1              Poslovni broj: II Kž-184/2021-5

Poslovni broj: II Kž-184/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kzd-2/2021-60 od 4. svibnja 2021. o ukidanju istražnog zatvora i zamjeni mjerama opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optuženog A. M. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.).

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. M., zbog dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi stavka 2. KZ/11., dva kaznena djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. i 1. KZ/11., dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina iz članka 159. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina u pokušaju iz članka 159. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. te kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom, opisano i kažnjivo po članku 165. stavku 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. i članka 123. stavka 1. točke 3. te članka 98. stavka 1. i 2. točki 1. 4. i 5. ZKP/08., istražni zatvor protiv optuženika zamijenjen je mjerama opreza i to: zabrana napuštanja boravišta mjesta K., zabrane približavanja oštećenoj M. B., na udaljenost manju od 100 m te zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicom M. B.. Uslijed odluke pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke protiv optuženika je ukinut istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje na način da na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. produlji istražni zatvor optuženiku.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovome postupku, a koja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Nadalje, ispravno je utvrdio postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela i to da se osnovano sumnja kako je optuženik inkriminirana kaznena djela činio kroz razdoblje od čak deset godina čime je iskazao visoki stupanj kriminalne volje, upornosti, bezobzirnosti i okrutnosti u protupravnom postupanju na štetu svoje maloljetne unuke M. B..

6. Međutim, pravilno državni odvjetnik u žalbi navodi da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti izrečenim mjerama opreza.

7. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda kako okolnosti da optuženik do sada nije pravomoćno osuđivan, da ne postoje podaci da bi na sličan način postupao prema bilo kojoj drugoj osobi osim prema maloljetnoj oštećenici kao i trenutna nemogućnost provedbe psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenice uslijed ozljeda, te boravak u istražnom zatvoru u trajanju od petnaest mjeseci upućuju na zaključak kako se opasnost od ponavljanja kaznenih djela može prevenirati mjerama opreza.

8. Razmatrajući okolnosti i modalitet počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, izrazitu kriminalnu količinu, težinu kaznenih djela kao i zapriječenu kaznu te iskazani visoki stupanj kriminalne volje, upornosti, okrutnosti i bešćutnosti tempore criminis, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako se svrha istražnog zatvora, protivno stavu prvostupanjskog suda, ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom mjerama opreza, jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

9. Optuženik se u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom, tereti da je na štetu oštećene M. B., svoje maloljetne unuke, u razdoblju od početka 2010. do veljače 2020. počinio osam kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, pri čemu modalitet i okolnosti počinjenja tih kaznenih djela, osobito imajući na umu da je optuženik s protupravnim postupanjem na štetu oštećenice započeo kad je ona imala svega šest godina iskorištavajući odnos zavisnosti i povjerenja koje je oštećenica prema njemu imala, potom duljina inkriminiranog razdoblja te brojnost inkriminiranih radnji, ukazuju na upornost, odlučnost, bezobzirnost i bešćutnost okrivljenika u protupravnom ponašanju te na visoki stupanj njegove kriminalne volje.

10. Stoga je, imajući na umu opisani način inkriminiranog postupanja optuženika, a posebice činjenicu da je s protupravnim ponašanjem, koje je u kontinuitetu trajalo čak deset godina prestao tek po podnošenju kaznene prijave i uhićenju, ocjena je drugostupanjskog suda da je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na strani okrivljenika.

11. Osim toga, svemu navedenom valja pridodati kako iz stanja spisa, kako to pravilno primjećuje državni odvjetnik, proizlazi da maloljetna oštećenica M. B. ne uživa povjerenje i zaštitu članova obitelji, kako majke, optuženikove kćeri, tako i ostalih članova obitelji, bake i dvojice ujaka, pa sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja se može spriječiti jedino istražnim zatvorom uslijed čega je njegovo produljenje opravdano i nužno te razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu u ovom trenutku zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

12. Također, protivno zaključku prvostupanjskog suda, valja istaknuti kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora (petnaest mjeseci) nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. imajući na umu razmjer između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora.

13. Pri tome, neosnovano prvostupanjski sud drži da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru u dovoljnoj mjeri utjecao na okrivljenika da se ubuduće kloni protupravnog postupanja, a sve s obzirom na izrazitu upornost optuženika u kriminalnom postupanju prema oštećenici koristeći njeno povjerenje i svaku priliku, kada bi bio nasamo sa žrtvom, za protupravne radnje u čemu ga ne bi sprječavala blizina članova njihove obitelji.

14. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu državnog odvjetnika prihvatiti te produljiti istražni zatvor protiv optuženog A. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. svibnja 2021.