je ovaj sud na temelju provedenoga dokaznog postupka, te
analizom svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj sveukupnosti, nedvojbeno
utvrdio da je ostaviteljica pok. C. P. potpisala valjanu oporuku pred
svjedocima, D. M. i A. K.

34. Prednja utvrđenja tijekom postupka tužiteljica ničim nije osporila.

35. Kod tako utvrđenoga činjeničnog stanja, a kod činjenice da ovaj sud
nije utvrdio nedostatke predmetne oporuke, ovaj sud je u cijelosti odbio tužbeno
potraživanje kao neosnovano na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke
ove presude.

36. Iako je ovaj sud postupio po uputi višeg suda, nedvojbeno je kako je
riječ o pogrešci kod pisanja prezimena C. P., pok. I., u izreci presude
ovog suda pod poslovnim brojem P-4062/2017 od 12. ožujka 2020., koju
pogrešku je sud sada otklonio.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 2., 155. i

164. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine" broj 142/12). Sud je tuženiku kao opravdani trošak priznao
trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištu od 12.
prosinca2017., sastava jednog obrazloženog postupka u iznosu od po 1.000,00
kuna, te pet ročišta od 26. travnja 2018., 4.srpnja 2018., 25. veljače 2018., 10.
listopada 2019. i 28. siječnja 2020. od po 2.500,00 kuna, trošak pristupa na
ročište 11. lipnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak sastava odgovora na
žalbu u iznosu od 1.500,00 kuna, te trošak zastupanja na ročištu od 22. travnja

2021.,sveukupno zbrojeno predstavlja iznos od 19.250,00 kuna. Više traženi
trošak u iznosu od ukupno 3.750,00 kuna sud je odbio kao neosnovan i to za
ročište od 4. srpnja 2019. jer ročište nije bilo zakazano, a ročište od 11. lipnja

2019. za kojeg je popisao trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, odgođeno je zbog
procesnih razloga, pa je sud za isto priznao samo pola tarife, jer je dakle riječ o
neosnovanom trošku.

8

P-20/2021-7

38. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

39. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 31. svibnja 2021.

Sutkinja

Jasenka Pavlović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može
izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se
podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice
- opunomoćeniku tuženika