Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac
21 000 Split

P-153/2018-31 U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari
tužiteljice E. Đ., O.: …, iz S., koju
zastupa opunomoćenik V. R., odvjetniku S., protiv tuženika M. S., O.: …, iz S., kojeg zastupa opunomoćenik D. M., odvjetnik u S., radi
utvrđenja sastava ostavinske imovine, nakon glavne i javne rasprave, održane 13.
travnja 2021., u prisutnosti tužiteljice osobno s zamjenikom opunomoćenika i
tuženika osobno s zamjenicom opunomoćenika, na ročištu za objavu održanom

28. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice:

"1. Utvrđuje se da 1/3 dijela nekretnine oznake čest. zem. 4583/6, upisana u Z.U.
22028, K.O. S. ulazi u ostavinsku masu iza pok. V. S. sina M. iz
Č.."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka
u iznosu od 67.5872,80 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do
isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom dana 10. siječnja 2018.
tužiteljica je ustala zahtjevom naspram tuženika, a radi utvrđenja sastava
ostavinske imovine.

2. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica je navela kako je pok. V.
S. bio vanknjižni vlasnik 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem.
4583/6, upisane u Z.U. 22028, K.O. S., te da prednik stranaka nije za svog
života sklopio s tuženikom nikakav ugovor o darovanju, a niti naplatni pravni
posao, kojim bi na tuženika prenio izvanknjižno vlasništvo na spornoj nekretnini.
3. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako je upisan
kao suvlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 4583/6 K.O. S.
za 1/3 dijela te da je zakonit, istinit i pošten njegov suposjed nekretnine, a za

2

P-153/2018-31

navedeni postupak upisa prava vlasništva predmetne nekretnine tužiteljica da je
znala. Temelj takovog upisa da je zapravo darovanje pok. V. S. i M.
B. tuženiku, a koju činjenicu da je znala i tužiteljica.

4. U provedenom dokaznom postupku ovaj sud je pružio strankama
mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom rješenja o nasljeđivanju
ovog suda poslovni broj 50 O-3690/2016-4 od 7. studenog 2017., (list 5-7 spisa),
zk izvatka za čest. zem. 4583/6 Z.U. 22028, K.O. S., pregledom
spisa ovog suda poslovni broj RZ-2/2013 (Z-14777/2015), rješenja U. za
katastar i geodetske poslove od 12. prosinca 1995., rješenja P.U. za
katastar S. od 30. studenog 2011. i od 21. lipnja 2017., posjedovnog lista
10579 K.O. S. (list 24-30 spisa), rješenja o izvedenom stanju G. S.,
U.O. za prostorno uređenje i graditeljstvo od 11. listopada 2014. (list
31-34 spisa), rješenja SDŽ, G. S., U. O. za komunalno
gospodarstvo i redarstvo (list 35-37 spisa), R. G. S., U.
odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo od 21. srpnja 2014. (list 38/39
spisa), R. H. voda od 28. siječnja 2016. i više priloženih plaćenih
računa naime tuženika (list 40-68 spisa), Rješenja CZSS S.
K.: UP/I-551-06/03-01/240-03 Ur.broj: 2181-160-03-1 od 10. lipnja 2003. (x2),
(list 71/72 spisa); sporazuma od 14. rujna 1987. (list 73 spisa), potvrde od 19.
prosinca 2018., pregledom spisa ovog suda O-3690/2016 i spisa R1-693/2018,
izlaskom na lice mjesta na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje M.
S., saslušanjem svjedoka M. S., D. S., N. S.,
D. M.-B., D. S., Z. J., M. G.,
saslušanjem parničnih stranaka, dok je ovaj sud odbio dokazne prijedloge za
saslušanjem svjedoka I. R., L. Š., I. M., T.
M. i J. B., kao suvišnim, i zaključio raspravljanje.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno:

- da su stranke ovog postupka zakonski nasljednici iza smrti pok. V. S.
- da je rješenjem ovog suda poslovni broj O-3690/2016 od 9. studenog 2017.
prekinut postupak iza smrti pok. V. S. radi utvrđenja sastava ostavinske
imovine ostavitelja, na način da je upravo tužiteljica upućena u parnicu protiv
tuženika.

6.1. Nesporna utvrđenja ovaj sud u cijelosti prihvaća a u smislu odredbe
članka 221. ZPP-a.

6.2. Kao sporno u ovom postupku valjalo je utvrditi je li imovinu pok. V.
S. čini 1/3 dijela čest. zem. 4583/6 Z.U. 22028 K.O. S., a koja nekretnina
se vodi na ime tuženika.

6.3. Pregledom Sporazuma od 14. rujna 1987. razvidno je da je sklopljen
između braće P., V. i J. S., a u svezi diobe obiteljske kuće, koju
su sami izgradili u S., I to na način
da je P. S. u trajno vlasništvo pripadne II. kat i sjeverni dio podruma
obiteljske kuće, V. S. (sin M.) da bi u trajno vlasništvo posjedovao I.
kat i južni dio podruma obiteljske kuće, a J. S. da bi pripalo prizemlje
kuće i srednji dio podruma s prostorom ispod stepenica obiteljske kuće.
Sporazum da postaje važećim od dana njegovog potpisivanja, a potpisali su ga
P., V. i J. S..

6.4. Pregledom zk izvatka za čest. zem. 4583/6, Z.K.
uloška 22028, K.O. S. razvidno je da su kao vlasnici upisani M. S., za

3

P-153/2018-31

1/3 suvlasničkog dijela, D. S., za 1/9 suvlasničkog dijela, D. S., za
1/3 suvlasničkog dijela D. S., za 2/9 suvlasničkog dijela.

6.5. Pregledom rješenja ovog suda poslovni broj RZ-2/2013 od 11.
prosinca 2015. utvrđeno je da je usvojen prijedlog predlagatelja, te da se ispravlja
zemljišnoknjižno stanje glede čest. zem. 4583/6 Z.U. 1658 K.O. S., na način da
se čestica otpisuje iz Z.U. 1658 i pripisuje u novi Z.U. 22028, te da su predlagatelji
pod 1. J. S. uknjižuje za 1/3 dijela, pod 2. M. S. uknjižuje za
1/3 dijela, pod 3. D. S. uknjižuje za 1/9 dijela, pod 4. D. S.
uknjižuje za 1/9 dijela, i N. S. uknjižuje za 1/9 dijela, uz istodobno
brisanje tog prava sa dosad upisane O. imovine, te kao organ upravlja
N.O. S..

6.6. Pregledom posjedovnog lista broj 10579 U. za katastar S. od 19.
srpnja 2011. razvidno je da je na kat. čest. zem. 1003/8 u naravi kuća od 150 m²,
i dvor od 423 m², i da su na predmetnoj kat. čest. zem. upisani J. S., za
1/3 dijela, M. S., za 1/3 dijela i P. S., za 1/3 dijela.

6.7. U svom iskazu saslušana tužiteljica E. Đ. je navela da ne zna
kako su nekretnine koje su predmet ovog postupka završile na ime njezinog brata
M., odnosno tuženika. Naime, da se radi o jednoj trećini dijela čest. zem.
4583/6 K.O. S., što u naravi da predstavlja jedan stan od 120 m² i podrum od
40 m² koje da bi činile imovinu njihovog pokojnog oca. Pokojni otac da je zajedno
sa svojom braćom kupio predmetno zemljište i na tom zemljištu zajedno sa
svojom braćom sagradio kuću na način da je svakom bratu pripadao po jedan kat
kuće. Nakon što je kuća bila izgrađena njezini roditelji, brat i ona da su se uselili u
tu kuću. Naime, njihov otac da je kupio zemljište dok još nije bio u braku, a kuća
da je izgrađena kad se njihov otac već oženio. Nakon što su se uselili u taj stan
otac da je nastavio raditi odlaskom u N., ali da se više nikada nije vratio u
tu kuću. Njihov otac u N. da je našao novu suprugu tako da nije ni dolazio
u H., ali da je uredno slao mjesečne iznose od kojih da je majka završavala
neke radove u stanu i od kojih da su se oni uzdržavali, jer majka da nije radila.
Otac da je u N. umro i tamo da je i sahranjen. Cijelo to vrijeme ona da je
imala kontakt s ocem te da je ljeti i odlazila kod oca za vrijeme školskih praznika.
Kasnije da je bila u kontaktu s njim i povremeno odlazila kod njega u N..
Otac da joj nikad nije rekao da bi bilo što prepustio njezinom bratu M. s
kojim zapravo da i nije imao kontakt. Naime, M. da je odbio odlaske kod oca
u N., a sjeća se da ga je zvao kad se trebao ženiti radi novčane pomoći
što da je otac odbio. Sjeća se još da je bila čak sudjelovala na raspravi za razvod
roditelja i da je majka tražila od njihovog uzdržavanje i za sebe. Međutim, otac da
je to odbio iz razloga što je ona ostala živjeti u njegovoj nekretnini. Njezina majka
da je imala vrlo loš odnos s bratom i nevjestom i da joj se stalno žalila na njih te
da je poradi svoga lošega financijskog stanja bila i korisnica socijalne pomoći.
Ona da joj je pomagala koliko je mogla, a ona i dan danas da živi s bratom i
njegovom suprugom i njegovih dvoje djece u tom stanu. Jedno vrijeme da su svi
zajedno živjeli u tom stanu, odnosno, ona da je živjela u tom stanu sve do 1991.
kada je napustila taj stan. Sa sigurnošću da može reći da njihov otac nije sređivao
zemljišno knjižno stanje jer da se to u to vrijeme i nije sređivalo a za postupak koji
je proveo njezin brat da je saznala tek po ovoj parnici. Što se tiče nekretnina u
Č. i te nekretnine da koristi njezin brat jer da je dobio ključ od sina
njihove tete kojoj da je ključ dao njihov otac. Sa sigurnošću da može reći da njihov
otac nije znao za nikakav postupak, da je njezin brat uknjižen nakon smrti
njihovog oca, te da njezini stričevi nisu imali kontakt s njezinim ocem, i da su

4

P-153/2018-31

vjerojatno vodili postupak s njezinim bratom kako bi konačno razriješili odnose u
toj zajedničkoj kući na način da se utvrdi što je čije. U međuvremenu da je i jedan
stric umro. U vrijeme kad se njihova majka sukobila s bratom ona da joj je
ponudila smještaj kod sebe, a što da je majka odbila jer je riječ o osobi
tradicionalnih načela u poodmakloj životnoj dobi koja želi biti u svojoj kući. Zbog
poremećenih odnosa između majke i njezinog sina (tuženika), to da se reflektiralo
na poremećene odnose između nje i brata koji da joj je prijetio. Njen brat da je
tijekom 2005. ili 2006. renovirao taj stan, ali majka da nikad nije govorila da bi taj
stan bio bratov. Dapače, kad je brat radio renoviranje toga stana da se sjeća da je
tražio je od majke da se izmjesti u sjevernu sobu jer da je to sve njegovo, što ona
da je odbila jer da je kao starica imala potrebu za suncem kojeg je bilo na južnoj
sobi. Cijelo to vrijeme majka da je imala loš odnos s bratom i sve majčine potrebe
od odlaska na groblje, liječnika, kupovanja raznih potrepština i slično da je
obavljala ona. Ona da je prvi put nešto negativno od majke čula na zapisniku od

23. studenog 2018. a do tada majka da nikad ništa takvo nije rekla. Od tada da su
prestali i telefonski kontakti majke i nje. Dok se ona brinula o majci, majka da je
imala redovitu liječničku skrb, da ju je vodila na sve preglede i kupovala joj sve što
joj je trebalo.

6.8. Saslušani tuženik M. S. u svom iskazu je naveo da je
predmetno zemljište za kuću kupljeno za vrijeme trajanja braka njegovih roditelja
odnosno 1971. godine. Zemljište da su kupili njegov otac i dva strica kao
izvanknjižno vlasništvo i napravili kuću u grubim radovima. Godine 1972. otac da
odlazi u N. i tamo da nalazi novu suprugu i s obzirom na tu situaciju otac i
majka su se dogovorili da će ta nekretnina biti njegova. Taj dogovor da je
potvrđen i na njihovoj raspravi za razvod kada majka nije potraživala ništa od
imovine jer da je njihov dogovor bio da taj stan pripada njemu. Ponovno da je taj
dogovor potvrđen na toj raspravi koja je bila 1987. kada je otac rekao da to
pripadne njemu s tim da on preuzme brigu o majci. Tada da je otac napravio svoj
dogovor i s braćom kada je zapravo rekao da njegov dio pripada njemu. Nakon
što je njihov otac otišao u N., otac da je redovito slao alimentaciju od kojih
da je majka završila radove u tom stanu s tim da je sve to bilo jako derutno, sve
dok on nije počeo zarađivati i dok nije uredio taj stan. On da nije imao prisan
odnos s ocem i da nije odlazio kod njega jer da mu se nije svidjela situacija da
njegov otac ima drugu suprugu, a niti mu se sviđala ta njegova nova supruga.
Sjeća se da je njegova sestra bila jednom kod njih preko školskih praznika.
Ujedno, da nije znao da je otac umro nego da je istraživao neko vrijeme i
naknadno saznao da je umro ali da ne zna ni gdje je pokopan. Njegovi stričevi
P. i J. da su izvijestili njegovog oca o pokretanju postupka radi uknjižbe
tako da je otac znao za postupak odnosno da će u tom postupku sudjelovati on,
kao njegov sin. Njegov otac da je bio poseban boem, da ga ja tražio jedno dvije
godine prije njegove smrti jer da se on nije nikako javljao, a da se nije javljao ni
svojoj sestri s kojom da je imao kontakt. Dakle, oko dvije godine oni da nisu znali
uopće je li živ. Stričevi da su samo u početku imali kontakt s njegovim ocem u
pogledu potrebnih novaca za dovršetak radova a nakon nekog vremena otac da
im je rekao da kontaktiraju ubuduće s tuženikom jer da je on to sve prepustio
njemu. Ugovor o kupnji nekretnine da su potpisali njegov otac i njegova brata,
(dakle, dva strica) i to da je bila 1971. Od kad on zna za sebe da su otac i majka
govorili da je ta nekretnina njegova. To da je bilo i usmeno i pismeno što da je
vidljivo iz sporazuma iz 1987. godine. On to da nije nikad potencirao već da su to
tražili njegovi stričevi. Na predmetnoj kući radove da je počeo izvoditi od kad se

5

P-153/2018-31

zaposlio, te da je izveo sve radove uređenja stana, uređenja okućnice, iskapanja
podruma. Smatra da je sestra bila upoznata s činjenicom da su mu roditelji
darovali predmetnu nekretninu, a sjeća se i da je njegova sestra napala majku
radi svoga dijela i zadnji put da je bila u kući kada je bilo saslušanje njihove
majke.

6.9. Saslušana svjedokinja M. S. je navela da je ona supruga
J. S. koji je brat pok. V. S. i pok. P. S.. Njih trojica
braće da su još 1968. dijelili predmetnu nekretninu na tri dijela i odredili dijelove
svaki za sebe. Oni da su podijelili cijelu kuću osim podruma koji se podijelio
kasnije ali svakako prije devedesetih godina, kada su podrum stavili i na papir.
Braća da su nekretninu između sebe podijelila na svoje ime, te da je to sve što
ona zna o podijeli predmetne nekretnine. Koliko ona zna prilikom diobe tih
nekretnina pokojni V. S. da nije govorio o nikakvoj podjeli nekretnine
između svoje djece a niti zna da je to bilo kada govorio. Ona s njim doduše da je
imala jako malo kontakta i da ne zna da bi on bilo kad takvo nešto navodio. Sjeća
se da je tužiteljica s ocem imala nekakav kontakt a tuženik da, koliko je njoj
poznato, nije imao, a poslije da nije imala ni tužiteljica. O podjeli nekretnina nikad
da nije pričala ni sa suprugom pokojnog V. odnosno majkom stranaka. Zna da
se kasnije sređivalo stanje tih nekretnina, ali ne zna na čije ime jer da je to nije niti
zanimalo. Poznato joj je da je majka stranaka pokretna osoba te da se o njoj ne
treba nitko brinuti, dakle, sposobna se sama brinuti o sebi, a na koji način oni
imaju međusobne odnose da ona to ni ne zna, jer ona da određeni dio godine
bude na svom selu. Sa sigurnošću da zna da su predmetnu parcelu kupili njih
trojica braće, znači njezin suprug, i njegova dva brata. Ne zna da bi pokojni njezin
djever V. prenio vlasništvo na svog sina M.. Zna za sporazum između
braće i da je ona upravo o tom sporazumu razgovarala s pok. P. S., a
zašto je pored V. imena stajalo ime M. da ona to ne zna. Na tom
dogovoru da bili su nazočni njih dva brata i ona, dakle, njezin muž nije bio
nazočan, i on kad je došao samo da je potpisao bez čitanja. Ne zna od kada sada
pokojni V. ne živi na I. katu. Nekretnina na I. katu da je bila izgrađena i
osposobljena za stanovanje, a nakon devedesetih da je to po svom nahođenju
nekretninu izrađivao M.. Oni da su na svom katu živjeli i imali podstanare.
Podrum da je izrađivao M. nakon devedesetih i taj podrum je zapravo tek
iskopan devedesetih. Tužiteljica neko vrijeme nakon udaje da je tu dolazila ali
kasnije da ju nije viđala.

6.10. U svom iskazu saslušani D. S. je naveo da je to njihova
obiteljska kuća koja da se podijelila između njihovih prednika i da oni žive u toj
kući, svatko da zna kome što pripada. Nema nikakvih saznanja da bi M.
dio pripao njemu po volji njegovog oca niti bilo što o tome da zna. Koliko on zna
M. da živi s majkom i koliko mu je poznato oni da se brinu o majci. Oni svi
koji žive u toj kući da su proveli legalizaciju i upis prava vlasništva u toj kući.
Predmetno zemljište na kojoj je kuća sagrađena da zna da su kupili trojica braće
S.. Nije mu poznato da postoji li kakav ugovor kojim bi V. prebacio
vlasništvo na M., ali da se sjeća da je jednom došao V. da nešto
razriješi s M., ali to da je ostalo samo na tome. Poznato mu je da M.
živi tu od kad se kuća sagradila, kao i on, a tužiteljica da je živjela jedno vrijeme i
kad se udala. Oni svi da su ulagali u tu kuću zajedno pa tako da zna da je
M. renovirao svoj stan i da je sudjelovao u izgradnji podruma. Poslovi
uređenja kuće da su bili postavljanje fasade, uređenja okućnice. Ne zna je li
M. imao kontakt s ocem, ali da zna da je E. imala kontakt sa svojim ocem,

6

P-153/2018-31

sada pok. V.. Ne sjeća se kad je zadnji put vidio V. u toj kući, ali da se sjeća da je to bilo davno.

6.11. Svjedok N. S. je iskazao da nema nikakvih saznanja o
predmetu spora a kad su radili postupak legalizacije kuće on da je za to
opunomoćio svog brata D. S., tako da on o tome nema nikakvih
saznanja. On da se druži s M. ali nikada da nisu razgovarali o kući i o
imovini, i nikad s M. da nije razgovarao o stvarima i odnosima s njegovim
ocem ni o njegovim obiteljskim prilikama. Zna da su parcelu na kojoj je kuća
sagrađena kupili trojica braće S., i to njegov otac i njegova dva brata, i da
mu nije poznato da bi V. prebacio vlasništvo sa sebe na M.. Nije mu
poznato da je pokojni otac zaključio Sporazum sa svojom braćom gdje bi kraj
svog imena V. naznačio sina M.. Sjeća se da je M. plaćao
uređivanje podruma, temelja, fasade, budući da je tu živio, to je i plaćao.
Tužiteljica od kad se udala da tu više ne živi. Ne sjeća se kad je zadnji put u toj
kući vidio sada pok. strica V.. Koliko mu je poznato M. nitko nije ometao
u izvođenju radova i pripremanju papira oko legalizacije kuće.

6.12. U svom iskazu saslušani svjedok D. M.-B. je naveo da
ima saznanja o predmetu spora jer da je prednik stranaka ovog postupka sada
pokojni V. S., njegov ujak. On da je, naime, nakon razvoda braka od
majke stranaka koristio njegovu kuću na selu jer da je njegova bila neadekvatna
za stanovanje. S obzirom na to on da je s njim imao stalni kontakt i dosta
vremena proveo s njim te da mu je on rekao da su se on i ujna dogovorili da sve
što imaju da će biti M.. Kuća u S. da je bila u dosta lošem stanju u
trenutku kad su se oni razveli i M. da je dograđivao i uređivao tu kuću. Kada
je 2011. njegov ujak bio u H., on da je razgovarao s njim na okolnost tih
M. radova i činjenice da će se provoditi postupak legalizacije na što da
mu je on rekao da je to sve M. i da on nema ništa više s tim. Također, te

2011. prije odlaska u N. da je njegovoj majci dao ključeve od svoje kuće
na selu i rekao da ih da M. i da on odluči što će raditi s tom kućom. Pri tim
njihovim razgovorima nikada da mu nije rekao da je nešto ostavio svojoj kćerki.
Ujak da mu je rekao da je on to sve i na pismeno ostavio jer da je u Ugovoru
kojeg je potpisivao sa svojom braćom ovlastio M. da je to sve njegovo.
Sjeća se da je većina radova koja je napravljena bila devedesetih godina, i da ih
je obavljao M.. Radi se o kući u o kući u koju je stalno nešto trebalo ulagati i
sve te radove da je radio M.. Nadalje, M. da se sa svojim ocem viđao u
njegovoj kući na selu u Č., a zadnji put da je to bilo 2011. ili 2010.,
dakle, da je bilo to malo prije nego je V. otišao. Pok. V. u njegovoj kući na
selu u Č. da je živio od 2005. do 2011. i u tom periodu M. da se 5-6
puta vidio s ocem na selu, te bi samo po par dana odlazio u N.. Godine

2011. ujak V. sa svojom drugom suprugom da odlazi u N. i više da se
nije vraćao i da nije imao kontakt s njim. U tim razgovorima pok. V. da bi rekao
M. da se mora brinuti o majci i da će to sve biti njegovo, jer da su se tako
dogovorili on i M. majka. Pokojni V. da je umro 2014. U razdoblju
koliko je pok. V. živio u njegovoj kući na selu, tužiteljica da niti jednom nije bila
u njegovoj kući, a je li se viđala s pokojnim ocem V. izvan njegove kuće da
ne zna.

6.13. Saslušana svjedokinja D. S. je u svom iskazu navela da su
braća S. zajedno kupila zemljište u S. i napravili kuću u kojim radovima
da je kasnije sudjelovao i M.. Nema nikakvih saznanja o njihovoj imovini niti
dogovorima koje bi eventualno oni imali unutar svoje obitelji. Pokojnog V. da je

7

P-153/2018-31

zadnji put vidjela na pogrebu njezinog supruga 1997. Koliko ona zna V. je živio
u N. i povremeno je dolazio u H.. Ne zna jesu li M. i E. imali
kontakt s ocem niti zna jesu li se viđali. Ona da ne zna da bi pok. V. svoju
imovinu ostavio M., niti zna da se o tome pričalo u obitelji, a obzirom da već
20 godina živi na selu. Sjeća da je M. iskopao podrum, napravio zid oko
kuće, ožbukao kuću i to da su svih troje radili skupa.

6.14. U svom iskazu saslušana M. S., inače majka tužiteljice i
tuženika, je navela da se ona od svoga sada pokojnog supruga rastala još u
vrijeme dok su njihova djeca još bila mala, a službeni razvod da su napravili kad
je njihov sin već bio oženjen. Kad ju je suprug ostavio ona da je mu napisala
pismo da njihova djeca ostaju kod nje i da se on ne miješa u djecu, a njezin brat
da je s V. obavio razgovor da razriješi tu situaciju na način da ona s djecom
ostane u stanu gdje je stanovala, a to je u predmetnom stanu. Naime, tada
između njih da nije bilo spora da će taj stan ostati njihovom sinu M., da će
se on brinuti za nju i da će ona s njim živjeti, ali oni to da nisu mogli ništa staviti na
papir, jer da je to stanje bilo na prodavatelja. Znali su da će se kći udati i to njima
da nije bilo sporno. Kćerka po udaji da je stanovala s njima tri godine. Kasnije da
su se ona i njezin suprug službeno razveli na sudu i da su se ponovo dogovorili
da taj predmetni stan u kojem ona živi sa sinom i njegovom obitelji pripadne
njihovom sinu M., koji se tada bio oženio i da njemu ostane obveza da se
brine o njoj. S obzirom na taj njihov dogovor on–dakle, njezin sada pokojni
suprug, ništa nikad da nije potraživao od tog stana, i ono malo puta što je bio u
predmetnom stanu da bi dolazio kao gost. Dakle, oni da su otvoreno u kući
razgovarali o toj situaciji i nikad da nije bilo spora među njima. Njezin sin M.
svu svoju zaradu da je trošio na uređenje predmetnog stana kojeg da je ona vrlo
oskudno bila opremila jer da nije imala dovoljno novaca ni za život. Sve to da je
znala i njezina kći E. i nikada da se oko toga nisu raspravljali, tako da je ona
ostala razočarana kada je vidjela što se dogodilo i da je ona tužila brata M..
Njihov sada pokojni otac V. da je prije zadnjeg odlaska u N. ključeve
od svoje stare kuće na selu u Č. ostavio svojoj sestri V. i rekao joj da
te ključeve da M., što da je ona i napravila, te da M. odluči što će s tom
kućom, obnoviti je ili ostavi da propadne. Ta njegova sestra V. da je umrla
prije 3 godine. Ključeve od sela da je dala M. i oni da su zajedno bili posjetiti
tu kuću u Č.. Naime, ona i sada pokojni suprug V. da su bili složni u
tome da taj stan u kojem žive, odnosno, u kojem ona živi sa svojim sinom
M. i njegovom obitelji ostane upravo M. jer on da je uzdržava. Ona,
naime, da samo prima socijalnu naknadu od 420,00 kuna. M. da je poslije
sređivao zemljišno knjižno stanje kuće i da misli da je to bilo prije četiri godine.
Tužiteljica da nije nikada nikakvih novaca dala za uređivanje kuće ni predmetnog
stana u kojem ona živi sa svojim sinom M. i njegovom obitelji, niti je
plaćala režijske troškove, niti je ikad sudjelovala u bilo čemu, a kuću da je sredio
M. podižući kredite i od svoje plaće. Zemlju na kojoj je sagrađena kuća da je
kupila zajedno sa sada pokojnim bivšim suprugom V. i to putem kredita.
Njezin sada pokojni suprug V. da je napisao dogovor oko kuće i to sa svojom
braćom i on da je u tom dogovoru napisao da je to M. dio i po tom
dogovoru da je M. sa stričevima sređivao kuću, fasadu i plaćao troškove oko
toga.

6.15. U svom iskazu saslušani svjedok Z. J. je naveo da je on
susjed tuženika i da mu je poznata činjenica da tuženik sa svojom obitelji i sa
svojom majkom živi u predmetnoj kući oduvijek. Glede predmeta spora da se

8

P-153/2018-31

sjeća da mu je prije nekoliko godina tuženik pokazao papir diobe sa svojim
rođacima, koji je dogovarao njegov otac sa svojom braćom. To da mu je pokazao
kao reakciju na njegovu životnu situaciju i činjenicu da nije imao redoviti odnos s
ocem. Također da zna da ga je prije dosta godina otac tražio kod njega u garaži,
odnosno u susjeda preko puta kad je bio došao. Za nikakve druge dogovore u
njihovoj kući da ne zna. Ono što zacijelo zna iz neposrednih opažanja da je
tuženik ulagao u predmetnu kuću. Nadalje, da mu nije poznato tko je kupio
zemlju, ali da zna da su oni sređivali svoje zemljište prije nekoliko godina i da im
je pomagao susjed J. B. koji je geometar. To da su mu rekli i tuženik i
D. S..

6.16. Svjedok M. G. u svom iskazu je naveo da je već 30-ak godina
prijatelj s tuženikom, da dolazi u njegovu kuću, da zna da je tuženik ulagao u tu
nekretninu, da je u dogovoru s rođacima i stričevima tu nekretninu legalizirao i da
nema nikakvih daljnjih saznanja o eventualnim podjelama u njihovoj obitelji.
Sestru tuženika da nikad nije vidio, ali da zna da tuženik ima sestru. Nadalje, da
ne zna tko je kupio zemlju na kojoj je sagrađena predmetna kuća. Sjeća se da je
tuženik obavljao sve radove u stanu i podrumu koji se odnose na uređivanje
prostora za život kao npr. sanitarni čvorovi, stolarije i sl.

7. Analizom i ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud je morao utvrditi je li
ostavinsku masu prednika stranka čini nekretnina označena kao čest. zem.
4583/6 Z.U. 22028 K.O. S., za 1/3 dijela. Na temelju analize rezultata
cjelokupnoga dokaznog postupka i ocjenom tih dokaza pojedinačno i sveukupno,
a na temelju odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („NN“,
broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud je stekao uvjerenje da
ostavinsku imovinu prednika stranka ne predstavlja predmetna nekretnina. Naime,
nakon što je ovaj sud saslušao parnične stranke i svjedoke M. S., majku
stranaka, i D. M.-B., te analizirao iskaze saslušanih stranaka i
navedenih svjedoka, ovaj sud je stekao uvjerenje da se promet predmetne
nekretnine odvijao upravo onako kako je to u svom iskazu vrlo detaljno opisala
majka stranka M. S. i sam tuženik. Naime, svjedokinja M. S. je u
svom iskazu, opisujući svoj obiteljski život, navela kako je zemljište na kojem je
izgrađena obiteljska kuća kupljena za vrijeme trajanja njenoga braka s pok. V.
S., odnosno, kako su zajedno kupili to zemljište i to putem kredita, a kada
su se rastavljali da je postigla dogovor sa suprugom da ona s djecom ostane u
predmetnom stanu i da taj stan pripadne njihovom sinu, dakle, tuženiku, koji da
preuzima brigu o majci. To isto da su potvrdili i u službenom razvodu koji je
uslijedio nakon dugo godina kada su njihova djeca već bila punoljetna. Poradi
takvog dogovora njen suprug da nikada nije polagao pravo na tu nekretninu.
Navode o takvoj volji prednika stranka u cijelosti potvrđuje i svjedok D.
M.-B., koji u svom iskazu detaljno opisuje svoja saznanja od samog pok.
V. S., koji navodi kako mu je upravo pok. V. S. za vrijeme života
u kući njegove majke od 2005. do 2011. rekao da je njegova nekretnina u S.
prepuštena njegovom sinu M.. Takvo iskazivanje tih svjedoka ovom sudu je
u cijelosti logično i prihvatljivo. Naime, ovom sudu je životno i uobičajeno da
bračni drugovi prilikom odluke o prestanku svoje bračne zajednice dogovarajući
se o skrbi i brizi za djecu, visini doprinosa za uzdržavanje te stambenom prostoru
malodobne djece, istovremeno dogovore i podjelu bračne stečevine odnosno
odrede njeno korištenje i upravljanje. U tom smislu ovom sudu je zaista izvjesno i
logično da su M. S. i pok. V. S. dogovorili da svoju bračnu

9

P-153/2018-31

stečevinu ostavljaju svome sinu M. S. nepolagajući više pravo na tu
imovinu, a držeći da će upravo njihov zajednički sin preuzeti brigu o majci koja je
bila bez vlastitih prihoda. Upravo prema takvom dogovoru odvijale su se daljnje
neaktivnosti tih supružnika glede te imovine odnosno aktivnosti stjecatelja
M. S.. Stoga, ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru M. S. i D.
M.-B. kao istinitima, logičnima i uvjerljivima, pri čemu ovaj sud vjeruje, a
kako to navodi svjedokinja M. S., da je za te činjenice znala i tužiteljica.
Pri utvrđenome je za navesti da je upravo u Sporazumu od 14. rujna 1987.
razvidno da je sklopljen između braće P., V. i J. S., a u svezi
diobe obiteljske kuće, koju su sami izgradili u S., i to na način da je P. S. u trajno vlasništvo pripadne II. kat i
sjeverni dio podruma obiteljske kuće, V. S. (sin M.) da bi u trajno
vlasništvo posjedovao I. kat i južni dio podruma obiteljske kuće, a J. S.
da bi pripalo prizemlje kuće i srednji dio podruma s prostorom ispod stepenica
obiteljske kuće, a koji sporazum su potpisali P., V. i J. S., čime se
dodatno ukazuje na razvrgnuće suvlasničke zajednice pri čemu prednik stranka
označava svog sina kao stjecatelja. Pri tome je za napomenuti da ostali saslušani
svjedoci nemaju izravnih saznanja o podjeli imovine bračnih drugova M.
S. i pok. V. S., o njihovoj eventualnoj volji raspolaganja predmetnom
nekretninom kao a niti o načinu tuženikovog stjecanja predmetne imovine,
međutim, da su gotovo ujednačeno iskazivali o tuženikovom ulaganju u
predmetnu nekretninu, što u konačnici tužiteljica i nije osporavala. U tom smislu, a
kod ovako utvrđenoga činjeničnog stanja, ovaj sud je odustao od daljnjeg
saslušanja predloženih svjedoka kao suvišnih.

7.1. Na temelju prednjega ovaj sud je stava da tužiteljica nije dokazala da
bi predmetna nekretnina predstavljala ostavinsku imovinu pok. V. S.
odnosno nije osporila aktualno Z.K. stanje predmetne nekretnine.

7.2. Dakle, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju
činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore,
osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-
a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva
prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost
zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje
povoljne izglede za uspjeh u parnici.

7.3. Kako ovaj sud nije na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio
da ostavinu pok. V. S. čini 1/3 dijela čest. zem. 4583/6 Z.U. 22028 K.O.
S. to je ovaj sud tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci pod točkom I. ove
presude.

7.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

8. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1.
u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i
zastupanja na osam ročišta u iznos od po 6.000,00 kn, uvećano za trošak PDV-a
u iznosu od 13.500,00 kuna i trošak izlaska na lice mjesta u iznosu od 372,80
kuna, što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 67.5872,80 kuna, kako je to i
navedeno pod točkom II. izreke ove presude. Više zatraženi trošak nije priznat jer
nije bio nužan za vođenje ovog postupka, kao i trošak koji proizlazi iz postupka
osiguranja dokaza ovog suda poslovni broj R1-693/2018, jer po stavu ovog suda
nije bio ni nužan ni svrsishodan za ovaj postupak.

10

P-153/2018-31

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 28. svibnja 2021.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti
žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
- u spis