1              Poslovni broj: 8 Kž-527/2021-2

 

Poslovni broj: 8 Kž-527/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene B. Š., zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe privatnog tužitelja D. D. podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-296/2017 od 24. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba privatnog tužitelja D. D. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optužena B. Š. je na temelju odredbe članka 453. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje u tekstu ZKP/08.) oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom, opisano u članku 149. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) privatni tužitelj D. D. je obvezan nadoknaditi paušalnu svotu u iznosu od 600,00 kuna te nužne izdatke optužene B. Š. i nužne izdatke i nagradu njezinog branitelja.

 

 

 

3. Protiv presude pravodobno je podnio žalbu privatni tužitelj D. D. putem opunomoćenice A. K. L., odvjetnice u K., zbog povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, a podredno da pobijanu presudu preinači na način da optuženicu proglasi krivom za kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret te da sud obveže optuženicu da privatnom tužitelju nadoknadi troškove kaznenog postupka.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.

 

6. Nije u pravu privatni tužitelj kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja je sadržana u članku 468. stavak 3. ZKP/08. jer tijekom postupka nije proveo sve dokazne prijedloge privatnog tužitelja, prvenstveno nije odlučio o dokaznom prijedlogu privatnog tužitelja za pribavom očitovanja nadležnog ministarstva, a isto tako sud je odbio i prijedlog za ispitivanjem preostalih svjedoka (A. T. i A. P.).

 

6.1. Naime, u odnosu na dokazni prijedlog pribavljanja očitovanja nadležnog ministarstva na okolnost na koji način se postaje članom stranke, odnosno postaje li se članom stranke potpisivanjem na popis osnivača, iz spisa proizlazi da ovaj dokazni prijedlog privatni tužitelj nije iznio u privatnoj tužbi, a na raspravi 24. travnja 2018. je, očitujući se na navod obrane da potpis na popisu osnivača stranke ne znači automatski, nakon registriranja stranke, da potpisnik postaje članom iste, je naveo da se u svrhu dokazivanja suprotnog može tražiti očitovanje Ministarstva uprave koje je najmjerodavnije za tumačenja značenja potpisa na popisu osnivača stranke, dakle, nije izričito naveo da predlaže pribavljanje ovog dokaza. Nakon toga, rasprava je, a prije donošenja pobijane presude, iznova počela, u smislu odredbe članka 407. stavak 3. ZKP/08., 10. rujna 2020. Na toj je raspravi opunomoćenica privatnog tužitelja predložila ispitivanje svjedoka K. D., A. T., A. P., M. M. i M. M., ali nije predložila pribavljanje očitovanja nadležnog ministarstva, niti je to predložila u daljnjem tijeku dokaznog postupka. S obzirom na istaknuto, neosnovano privatni tužitelj navodi da o njegovom dokaznom prijedlogu nije odlučeno jer dokazni prijedlog nije izričito istaknut, sugeriran je sudu, u smislu da ga sud može provesti po službenoj dužnosti, ako istaknutu činjenicu nalazi spornom, a kad je rasprava počela iznova nije niti predložen, stoga nije niti bila obveza suda da odluči o dokaznom prijedlogu koji nije bio predložen niti obrazložen.

 

6.2. Neosnovana je i tvrdnja žalitelja da je dužnost suda provesti sve dokaze koje je predložio privatni tužitelj. Sukladno odredbi članka 418. stavak 1. ZKP/08. dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, prema članku 419. stavak 1. ZKP/08. stranke imaju pravo predlagati svjedoke i vještake, međutim, koji će se dokazi izvesti odlučuje sud, dok je člankom 421. ZKP/08. propisano kada će sud odbiti izvođenje dokaza. Tako je sud i u konkretnoj situaciji, koristeći svoje ovlaštenje iz naznačenih odredbi, odbio dokazni prijedlog opunomoćenice privatnog tužitelja za ispitivanjem svjedoka A. T. i A. P.,

 

 

smatrajući da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno do tada provedenim dokazima, doduše, ne pozivajući se posebno na odredbu ZKP/08., ali iz obrazloženja rješenja proizlazi da je odluka utemeljena na članku 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08. Raspravna odluka o odbijanju dokaznog prijedloga obrazložena je, sukladno odredbi članka 421. stavak 2. ZKP/08., kako na raspravnom zapisniku tako i u obrazloženju pobijane presude, stoga neosnovano žalitelj pobija presudu iz osnova u članku 468. stavak 3. ZKP/08., obzirom da prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu.

 

7. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je sud proveo sve potrebne dokaze za donošenje zaključka je li optuženica počinila inkriminirano kazneno djelo ili ne, a izvedene dokaze je detaljno analizirao, svaki za sebe i u odnosu na druge izvedene dokaze.

 

7.1. Imajući u vidu da se optuženoj B. Š. privatnom tužbom privatnog tužitelja D. D. stavlja na teret kazneno djelo klevete počinjeno putem računalnog sustava na društvenoj mreži na način da je za privatnog tužitelja neistinito navela da je krivotvorio njezin potpis, a kako bi ona postala članica H. stranke reda, a što može škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, prvostupanjski sud je, prije svega, utvrdio da se radi o činjeničnoj tvrdnji čija se istinitost može dokazati, što znači da se radi o tvrdnji koja može predstavljati bitan element kaznenog djela klevete.

 

7.2. Međutim, uspoređujući istaknuti navod iz privatne tužbe s objavama optuženice objavljenim na njezinom Facebook profilu u kojem je u komunikaciji s privatnim tužiteljem i T. S. navela „mene si učlanil u stranku bez mojeg znanja no za krivotvorenje potpisa i dokumenata se dobiva debeli zatvor“ ispravno je prvostupanjski sud zaključio da, protivno tvrdnji iz privatne tužbe, optuženica izričito nije naznačila privatnog tužitelja kao krivotvoritelja, odnosno da se činjenična tvrdnja izravno ne odnosi na privatnog tužitelja, kao i da je optuženica svoje tvrdnje iznosila u kontekstu izostanka njezinog pristanka da bude članica H. stranke reda potpisivanjem potpisnice za učlanjenje u istu, smatrajući da se jedino tako postaje članom stranke.

 

7.3. Osim toga, iznoseći tu tvrdnju, a istovremeno znajući da nije potpisala potpisnicu za učlanjenje u H. stranku reda, bez obzira na koji način se stječe status člana stranke, držala je da iznosi istinu, što posljedično znači da činjenična tvrdnja s njezinog Facebook profila nije neistinita, odnosno da nije svjesno iznosila neistine, što predstavlja bitan element kaznenog djela klevete, koji u konkretnoj situaciji nije dokazan pa je sasvim ispravno prvostupanjski sud zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženica počinila inkriminirano kazneno djelo pa ju je pozivom na odredbu članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio od optužbe.

 

8. S obzirom da je optuženica oslobođena optužbe, prema članku 149. stavak 3. ZKP/08. privatni je tužitelj obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6., nužne izdatke optuženice te nužne izdatke i nagradu njezinog branitelja, stoga je potpuno neosnovana njegova žalba u odnosu na troškove kaznenog postupka koje je dužan nadoknaditi.

 

 

 

9. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje, u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 31. svibnja 2021.