1             Poslovni broj: 10. P-96/2020-21             

 

Poslovni broj: 10. P-96/2020-21

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

            Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. Š., OIB: …, iz P., zastupan po opunomoćeniku I. D., odvjetniku iz P., protiv tuženika P.b.Z. d.d., Z., OIB: …, zastupan po opunomoćeniku M. Č., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr.p.s. 12.395,86 kuna, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. travnja 2021. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja odvjetnika I. D. i zamjenika opunomoćenika tuženika odvjetnice J. H., 28. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I               Utvrđuje se da su ništetne odredbe točke 1., točke 7.2. i točke 12.9. Ugovora o kreditu broj …, koji je potvrđen od javnog bilježnika A.B., iz P., pod brojem: …, dana…., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojoj je kredit iskazan u valuti švicarski franak (CHF), a koje glase:

„1. Iznos kredita: Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.802,30 CHF (slovima: sedamnaesttisućaosamstodva CHF i trideset C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

„7.2. Kredit u iznosu od 17.802,30 CHF (slovima: sedamnaesttisućaosamstodva CHF i trideset C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 84 (slovima: osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“

„12.9. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati sa mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svime eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“

 

II              Utvrđuje se da su ništetne odredbe točke 4., točke 5. stavak drugi i točke 6. stavak drugi, Ugovora o kreditu broj…, koji je potvrđen od javnog bilježnika A.B., iz P., pod brojem: …, dana … godine, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojemu je iskazana promjenjiva kamatna stopa te u dijelu u kojoj je kamata iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koje glase:

„4. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamate po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditima građana, a koja u vrijeme zaključenja ovog Ugovora iznosi 5,50% (slovima: pet cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“

„5. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

„6. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

 

III              Nalaže se tuženiku P.b.Z. d.d., OIB: …, Z., da tužitelju S. Š., OIB: …, isplati razliku između stvarno plaćenih anuiteta u kunama što čini razliku između preračunatih iznosa otplaćenih anuiteta u CHF po primijenjenim kamatnim stopama i preračunatih u kune po srednjem tečaju za CHF za kune tuženika na dan plaćanja, u odnosu na početno utvrđeni anuitet u CHF po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,50% i preračunat u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita 06.07.2005., a što čini ukupni iznos samo više plaćenih anuiteta u iznosu od 12.395,86 kuna (dvanesttistućatristodevedesetpetkunaiosamdesetšestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% počevši od 01.09.2005. pa do 31.12.2007., od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (u daljnjem tekstu z.z. kamata), tekućim na iznos od:

- 8,60 kuna počevši od 01. rujna 2005. pa do isplate,

- 18,86 kuna počevši od 01. listopada 2005. pa do isplate,

- 14,25 kuna počevši od 01. studenog 2005. pa do isplate,

- 16,96 kuna počevši od 01. prosinca 2005. pa do isplate,

- 7,83 kuna počevši od 01. siječnja 2006. pa do isplate,

- 9,84 kuna počevši od 01. veljače 2006. pa do isplate,

- 24,46 kuna počevši od 01. travnja 2008. pa do isplate,

- 79,68 kuna počevši od 01. studenog 2008. pa do isplate,

- 47,04 kuna počevši od 01. prosinca 2008. pa do isplate,

- 116,43 kuna počevši od 01. siječnja 2009. pa do isplate,

- 116,32 kuna počevši od 01.veljače 2009. pa do isplate,

- 129,10 kuna počevši od 01.ožujka 2009. pa do isplate,

- 108,03 kuna počevši od 01. travnja 2009. pa do isplate,

- 110,69 kuna počevši od 01. svibnja 2009. pa do isplate,

- 89,29 kuna počevši od 01. lipnja 2009. pa do isplate,

- 70,15 kuna počevši od 01. srpnja 2009. pa do isplate,

- 78,90 kuna počevši od 01. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 78,91 kuna počevši od 01. rujna 2009. pa do isplate,

- 77,80 kuna počevši od 01. listopada 2009. pa do isplate,

- 77,81 kuna počevši od 01. studenog 2009. pa do isplate,

- 83,92 kuna počevši od 01. prosinca 2009. pa do isplate,

- 95,28 kuna počevši od 01. siječnja 2010. pa do isplate,

- 120,50 kuna počevši od 01. veljače 2010. pa do isplate,

- 123,50 kuna počevši od 01. ožujka 2010. pa do isplate,

- 150,36 kuna počevši od 01. travnja 2010. pa do isplate,

- 146,62 kuna počevši od 01. svibnja 2010. pa do isplate,

- 159,51 kuna počevši od 01. lipnja 2010. pa do isplate,

- 226,28 kuna počevši od 01. srpnja 2010. pa do isplate,

- 201,23 kuna počevši od 01. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 269,64 kuna počevši od 01. rujna 2010. pa do isplate,

- 260,16 kuna počevši od 01. listopada 2010. pa do isplate,

- 230,11 kuna počevši od 01. studenog 2010. pa do isplate,

- 562,22 kuna počevši od 01. prosinca 2010. pa do isplate,

- 365,13 kuna počevši od 01. siječnja 2011. pa do isplate,

- 321,36 kuna počevši od 01. veljače 2011. pa do isplate,

- 342,13 kuna počevši od 01. ožujka 2011. pa do isplate,

- 311,36 kuna počevši od 01. travnja 2011. pa do isplate,

- 315,57 kuna počevši od 01. svibnja 2011. pa do isplate,

- 426,60 kuna počevši od 01. lipnja 2011. pa do isplate,

- 434,06 kuna počevši od 01. srpnja 2011. pa do isplate,

- 529,88 kuna počevši od 01. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 483,43 kuna počevši od 01. rujna 2011. pa do isplate,

- 432,21 kuna počevši od 01. listopada 2011. pa do isplate,

- 425,81 kuna počevši od 01. studenog 2011. pa do isplate,

- 421,27 kuna počevši od 01. prosinca 2011. pa do isplate,

- 443,78 kuna počevši od 01. siječnja 2012. pa do isplate,

- 467,45 kuna počevši od 01. veljače 2012. pa do isplate,

- 469,24 kuna počevši od 01. ožujka 2012. pa do isplate,

- 453,36 kuna počevši od 01. travnja 2012. pa do isplate,

- 461,21 kuna počevši od 01. svibnja 2012. pa do isplate,

- 468,64 kuna počevši od 01. lipnja 2012. pa do isplate,

- 456,86 kuna počevši od 01. srpnja 2012. pa do isplate,

- 456,23 kuna počevši od 01. kolovoza 2012. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

IV              Ne postoji potraživanje tuženika P.b.Z. d.d., OIB: …, Z. prema tužitelju S. Š., OIB: …, u ukupnom iznosu od 2.012,30 kuna.

 

V              Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d., OIB: …, Z. da tužitelju S. Š., OIB: …, naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 10.500,00 kuna zajedno sa z.z. kamatom, počev od 28. svibnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

             

1.               Tužitelj S. Š. utužio je tuženika P. b. Z. d.d. (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) radi utvrđenja da su  ništetne odredbe točke 1., točke 7.2. i točke 12.9. Ugovora o kreditu broj …, koji je potvrđen od javnog bilježnika A. B., iz P., pod brojem: …, dana …., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojoj je kredit iskazan u valuti švicarski franak (CHF), a koje glase:

„1. Iznos kredita: Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.802,30 CHF (slovima: sedamnaesttisućaosamstodva CHF i trideset C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

„7.2. Kredit u iznosu od 17.802,30 CHF (slovima: sedamnaesttisućaosamstodva CHF i trideset C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 84 (slovima: osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“

„12.9. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati sa mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svime eventualnim rizicima promjene tečaja CHF" i da su ništetne odredbe točke 4., točke 5. stavak drugi i točke 6. stavak drugi, Ugovora o kreditu broj …, koji je potvrđen od javnog bilježnika A. B., iz P., pod brojem: …, dana …. godine, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojemu je iskazana promjenjiva kamatna stopa te u dijelu u kojoj je kamata iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koje glase:

„4. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamate po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditima građana, a koja u vrijeme zaključenja ovog Ugovora iznosi 5,50% (slovima: pet cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“

„5. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

„6. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“ i da je tuženik njemu dužan isplatiti 8.583,67 kuna sa z.z. kamatom počev od 25. kolovoza 2005. pa sve do isplate zbog navedenih ništetnih i nepoštenih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to tako da pojedinačne novčane iznose isplati sa z.z. kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kako je to specificirano u tužbenom zahtjevu tj. sveukupni novčani iznos od 11.222,81 kunu (8.583,67+2.639,14), a nakon što je financijsko knjigovodstveni vještak B. B. po pozivu suda dostavio pisani nalaz i mišljenje tužitelj je po opunomoćeniku u pisanom podnesku od 29. ožujka 2021. specificirao tužbeni zahtjev kako stoji u izreci ove presude.

2.               Tužitelj je tužbu obrazložio činjenicom da je s tuženikom dana… zaključio Ugovor o kreditu broj …, koji je potvrđen kod javnog bilježnika A. B. pod brojem … dana … i na temelju toga kredita tuženik mu je odobrio iznos od 17.802,30 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, sa redovnom kamatnom stopom koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 5,50% godišnje te sa rokom otplate od 84 mjeseca, sve za kupnju osobnog automobila.

3.               U točki 4. ovog Ugovora je navedeno da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja da iznosi 5,50% godišnje i obračunava se u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, a u točki 7.2. stavak 2. da je navedeno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ugovora korisnik kredita- tužitelj pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

4.               Na temelju navedenih odredbi ovog ugovora o namjenskom kreditu tuženik je jednostranom odlukom povećavao kamatnu stopu ugovorne (redovne) kamate, pa zbog toga povećava iznos pojedinih anuiteta izraženih u CHF.

5.               Istakao je da je kredit otplatio u cijelosti 26. srpnja 2012., a da tužbu protiv tuženika podnosi iz razloga što smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu.  Stoga je tužitelj ocijenio da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.

              Zbog nedopuštene i poštene ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, tužitelj ocjenjuje da je tuženik bez osnove stekao iznos od 8.583,67 kuna zbog primjene valutne klauzule, kao iznos od 2.639,14 kuna zbog nedopuštene ugovorne odredbe kojom je tuženiku omogućeno da je jednostrano mijenja kamatnu stopu, a što je u vrijeme podnošenja tužbe, bez provođenja vještačenja tužitelj ocijenio iznosom od 11.222,81 kunu i tužbenim zahtjevom je zahtijevao da mu tuženik isplati pojedinačne novčane iznose sa z.z. kamatom od dospijeća pa do isplate, a prethodno zahtijevajući, kako je uvodno i istaknuto, utvrđenje da su ništetne određene odredbe iz navedenog Ugovora, a kako i stoji u izreci ove presude.

              Tužitelj je od tuženika zahtijevao da mu isplati trošak parničnog postupka, a pravno se očitovao da je njegov tužbeni zahtjev osnovan jer je prigovor zastare meritorno riješen presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., a da je pitanje ništetnosti primjene ugovorene valutne klauzule u CHF riješeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao što je riješeno i pitanje ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetu Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

6.               U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovu tako i u visini. Tuženik je obrazložio da tužitelju navedenim Ugovorom o kreditu nisu povrijeđena njegova prava kao potrošača, a sve jer tuženik nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te nije jednostrano mijenjao kamatne stope, a prilikom potpisivanja Ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika.

              Tuženik se protivio tvrdnji tužitelja da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. bile utvrđene povrede iz Ugovora koji su parnične stranke kao ugovorne zaključili 1. srpnja 2005. jer zahtjev koji tužitelj ističe nije identičan zahtjevu koji su isticali podnositelji kolektivne tužbe, niti to može biti.

              Kao bitno tuženik je istakao da je Ugovor o kreditu od … u potpunosti konzumiran i isplaćen odnosno zatvoren čime je Ugovor prestao otplatom u srpnju 2012. pa zbog tih razloga tuženik smatra da je ugovorni odnos između parničnih stranaka kao ugovornih okončan i ne postoji povreda koju je potrebno ukloniti, a presuđenja iz predmeta Potrošač odnose se na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos i povreda istoga, a zbog čega je očito da se u ovom predmetu tužba i pozivanje na utvrđenja iz predmeta Potrošač ukazuju u cijelosti neosnovanima. Kako je Ugovor o kreditu prestao tj. nije na snazi, a jer je isplaćen u cijelosti tada po ocjeni tuženika tužba je u cijelosti neutemeljena i činjenični navodi tužbe i tužbenog zahtjeva temelje se na pogrešnim i nepostojećim navodima.

7.               Osim toga tuženik je istakao da je u konkretnom slučaju tužitelj prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu mogao  birati u koji će ugovorni odnos ući, koji će kredit i koje vrste odabrati za financiranje svojih potreba, sukladno vlastitim mogućnostima, a nakon čega je samostalno i slobodno odabrao rečeni kredit po kojemu je bila poznata valuta koja je utvrđena u vrijeme isplate i otplate, što znači da mu je bilo u cijelosti jasno što znači ugovaranje valutne klauzule kao jednog od osnovnih dijelova i sastojaka ugovora o kreditu.

              Kako su ugovorne stranke u Ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju te su to jasno i potvrdile u tekstu samog Ugovora o kreditu, a gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da su na sve što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjivi opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu, proizlazi da su potpisom potvrdili da su upoznati sa mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalim uslijed promjene tečaja CHF te da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima, a zbog čega zbog činjenice da je tužitelj pristao i da u slučaju promjene kamatne stope pristaje da banka povisi ili snizi iznose rate i obvezao se plaćati tako izmijenjene rate, proizlazi da je tužitelj u cijelosti prihvatio sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita i zbog toga je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

              Zaključno je tuženik istakao prigovor da tužitelj ne bi bio potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) istakao je prigovor prijeboja te i prigovor zastare jer da se u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev može utvrditi da se radi o zahtjevu za isplatu razlike navodnih kamata, kao povremenih mjesečnih iznosa. Kako je od dospijeća do utuženja protekao duži vremenski period tada su sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -  dalje u tekstu: ZOO) potraživanja tužitelja zastarjela jer zastara nije prekinuta podnošenjem tužbe ili drugom vjerovnikom odnosnom tužiteljevom radnjom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenju konkretne tražbine tuženika.

              Tuženik je prigovarao prijedlogu tužitelja radi izvođenja dokaza financijskim vještačenjem te je uz već istaknuti prigovor zastare istakao prigovor promašene aktivne legitimacije zbog tvrdnje da tužitelj nije potrošač.

              Tuženik je od tužitelja zahtijevao troškove parničnog postupka.

8.               Očitujući se na odgovor tuženika tužitelj je istakao da je neosnovan navod tuženika kojim se ističe prigovor zastare obzirom da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. presuđeno da u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

              Kako je tužitelj ustao sa restitucijskim zahtjevom kao potrošač temeljem presude donese u sporu povodom zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je o tuženikovom prigovoru zastare već odlučeno u sudskoj praksi na jasan način.

Radi toga tužitelj i dalje ostaje kod pravnog stava da u smislu odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), tuženik ne može s uspjehom argumentirati da parnični sud u ovom pojedinačnom predmetu nije vezan za pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2012., a koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014.

Tužitelj je osporio navod tuženika da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa dozvoljena, odnosno da nije ništetna, a obrazložio to činjenicom da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja 2014., kojom se utvrđuje da je II. tužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom II. tužene PBZ d.d. i drugim internim aktima banke,  a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora II. tužena PBZ d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku II. tužene PBD d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time II. tužena PBZ d.d postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81. 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je isticao kako je neosnovan navod tuženika da je ugovorena valutna klauzula u CHF dozvoljena, odnosno da nije ništetna, a obrazložio to činjenicom da je presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj 43. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.  taj sud odbio žalbe tuženika kao neosnovane i potvrdio presudu Trgovačkog suda posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, a koja utvrđuje da su I. tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., a i II. tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., te i druge banke, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom  pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, BB96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07 i dr.) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.               Presudom Vrhovnog suda RH posl broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija tuženika i potvrđena je presuda Visokog Trgovačkog suda RH od 14.               lipnja 2018. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke presude, a u kojoj je utvrđeno da su identificirane banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. do 12. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača. Osim svega navedenog tužitelj je istakao da ej on potrošač jer je rečeni ugovor sklopio kao fizička osoba i kredit mu je odobrena za kupnju vozila, a ako tuženik tvrdi da on ne bi bio potrošač tada tuženik treba svoju tvrdnju dokazati.

              Vezano za prigovor da tužbeni zahtjeva nije podoban za odlučivanje, jer da je postavljen u kunama, tužitelj se očitovao da je njegov zahtjev postavljen u kunama zato što je vraćao kredit upravo u kunama pa zato jedino i može zahtijevati u tužbenom zahtjevu kune.

10.               Kako je naprijed citiranim presudama utvrđeno da je primjenjiva kamatna stopa ništetna i nepoštena tada se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i zaključno tužitelj smatra da se jedino vještačenjem može utvrditi izračun razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF i iznosa koji je tužitelj stvarno platio zbog nezakonitog povećanja kamatne stope i tečaja CHF.

              Nakon toga tuženik se ponovno protivio načinu provođenja vještačenja ističući da u konkretnom slučaju vještak treba izračunati "poštenu kamatnu stopu koja mora biti promjenjiva (jer je takova ugovorena)" i bazirana na objektivno mjerljivim parametrima, a ne na jednostranoj odluci banke.

11.               Tužitelj se ponovno očitovao o stavu tuženika vezano za prijedlog tužitelja da se izvede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a to tako da je istakao da se izračun razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF i iznosa koji je on stvarno platio zbog nezakonitog povećanja kamatne stope i tečaja CHF, zbog osporavanja tuženika i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva može utvrditi samo financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine tražbine tužitelja.

12.               Na pripremnom ročištu koje je održano 9. veljače 2021. prethodni postupak je zaključen te je sud odlučio da će posebnim rješenjem imenovati financijsko knjigovodstvenog vještaka sa popisa stalnog sudskog vještačka pri Županijskom sudu u S. B., a vještaku da će biti naloženo da izračuna razliku između iznosa koji bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF i iznosa koji je tužitelj stvarno platio zbog nezakonitog povećanja kamatne stope i tečaja CHF te i da izračuna poštene i objektivne tržišne promjenjive kamatne stope za istovrsne ugovore na tržištu te da se načini usporedba s istovrsnim kunskim kreditom sukladno uvjetima za kunske kredite u spornom razdoblju.

13.               Rješenjem posl. broj 10. P-96/2020-10 od 9. ožujka 2021. je imenovan vještakom stalni sudski vještak iz područja računovodstva i financija ja području Županijskog suda u S. B. i to B. B. mag. oec., a zadatak mu je bio na temelju uvida u pisanu dokumentaciju u spisu i drugih isprava utvrditi izračun razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF na temelju Ugovora o kreditu broj … koji je potvrđen kod javnog bilježnika A. B. pod brojem … od … i iznosa koji je tužitelj stvarno platio zbog povećanja kamatne stope i tečaja CHF, uz izračun poštene i objektivne tržišne promjenjive kamatne stope za istovrsne ugovore na tržištu te i radi usporedbe s istovrsnim kunskim kreditom sukladno uvjetima za kunske kredite u spornom razdoblju.

14.               Po pozivu suda stalni sudski vještak B. B. je dostavio pisani nalaz i mišljenje (stranica 109-120 spisa) i prilozi (stranica 121-130 spisa).

15.               Sud je ovaj pisani nalaz i mišljenje dostavio opunomoćenicima stranaka, a nakon toga je tužitelj po opunomoćeniku 29. ožujka 2021. dostavio sudu obrazloženi podnesak u kojem je istakao da nema primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje te je sukladno dostavljenom nalazu potraživao razliku između stvarno plaćenih anuiteta u kunama, što čini razliku između preračunatih iznosa otplaćenih anuiteta u CHF po primijenjenim kamatnim stopama i preračunatih u kune po srednjem tečaju za CHF za kune tuženika na dan plaćanja, u odnosu na početno utvrđeni anuitet u CHF po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,50% i preračunat u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita 6. srpnja 2005., a što čini ukupni iznos samo više plaćenih anuiteta u iznosu od 12.395,86 kuna, iskazanih u prilogu 2 u koloni 8A, a zbog čega je tužitelj od tuženika zahtijevao u izreci pojedinačno navedene novčane iznose sa z.z. kamatom koja je bila u razdoblju od 1. rujna 2005. pa nadalje, zajedno s troškom parničnog postupka.

16.               Tuženik je isticao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka ističući kako vještak nije izradio nalaz sukladno pravilima struke i dokumentaciji u spisu.

17.               Protivio se preinaci tužbenog zahtjeva i predložio sudu da ne dozvoli preinaku, no ako sud dozvoli preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva da se u tom slučaju protivi povećaju tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije imao opravdani razlog ne postaviti uredan tužbeni zahtjev već  u tužbi, a obzirom da je plaćao i vršio uplate te imao sve podatke da bi tužbeni zahtjev pravilno postavio.

              Ponovio je sve prigovore koje je već ranije isticao i u podnesku od 19. travnja 2021., zbog slučaja da sud uzme u obzir vještačenje i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, istakao je prigovor prijeboja u odnosu na sve niže periode tečaja i plaćanja od onih koji se potražuju tužbenim zahtjevom.

              Obrazložio je da tužitelj prilikom uređenja tužbe i tužbenog zahtjeva potražuje iznose koje smatra da je preplatio, a pri tome smatra da ne treba uzeti u obzir periode kada je upravo zbog valutne klauzule bio u povoljnijem položaju, a da to uvelike govori o stavu tužitelja, tuženik je ističući prigovor radi prebijanja zahtijevao da se navedeni periodi trebaju uzeti u obzir jer je tijekom otplate kredita bilo perioda nižeg tečaja od onog koji je vrijedio na dan isplate te da je jedino razumno sagledavanja vještva takovo da se negativno izraženi dijelovi uzmu u obzir, a ne da se iznos uzima u obzir samo kako to tužitelju odgovora.

              Tuženik je u podnesku od 18. travnja 2021. ističući prigovor radi prebijanja predložio da sud utvrdi da je i tuženikovo potraživanje osnovano kako slijedi: 16,34 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.02.2006. godine do namirenja, 27,06 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.03.2007. godine do namirenja, 31,64 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.04.2006. godine do namirenja, 21,91 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.05.2006. godine do namirenja, 27,55 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.06.2006. godine do namirenja, 35,40 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.07.2007. godine do namirenja;

32,51 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.08.2006. godine do namirenja, 15,31 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2006. godine do namirenja, 27,82 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.10.2006. godine do namirenja, 27,32 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.11.2006. godine do namirenja, 45,77 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2006. godine do namirenja, 48,53 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.01.2007. godine do namirenja, 55,22 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.02.2007. godine do namirenja, 48,59 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.03.2007. godine do namirenja, 63,39 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.04.2007. godine do namirenja, 81,67 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.05.2007. godine do namirenja, 981,88 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.06.2007. godine do namirenja, 84,40 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.07.2007. godine do namirenja, 77,40 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.8.2007. godine do namirenja, 97,75 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.9.2007. godine do namirenja, 100,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.10.2007. godine do namirenja, 75,67 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.11.2007. godine do namirenja, 96,72 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2007. godine do namirenja, 65,31 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.01.2008. godine do namirenja, 87,99 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.02.2008. godine do namirenja, 54,59 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.03.2008. godine do namirenja, 88,13 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.04.2008. godine do namirenja, 95,53 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.05.2008. godine do namirenja, 80,02 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.06.2008. godine do namirenja, 98,33 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.07.2008. godine do namirenja, 97,32 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.08.2008. godine do namirenja, 84,44 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.9.2008. godine do namirenja, 04,84 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.10.2008. godine do namirenja, 33,97 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.11.2008. godine do namirenja, 01,98 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.06.2009. godine do namirenja i to sve po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 30.11.2007 godine bila uređena čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008 godine do 31.7.2015 godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015 do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja.

              Predložio je da sud tuženikovu tražbinu prebije sa tražbinom tužitelja na način da ukupan iznos prebije sa nezastarjelim najstarijim potraživanjem, a jer kada su se tražbine susrele u tom trenutku iste nisu bile u zastari bez obzira na trenutak isticanja izjave o prijeboju te i uz napomenu da je sudska praksa zauzela stav da se dug može prebiti zastarjelim potraživanjem samo ako ono još nije bilo zastarjelo u času kada su se stekli uvjeti za prijeboj.

              Na kraju je tuženik ponovio istaknute prigovore nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer da tužitelj nije potrošač, ponovio prigovor zastare uz prijedlog da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije i da tuženiku tužitelj naknadi troškove parničnog postupka.

18.               Tužitelj se protivio istaknutom prigovoru radi prijeboja kao i ostalim prigovorima koje je tuženik isticao tijekom postupka uz obrazloženje da se tuženik ne može osnovano protiviti preinačenju tužbe tj. povećanju tužbenog zahtjeva jer je isto dopušteno u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a, a što znači da je tužitelj mogao preinačiti tužbu tj. urediti tužbeni zahtjev tek nakon zaprimljenog nalaza financijsko knjigovodstvenog vještaka. U odnosu na ostale prigovore tužitelj je isticao da su isti neosnovani, a već ranije po njemu obrazloženi u podnescima.

19.               Na glavnoj raspravi održanoj 27. travnja 2021. sud je sukladno odredbi  čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, na način kako je to učinio tužitelj u podnesku od 29. ožujka 2021. jer je ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka, a što znači da sud prihvaća da tužitelj prije dostavljenog mu nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja nije mogao tužbu preinačiti tj. nije mogao pravilno postaviti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka.

20.               U dokaznom postupku sud je na glavnoj raspravi od 27. travnja 2021. pročitao Ugovor o kreditu koji su zaključile parnične stranke kao ugovorne i to PBZ d.d. kao kreditor i  S. Š. kao korisnik kredita dana …, a koji je potvrđen kod javnog bilježnika A. B., P. dana…, a u kojem Ugovoru se kao solidarni dužnik utvrđuje A. Š.. Osim toga sud je pročitao pisani nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka B. B., stalnog sudskog vještaka iz područja računovodstva i financija i dr., a neposredno je na istoj raspravi saslušan i imenovani financijsko knjigovodstveni vještak B. B..

21.               Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužba tužitelja osnovana, a tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen u cijelosti kako je i specificiranu podnesku od 29. ožujka 2021.

22.               Tuženikov prigovor radi prebijanja pravodobno je podnesen.

23.               Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravni stav tužitelja jer su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena tužiteljeva prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, a radi čega je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.

24.               Pravilno se tužitelj poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. jer je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7 izreke koja glasi: Utvrđuje se da su I. tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., II. tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008…., povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju u ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a sve to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača/07, a to protivno čl. 96. i 97. te i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. 

25.               Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom posl. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio reviziju tuženika i potvrdio citiranu presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., a kojim točkama je utvrđeno da su banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, sve suprotno odredbi čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i 97. ZZP.

26.               Pitanje ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi riješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske kada je presudom posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja 2014., a kojom je utvrđeno da je tuženik PBZ d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31.  prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju tj. ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika PBZ d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik PBZ d.d. kao trgovac i  korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku II. tuženika PBZ d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time II. tuženik PBZ d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to odredbama čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97. te i suprotno ZOO/05.

27.               Prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

28.               Pitanje zastare je meritorno riješeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. te i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH koja je održana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), a kada je zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužen vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 101. st. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

29.               Prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja koji je tijekom postupka istakao tuženik, jer da tužitelj nije potrošač, također nije osnovan.

30.               Prema odredbi čl. 5. st. 1. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14,110/15 i 14/19) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Dakle, pojam potrošača u hrvatskom je pravu prenesen iz mnogobrojnih Direktiva EU-a, a koje potrošača definiraju kao svaku fizičku osobu koja u ugovoru obuhvaćenom odredbom djeluje u svrhe koje su izvan njenog zanimanja, posla, zanata ili profesije. Cilj je i izmijenjenih odredbi ZZP bio dodatno usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim, a što znači u ovom području poboljšati već postojeće odredbe i onda je valjalo  zaključiti da je tužitelj S. Š. potrošač i aktivno je legitimiran u ovoj parnici.

31.               Tuženik je pravovremeno istakao prigovor radi prebijanja (odgovor na tužbu-str. 46 spisa), a što znači da je podnesen sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP-a  koji propisuje da se prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka.

32.               Prigovor tuženika radi prebijanja je procesno-pravni zahtjev o kojem sud ima obvezu odlučiti jednako kao i o zahtjevu tužitelja. Svrha tuženikovog prigovora radi prebijanja ograničena je na to da u cijelosti ili djelomično spriječi u uspjehu u parnici. Prema čl. 338. st. 3.  ZPP-a izreka presude sadrži uz ostalo i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja s tim da se samo u slučaju da se utvrdi postojanje tražbine tužitelja i postojanje tražbine tuženika, koja se stavlja tužitelju u prijeboj, vrši prijeboj utvrđenih međusobnih tražbina i obvezuje tuženika na plaćanje razlike ako je utvrđeno potraživanje tuženika stavljeno u prijeboj manje od potraživanja tužitelja.

              Dakle, bitna razlika između građansko-pravnog prijeboja i procesno-pravnog prigovora radi prebijanja je u tome što prilikom odlučivanja u povodu tih prigovora o osnovanosti tih prigovora građansko-pravnog prijeboja sud svoj stav daje u obrazloženju presude, a u povodu prigovora radi prebijanja sud je, ako se ispune pretpostavke za odlučivanje o tom prigovoru, obvezan u izreci presude utvrditi postojanje ili nepostojanje tražbine istaknute radi prebijanja.

33.               Nakon što je sud izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku B. B. koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje, iz istog proizlazi da je tužitelju na temelju navedenog Ugovora o namjesnom kreditu odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 17.802,30 CHF na rok otplate od 7 godina, uz mjesečnu otplatu na 84 anuiteta, a sve obračunato prema srednjem tečaju za 1 CHF za kune od PBZ d.d. Zagreb kao kreditora na dan isplate kredita i otplate kredita na dan plaćanja i mogućih obračuna. Temeljem Ugovora o kreditu početno je ugovorena promjenjiva redovna kamatne stopa od 5,50% godišnje i to u čl. 4. Ugovora, uz početni mjesečni anuitet od 255.82 CHF, a naknadno su se redovne kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika. U tablici 1 vještak je prikazao plasirani kredit i vraćeni kredit u CHF i kunama s izračunom razlike, a na temelju kojeg nalaza proizlazi da je u vrijeme plasiranja glavnice kredita isti iznosio 17.802,30 CHF ili 83.841,64 kune, početna kamata prema početnom planu otplate iznosila je 3.686,53 CHF ili 17.362,04 kune, anuiteti prema početnom planu otplate iznose 21.488,83 CHF ili 101.203,68 kuna, otplaćena glavnica prema tečaju na dan otplate  iznosi 17.802,30 CHF ili 91.953,32 kune, stvarno plaćena redovna kamata iznosi 4.247,45 CHF ili 20.468,42 kune, ukupno otplaćeni kredit – plaćeni anuiteti iznosi 22.049,75 CHF ili 112.421,74 kune, razlika više plaćeno u odnosu na plasirani kredit iznosi 4.247,45 CHF ili 28.580,10 kuna. Na temelju obračuna razlike proizlazi da je više otplaćeno glavnice-valutna klauzula u iznosu od 8.111,68 kuna, a više otplaćeno redovne kamate zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu plaćeno je više 560,92 CHF ili 2.828,01 kuna. Stvarno otplaćena redovna kamata- utjecaj valutne klauzule u kamati iznosi 278,37 kuna pa je matematički izračun razlike anuiteta 11.218,06 kuna.

34.               Prema mišljenu vještaka razlika više plaćenih anuiteta koje čine razliku između stvarno plaćenih anuiteta u CHF preračunatih u kune po srednjem tečaju tuženika po CHF na dan plaćanja po stvarno promijenjenim kamatnim stopama s jedne strane i početnom anuitetu prema početnom planu otplate kredita uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,50% i srednjem tečaju tuženika za 1 CHF od 4,7095960 kuna na dan isplate kredita 6. srpnja 2005. ukupno iznosi 11.218,06 kuna. To su razlike koje su ukupno plaćene (i više plaćene i manje plaćene), a prema matematičnom izračunu: 112.421,74-101.203,68=11.218,06 kuna.

35.               Iznos samo manje plaćenih anuiteta u kunama iznosi -1.177,80 kuna, kada su anuiteti manje plaćeni u odnosu na anuitet prema početnim uvjetima.

36.               Iznos samo više plaćenih anuiteta u kunama iznosi 12.395,86 kuna, kada su anuiteti više plaćeni u odnosu na anuitet prema početnim uvjetima. Posljedica više plaćenih anuiteta u kunama za anuitete je zbog većeg tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita i zbog povećanja kamatnih stopa. Navedeno je vještak prikazao za svaki pojedinačni anuitet i zbrojno u koloni 8, 8A i 8B, a sve se nalazi u prilogu 2.

37.               Pravilno je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na isplatu pojedinačnih novčanih iznosa, a jer su svi pojedinačni novčani iznosi utvrđeni u prilogu 2 kolona 8A vještačkog nalaza  i predstavljaju razliku između stvarno plaćenih anuiteta u kunama, što čini razliku između preračunatih iznosa otplaćenih anuiteta u CHF po primijenjenim kamatnim stopama i preračunatih u kune po srednjem tečaju po CHF za kune tuženika na dan plaćanja, u odnosu na početno utvrđeni anuitet u CHF po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,50% i preračunatih u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita 6. srpnja 2005., a što čini ukupni iznos samo više plaćenih anuiteta u iznosu od 12.395,86 kuna.

38.               Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka jer je isti argumentiran, a i stručno u svemu obrazložen s tim što je vještak sva svoja utvrđenja pregledno prikazao i u prilozima, a koji se sastoje od rekapitulacije podataka iz dokumentacije s potrebnim izračunima temeljem početno ugovorene kamatne stope u početnom planu otplate od 5,50% i primijenjenih kamatnih stopa i tečajeva na dan plaćanja po kreditu (prilog 1), izračuna razlike plaćenih anuiteta po primijenjenim uvjetima u odnosu na početno ugovorene uvjete za cijelo razdoblje otplate kredita  s prikazom utjecaja promjene redovne kamatne stope i primjene tečaja CHF za kune u otplati kredita, izračuna razlike više obračunate i plaćene redovne kamate po stvarno primijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 5,50% (prilog 3) i priloga 4 koji se odnosi na kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule.

              Dakle, vještak je odgovorio ne samo na stavak II rješenja od 9. ožujka 2021. već je govorio u nalazu i mišljenju i o poštenoj i objektivnoj tržišnoj promjenjivoj kamatnoj stopi za istovrsne ugovore na tržištu i upravo u završnoj tablici i usporedio istovrsne kunske kredite u spornom razdoblju.

39.               Tuženik nije prihvatio nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka te je osim prigovora da je vještak trebao uzeti u obzir parametre koji su utjecali na promjenu visinu kamatne stope u periodu otplate kredita i to npr. 3M CHF libor, trebao uzeti u obzir kamatne stope kreditnih institucija na kunske depozite s valutnom klauzulom i na devizne depozite-aktivne kamatne stope koju su objavljene u Biltenu HNB-a, zatim prinose na trezorske zapise Ministarstva financija RH i svakako obvezne pričuve banaka koje objavljuje HNB u svom Biltenu.

40.               O prigovorima tuženika imenovani vještak se očitovao na raspravi od 27. travnja 2021. kada je istakao da su u tablici broj 5 navedene kamatne stope na kunske dugoročne kredite stanovništvu bez valutne klauzule za koje nije mogao reći da su objektivne i tržišne već ih je naveo kao  prosječen kamatne stope po mjesecima i godinama, a prema prilogu 4 koji je izvor HNB-a s naznačenom web adresom istakao da kako je navedeno relativna važnost se izračunava kao postotni udio pripadne kategorije kredita u ukupnim kreditima puštenim u tečaj u izvještajnom mjesecu kako se navodi tekstualno u tabličnom izvješću i za tu vrstu kredita relativna važnost je 6,54. Istakao je da iz dokumentacije nije utvrdio niti se tuženik igdje očitovao da je imao takve vrste kredita kojima su kamatne stope u odnosu na kredite u CHF različite i veće. Vještak je istakao da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 5,50% i isto tako u tablici 2 na str. 5 nalaza vještačenja je naveo da je primijenjena od prvog do šestog anuiteta, a da su se kamatne stope naknadno mijenjale što je vidljivo u tablici 2 i prilogu 3 u primjeni stvarnog otplatnog plana. Istakao je da kamata na kredit za kupnju vozila, u periodu od 2005.-2007. kada su zaključivani krediti kod sličnih banaka iznosila između 5,15% i 5,75% i to su bili krediti koji su imali ugovorenu nešto veću startnu ugovorenu  kamatnu stopu u  odnosu na  stambene kredite. O poštenoj i objektivnoj tržišnoj redovnoj kamatnoj stopi i referentnim kamatnim stopama iznio je svoj stav u pisanom nalazu i mišljenju i to tako da je istakao da je zadnja promjena po ovom kreditu bila od 01.03.2011. uz konačnu otplatu kredita 26.07.2012., a da je Hrvatska udruga banaka razvila transparentnu i jednostavnu metodologiju izračuna nacionalne referentne stope (NRF-predstavlja trošak financiranja hrvatskog bankarskog sektora) i počela ju objavljivati tek za III kvartal 2012. god. i objavljena je 07.12.2012.

              Kako je vještak odgovorio na sve upite iz citiranog rješenja i one postavljene na raspravi, a sud odgovore prihvaća kao stručne i argumentirane, nije bilo razloga ne prihvatiti vještvo i neposredno dani iskaz u cijelosti i o visini tužbenog zahtjeva odlučiti upravo na temelju onih pojedinačnih brojčanih iznosa koje je vještak utvrdio kao samo više plaćene anuitete, a čiji zbroj odgovara iznosu do 12.395,86 kuna iskazanih u prilogu 2 kolona 8A.

41.               Zbog svega naprijed iznesenog ovaj sud utvrđuje da je ništetna odredba točke 1, točke 7.2. i točke 12.9. Ugovora o kreditu od …. broj …, jer niti jedna druga odredba Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, niti su jasni podaci i parametri pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenjala. Proizlazi da ugovornom odredbom kojom se mijenja visina ugovorena promjenjive kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, ovdje banke, bez da su startno i precizno određeni uvjeti promjenjivosti te da se početno znala referentna stopa za koju se veže promjena, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i ista nije bila odrediva. Na temelju takve odredbe Ugovora tužitelj nije mogao predvidjeti i utvrditi pravilnost promjene koju je izvršila banka, a što znači da tužitelj nije mogao utjecati na tuženika tj. banku u smislu da ga banka pozove i pregovara s njim u vezi promjene kamatnih stopa, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava.

42.               S obzirom na sve navedeno, a imajući u vidu da su ništetne odredbe zaključenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je kredit iskaza u valuti švicarski franak, proizlazi da iste ne proizvode pravni učinak prema tužitelju i iznos koji je tužitelj sukladno ništetnim odredbama platio tuženiku, tuženik je stekao bez osnove pa je sukladno odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a tuženik kao stjecatelj dužan vratiti sve ono što je primio i to sa z.z. kamatom od dana plaćanja pa sve do  isplate.

43.               Tužitelj ima pravo potraživati od tuženika u kunama, bez obzira na valutnu klauzulu u Ugovoru, a jer je odredbom čl. 1114. ZOO-a propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se mora platiti i zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je u konkretnom slučaju nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja, a sve zbog toga što je bio svjestan sadržaja predmetnog Ugovora, njegovih odredbi koje su tipske, a zbog čega tužitelj od tuženika kao nepoštenog stjecatelje ima pravo zahtijevati kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta kako je to i utvrđeno u izreci presude.

44.               Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

45.               Na temelju matematičkog izračuna pozitivnih i negativnih razlika proizlazi da je tužitelj zbog manjeg tečaja tuženiku u spornom periodu platio manje 2.012,30 kuna (prilog 2), a radi čega je zbog samo negativnih iznosa (manje obračunato na dan plaćanja-razlika kamate i valutne klauzule) tuženik zahtijevao sve te pojedinačne novčane iznose utvrđene kao 16,34 kuna, 27,06 kuna, 31,64 kuna  i dr. kako stoji u prilogu 2 (P-2), sa z.z. kamatom tekućom od dospijeća pa do namirenja (kako stoji u podnesku na str. 144-145 spisa) i uz obrazloženje da bi zbog pravičnosti i ravnopravnosti sud trebao prihvatiti da je tuženikovo potraživanje osnovano i zakonito, valjalo je odgovoriti na istaknuti prigovor prijeboja tuženika, u smislu da li je osnovan ili nije tj. da li postoji tražbina tuženika prema tužitelju ili ne.

46.              Ocjena je ovog suda da je tuženik ovo svoje potraživanja prema tužitelju ne može zahtijevati u ovoj parnici, bez obzira što se radi o novčanom potraživanju jer je tužitelj kredit otplaćivao u određenim iznosima kako ga je tuženik pozivao, a što znači da određenog dana tuženiku nije platio manje novčanih sredstava već upravo onoliko koliko je tuženik od njega zahtijevao. Zbog ovih razloga sud je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju.

47.               Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i to one troškove koje čine izdaci učinjeni u tijeku ili povodu postupka, a što znači u smislu odredbe čl. 151. ZPP-a da su to izdaci koji se očituju u plaćanju zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku io izdaci za plaćanje sudskih pristojbi i troškova vještačenja.

48.               Kako je tužitelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada je valjalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i Izmjene i dopune u NN br.103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) i opunomoćeniku tužitelja priznati za sastav tužbe 1.000,00 kuna, za sastav tri obrazložena podneska i to od 20. srpnja 2020., 29. siječnja 2021. i 29. ožujka 2021. po 1.000,00 kuna ili ukupno 3.000,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 9. veljače 2021. i 27. travnja 2021. po 1.000,00 kuna ili ukupno 2.000,00 kuna, a kako je opunomoćenik tužitelja nazočio ročištu za objavu presude na dan 26. svibnja 2021. priznata mu je nagrada u iznosu od 500,00 kuna ili sveukupno po osnovi zastupanja 6.500,00 kuna.

Tužitelj je platio vještačenje iznosom od 3.000,00 kuna, a obveznik je plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu i to sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19), u iznosu od po 500,00 kuna za tužbu i isto toliko za presudu, a što znači da je sveukupan priznat trošak tužitelja utvrđen iznosom od 10.500,00 kuna i dosuđen mu sa z.z. kamatom od dana donošenja presude pa sve do isplate.

49.               Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

U Požegi 28. svibnja 2021.

Sudac:

Ljubomir Mirković v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

 

              DNA:

 

              1. Odvjetnik I. D.

              2. Odvjetnica M. Č.