Republika Hrvatska
Županijski sud u
Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure,
predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke
Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) I. U. iz B.,
…, OIB: … i 2) M. U. iz B., …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici V. V. Ž.,
odvjetnici iz B., …, protiv tuženice R. A. d.d.
Z., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a
ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. društva G. i G.
d.o.o. Z., …, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja pod
1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1972/2015 od 2.
listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pod 1) I. U. i 2) M.
U. te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1972/2015 od

2. listopada 2020.

Obrazloženje

1.Uvodno označenom presudom odlučeno je:

»I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., …,
OIB:…, kao ovrhovoditelju iz ovršnog predmeta broj: Ovr-966/2010, OS u
Z., da tužiteljima I. U. iz B., …,
OIB:… i M. U. iz B., …,
OIB:…, ovršenicima u ovršnom predmetu Ovr-966/10 OS Z., isplati
iznos od 770.000,00 kn. (sedamsto sedamdeset tisuća kuna), sa zateznom kamatom
primjenom čl. 29. st. 2., ZOO-a, u visini eskontne stope HNB-a, koje je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 %
poena, počev od unovčenja po rješenju Ovr-966/10-71 od 18. 11. 2013. godine pa do

31. srpnja 2015. godine a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi određenoj za svako

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 2

polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope, za referentno razdoblje, koje
prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, pa sve do isplate, jer je tražbina po
kreditu broj:…, namirena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Tuženik je dužan tužiteljima I. U. i M. U., solidarno naknaditi
troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom
od presuđenja i to po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope, za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za 3%
poena, pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu
od 61.500,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do
zatraženog (62.287,50 kn), i to za iznos od 787,50 kn, zahtjev za naknadom troška
postupka, odbija kao neosnovan.»

2.Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelji pod 1) i 2), dalje tužitelji, zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se
pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1.U žalbi ističu kako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude poziva
na nalaz i mišljenje financijsko-računovodstvenog vještaka P. B. koji je dao
pisani nalaz i mišljenje, kao i dopunu nalaza istog, a povodom prigovora tužitelja, te
se prvostupanjski sud poziva na materijalnu dokumentaciju iz spisa predmeta, dok
dokaz saslušanjem stranaka odbija kao nepotreban, a o usmenom saslušanju
vještaka nije donio nikakvu odluku. Primjenom odredbe 260. Zakona o parničnom
postupku sud je imao mogućnost i potrebu da financijski vještak dostavi pismeni
nalaz i mišljenje, te su i sami tužitelji predložili da povodom njihovog prigovora
financijski vještak dostavi dopunski nalaz i mišljenje, ali kada su i na dopunski nalaz i
mišljenje tužitelji ponovno ulagali prigovore, prvostupanjski parnični sud je imao
obvezu primjenom čl. 260. Zakona o parničnom postupku pozvati na raspravu
financijskog vještaka radi davanja objašnjenja u vezi nalaza i mišljenja, a posebno da
odgovori na prigovore koje su i na nalaz i mišljenje i na dopunski nalaz dali tužitelji, a
što sud nije učinio. Tek nakon postupanja po čl. 259. i čl. 260. Zakona o parničnom
postupku prvostupanjski sud je bio u eventualnoj mogućnosti zaključiti, ono što je
preuranjeno obrazložio u pobijanoj presudi, da je financijski vještak otklonio prigovore
i odgovorio na iste pa da nema potrebe za provođenjem daljnjih dokaza, dok su
tužitelji tek tada bili u procesnoj situaciji, ali nakon usmenog saslušanja vještaka,
predlagati novo vještačenje, koje su u svojim pripremnim podnescima i predlagali.
Stoga je i obrazloženje iz pobijane presude da su tužitelji prigovore na nalaz i
mišljenje vezano za iznos utvrđenog dugovanja naveli tek nakon dostavljenog nalaza
i mišljenja, potpuno nerazumljivi jer je u rješenju o određivanju zadatka vještaku
upravo sud naložio izračun visine dugovanja po predmetnom kreditu broj
…, a visina kreditnog duga je predmet tužbenog zahtjeva, odnosno
osnovni razlog za upućivanje u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe. Ovakvim
postupanjem prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
Zakona o parničnom postupku. Da je tome tako te da o prigovorima tužitelja na nalaz
i mišljenje i dopunski nalaz nije uopće odgovoreno jasno proizlazi iz priložene
financijske dokumentacije tuženice, i to prije svega, izvoda iz poslovnih knjiga o
stanju duga po kreditu broj …, kao i drugih kredita glavnog dužnika E.

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 3

d.o.o., ali bez priloženog izračuna tuženice o pojedinim stavkama iz izvoda i to
posebno glavnog duga, redovnih kamata i zateznih kamata, a ovaj izračun nije
napravio niti financijski vještak, već je samo potvrdio da su izračuni upravo onakvi
kako je to naznačila tuženica, te da s obzirom da su svi krediti kreditnog dužnika
E.-a d.o.o. dospjeli na isti datum, da više nije relevantno koji je kredit stariji.
Ovakvo objašnjenje financijskog vještaka prihvaća u cijelosti prvostupanjski sud, pa i
u dijelu da nije relevantna činjenica koji je kredit stariji jer je datum 16. veljače 2010.
prema pravilima struke o dospijeću duga, jedini bitan za redoslijed naplate, dok niti
financijski vještak, a niti prvostupanjski sud ne obrazlaže o kakvim se to pravilima
struke radi. Da bi financijski vještak provjerio točnost izračuna tuženika o stanju
kredita prema izvodu iz poslovnih knjiga, i to kako za glavnicu tako i za redovne i
zatezne kamate, bilo je potrebno dostaviti tečajne liste u valuti EUR-a, jer je
predmetni kredit bio u iznosu od 400.000,00 EUR-a - kunska protuvrijednost u
vrijeme korištenja, a ne zna se kada je isti korišten jer je korištenje određeno u
vremenskim tranšama. Isto tako, da bi došli do iznosa visine redovnih kamata, a
prema ugovorenim odredbama iz čl. 2. Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog
prava na nekretninama i pokretninama od 10. listopada 2005., bilo je potrebno
pribaviti odluke o kamatnim stopama vjerovnice, umanjene za subvenciju
ministarstva i županije, jer se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, u visini
tromjesečnog EURIBOR-a uvećanoj za maržu od 3,70 postotnih poena godišnje, koju
opet utvrđuje vjerovnica tromjesečno i to 2 radna dana prije početka svakog
kamatnog perioda. Budući da vještak nije pribavio ove podatke, a sud vjerojatno
smatra da oni nisu ni potrebni, potpuno je nejasno kako je to vještak uopće zaključio
da je izvod iz poslovnih knjiga u dijelu vezanih za redovnu kamatu tuženika - točan, a
ova stavka je sastavni dio cjelokupne visine duga. Isto tako, ni u nalazu i mišljenju,
pa ni u obrazloženju prvostupanjske presude nema podataka, a niti dokumentacije u
spisu o točnom obračunu zateznih kamata, te načinu obračuna zateznih kamata, već
postoji samo mišljenje vještaka da je i u ovom dijelu tuženica ispravno obračunala
iste, a tužitelji su kratkom provjerom obračuna zateznih kamata koje je tuženica
iskazala u iznosu od 717.534,19 kn, došli do obračuna iznosa zatezne kamate od

694.665,13 kn. Ovakve netočnosti i upitnosti mišljenja financijskog vještaka koji je
dao nalaz i mišljenje bez potrebne dokumentacije se odnose i na redoslijed
namirenja kreditnih obveza glavnog dužnika E. d.o.o., jer je predmet ovoga
postupka samo jedna kreditna obveza broj … založnih dužnika (tužitelja),
dok je u stečajnom predmetu St-37/10 Trgovačkog suda u Bjelovaru namirena
tražbina tuženice u ukupnom iznosu od 2.131.823,75 kn. Na temelju nalaza i
mišljenja financijskog vještaka sud obrazlaže u prvostupanjskoj pobijanoj presudi da
pozivanje tužitelja na odredbu čl. 302. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima nije relevantno za predmetni postupak budući da bi primjena dolazila u obzir
u slučaju opterećenja nekretnine sa više založnih prava. Kod ovakvog obrazlaganja
primjene materijalnog prava prvostupanjski sud zanemaruje i zaboravlja da je po
Ugovoru o kreditu … kao najstarijem kreditu osnovano založno pravo na
nekretnini tužitelja u katastarskoj općini V., ali je uknjiženo po istom kreditu pod broj

1. teretnog lista na nekretninama glavnog dužnika, dok su ostale kreditne obveze
glavnog dužnika osigurane založnim pravom na nekretninama glavnog dužnika pod
rednim brojem 2. pa nadalje. Ovakav zaključak jasno proizlazi iz samog uvida u
zemljišnoknjižne izvatke kako na nekretninama tužitelja kao založnih dužnika, tako i
na nekretninama kreditnog dužnika E. d.o.o., pa zaključak suda, opet na osnovu
mišljenja vještaka, da je tuženica mogla u redoslijedu namirenja zatvarati kreditne

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 4

obveze po 4 kredita, potpuno netočan, a zatvaranje kreditnih obveza koje je tuženica
učinila na način da je prvotno zatvorila glavnice, nije uopće " in favorem " založnog i
kreditnog dužnika, već je po specijalnim propisima vezanim za bankarsko poslovanje,
te na ovaj način postupaju sve banke u R. H. kada naplaćuju sumnjiva
i sporna potraživanja koja su predmet sudskih postupaka. Ujedno je u dijelu vezanom
za visinu potraživanja, kako u svezi glavnog duga, tako i u svezi redovnih i zateznih
kamata činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te je na isto pogrešno
primijenjeno materijalno pravo i to Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao
i čl. 171. Zakona o obveznim odnosima, ali i Zakon o bankama vezano za zatvaranje
kreditnog duga u dijelu glavnice jer na taj način banka oslobađa rezervirana novčana
sredstva, a što utječe na dobit banke. Žalba se podnosi i na dio pobijane presude u
kojemu prvostupanjski sud ne uzima u obzir prigovor djelomične ništetnosti Ugovora
broj … i Sporazuma od 10. listopada 2005., a pozvao se na primjenu
odredbe čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku jer je prethodni postupak bio
zaključen još 13. ožujka 2018. U ovom dijelu prvostupanjski sud nije jasan da li je to
odbio prigovor djelomične ništetnosti, jer to što isti nije uzeo u obzir, pravno je
irelevantno, a u obrazloženju nema drugih argumenata zbog kojih bi ovaj prigovor bio
odbijen neovisno o primjeni čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku pa tužitelji
smatraju da sud o prigovoru djelomične ništetnosti nije donio nikakvu odluku. Na
ništetnost (primjenom čl. 103. ranijeg Zakona o obveznim odnosima odnosno
primjenom čl. 322. sadašnjeg Zakona o obveznim odnosima) sud pazi i po službenoj
dužnosti, pa tužitelji nisu trebali prigovarati djelomičnoj ništetnosti Ugovora broj
… i Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama
i to vezano za čl. 3. Ugovora o kreditu, odnosno čl. 2. Sporazuma o osiguranju
stjecanjem založnog prava na nekretninama. Budući da se radi o prigovoru
djelomične ništetnosti o kojemu je već V. s. R. H. zauzeo stav i
to na način da je ovaj prigovor od prethodne važnosti za odluku o zahtjevu tužitelja
da je određena ovrha nedopuštena (Rev-194/2013 od 19. ožujka 2019), to prigovor
djelomične ništetnosti tužitelji mogu podnijeti bez obzira što ovaj prigovor nije bio
žalbeni razlog u ovršnom predmetu iz kojega ovršnog postupka su tužitelji upućeni
na parnicu. Prema tome, s obzirom na već zauzete stavove Vrhovnog suda da se
prigovor ništetnosti može podnijeti sa strane stranaka tijekom cijelog parničnog
postupka, dakle neovisno o čl. 299. Zakona o parničnom postupku, to je i sud bio
dužan po službenoj dužnosti utvrđivati ništetne odredbe Ugovora o kreditu i
predmetnog Sporazuma. Žalba se podnosi i na dio presude vezan za troškove
parničnog postupka, jer odluka o trošku nije u skladu sa Tarifom o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika, te čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku.
Ovo se prije svega odnosi na dosuđeni trošak sastava podnesaka tuženika i to iz
slijedećih razloga jer podnesak od 25. rujna 2018. nije obrazloženi podnesak, a
priznata mu je vrijednost boda u cijelom iznosu od 770 bodova. Podnesak od 14.
studenoga 2018. nije dostavljen tužiteljima, te se tužitelji uopće ne mogu očitovati o
kakvom se podnesku radi, a za sastav istoga je priznato 770 bodova, dok podnesak
od 31. srpnja 2020. nije bio potreban za vođenje ovoga podneska, a podnesak od 9.
rujna 2020. je predan neposredno prije glavne rasprave koja je održana 11. rujna

2020., te dakle isti nije bio potreban jer je tuženica bila u mogućnosti iste navode
iznijeti na raspravi, za koju raspravu je sud priznao puni iznos od 770 bodova, pa su
dakle navodi tuženika na raspravi i podnesku istovjetni, a priznati dva puta.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 5

4.Žalba nije osnovana.

5.Nisu u pravu tužitelji M. i I. U. kada ukazuju da je ostvarena bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 259. i čl. 260.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje
ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19).

5.1.Naime, iz spisa predmet proizlazi:

- da je na ročištu od 23. kolovoza 2018. (list spisa 156) određeno provođenje
financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku P. B., stalnom sudskom
vještaku za financije i računovodstvo,

- da je vještak B. 17. rujna 2018. (list spisa 158-221) dostavio nalaz i mišljenje,

- da su tužitelji I. i M. U. 4. listopada 2018. dostavili podnesak (list
spisa 226-228) u kojem iznose prigovore na prethodno navedeni nalaz i mišljenje
vještaka B.,

- da je vještak P. B. dostavio dopunu nalaza i mišljenja od 6. ožujka

2020. (list spisa 245-248), a u povodu prigovora tužitelja na njegov nalaz i mišljenje
od 17. rujna 2020.,

- da su nakon dostave dopunskog vještačenja tužitelji u podnesku od 27.
kolovoza 2020. (list spisa 252-254) naveli da ostaju kod prigovora na nalaz i mišljenje
vještaka B., kao i da isti u odgovoru na prigovor (dopunskom vještačenju) nije
otklonio iste, već je samo u dopuni vještačenja ponavljao svoje mišljenje iz ranijeg
nalaza od 17. rujna 2018. te da ponovno prigovaraju nalazu i mišljenju i

- da je vještak dostavio odgovor na podnesak tužitelja od 27. kolovoza 2020.,
koji je na prvostupanjski sud zaprimljen 1. rujna 2020. navodeći da je već odgovorio
na prigovore tužitelja u dopuni vještačenja te da u cijelosti ostaje pri svom stajalištu.

5.2.Dakle, iz navedenog proizlazi da je vještak za financije i računovodstvo P.
B. odgovorio na sve prigovore tužitelja iznesene protiv njegovog nalaza i mišljenja,
kao i dopune istog slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 259. i čl. 260. ZPP.

5.3.Kako je u konkretnom slučaju vještak B. odgovorio na sve primjedbe i
prigovore tužitelja, koji su dostavljeni vještaku, to znači da na taj način nije ostvarena
gore navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka niti time što vještak nije
saslušan na glavnoj raspravi jer vještak, sukladno odredbi čl. 260. st. 1. ZPP, daje
svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, a može dati pismeno prije rasprave iz čega
proizlazi da zakon ne ograničava iznošenje nalaza i mišljenje vještaka jedino u
pisanom obliku. Iako iz odredbe čl. 302. ZPP proizlazi da se vještaci usmeno

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 6

saslušavaju na glavnoj raspravi, a što je u skladu s načelom neposrednosti (čl. 4.
ZPP), u situaciji kad stranke nisu imale nove primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka
(jer je vještak P. B. odgovorio na sve primjedbe i prigovore tužitelja) propust
suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje da i usmeno na raspravi, ne
predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, koja bi
bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke (odluka
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-54/2007 od 5. rujna 2007.).

5.4.Slijedom navedenog, suprotno navodima žalitelja pravilno je stajalište
prvostupanjskog suda da je vještak B. odgovorio na sve prigovore tužitelja jer isti
nakon podneska vještaka od 31. kolovoza 2020. nisu iznosili daljnje prigovore.

6.Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da presuda
nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka iste nije nerazumljiva te
da ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, kao i da su u presudi navedeni
razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni što znači da nije
počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP,
na koju ukazuje žalba tužitelja.

6.1.Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.
toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj
dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6.2.Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženica isplati iznos od 770.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. studenoga 2013. pa do isplate.

8.Prvostupanjski sud analizirajući sve provedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8.
ZPP utvrđuje da:

- stanje dospjelog duga 16. veljače 2010, po kreditu broj …iznosi

1.914.557,40 kn, i to glavnice 1.894.710,29 kn, redovne kamate 17.313,13 kn,
zatezne kamate 2.533,98 kn (izvadak tuženice od 16. veljače 2010. te zahtjev za
izdavanje potvrde o ovršnosti),

- kredit je otkazan i u cijelosti dospio dana 16. veljače 2010., te je podnesen
zahtjev za izdavanjem potvrde o ovršnosti na Sporazum o osiguranju založnog prava
na nekretnini (zahtjev za izdavanje potvrde o ovršnosti i izdana potvrda javnog
bilježnika od 2. ožujka 2010.),

- razlučna vjerovnica, ovdje tuženica R. A. d.d., u stečajnom
postupku tvrtke E. d.o.o. koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod
poslovnim brojem St-37/10 od 24. rujna 2012. namirena je iznosom od 2.131.823,75
kn,

- u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod poslovnim
brojem Ovr-1266/120 ovrhovoditeljice R. A. d.d. protiv ovršenice

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 7

D. R., nasljednice pok. P. R., iz iznosa kupovne cijene od

42.041,00 kn prodajom nekretnine u vlasništvu ovršenice D. R.
namiren je trošak pristojbe prijedloga za ovrhu i dio glavnice prema Ugovoru o kreditu
broj … od 3. rujna 2003., odnosno nije namireno potraživanje po
kreditu broj …,

- izjava o prijeboju tražbina od 30. travnja 2013. odnosi se na postojanje
tražbine koju R. A. d.d. ima prema I. U., M. U. i
D. R. temeljem Ugovora broj …, a ne u odnosu na kredit
broj ….

8.1.Nadalje, prvostupanjski sud je na okolnost visine nepodmirene obveze dužnika
E. d.o.o. prema vjerovniku R. A. d.d. (visina duga po kreditu
broj …, zatvaranje predmetne obveze iz prodane imovine u stečajnom
postupku, kao i visinu duga koja se trebala namiriti u predmetu Ovr- 662/10, s
posebnim osvrtom na vrijeme dospijeća svakog pojedinog kredita) proveo financijsko
vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku P. B. koji u nalazu i mišljenju od

17. rujna 2018. iz kojeg proizlazi slijedeće:

- da je tuženica je 16. veljače 2010. sukladno čl. 11. Ugovora o kreditu broj
…, zbog neplaćanja dospjelih obveza otkazala predmetni Ugovor i o tome
pisanim putem obavijestila dužnika E. d.o.o. te tužitelje I. i M. U.
(založne dužnike),

- da su obveze glavnog dužnika E. d.o.o. na dan otkaza kredita 16. veljače

2010. za taj kredit iznosile na ime glavnice 1.894.710,29 kn, redovne kamate

17.313,13 kn, zatezne kamate 2.533,98 kn tj. ukupno 1.914.557,40 kn,

- da je na Trgovačkom sudu u Bjelovaru 14. svibnja 2010. podnesen prijedlog
radi pokretanja stečajnog postupka nad tvrtkom E. d.o.o. pod poslovnim brojem
St- 37/10, pa je temeljem rješenja o namirenju od 18. listopada 2012. tuženica iznos
od 443.198,42 kn iskoristila za zatvaranje obveze na ime glavnice po kreditu broj
…,

- da je nakon izvršenja djelomičnog namirenja iz prodane imovine u stečajnom
postupku Trgovačkog suda u Bjelovaru u predmetu poslovni broj St- 37/10 od 19.
listopada 2012. visina duga po kreditu broj …iznosila 1.450.268,48 kn
(glavnica), 15.003,02 kn (redovna kamata), 838.408,75 kn (zatezna kamata) i

79.888,80 kn (ostali troškovi),

- da je nakon pokretanja ovršnog postupka pred Općinskom sudom u Zadru
poslovni broj Ovr-966/10, radi nastavka namirenja obveze po kreditu broj
…, i to glede nekretnine na kojoj je upisano založno pravo, ista prodana
za iznos od 770.000,00 kn, te je taj iznos 15. ožujka 2016. iskorišten za zatvaranje
glavnice kredita broj ….,

- dakle, za kredit broj …., nakon 16. veljače 2010., naplaćeno je 13.
siječnja 2012. iznos od 205,76 kn, 15. veljače 2012. iznos od 205,76 kn, 15. ožujka

2012. iznos od 205,76 kn, 13. travnja 2012. iznos od 211,05, 15. svibnja 2012. iznos
od 207,53 kn, 18. listopada 2012. iznos od 443.198,42 kn (St-37/10), 27. prosinca

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 8

2012. iznos od 22.897,19 kn, 27. prosinca 2012. iznos od 17.102,81 kn te 15. ožujka

2016. iznos od 770.000,00 kn (Ovr-966/2010) tj. ukupno 1.254.441,81 kn, a kojim
iznosom je umanjeno potraživanje tuženice, te dug na ime glavnice po ovom kreditu
na dan 3. kolovoza 2018. iznosi 640.268,48 kn (1.894.710,29 kn – 1.254.441,81 kn)

- za kredit broj … (dug za glavnicu 1.613.981,36 kn, dug za
redovnu kamatu 17.127,66 kn, dug za zateznu kamatu 2.800,75 kn), nakon 16.
veljače 2010. namiren je ukupan iznos od 161.349,77 kn u stečajnom postupku St-
37/10 te je umanjeno potraživanje na ime glavnice, pa tako isti na dan 3. kolovoza

2018. iznosi 1.452.631,59 kn, dok su potraživanja po preostala dva kredita, broj
… i broj …. također umanjena na ime glavnice iznosom iz
stečajnog postupka pa iznos od 4.757.991,45 kn predstavlja preostali dug na dan 3.
kolovoza 2018. glede kredita broj …, dok dugovanje po kreditu broj
… iznosi 239.678,84 kn na dan 3. kolovoza 2018. i

- da su sva četiri kredita dospjela su na naplatu isti dan 16. veljače 2010., i u
tom slučaju nema veza koji kredit je stariji obzirom da je ugovor po sva četiri kredita
otkazan istog dana i kompletna nedospjela glavnica je svim kreditima isti dan
prijevremeno dospjela na naplatu, tako da je datum 16. veljače 2010. jedini bitan za
redoslijed naplate.

8.2.Nadalje, u dopuni nalaza i mišljenja vještaka Bajla od 9. ožujka 2020. isti je
ponovno naveo da su sva četiri kredita dospjela na naplatu 16. veljače 2010., te u
tom slučaju nije relevantna činjenica koji je kredit stariji, jer je 16. veljače 2010.
prema pravilima struke o dospijeću duga jedini bitan za redoslijed naplate. U rješenju
Trgovačkog suda u Bjelovaru St- 37/10 naloženo je da se razlučna vjerovnica
R. A. d.d. namiruje u iznosu od 2.131.823,75 za dio glavnice njene
tražbine osigurane razlučnim pravom na nekretnini i pokretninama i iz tog je razloga
kompletan iznos i iskorišten za zatvaranje glavnice po 4 dospjela kredita. U slučaju
odluke suda da bi se iznosom od 2.131.823,75 kn trebao najprije podmiriti kredit broj
… uz primjenu Zakona o obveznim odnosima prvenstveno bi se trebali
podmiriti troškovi, zatezne kamate, redovne kamate, pa tek glavnica, odnosno
naplatio bi se ukupan iznos od 2.131.823,75 kn te bi 19. listopada 2012. preostao na
naplatu iznos duga od 694.943,72 kn pa bi iznos od 770.000,00 kn bio dostatan za
podmirenje preostalog suda. Podmirenjem iznosa od 2.131.823,75 kn glavnice
kredita broj 1. 3. i 4. smanjene su za iznos od 23,41%, a glavnica kredita br. 2. za
10%.

9.S obzirom na činjenicu da su čl. 11. Ugovora o kreditu stranke, pa tako i tužitelji
kao založni dužnici pristali da kreditor (tuženica) otkazom kredita glavnom dužniku
E. d.o.o. pokrene bilo koje sredstvo osiguranja te kako iz dokumentacije priložene
spisu predmeta te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka P. B. proizlazi da
su sva četiri otkazana kredita dospjela na naplatu istog dana, kao i da je nakon
djelomičnog namirenja iz prodane imovine u stečajnom postupku E.-a d.o. o., koji
se vodio pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem St-37/2010,
visina duga po kreditu broj 05001020206 iznosila 1.450.268,48 kn to znači da na
podmirenje duga po tom kreditu nije korišten iznos ostvaren prodajom u ovršnom
postupku prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1266/2010 niti se izjava o prijeboju
tražbina od 30. travnja 2013. odnosi na prijeporni kredit, već iznos koji je naplaćen u

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 9

ovršnom postupku poslovni broj Ovr-966/2010 15. ožujka 2016. predstavlja
realizaciju sredstva osiguranja tražbine, koja je dospjela na naplatu uz ovlaštenje
tuženice da može pokrenuti bilo koje sredstvo osiguranja predviđeno Ugovorom o
kreditu radi čega tužitelji ne mogu potraživati povrat iznosa od 770.000,00 kn
ostvarenog kupovninom koji je iskorišten za smanjenje duga dužnika temeljem
kredita broj 05001020206.

9.1.Dakle, imajući u vidu visinu duga po kreditu broj … nakon
djelomičnog namirenja u stečajnom postupku u visini od 1.450.268,48 kn, a što
predstavlja odlučnu činjenicu, to znači da doista iznosom od 770.000,00 kn po osnovi
kupovnine u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-966/2010 od 15. ožujka 2016. nije
došlo do potpunog podmirenja kreditne obveze po Ugovoru o kreditu broj

….

9.2.Pritom valja istaći da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka B. od 9. ožujka

2020. proizlazi da je tuženica kao vjerovnica u stečajnom postupku Trgovačkog suda
u Bjelovaru poslovni broj St-37/2010, kao razlučni vjerovnik namirena u iznosu od

2.131.823,75 kn te da je taj kompletan iznos iskorišten za zatvaranje glavnice po sva
četiri dospjela kredita.

9.3.U svezi toga navesti je da odredba čl. 313. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO) određuje
redoslijed ispunjenja u situaciji kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove
pa se u takvom slučaju po toj odredbi uračunavanje vrši tako što se prvo otplaćuju
troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

9.4.Međutim, ne postoji zakonska prepreka (jer je ova odredba dispozitivnog, a ne
kogentnog karaktera pa je stoga vjerovnik tražbine, prilikom primitka njenog
djelomičnog ispunjenja, ovlašten iz primljenog najprije namiriti glavnicu te nakon toga
potraživati naplatu zatezne kamate jer takav način uračunavanja ide i u korist dužnika
obveze) da se uračunavanje vrši na drugačiji način pa kako je u konkretnom slučaju
tuženica, kao razlučna vjerovnica u stečajnom postupku E.-a d.o.o., odlučila da se
iznosom od 2.131.823,75 kn podmire glavnice po sva četiri dospjela kredita te je na
taj način zapravo išla u korist glavnog dužnika, kao i založnih dužnika, stoga što
smanjenje glavnog duga ima za direktnu posljedicu smanjenje dugovanja po osnovi
kamata slijedom čega su neutemeljeni navodi žalitelja da u takvoj situaciji nije bilo
mjesta zatvaranju glavnica po sva četiri dospjela kredita, već da je ostvarenim
iznosom u stečajnom postupku trebalo prvenstveno namiriti kredit broj …
zato što se radi o najstarijem kreditu. Naime, posljedica raskida ugovora propisana
odredbom čl. 132. st. 2. ZOO je da ona strana koja je izvršila ugovor potpuno ili
djelomično ima pravo da joj se vrati ono što je dala.

9.5.Glede toga, istaći je da je vještak P. B. pravilno zaključio kako je relevantan
datum 16. veljače 2010. kao dan otkaza spornog kredita, kao i preostala tri kredita te
u tom slučaju ne postoji obveza tuženice, kao vjerovnice da iznosom polučenim u
stečajnom postupku na ime statusa razlučne vjerovnice zatvara najprije kredit broj

….

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 10

10.Konačno, što se tiče dijela žalbe tužitelja da prvostupanjski sud ne uzima u obzir
prigovor djelomične ništetnosti Ugovora broj … i Sporazuma od 10.
listopada 2005. odgovoriti je tužiteljima kako u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je
prethodni postupak zaključen 13. ožujka 2018., da su tužitelji prigovor ništetnosti
istakli u podnesku od 27. kolovoza 2020. (list spisa 252-254), kao i da je glavna
rasprava u ovoj pravnoj stvari zaključena 11. rujna 2020.

10.1.Odredbom čl. 299. st. 3. ZPP propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje
su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. tog
članka sud neće uzeti u obzir.

10.2.Nadalje, čl. 299. st. 2. ZPP propisano je da stranke mogu tijekom glavne
rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje
krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

10.3.Kako tužitelji u konkretnom slučaju, ne navode koji bi to razlozi bili zbog kojih
nisu mogli iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze prije zaključenja
prethodnog postupka, to znači da je u pogledu istaknutog prigovora prvostupanjski
sud pravilno primijenio odredbu čl. 299. st. 3. ZPP.

10.4.Što se tiče pozivanja tužitelja na odluku V. s. R. H.
poslovni broj Rev-194/2013 od 19. ožujka 2019. istaći je da je u tom predmetu
razvidno da su tužitelji pokrenuli parnicu da se ovrha proglasi nedopuštenom jer da je
tražbina radi ostvarenja koje je pokrenuta ovrha prestala, između ostalog, i zbog toga
jer da je navedeni Ugovor o založnom pravu ništav u dijelu u kojem se odnosi na
odredbe po stopi ugovornih kamata.

10.5.Dakle, u gore navedenom revizijskom predmetu već su u tužbi bile navedene
činjenice koje su se odnosile na ništavost Ugovora o založnom pravu u dijelu u kojem
se odnosi na odredbe o stopi ugovornih kamata, dok su u ovoj konkretnoj parnici
(poslovni broj P-1972/2015) tužitelji taj prigovor istakli nakon zaključenja prethodnog
postupka, ne navodeći razloge koji bi ukazivali na to da taj prigovor bez svoje krivnje
nisu mogli istaći do zaključenja prethodnog postupka. Kraj takvog stanja stvari
neosnovan je i žalbeni navod tužitelja I. i M. U. kako prvostupanjski sud
o tom prigovoru nije odlučio, kao i da je trebao o istom odlučivati po službenoj
dužnosti.

11.Što se tiče primjene odredbe čl. 302. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i
94/17 - dalje ZVDSP) iz zemljišnoknjižnog izvatka na listu spisa 6 predmeta
prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-966/2010 proizlazi da je pod poslovnim
brojem Z-9700/2005 upisano samo jedno založno pravo i to u korist tuženice na
temelju Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava od 10. listopada 2005.
pa stoga ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 302. st. 2. i 3. ZVDSP jer te odredbe
reguliraju pitanje prednosti namirenja kod predmeta zaloga koji je opterećen s više
založnih prava, a što u konkretnome nije slučaj.

12.Dakle, iz svega prethodno navedenog slijedi da nisu ostvareni razlozi iz čl. 46. st.

1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03,

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2 11

194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) pa posljedično tome tužitelji nemaju pravo niti na
isplatu utuženog iznosa.

13.Konačno, glede dijela žalbe koji se odnosi na troškove postupka istaći je da
podnesci od 25. rujna 2018. i 31. srpnja 2020. predstavljaju očitovanje tuženice na
nalaz i mišljenje vještaka te na dopunu istog, kao i da je podnesak od 14. studenoga

2018. obrazloženi podnesak, koji je suprotno navodima tužitelja istima dostavljen,
dok podnesak od 9. rujna 2020. predstavlja obrazloženo očitovanje tuženice na
podnesak tužitelja koji je dostavljen prije toga. To nadalje znači da je prvostupanjski
sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. i Tbr. 8. toč. 1. Tarife
o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15- dalje Tarifa) kada je za ta četiri obrazložena podneska
tuženici priznao parnični trošak od po 770 bodova svaki.

14.Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2.
ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl.

129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi
prvostupanjsku presudu.

Zadar, 13. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura, v.r.