-   -              2 UsIgr-357/2020-10

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja „P, m, D“ d. o. o., sa sjedištem u Š,, ,,,,, zastupanog po opunomoćenici M, M,, odvjetnici iz V,, O, I. J. C 27, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik, Šibenik, Stjepana Radića 54, radi izvršenja uklanjanja građevine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2021. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, 31. svibnja 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik KLASA: UP/I-362-02/19-02/228, URBROJ: 443-02-03-23/23-20-32 od 2. rujna 2020. kao neosnovan.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je pravovremeno 5. listopada 2020. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/228, URBROJ: 443-02-03-23/23-20-32 od 2. rujna 2020. zbog, u biti, svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je nije točno da nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine i da nije bilo osnova za izricanje novčane kazne. Istaknuo je da je nakon izvršnosti rješenja o uklanjanu uklonio pečenjaru i da je u postupku uklanjanja krovnih kučica koja su postavljene jugoistočno i sjeverozapadi dio krovišta stambene zgrade oznake čest. zgr. K. O. ,M., ali da trenutno nije bio u mogućnosti izvršiti uklanjanje u cijelosti, s obzirom na to da je u trenutku inspekcijskog pregleda 22. kolovoza 2020. bila na snazi zabrana svi radova zaključno do 30. rujna 2020. Potom je tužitelj iscrpno iznosio razloge nezakonitosti rješenja o uklanjanju građevine s napomenom da je 29. lipnja 2018. podnio i zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Zaključio je da je djelomično netočno i nepotpuno utvrđeno da nije izvršio obvezu iz rješenja o uklanjanju i da je time povrijedio odredbu članka 142. ZUP-a. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika.

 

Tuženik je odgovorio na tužbu, istaknuvši da su navodi tužitelja u suprotnosti s činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka te predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Istaknuo je da je tužitelj na mjestu gdje je uklonjena ranija pečenjara da je izgradio novu i da nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine već je restoran i dalje otvoren i pruža usluge. Osporenim rješenjem utvrđeno je da je rješenjem o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/19-02/228, URBROJ: 443-14-1-3-5-19-4 od 7. lipnja 2019. tužitelju naređeno, u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja, ukloniti dograđeni dio prizemne etaže stambenog objekta na sjeverozapadnoj strani tlocrtnih dimenzija 3,85 x 2,05 m (ispod postojećeg balkona), dograđeni dio prizemne etaže stambenog objekta na jugoistočnoj strani dimenzija 2,7 x 3,45, visine 2,95 m, dograđeni dio prizemne etaže stambenog objekta na jugoistočnoj stani dimenzija 2,00 x 1,35 m, visine 2,20 m, armirano betonski bazen dimenzija 10,00 x 3,70 m, dubine 1,60 m, pečenjaru tlocrtnih dimenzija 2,40 x 1,20 m, visine 3,95 m, krovnu kućicu na sjeverozapadnoj strani krovišta stambene zgrade, krovnu kućicu na jugoistočnoj strani krovišta stambene zgrade izgrađeno na kat. čest br. k.o. M. – B., M, L., postalo izvršeno 10. rujna 2019. (točka 1.); da je rješenjem KLASA: UP/I-362-02/19-02/228, URBROJ: 443-02-03-23/23-20-19 od 19. veljače 2020. tužitelju izrečena 1. novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje postala izvršna 5. ožujka 2020. (točka 2.); da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju od 7. lipnja 2019. (točka 3.); da se tužitelj putem odgovorne osobe S. K. prisiljava na izvršenje rješenja od 7. lipnja 2019. novčanom kaznom u iznosu od 200.000,00 kuna (točka 4.), koju je dužan uplatiti u korist  državnog proračuna u roku osam dana od zaprimanja rješenja, pod prijetnjom izvršenja (točka 5.). Točkom 6. izreke je upozoren tužitelj i u njoj odgovorna osoba da će se u situaciji da ne postupi po rješenju od 7. lipnja 2019., nakon izricanja ove novčane kazne, na uklanjanje prisiljavati četvrtom novčanom kaznom, a, u točki 7. izreke, upozoren je tužitelj i u njoj odgovorna osoba da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem.

 

U dokaznom postupku čitani su: uvjerenje Područnog ureda za katastar od 29. lipnja 2018., izvod iz katastarskog plana od 29. lipnja 2018., skica premjeravanja, kopija snimke iz zraka broj 0703ispisane fotografije u boji na listu 28 do 35 i spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/228.

 

Tužitelj je predložio izvesti i dokaz svojim saslušanjem, saslušanjem svjedoka D. P., dokaz uviđajem na licu mjesta i građevinskim vještačenjem radi opisa i identifikacije radova i građevina koji su predmet uklanjanja i radi utvrđenja da je riječ o jednostavnim građevinama i radovima. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedene dokaze te su stoga oni odbijeni, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta poreznog tijela i ocjenom izvedenih dokaza te zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja. Tuženik nije imao kakvih drugih dokaznih prijedloga.

 

Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

 

Ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Predmet ovoga spora je prisilno izvršenje izvršnog rješenja o uklanjanju dograđenog dijela prizemne etaže stambenog objekta na sjeverozapadnoj strani tlocrtnih dimenzija 3,85 x 2,05 m (ispod postojećeg balkona), dograđenog dijela prizemne etaže stambenog objekta na jugoistočnoj strani dimenzija 2,7 x 3,45, visine 2,95 m, dograđenog dijela prizemne etaže stambenog objekta na jugoistočnoj stani dimenzija 2,00 x 1,35 m, visine 2,20 m, armirano betonskog bazena dimenzija 10,00 x 3,70 m, dubine 1,60 m, pečenjare tlocrtnih dimenzija 2,40 x 1,20 m, visine 3,95 m, krovne kućice na sjeverozapadnoj strani krovišta stambene zgrade, krovne kućice na jugoistočnoj strani krovišta stambene zgrade izgrađeno na kat. čest br. 1300 k.o. M.r – B., M., L. 13, bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole izricanjem treće novčane kazne tužitelju u iznosu od 200.000,00 kuna.

 

Nije sporno da je tužitelju izvršnim rješenjem o uklanjanju naređeno ukloniti u izreci osporenog rješenja opisan i identificiran predmet uklanjanja i da tužitelj nije u cijelosti postupio u određenom roku i nakon izricanja dvije novčane kazne po izvršnom rješenju o uklanjanju, a što je razvidno i iz zapisnika o ponovnom inspekcijskom pregledu koji je obavljen 22. kolovoza 2020. Valja primijetiti da tužitelj iznosi proizvoljne i neopravdane razloge ne postupanja po izvršnom rješenju o uklanjanju i zaključke o nezakonitosti osporenog rješenja koji nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu, istaknuvši i razloge nezakonitosti rješenja o uklanjanju što nije predmet ocjene u ovom sporu.

 

Sud smatra da je za konkretnu upravnu stvari bilo bitno utvrditi je li rješenje o uklanjanju izvršno te je li tužitelj dobrovoljno (u cijelosti) ispunio obvezu koja mu je nametnuta rješenjem o uklanjanju, odnosno je li dobrovoljno uklonio predmet uklanjanja u roku koji mu je određen.

 

Prema odredbi članka 139. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP) ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku, dok prema stavku 2. toga članka rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja, a njime se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.

 

Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak (članak 139. stavak 4. ZUP-a).

 

Sukladno odredi članka 142. stavka 1. ZUP-a javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja, dok prema stavku 3. toga članka u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona, a, ako je potrebno, novčana kazna se može izreći i više puta.

 

Člankom 114. stavkom 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18, u daljnjem tekstu: ZoDI) je propisano da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe, dok je stavkom 2. toga članka propisano da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana. Stavkom 3. toga članka je propisano da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčanih kazni.

 

Prema članku 2. Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj: 23/18, u daljnjem tekstu: Naputak) na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine donesenog na temelju članka 30. stavka 1. Zakona, izvršenik se prisiljava novčanom kaznom koja se trećim rješenjem za 2. skupinu - ostale građevine, osim građevina 1. i 3. skupine, o kojoj je ovdje riječ, pravnoj osobi izriče u iznosu od 200.000,00 kuna.

 

U izloženom te posebno uzimajući u obzir da tužitelj nije osporio činjenicu da nije u cijelosti postupio po izvršnom (i pravomoćnom) rješenju o uklanjanju u određenom roku, sud ocjenjuje da je zakonito postupio javnopravno tijelo, kada je, pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi članka 114. stavka 1., 2. i 3. ZoDI-a i članka 139. stavka 1. i 2. i članka 142. stavka 1., 2. i 3. ZUP-a, odredilo izvršenje uklanjanja predmeta uklanjanja putem treće osobe na trošak i odgovornost izvršenika bez činjenja kakvih bitnih procesnih povreda koje bi utjecale na rješavanje upravne stvari izricanjem treće novčane kazne u visini u skladu s Naputkom. Osporeno rješenje je razumljivo i sadrži dostatne i obrazložene razloge rješavanje uprave stvari koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka i utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

 

Vezano za navode tužitelja da je dio izvedenih radova/građevina uklonio, dok za dio smatra da nisu građevine za koje je potreban akt o građenju, valja istaknuti i da se u ovom sporu, u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju, ne ocjenjuje (ne)zakonitost rješenja o uklanjanju u skladu s odredbom članka 139. stavka 4. ZUP-a. Tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3515/16-2. Osim toga iz zapisnika o ponovnom kontrolnom inspekcijskom nadzoru od 22. kolovoza 2020., kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi i budući da je tužitelj samo općenito osporio njezin sadržaj, odnosno budući da je on izrijekom naveo da dio radova/građevina nije uklonio, sud smatra dostatno utvrđenim i raspravljenim da tužitelj nije u cijelosti postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju.

 

Vezano za razloge zbog čega nije postupio u cijelosti po izvršnom rješenju o uklanjanju, a koje utemeljuje i na odluci o privremenoj zabrani radova tijekom turističke sezone, uzimajući u obzir da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno u 2019., oni nisu bitni i oni ne utječu na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.

 

Za suđenje u ovom sporu nije bitan ni navod tužitelja da je u tijeku postupak ozakonjenja predmeta uklanjanja koji je pokrenut po njegovom zahtjevu, budući da ta okolnost nije zapreka, odnosno prethodno pitanje za donošenje inspekcijskog rješenja o izvršenju izvršnog rješenja o uklanjanju. Osim toga, okolnost da je podnijet zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju je samo jedna od kumulativno određenih pretpostavki koje Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13 i 65/17), u članku 42. stavku 1. i 2., predviđa i koja mora biti ispunjena za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju. Tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3045/16-2 od 16. ožujka 2017.).   

 

          Stoga, a budući da je osporeno rješenje zakonito i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.

 

S obzirom na to da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, trebalo je, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 2. izreke.

 

U Splitu 31. svibnja 2021.

 

    S U D A C

 

     Silvio Čović, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćenici tužitelja M.M., odvjetnici iz V., …., uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Državnom inspektoratu, Građevinskoj inspekciji, Područnom uredu u Splitu, Split, Mike Tripala 6, uz zapisnik o objavi, a spis tuženika KLASA: UP/I-362-02/19-02/228 vratiti po pravomoćnosti presude,

-          u spis.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Rogošić