Poslovni broj: 10 UsImio-70/21-8

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. V., K., V. .., zastupanog po opunomoćeniku K. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. Š. & P. d.o.o., u Z., P. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku Ž. M. (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 39 Su-158/16), radi invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2021. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja M. B., odvjetnika u S. i opunomoćenika tuženika, 28. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe,  Klasa: UP/II 141-02/19-03/03420557533, Urbroj: 341-99-06/2-19-5593 od 17. studenog 2020.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/19-03/03420557533, Urbroj: 341-99-06/2-19-5593 od 17. studenog 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., Klasa: UP/I 141-02/19-03/03420557533, Urbroj: 341-19-06/2-19-7289 od 26. lipnja 2019. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

Prvostupanjskim rješenjem tužitelju se i dalje priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, tužitelj, je u bitnom naveo da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, te je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja u dijelu kojim se pobija rješenje, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, te je došlo do postupovnih povreda, a što je sve dovelo do nezakonitosti  osporenog rješenja. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem Područnog ureda u Š. broj 49769 od 12. 9.2017. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 13.4.2017., te da je dana 21.6.2019. obavljen kontrolni pregled kojim je u nalazu i mišljenju utvrđeno da i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti zbog bolesti. Prilikom pregleda od strane ovlaštenih vještaka tijekom upravnog postupka, tužitelj da je ukazao vještacima da je u međuvremenu nastradao u prometnoj nesreći gdje se njegovo stanje dodatno pogoršalo, a što svakako utječe na izračun visine invalidske mirovine, te da upravo iz obrazloženja osporenog rješenja jasno proizlazi kako navedeno nije uzeto u obzir, odnosno isto se nigdje ne spominje. Dakle, da su vještaci trebali uzeti u obzir i pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, pregledati tužitelja i medicinsku dokumentaciju, a što nisu učinili, a na što je tužitelj ukazao i u žalbi. Osim navedenog, ističe da tužitelj ima i status branitelja, te mu navedeno nije uzeto u obzir prilikom utvrđivanja visine invalidske mirovine. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom se usvaja tužba tužitelja u cijelosti i poništava se osporeno rješenje tuženika.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iznesene u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, tj. da je nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti stradao u prometnoj nesreći gdje se njegovo stanje dodatno pogoršalo, a što svakako utječe na izračun mirovine. Nadalje, navodi da tužba nije osnovana, te ističe da je rješenjem Područnog ureda u Š. broj spisa 49769 od 12.9.2017. tužitelju, kod kojega je zbog bolesti 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti počevši od 13. 4. 2017. priznata invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u svoti od 1.513,90 kn mjesečno. U obrazloženju navedenog rješenja je navedeno da je prema nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja7112 od 7.3.2017. kod tužitelja utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti od 13.4.2017. zbog bolesti 100% te je određeni kontrolni pregled koji se obaviti u travnju 2019. Na navedeni nalaz i mišljenje Samostalni sektor za reviziju nalaza i mišljenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava dao je suglasnost dana 26.4.2017. (broj dnevnika 221/17). U žalbenom postupku pobijano prvostupanjsko rješenje je doneseno povodom kontrolnog pregleda koji je obavljen 21.6.2019. te je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, Izdvojeno mjesto rada Š., evidencijski broj vještačenja 267720 od 21.6.2019. utvrđeno da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti zbog bolesti, te da kontrolni pregled više nije potreban. Potom se tuženik poziva na i citira odredbu članka 39. ZOMO-a, te ističe da s obzirom da se radi o potpunom gubitku radne sposobnosti, a koje nastaje kad kod osiguranike nastane trajni gubitak radne sposobnosti  bez preostale radne sposobnosti, okolnost da je tužitelj 25.2.2019. doživio prometnu nesreću ne utječe na drugačiji izračun mirovine. Slijedom navedenog, osporeno rješenje na zakonu utemeljeno, te stoga predlaže donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija.

U sporu je održana rasprava 20. svibnja 2021., a čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojem je zamjenik opunomoćenika tužitelja naveo da u cijelosti ustraje u navodima iz tužbe i dokaznim prijedlozima, dok je opunomoćenik tuženika naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju pobijanog rješenja, te je istaknuo da je tužitelju rješenjem tuženika od 12. 9. 2017. priznat potpuni gubitak radne sposobnosti počevši od 13.4 2017. koje se isplaćuje i danas. Dakle naknadna povreda tužitelja da nema nikakve veze sa već priznatom invalidskom mirovinom zbog potpune gubitka sposobnosti za rad i ne može imati utjecaja na istu, odnosno ne može se priznati kao potpun gubitak nesposobnosti za rad nastao temeljem ozljede na radu jer je ista nastala nakon prestanka osiguranja te se kao takva ne može priznati. Što se tiče izvođenja dokaza kako saslušanjem tužitelja tako i vještačenjem vještaka medicine rada isto smatra suvišnim jer je već tužitelju utvrđen potpuni gubitak sposobnosti za rad te ne vidi što bi ovlašteni vještak medicine rada trebao vještačiti.

U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Sud je odbio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada, kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužitelj je zatražio i popisao trošak upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim se tužitelju i dalje priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

Odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19; dalje: ZOMO) propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela razvidno je da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti prema odredbi članka 126. stavka 1. ZOMO-a kojom je propisano da nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje u slučaju utvrđivanja smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 1. do 4. ovoga Zakona obvezno se utvrđuje da se kontrolni pregled mora obaviti najkasnije u roku od tri godine od dana utvrđene smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, ali ne kasnije od šest mjeseci prije navršene dobi za starosnu mirovinu. Na kontrolnom pregledu može se odrediti novi kontrolni pregled i rok u kojem će se on obaviti, ali ne kasnije od šest mjeseci prije navršene dobi za starosnu mirovinu.

Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelju rješenjem Područnog ureda u Š. broj 49769 od 12. rujna 2017. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 13. travnja 2017. i to na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju  i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja 7112 od 7. ožujka 2017. kojim je kod tužitelja utvrđen potpun gubitak radne sposobnosti počevši od 13. travnja 2017. zbog bolesti 100% te je određen kontrolni pregled koji će se obaviti u travnju 2019. (na navedeni nalaz i mišljenje je Samostalni sektor za reviziju nalaza i mišljenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava dao suglasnost dana 26. travnja 2017., broj dnevnika 221/17).

Prvostupanjsko rješenje je doneseno povodom kontrolnog pregleda koji je obavljen 21. lipnja 2019., te je prema nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda u S., Izdvojeno mjesto rada Š. evidencijski broj vještačenja: 267720 od 21. lipnja 2019. utvrđeno da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti zbog bolesti, te da kontrolni pregled više nije potreban, te se tužitelju prvostupanjskim rješenjem i dalje priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

Na navedeno prvostupanjsko rješenje tužitelj je izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi da je 25. veljače 2019. doživio težu prometnu nezgodu, te da su nastala teža tjelesna oštećenja te zbog novonastale situacije traži korekciju donesenih rješenja i novi izračun mirovine. Smatra da prema novoj medicinskoj dokumentaciji ostvaruje pravo na veći iznos mirovine i posljedično i sva druga prava koja iz toga proizlaze. Navedena žalba je odbijena kao neosnovana osporenim rješenjem tuženika.

Prema ocjeni ovog suda, obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti radi provedbe kontrolnog pregleda u smislu naprijed citirane odredbe članka 126. stavka 1. ZOMO-a, te da je u postupku na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda u S., Izdvojeno mjesto rada Š. evidencijski broj vještačenja: 267720 od 21. lipnja 2019., a kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća, te ga drži stručnim, valjanim i obrazloženim i drži da je isti mogao poslužiti kao valjani temelj za donošenje rješenja u upravnom postupku, utvrđeno da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti zbog bolesti, te da kontrolni pregled više nije potreban. Stoga je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

Pri tome, u vezi tužbenih prigovora, a koji su ujedno bili i žalbeni prigovori, pravilno tuženik navodi da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, pa s obzirom da je kod tužitelja i nadalje utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti, to okolnost da je tužitelj 25. veljače 2019. doživio težu prometnu nesreću ne utječu na drugačiji izračun mirovine.

U navedenom, dakle, kraj nesporne činjenice da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, po ocijeni ovog suda, nije bilo potrebe za provođenjem novog medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada, radi čega je sud i odbio taj dokazni prijedlog kao suvišan i nepotreban.

Također, za navesti je da pravilno tuženik napominje da tužitelj ima mogućnost podnijeti novi zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te da navedena naknada nije predmet ovog upravnog postupka.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

U navedenom, osporeno rješenje tuženika je zakonito, te nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki I. izreke.

S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom 2. izreke.

 

U Splitu 28. svibnja 2021.

 

     S U T K I NJ A

 

Danijela Čipčić Buzov, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.  (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lucija Justić