-   -              Poslovni broj: 14 UsImio-347/19-36

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdiji, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: D. Š. iz N. B., …, R. S., zastupana po opunomoćenici S. Č., odvjetnici u Z., …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. M., diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u S., radi konvalidacije staža, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene dana 21. svibnja 2021. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 28. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

         

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-10/16-02/03171279915, URBROJ: 341-99-11/2-16-4379 od dana 4. srpnja 2016.

 

 

Obrazloženje

 

 

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika UP/II-140-10/16- 02/03171279915, URBROJ: 341-99-11/2-16-4379 od ... tužiteljica je osporavajući zakonitost tog rješenja, u bitnom navela: da je obrazloženje rješenja kontradiktorno; da zdravstvena iskaznica koju je tužiteljica dostavila, po Zakonu o evidencijama u oblasti rada („Narodne novine“, broj 34/91) nema dokaznu snagu radno-pravnog dokumenta i ne dokazuje status osiguranika tj. tužiteljice, da takvu snagu ima po Pravilniku o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata mirovinskog osiguranja („Narodne novine“, broj: 53/08, dalje: Pravilnika), pošto se zdravstvena knjižica (koju je poslodavac, kod kojeg je tužiteljica bila zaposlena od … godine ovjerio i sa datumima važenja do ..., do ... i do ...) može svrstati u „grupu drugih dokaznih sredstava“; da se četiri državne institucije (HZMO, Područni ured u Š., Ispostava K., ODO u Z., HZMO, Ispostava B. i Grad B.) nisu potrudili da pronađu dokumentaciju o radu JP O. B. u spornom razdoblju, pa nisu pronašli ni dokumentaciju za tužiteljicu; da je Javno pravobranilaštvo radilo sve do ... i imalo dvoje zaposlenih: tužiteljicu u svojstvu referenta i N. V. kao javnog pravobranitelja; da su se prostorije Javnog pravobraniteljstva nalazile u zgradi Općinskog suda u B., gdje je još bilo smješteno i Općinsko javno tužilaštvo; da od svih zaposlenih u navedenim institucijama, danas u R. H. živi Z. J. u sporno vrijeme referent OJT B., F. H. službenik u Općinskom sudu i K. D., sudac u Općinskom sudu, pa da bi oni mogli posvjedočiti da je tužiteljica u spornom vremenu radila u JP B. Predložila je da se poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i da se predmet vrati na ponovni postupak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporeno rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i da nije dokazano da je tužiteljica u spornom razdoblju imala evidentiran status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda („parafond“); da tužbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, budući se u postupku konvalidacije staža osiguranja staž priznaje ukoliko je ispunjen uvjet evidentiranog svojstva osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“, a što je osnovno i odlučno u ovom postupku priznavanja, konvalidacije staža osiguranja, jer je to akt koji se konvalidira, a da u ovom slučaju to nije dokazano; da dokaz na koji se tužiteljica poziva u tužbi- zdravstvena knjižica, upotrijebljena je i ocijenjena u provedenom upravnom postupku i da ne može nadomjestiti nedostatak evidentiranog statusa tužiteljice kao osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“, jer sukladno članku 4. stavak 4. Pravilnika, može poslužiti samo kao dodatno dokazno sredstvo uz postojanje drugih relevantnih i valjanih materijalnih dokaza o tom stažu osiguranja, a za koje je utvrđeno da ih nema; da se protivi prijedlogu tužiteljice da se saslušaju predloženi svjedoci, jer se izjave svjedoka u postupku konvalidacije mogu uzeti samo kao dodatni dokaz (članak 4. stavak 4. Pravilnika), a ne i jedino dokazno sredstvo za priznavanje staža osiguranja; da je u provedenom postupku utvrđeno da ne postoje nikakvi relevantni i valjani materijalni dokazi o stažu osiguranja u spornom razdoblju; da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja pravilno proveden, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeta zakonita odluka. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

Na ročištima održanim kod ovog Suda opunomoćenik tuženika naveo je da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja. Iz izjava svjedoka da je nepobitno utvrđeno da isti ne mogu potvrditi radno pravni status tužiteljice u razdoblju od ... pa do ...  Nadalje, da postojanje same zdravstvene iskaznice, odnosno u konkretnom slučaju zdravstvenog osiguranja nije dokaz da je tužiteljica u tom razdoblju bila i u radnom osiguranju, jer da zdravstvenu iskaznicu odnosno osiguranje može imati i koristiti osoba koja nije zaposlena. Obzirom na utvrđeno da predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-10/16-02/03171279915, URBROJ: 341-99-11/2-16-4379 od dana od dana ... odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenje Područnog ureda u Z., KLASA: UP/I-140-10/15-02/03171279915, URBROJ: 341-24-11/2-15-17563 od dana ..., kojim rješenjem je odbijen zahtjev D. Š., ovdje tužiteljice, da joj se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna razdoblje od ... do ... provedeno u radnom odnosu kod Javno pravobranilaštvo O. B. na području R. H. koje je bilo pod zaštitom, odnosno upravom Ujedinjenih naroda.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se dala mogućnost strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj se u staž osiguranja prizna vrijeme u kojem razdoblju je bila u radnom odnosu kod poslodavca Javno pravobranilaštvo O. B. i to za razdoblje od ... do ... godine, po Zakonu o konvalidaciji („Narodne novine“, broj: 104/97, dalje: Zakona).

Među strankama je sporno da li tužiteljica ispunjava uvjete za konvalidaciju mirovinskog staža tj. da joj se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna navedeno razdoblje po osnovu rada kod navedenog poslodavca za sporno razdoblje, temeljem Zakona.

Člankom 2. Zakona je propisano da zainteresirana stranka ili osoba koja ima pravni interes može tražiti od suda ili ovlaštenog upravnog tijela Republike Hrvatske ili pravne osobe koja ima javne ovlasti da utvrdi da su pojedinačni akt i odluka iz članka 1. ovog Zakona sukladni ili protivni Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ili zakonima Republike Hrvatske.

Člankom 1. Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja („Narodne novine“, br. 53/08, dalje: Pravilnika) propisano je da se istim Pravilnikom uređuje postupak konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja donesenih ili izdanih od strane raznih tijela ili pravnih osoba koje su imale javne ovlasti na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda.

Člankom 3. Pravilnika je propisano da se prava prema ovom Pravilniku ostvaruju pod uvjetom da zainteresirana osoba ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, odnosno status stranca sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, te da osobe koje nemaju prebivalište ili status stranca sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj prava prema ovom Pravilniku ostvaruju sukladno međunarodnim ugovorima koje je Republika Hrvatska zaključila i primjenjuje s drugim državama.

Člankom 4. stavak 1. Pravilnika propisano je da se osobama u radnom odnosu odnosno koje su bile u radnom odnosu kod raznih tijela, pravnih ili fizičkih osoba, fizičkim osobama koje obavljaju, odnosno koje su obavljale djelatnost samostalnog privrednika ili samostalno obavljale profesionalnu djelatnost, te individualnim poljoprivrednicima, vrijeme provedeno u radnom odnosu, odnosno obavljanju djelatnosti, priznaje u mirovinski staž kao staž osiguranja, pod uvjetom da su imali status osiguranika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima iz članka 1. Pravilnika.

Člankom 4. stavak 4. Pravilnika propisano je da se prava prema ovome Pravilniku, utvrđuju na temelju činjeničnog stanja prigodom nastanka konvalidiranog akta, očevidnika i upisnika tijela koje je donijelo akt, drugih dokaznih sredstava, te izjava svjedoka kao dodatnih dokaza.

Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je tužiteljica dana 2. travnja 2015. podnijela zahtjev za konvalidaciju staža osiguranja za vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Javno pravobranilaštvo O. B., od ... do ..., na području Republike Hrvatske pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, primjenom odredbi Zakona o konvalidaciji i Pravilnika; da razdoblje od ... do ... nije sporno i smatra se utvrđenim, budući je isto evidentirano u bazi podataka matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje; da u postupku konvalidacije staža osiguranja se odlučuje o razdoblju osiguranja od najranije ... (dan s kojim je Republika Hrvatska raskinula državno-pravne sveze da ostalima republikama i pokrajinama koje su tvorile bivšu SFRJ, do najkasnije (u ovoj upravnoj stvar) ... (do vojno-redarstvene akcije „Oluja).

Zaključkom Područnog ureda u Z. od ... tužiteljica je pozvana da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka navedenom Uredu dostavi dokaze o zaposlenju kod Javnog pravobranilaštva O. B. za navedeno razdoblje (prijavu-odjavu na mirovinsko osiguranje, platne liste, i dr.).

Tužiteljica je Prvostupanjskom tijelu priložila presliku zdravstvene knjižice, koja sukladno Zakonu o evidencijama u oblasti rada („Narodne novine“, broj 34/91), nema dokaznu snagu radno pravnog dokumenta i ne dokazuje status osiguranika- tužiteljice u evidencijama mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su djelovala pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda.

Spisu predmeta prileži očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Z. od dana ... prema kojem ne posjeduju nikakvu dokumentaciju koja bi dokazivala radni odnos tužiteljice u spornom razdoblju, niti imaju saznanja o pohrani dokumentacije iz navedenog razdoblja.

Nadalje, spisu prileži i obavijest HZMO, Ispostava K. od dana ..., prema kojoj ne raspolažu nikakvom evidencijom i dokazima o osiguranju tužiteljice kod „parafonda“ u K., koja navodi da u Ispostavi K. raspolažu pojedinim mirovinskim spisima i prijavama na osiguranje za pojedina poduzeća, samostalne obveznike i poljoprivrednike koje su zatekli nakon akcije „Oluja“, a da među raspoloživom dokumentacijom nisu pronašli dokumentaciju na tužiteljicu.

Prvostupanjsko tijelo je nakon donošenja prvostupanjskog rješenja zaprimilo očitovanje Grada Benkovca, da pregledom Matične knjige te ostale arhivske građe Grada Benkovca, odnosno Općine Benkovac, kao pravnog prednika, nije pronađena nikakva dokumentacija o radnom odnosu tužiteljice u navedenom razdoblju.

Prvostupanjsko upravno tijelo, tuženik u osporenom rješenju kao i ovaj Sud u presudi pod posl. br. … od dana ... zauzeli su pravno stajalište da se dokazima koje je tužiteljica dostavila (zdravstvena knjižica) ne dokazuje radni odnos tužiteljice kod poslodavca Javno pravobranilaštvo o. B. u razdoblju od ... do ... Tužiteljica da nije pribavila relevantne dokaze o postojanju radnog odnosa kao: obrasci prijave osiguranja kod tijela „parafonda“, rješenja o plaći, rješenja o godišnjem odmoru, rješenja o rasporedu na radno mjesto, evidencije o prisutnosti na radu i sl. Isto tako da nisu pribavljeni dokazi da je tužiteljica kao osiguranik bila evidentirana u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog osiguranja „parafonda“, koji je djelovao na okupiranom području Republike Hrvatske. Stoga, da ne postoje relevantni materijalni dokazi koji bi ukazivali na postojanje radno-pravnog odnosa tužiteljice kod Javnog pravobranilaštva O. B. u navedenom razdoblju, niti je dokazan status osiguranika u evidencijama tzv. „parafonda“, na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda. Navedeno pravno stajalište potvrdio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi pod posl. br. … od dana ... postupajući po žalbi tužiteljice.

Međutim, povodom ustavne tužbe, koju je podnijela tužiteljica, Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku pod posl. brojem: … dana ... kojom je ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem: … od dana ... i raniju presudu Upravnog suda u S. pod posl. brojem: … od dana … te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak s obrazloženjem da upravni spor predstavlja spor pune jurisdikcije u kojem sud, sukladno odredbi čl. 33. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan te činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi. Time da je, prema viđenju Ustavnog suda, hrvatski zakonodavac odustao od zakonske dokazne maksime u upravnom sporu. Drugim riječima, pravnom normom kojom je propisano koja konkretna dokazna sredstva treba koristiti za utvrđivanje konkretnih relevantnih činjenica da je vezano upravno tijelo, ali ne i upravni sud koji da je slobodan u ocjeni dokaza i utvrđivanju činjenica kako bi mogao potpuno i točno utvrditi činjenično stanje. Prema tome, da upravni sudovi nisu obrazložili zbog čega je, unatoč postojanju materijalnog dokaza u vidu zdravstvene iskaznice i predložena dva svjedoka koja nisu ispitana te činjenice da je podnositeljica bila zaposlenik u državnoj službi, nespornim utvrđeno da podnositeljica nije dokazala valjani radni staž koji prema mjerodavnim propisima može konvalidirati.

Postupajući sukladno uputi danoj u gore navedenoj odluci Ustavnog suda ovaj Sud zakazao je ročište glavne rasprave te pozvao radi saslušanja svjedoke koje je tužiteljica predložila u podnesku od dana ...

Svjedok G. N. u dopisu dostavljenom ovom Sudu dana ..., navodi da o stažu tužiteljice za vrijeme okupacije nema nikakvih saznanja i da o tome nije mjerodavan svjedočiti jer da nema saznanja o tužiteljičinom stažu od ... pa nadalje obzirom da je B. napustio zbog ratnih zbivanja.

Svjedok H. F. u dopisu koji je dostavio ovom Sudu dana ... naveo je da nema nikakvih saznanja o radnom stažu tužiteljice D. Š. za vrijeme okupacije obzirom da je zbog ratnih zbivanja napustio B.

Svjedok J. Z. u dopisu dostavljenom ovom Sudu dana ... navela je da je početkom Domovinskog rata ... otišla raditi u Z. te da o kasnijem radu tužiteljice nema nikakvih saznanja.

Svi svjedoci suglasno su u svojim dopisima naveli da je tužiteljica prije okupacije B. bila zaposlenica Općinskog javnog pravobraniteljstva u B. (što među strankama nije niti sporno).

Gore navedeni dopise svjedoka, koji ročištu nisu pristupili jer o stažu tužiteljice u spornom razdoblju nemaju saznanja, dostavljene su opunomoćenici tužiteljice na znanje te je zakazano još jedno ročište za glavnu raspravu da bi se tužiteljici ostavila mogućnost eventualnog predlaganja drugih svjedoka radi saslušanja, međutim na ročište nije pristupila tužiteljica niti njezina opunomoćenica niti su pisanim putem predložili kakvo daljnje izvođenje dokaza u ovom upravnom sporu, radi čega je ovaj Sud zaključio raspravljanje te ponovno odbio tužbeni zahtjev vodeći računa i o teretu dokazivanja, a sve obzirom da je tužiteljica predložila neadekvatne dokaze u ovom upravnom sporu, odnosno saslušanje svjedoka koji uopće nemaju saznanja o njezinom stažu u predmetnom periodu, već samo o njezinom radu prije Domovinskog rata, a koji nije niti predmet ovog upravnog spora.

Ovdje valja ponovno istaknuti da se pod pojmom „konvalidacije“ podrazumijeva naknadno osnaženje pravnog posla koji u času poduzimanja nije bio valjan, odnosno u ovoj bi pravnoj stvari to bilo naknadno osnaženje nevaljanoga pravnoga akta.

Dakle, konvalidirati se može samo već utvrđeni mirovinski staž i to samo ako je tužitelj imao evidentiran status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela na okupiranom području Republike Hrvatske. Sporan staž može utvrditi samo nositelj osiguranja kod kojega je osiguranik bio osiguran na temelju radnog odnosa ili druge valjane osnove osiguranja, a u postupku konvalidacije staž se priznaje na temelju propisanog uvjeta, a to je utvrđeno i evidentirano svojstvo osiguranika, što upravo predstavlja akt koji se konvalidira.

U navedenom, po pravnom shvaćanju ovog Suda i u ponovljenom postupku, u postupku priznavanja staža putem konvalidacije odlučno je utvrditi postoji li evidentirani status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela koja su djelovala na okupiranom području Republike Hrvatske. Izložena pravna shvaćanja izražena su i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-5450/2009-4 od 14. srpnja 2011. i nizu presuda koje su donesen u istovjetnim sporovima različitih tužitelja, a tiču se pitanja konvalidacije staža za vrijeme okupacije.

Nastavno izloženom, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za konvalidaciju staža, u označenom razdoblju, jer je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da tužiteljica u navedenom razdoblju, nije imala evidentiran status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, kao i da tužiteljica nije pružila niti jedan valjani materijalni dokaz koji bi mogao biti od utjecaja na donošenje drugačije presude, jer zdravstvena knjižica sama po sebi nije i ne može biti dokaz radnog odnosa tužiteljice kod poslodavca Javno pravobranilaštvo općine B. kako je to već ranije obrazloženo i kako to pravilno ističe i opunomoćenik tuženika u tijeku ovog upravnog spora.

              Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, ni ostali prigovori tužiteljice izneseni u tužbi i tijekom postupka nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice, a tužiteljica niti u ponovljenom upravnom sporu nije dokazala staž osiguranja u spornom razdoblju jer predloženi svjedoci nemaju saznanja o njezinom radu za vrijeme okupacije.

 

 

 

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

 

 

U Splitu, 28. svibnja 2021.

 

   S U D A C

 

     Sandra Ćoraš Gega, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                    Radojka Ćupurdija