Poslovni broj: II Kž-187/2021-5

Poslovni broj: II Kž-187/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. Š., zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 2. i 3. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kov-6/2021-8 od 12. svibnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog M. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kov-6/2021-8 od 12. svibnja 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-9/2021. od 10. svibnja 2021. protiv okrivljenog M. Š., zbog kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 2. i 3. u vezi članka 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 123. stavka 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog M. Š.. Na temelju članka 131. stavak 3. ZKP/08. određeno je da će sud svaka dva mjeseca računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru preispitati postoje li daljnji uvjeti za produljenje istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni M. Š. po braniteljici odvjetnici S. F. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Županijskom sudu u Sisku (pravilno je Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske) da pobijano rješenje ukine i "predmet vrati na ponovni postupak, s uputom da isti ukine istražni zatvor" i okrivljenika "odmah pusti na slobodu".

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, smjerajući time na povredu odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Tako navedeni razlozi opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti. U konkretnom slučaju takav stupanj vjerojatnosti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, što je prvostupanjski sud obrazložio jasnim razlozima (odlomak 4. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za naglasiti je da prigovor žalitelja kojim analizira da ne postoje dokazi i izvodi zaključke u odnosu na okolnosti iz činjeničnog opisa optužnice i na okolnosti ponašanja žrtve ulazi u ocjenu dokaza. Ovaj sud, kao i prvostupanjski sud, nije ovlašten razmatrati optužnicu na način kako to žalba predlaže jer bi se time prejudicirala kaznena odgovornost okrivljenika. Ocjena dokaza je u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave u kontradiktornom postupku, a prilikom donošenja presude, dok drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten.

 

6. Osporavajući postojanje opasnosti od ponavljanja djela kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., žalitelj sadržajno ističe da činjenice nisu pravilno i točno utvrđene. Istaknutim žalbenim navodima međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje ni pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje.

 

6.1. Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, koje, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuje na iskazani visoki stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti prema žrtvi. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koje se tereti, pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod okrivljenika dijagnosticirana ovisnost o alkoholu i psihoorganske promjene ličnosti (dominirajuće karakterne promjene, afektivna labilnost i određeni mnestički deficiti) vezane uz višegodišnje konzumiranje alkohola pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da te okolnosti ne postoje.

 

6.2. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je se tereti okrivljenik, a koje opravdano ukazuju na surovost i bezobzirnost okrivljenika, a stoga i na visok stupanj njegove kriminalne volje.

 

7. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na okrivljenog M. Š. drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, kako to predlaže žalitelj, pa tako ni mjerom opreza zabrane približavanja žrtvi, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s žrtvom ili udaljenjem iz doma, i to neovisno o tvrdnji žalitelja da žrtva sad živi na drugoj adresi kod svoje kćerke. U tom kontekstu, s obzirom na sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje konvencijskih prava (razvijenih u praksi Europskog suda za ljudska prava).

 

8. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kao i odluke Europskog suda za ljudska prava, smatrajući da je riječ o sličnim situacijama, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

9. Navodi žalitelja kojim ističe da nema opasnosti od ponavljanja djela i od upornosti u činjenju djela jer "nikada nije došlo do sukoba" između njega i žrtve i "nikada nije majci izrekao bilo kakve riječi prijetnje" su bez značaja kraj svih prethodno iznesenih okolnosti iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika.

 

10. Isto tako, okolnost koju okrivljenik također navodi u žalbi, da okrivljenik i žrtva godinama žive zajedno i jedan drugome pomažu, kao i da postoji mogućnost da se okrivljenik odseli u prizemlje kuće, a majka nastavi živjeti na katu iste kuće, za sada ne umanjuje utvrđenu opasnost od ponavljanja djela budući da bi stanovanjem u istoj kući zasigurno došli u međusoban kontakt.

 

11. Sukladno svemu navedenom neosnovano okrivljenik u žalbi sadržajno navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo, detaljno i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

12. Nadalje, okolnost koju okrivljenik također navodi u žalbi, da boravkom u zatvoru nema pristup alkoholu pa je proteklo dovoljno vremena za utvrđenje da više ne konzumira alkohol za sada ne umanjuje opasnost od ponavljanja djela.

 

13. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (za teže djelo od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi od 13. studenog 2020., dakle, nešto duže od šest mjeseci.

 

14. Iako je u izreci pobijanog rješenja propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. u istražni zatvor okrivljeniku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. studenog 2020. pa nadalje. U konkretnom slučaju nije bilo potrebe u pobijanom rješenju određivati rok preispitivanja primjene mjere istražnog zatvora, što uostalom ne propisuje ni članak 124. ZKP/08., ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

 

15. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 31. svibnja 2021.