1

                                      Poslovni broj 33 Gž-917/2021-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

          Poslovni broj 33 Gž-917/2021-2

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., …, OIB …, koju zastupa punomoćnica S. R. G., odvjetnica iz Z., protiv tuženika 1/Z. R., iz Z., …, OIB …, 2/I. P.-Š. iz Z., …, OIB … i 3/Đ. K., iz Z., …, OIB …, svih zastupanih po punomoćnici Z. Z. B., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-931/20-6 od 17. prosinca 2020., dana 31. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice M. B. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-931/20-6 od 17. prosinca 2020. u pobijanoj točki II izreke.

 

II. Odbija se žalba tuženika 1/Z. R., 2/I. P.-Š. i 3/Đ. K. kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u točki I izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje odluka o troškovima postupka iz točke III izreke u dijelu, kojim su tuženici obvezani naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.485,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17. prosinca 2020. do isplate po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za druge odnose.

 

II. Preinačava se navedena odluka u dijelu točke III izreke, kojim su tuženici obvezani naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17. prosinca 2020. do isplate po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za druge odnose, te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

 

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

                                                                     

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

 

I. Nalaže se tuženicima Z. R. iz Z., …, OIB: …, II. tuženici I. P. - Š. iz Z., …, OIB: …. i III. tuženiku Đ. K. iz Z., …, OIB: …, isplatiti tužiteljici M. B. iz Z., …, OIB: … iznos od 51.740,60 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2018. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s zahtjevom za isplatu kamatu na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 25. siječnja 2005. do 09. srpnja 2018.g.

III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 15.110,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

 

2. Protiv točke II. navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

 

3. Tuženici 1/Z. R., 2/I. P.-Š. i 3/Đ. K. (dalje: tuženici) su podnijeli žalbu protiv točke I. i III. presude, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

 

5. Žalbe stranaka nisu osnovane u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je žalba tuženika djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

6. U predmetnom postupku tužiteljica traži naknadu sredstava koja je uložila u stan u vlasništvu tuženika, u koji je stupila u posjed uz odobrenje prethodnog nositelja stanarskog prava kao podstanar, te je stan vraćen Gradu Z., a potom, na temelju djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinskopravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, Prvog Područnog odsjeka broj Klasa: UP/I-942/01/97-03/228, Ur.broj: 251-18-04/02-99-16 od 2. srpnja 1999. ovdje tuženicima kao bivšim vlasnicima, na temelju mjerodavnih odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, i 80/02 - dalje: ZN).

 

7. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi postupka aktivna legitimacija tužiteljice te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

8. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila pošteni posjednik stana u zgradi u … u Z., koja zgrada je sagrađena na z.k.č.br. 477 upisana u zk.ul. 1172 k.o. G. Z. i to stana na III katu koji se sastoji od dvije sobe i kuhinje, wc-a i smočnice, ukupne površine od 47 m2, jer je u posjed stana stupila s dozvolom bivšeg nositelja stanarskog prava A. Š.. Potom je taj stan vraćen u vlasništvo Grada Z., a Grad Z. ga je temeljem prethodno citiranog djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinskopravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, Prvog Područnog odsjeka vratio tuženicima.

 

9. Uvidom u Zapisnik Grada Z. od 09.03.1998.g. prvostupanjski sud je utvrdio, da je tim Zapisnikom stranka upozorena da nije ni u kakvom pravnom odnosu sa B. Š. kojemu plaća podstanarstvo, te da nije nikome drugome osim vlasniku dužna plaćati najamninu, a da je vlasnik predmetnog stana Grad Z..

Nadalje tim Zapisnikom je i utvrđeno da tužiteljica dio predmetnog stana koristi sa svojom obitelji iza pokojne A. Š., dok drugi dio stana sa zajedničkim ulazom koristi M. F. s kojom je M. B. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Uvidom u Zapisnik Grada Z. od 16. studenog 1998.g. utvrđeno je da M. B. sa dopuštenjem A. Š. stanuje u stanu u … od 1994.g., a da je sin A. Š. iseljen iz tog stana time da je predmetni stan sustanarski sa vlasnicom M. F., da je M. F. umrla, te da M. B. traži dopuštenje od Grada Z. da se proširi i na dio sustanarskog stana koji je koristila pok. M. F. jer s njome ima sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, te je na tom Zapisniku ujedno izjavila da je predmetni stan sada u fazi adaptacije, te je sastavni dio toga Zapisnika tlocrt stana u Z., … zajedno s fotografijama predmetnog stana (list 20-24 spisa). Uvidom u djelomično rješenje Grada Z. od 02.07.1999.g. (list 25-26 spisa) sud je utvrdio da je predmetni stan u … ukupne površine od 47,00 m2 bivšeg stanara pokojne A. Š. vraćen u vlasništvo tuženicima, a to rješenje o djelomičnom povratu je u odnosu na tuženike postalo pravomoćno 12.10.2004.g. kako to proizlazi iz dopisa Grada Z. od 21.02.2011.g. koji dopis prileži na listu 91 spisa.

 

10. Tuženici u žalbi osporavaju da bi tužiteljica imala pravnu osnovu za korištenje stana od ožujka 1998. do listopada 1998., te prigovaraju proturječnosti presude u tom dijelu, iako iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi, da sud smatra tužiteljicu nepoštenim posjednikom u vrijeme, nakon što je Zapisnikom od 9.3.1998. upozorena da nije ni u kakvom pravnom odnosu s B. Š., kojem plaća podstanarstvo, a pogotovo u vrijeme, kada je izvršila sporna ulaganja, dakle od listopada do prosinca 1998. Pri tom je jedno odlučno u ovoj parnici, je li tužiteljica bila pošteni posjednik u vrijeme, kad su ulaganja izvršena, dakle od listopada do prosinca 1998., što prema obrazloženju prvostupanjske presude tužiteljica nije bila.

 

11. Radi toga je u tom dijelu materijalno pravo čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 22/02 i 114/01, dalje. ZV) kada je ocijenjeno da je u vrijeme, kada je izvršila ulaganja u sporni stan, tužiteljica bila nepošteni posjednik jer je znala da joj pravo na posjed ne pripada.

 

12. Odredbom čl. 165. st. 3. ZV propisano je, da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku.

 

13. S obzirom na to, da je tužiteljica priložila račune (list 47-60 spisa) na temelju kojih je utvrđeno koji su radovi izvedeni (izmjena vodovodnih i električnih instalacija), te da iz dopisa tuženika od 29.10.1998.g. (list 88 spisa) proizlazi da su tuženici upozoravali tužiteljicu da ne vrši nikakve radove u stanu koji joj ne pripada, jedini je logičan zaključak, da je upravo tužiteljica poduzela radove u stanu u listopadu 1998., te da je ona snosila i troškove tih radova. Tužiteljica je koristila stan, tuženici su upravo nju upozoravali da ne vrši radove jer je stan njihov (iako je tada još bio u tijeku postupak povrata), pa su potpuno nelogični žalbeni prigovori da nije dokazano da bi tužiteljica izvela i platila radove (koje nesporno nisu platili niti tuženici, niti Grad Z.).

 

14. Iz utvrđenja u postupku pred prvostupanjskim sudom proizlazi, da je tužiteljica stanovala najprije kod A. Š., a nakon njezine smrti kod sina B. Š., koji je dobio nalog od Grada Z. da se iz tog predmetnog stana mora iseliti. Prilikom iseljenja B. Š. je praktički demolirao stan jer su razbijene sve staklene površine, počupane su sve instalacije, skinut je bojler, uklonjeni su svi vodovodni i električni priključci, zbog čega je tužiteljica bila prisiljena izvesti znatne građevinske radove da bi stan osposobila za stanovanje. Tužiteljica je bila u posjedu predmetnog stana sve do 23. prosinca 2008.g. kada je dobrovoljno predala predmetni stan u posjed tuženicima kao vlasnicima predmetnog stana.

 

15. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka te dopune tog nalaza, sud je utvrdio opseg i količinu radova koje je tužiteljica izvela, te troškovnik radova s rekapitulacijom pri čemu je vještak koristio jedinične cijene prema Biltenu standardne kalkulacije radova izdanom od I. građevinara H. i tržišne cijene ovlaštenih izvođača.

Svi izvedeni radovi, kao što su uređenje podova, popravci zidova, izvedba novih instalacija struje, vodovoda i kanalizacije, montaža sanitarnih uređaja u kupaonici, priprema plinske instalacije radi priključka na plinsku gradsku mrežu i atestiranje uporabljivosti dimnjačkih kanala po ovlaštenom dimnjačaru, po mišljenju vještaka su nužni i korisni i vlasniku. Vještak se izričito očitovao da su to bili nužni radovi da bi se stan doveo u osnovnu stambenu funkciju i uporabljivost, te da su korišteni materijali i ugrađena oprema u prosječnim, a dijelom i ispodprosječnim standardima i kvaliteti.

16. Vještak je pri tom izričito naglasio, da u troškovniku nije obuhvatio druge radove, koji bi se mogli okarakterizirati kao korisni u smislu da povećavaju stambenu kvalitetu ili daju dodatni komfor korisniku nekretnine, već samo one koji su najminimalniji, dakle nužni, da bi stan uopće mogao imati stambenu funkciju i po najnižim cijenama. Također je obrazloženo, da se radovi uvijek obračunavaju zajedno s PDV-om kao i kupljeni materijal.

 

17. Radi toga je materijalno pravo čl. 165. st. 3. ZV, kao i čl. 1654. st. 6. ZV, prema kojem se troškovi obračunavaju prema cijenama kad ih se naknađuje, kada su tuženici obvezani tužiteljici isplatiti utvrđeni iznos nužnih ulaganja.

 

18. Neosnovano tužiteljica prigovara odluci u dijelu, u kojem je odbijen njezin zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od 25. siječnja 2005. do 9. srpnja 2018.

 

19. Sud je vrijednost radova, čiju naknadu tužiteljica traži u postupku, utvrdio vještačenjem od 10. srpnja 2018., kada je ista utvrđena u novčanom iznosu i postala poznata i tuženicima, a ista je utvrđena, kako je već navedeno, prema cijenama kad se troškove naknađuje.

 

20. Radi toga tužiteljica nema pravo na isplatu kamata na utvrđeni iznos, za razdoblje prije utvrđenja visine tih troškova.

 

21. Na isto ne utječe tijek zastarnog roka, na što se tužiteljica pogrešno poziva u žalbi, jer u postupku nije tražila, niti je sud utvrdio, da se utvrdi vrijednost radova na dan 23. prosinca 2008. kada je stan predala tuženicima. Nadalje, o zahtjevu tužiteljice ne odlučuje se po pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje. ZOO) nego onima iz čl. 165. st. 3. i 164. st. 6. ZV.

 

22. Osnovano tuženici međutim prigovaraju odluci o parničnom trošku u dijelu, u kojem je za ročište održano 13. studenoga 219., tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 1.000,00 kn, budući da se radilo o ročištu na kojem je utvrđen prekid postupka te se nije raspravljalo o glavnoj stvari.

 

23. Radi toga je za to ročište, na temelju Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12 i dr., dalje: OT) tužiteljici pripada naknada u iznosu od 50% od nagrade iz Tbr. 7. t. 1. OT, odnosno 500,00 kn, te ukupni troškovi tužiteljice, koji su u ostalom dijelu pravilno odmjereni, iznose 9.500,00 kn, što uz PDV od 25% i trošak vještačenja i sudske pristojbe od 1.750,00 kn i 860,00 kn, ukupno iznosi 14.485,00 kn.

 

24. Radi toga je u dijelu, u kojem je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 625,00 kn, odluka o troškovima preinačena i taj dio zahtjeva za naknadu troškova odbijen.

 

25. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

26. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

U Zagrebu 31. svibnja 2021.

 

                                                                                                                                 S u d a c:

                                                                                                                Gordana Bošković Majerović