Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split

P-165/2019-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari
tužiteljice Sanje Barišić-Gloc, OIB: 09035731678, iz Splita, Ulica Ivana Pl. Zajca 10,
koju zastupa opunomoćenik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, Trg HBZ 8/II, protiv
tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, koju
zastupa opunomoćenik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić,
odvjetnicima u Splitu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane
dana 14. travnja 2021., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i zamjenika
punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 28. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"I. Utvrđuje se da je ništetena i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članka 3. Ugovora o kreditu broj 080212319656 od 12. veljače 2008.,
zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se
promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika,
Banke, na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

II. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d., OIB: 52508873833, da tužiteljici Sanji
Barišić Gloc, OIB: 09035731678, u roku od 15 dana isplati ukupan novčani iznos od

11.223,34 kuna uvećan za zatezne kamate koje na iznos od:

- na iznos od 63,41 kn do 18. lipnja 2009.

- na iznos od 210,07 kn do 18. srpnja 2009.

- na iznos od 208,76 kn do 20. kolovoza 2009. - na iznos od 207,44 kn do 19. rujna 2009.

- na iznos od 206,11 kn do 28. listopada 2009.

- na iznos od 204,77 kn do 28. studenog 2009. - na iznos od 203,42 kn do 22. prosinca 2009.

- na iznos od 202,05 kn do 29. siječnja 2009. - na iznos od 200,69 kn do 24. veljače 2009. - na iznos od 199,30 kn do 21. travnja 2010. - na iznos od 197,90 kn do 15. svibnja 2010.

- na iznos od 196,50 kn do 10. lipnja 2010. - na iznos 195,08 kn do 15. lipnja 2010.

- na iznos od 193,65 kn do 15. srpnja 2010.

- na iznos od 192,22 kn do 15. kolovoza 2010.

2

P-165/2019-15

- na iznos od 190,77 kn do 15. rujna 2010.
- na iznos od 189,31 kn do 15. listopada 2010.
- na iznos od 187,82 kn do 15. studenog 2010.
- na iznos od 186,35 kn do 15. prosinca 2010.
- na iznos od 184,85 kn do 15. siječnja 2011.
- na iznos od 183,34 kn do 15. veljače 2011.
- na iznos od 181,82 kn do 15. ožujka 2011.
- na iznos od 180,28 kn do 15. travnja 2011.
- na iznos od 178,74 kn do 15. svibnja 2011.
- na iznos od 177,19 kn do 15. lipnja 2011.
- na iznos od 175,62 kn do 15. srpnja 2011.
- na iznos od 174,03 kn do 15. kolovoza 2011.
- na iznos od 172,44 kn do 15. rujna 2011.
- na iznos od 170,83 kn do 15. listopada 2011.
- na iznos od 169,21 kn do 15. studenog 2011.
- na iznos od 167,58 kn do 15. prosinca 2011.
- na iznos od 165,93 kn do 15. siječnja 2012.
- na iznos od 164,27 kn do 15. veljače 2012.
- na iznos od 162,60 kn do 15. ožujka 2012.
- na iznos od 160,92 kn do 15. travnja 2012.
- na iznos od 159,22 kn do 15. svibnja 2012.
- na iznos od 157,51 kn do 15. lipnja 2012.
- na iznos od 155,78 kn do 15. srpnja 2012.
- na iznos od 154,04 kn do 15. kolovoza 2012.
- na iznos od 152,29 kn do 15. rujna 2012.
- na iznos od 150,52 kn do 15. listopada 2012.
- na iznos od 148,75 kn do 15.studenog 2012.
- na iznos od 146,95 kn do 15. prosinca 2012.
- na iznos od 145,14 kn do 15. siječnja 2013.
- na iznos od 143,32 kn do 15. veljače 2013.
- na iznos od 141,48 kn do 15. ožujka 2013.
- na iznos od 139,63 kn do 15. travnja 2013.
- na iznos od 137,76 kn do 15. svibnja 2013.
- na iznos od 135,88 kn do 15. lipnja 2013.
- na iznos od 133,98 kn do 15. srpnja 2013.
- na iznos od 135,60 kn do 15. kolovoza 2013.
- na iznos od 133,62 kn do 15. rujna 2013.
- na iznos od 131,63 kn do 15. listopada 2013.
- na iznos od 129,63 kn do 15. studenog 2013.
- na iznos od 127,60 kn do 15. prosinca 2013.
- na iznos od 125,56 kn do 15. siječnja 2014.
- na iznos od 105,06 kn do 15. veljače 2014.
- na iznos od 103,29 kn do 15. ožujka 2014.
- na iznos od 101,50 kn do 15. travnja 2014.
- na iznos od 99,70 kn do 15. svibnja 2014.
- na iznos od 97,90 kn do 15. lipnja 2014.
- na iznos od 96,07 kn do 15. srpnja 2014.
- na iznos od 82,38 kn do 15. kolovoza 2014.
- na iznos od 74,03 kn do 15. rujna 2014.

3

P-165/2019-15

- na iznos od 72,54 kn do 15. travnja 2014.

- na iznos od 71,02 kn do 15. studenog 2014. - na iznos od 69,49 kn do 15. prosinca 2014.

- na iznos od 67,95 kn do 15. siječnja 2015. - na iznos od 59,99 kn do 15. veljače 2015.

- na iznos od 54,95 kn do 15. ožujka 2015. - na iznos od 53,61 kn do 15. travnja 2015. - na iznos od 52,27 kn do 15. svibnja 2015.

- na iznos od 50,91 kn do 15. lipnja 2015.

- na iznos od 49,54 kn do 15. srpnja 2015.

- na iznos od 43,02 kn do 15. kolovoza 2015. - na iznos od 38,89 kn do 30. rujna 2015.

- na iznos od 37,73 kn do 19. listopada 2015. - na iznos od 36,56 kn do 15. studenog 2015. - na iznos od 35,37 kn do 15. prosinca 2015.

- na iznos od 34,18 kn do 15. siječnja 2016. - na iznos od 27,34 kn do 24. veljače 2016.

- na iznos od 23,19 kn do 15. ožujka 2016. - na iznos od 22,30 kn do 15. travnja 2016. - na iznos od 21,40 kn do 31. svibnja 2016.

- na iznos od 20,50 kn do 21. srpnja 2016. - na iznos od 19,59 kn do 13. rujna 2016.

- na iznos od 16,48 kn do 04. listopada 2016. - na iznos od 14,47 kn do 06. listopada 2016. - na iznos od 13,71 kn do 16. studenog 2016. - na iznos od 12,94 kn do 05. svibnja 2017.

- na iznos od 12,18 kn do 06. srpnja 2017. - na iznos od 11,41 kn do 05. rujna 2017.

- na iznos od 7,27 kn do 14. rujna 2017. - na iznos od 4,92 kn do 14. rujna 2017. - na iznos od 4,53 kn do 14. rujna 2017. - na iznos od 4,13 kn do 14. rujna 2017.

- na iznos od 3,73 kn do 13. veljače 2018. - na iznos od 3,32 kn do 13. veljače 2018.

- na iznos od 0,82 kn do 16. svibnja 2018, sve do isplate do 31. srpnja 2015. po stopi
koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope
Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu
od 3.750,00 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po
kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4

P-165/2019-15

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. siječnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika a radi
utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 080212319656 koji je sklopljen između
stranaka ovoga postupka 12. veljače 2008., za koji ugovor tužiteljica ističe da je
ništetan u dijelu koji se odnosi na odredbe o kamatnoj stopi pa da joj je tuženik dužan
isplatiti novčani iznos na ime razlike više plaćene kamate. Podneskom tužiteljice od

9. ožujka 2021. tužiteljica je zatražila isplatu iznosa od 11.223,34 kn sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose od dana plaćanja pojedinih iznosa,
a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

1.1. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući i
osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, prvenstveno ističući prigovor zastare te
neurednosti tužbe. Naime, sporna ugovorna odredba da nije u suprotnosti niti s
odredbama ZPP-a, da je bila predmetom pojedinačnog pregovaranja, te ističe kako
je tužiteljica bila informirana o posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope,
sa svim ugovornim odredbama, te da se s njima suglasila, pa da je između ugovornih
stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu.
Ugovorne stranke da su izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne
stope odlukom tuženika, to da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata
tuženika, te da je o svim promjena tuženik pravodobno obavijestio tužiteljicu, to da je
u cijelosti ispunjen uvjet pojedinačnog pregovaranja i glede ugovorne odredbe o
promjenjivosti kamatne stope iz članka 3. Ugovora o kreditu. Tuženik zbog svega
navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz osudu
tužiteljice na snašanje parničnog troška.

2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja
te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 080212319656 od 12. veljače

2008. (list 12-13 spisa), obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate (s otplatnim
planom (list 14-23 spisa), Obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate i prometu
po računu (list 47-107 spisa), računovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku
financijske struke Anti Beusu, pregledom nalaza i mišljenja vještaka oecc. Ante
Beusa (list 114-121 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
2.1. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 2.2 Među parničnim strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 080212319656 od 12. veljače

2008. i to tužiteljica kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor. Tim ugovorom kreditor
je odobrio korisniku kredita kredit u iznosu od 185.000,00 kuna. Odredbom članka 3.
Ugovora ugovorena je kamatna stopa u iznosu od 7,99% promjenjiva,

- da je u razdoblju od početka korištenja do prijenosa kredita u otplatu Banka
obračunava interkalarnu kamatu, u visini ugovorene kamate iz stavka 3.1. ovog
članka, koja se plaća jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu. Promjena
kamatnih stopa da se vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama
Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Ugovorne strane su
suglasne da se od dana kada Korisnik kredita prestane primati plaću/mirovinu/drugo
stalno novčano primanje preko računa otvorenog u banci, na preostali neotplaćeni
iznos kredita neće obračunavati i naplaćivati kamata određena stavkom 3.1. ovog
članka, već kamata važeća sukladno aktima Banke.

- da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita 15. veljače 2018.
2.3. Nesporna utvrđenja ovaj sud prihvaća u smislu odredbe članka 221.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,

5

P-165/2019-15

88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje:
ZPP).

2.4. Kao sporno u ovom postupku valjalo je utvrditi je li osnovano tužbeno
potraživanje za povrat više plaćene kamate odnosno je li ništetna ugovorna odredba
o kamatnoj stopi.

2.5. U konkretnom slučaju kredit je odobren u kunama u iznosu od 185.000,00
kuna uz rok otplate od 120 mjeseci te redovnu kamatnu stopu od 7,99 % godišnje,
promjenjivu, sukladno odredbama članka 2. i članka 3. Ugovora, s time da je
odredbom članka 3. ugovora utvrđen je način obračuna i usklađenja kamata te je u
tom članku propisano da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se po Odlukama
o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita da bezuvjetno pristaje.
2.6. Tužiteljica u tom smislu svoj zahtjev temelji na odluci Trgovačkog suda u
Zagrebu broj P-1404/12, presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 i odluci
Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/16-5, čemu se tuženik protivi.
2.7. Po stavu ovog suda neosnovano se tužiteljica poziva na citirane odluke
jer je u tom predmetu riješeno pitanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje su
tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojima je bio
ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je bila vezana glavnica, te
ugovorna kamata koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenjiva u skladu s
jednostranim odlukama banaka, koju su banke mijenjale, ono što je bitno za ovu
pravnu stvar, bez ugovorenih parametara, samim obavješćivanjem o promjeni, o
čemu nije pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava
potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno
ništenost ugovorne odredbe. Dakle, u prije navedenim presudama hrvatskih sudova
pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o
kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što ovdje
očito nije slučaj.

3. U vrijeme sklapanja ugovora na snazi je Zakon o zaštiti potrošača
("Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009).
3.1. Po dotadašnjem zakonskom okviru vjerovnici su bili ovlašteni samostalno
definirati parametar promjenjivosti promjenjive kamatne stope izborom između
Zakonom definiranih i taksativno navedenih parametara te utvrditi fiksni dio kamatne
stope i o istom izvijestiti dužnike. Taj izbor između Zakonom propisanih parametara
te ovisnost promjene kamatne stope isključivo o promjeni izabranog parametra, jamči
transparentnost objema ugovornim stranama, dok tužiteljica tijekom postupka nije
dokazivala da nije bila upoznata sa svim parametrima za izračun ili pak otplatnim
planom.

3.2. Dakle, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije postojala obveza
definiranja promjenjivosti kamate i to sve do stupanja na snagu Zakona o izmjeni
Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 112/12) koji je uveo
zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o
kreditu na način da definira parametre promjenjivosti.

3.3. Ujedno je za navesti tužiteljici da u odluci Ustavnog suda Republike
Hrvatske broj U-III/5124/2017 je rečeno vezano uz definiranje, odnosno izbor
parametra temeljem čije promjene će se vršiti promjena kamatne stope, da vjerovnici
nisu u obvezi postići dogovor sa svakim pojedinim dužnikom oko izbora parametra i
utvrđivanja fiksnog dijela kamatne stope te zaključivati pojedinačne dodatke
ugovorima o kreditu u kojima će biti ugovoreni elementi na temelju kojih se
izračunava promjenjiva kamatna stopa.

6

P-165/2019-15

3.4. Sukladno navedenom, tijekom postupka tužiteljica nije ovom sudu
predočila dokaze ili pak predložila izvođenje dokaza na temelju kojih bi ovaj sud
eventualno utvrdio jesu li tužiteljici predočene informacije od strane tuženika koje bi
joj omogućile sagledavanje njene obveze u cjelini pa tako i u svezi promjene
kamatne stope, te je li joj bila pružena mogućnost da izrazom svoje volje utječe na
visinu preuzete novčane obveze.

3.5. Iako je ovaj sud po prijedlogu tužiteljice proveo dokaz financijskim
vještačenjem po vještaku financijske struke valja kazati kako takvom financijskom
analizom nije utvrđeno je li tuženik manipulirao podacima koje je koristio kod
izračuna kamatne stope odnosno koje podatke je smatrao nužnim za izračun
promjene kamata, a koji su za egzaktnu formulu u konkretnom slučaju, pa u tom
smislu tužiteljica nije dokazala da su nedostajali elementi koji su bili bitni za precizno
definiranje uvjeta promjenjivosti i referentnu stopu uz koju se veže promjena, a na
temelju kojih utvrđenja bi ovaj sud utvrdio je li riječ o nepoštenom ponašanju
tuženika.

3.6. Konačno, odredbom članka 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne
novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), propisano je:
(1) Objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju,
propuštanju ili trpljenju.

(2) Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. A odredbom članka 272. ZOO-a:

(1) Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili
su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

(2) Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, odredbom članak 270. ZOO-a je propisano:

"(1) Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

(2) Ali ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom valjan je ako je prije
ispunjenja uvjeta, odnosno isteka roka činidba postala moguća, dopuštena, određena
ili odrediva."

3.7. Primjenom citiranih odredbi nedvojbeno je da su stranke sklapanje
ugovora odredile da će se kamatna stopa odrediti odlukom banke, dakle, tuženika,
pa se ne bi radilo o neodredivoj tražbini.

3.8. Nadalje, zakonske odredbe propisuju i kad je činidba nedopuštena pa
tako u odredbi članka 271. ZOO-a je propisao da je činidba nedopuštena ako je
protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a koje
elemente ovaj sud u ugovornom odnosu i ponašanju stranaka ne nalazi.
3.9. Kako tijekom postupka tužiteljica nije dokazala prednje navedene
činjenice to je ovaj sud odbio tužbeno potraživanje i odlučio kao u izreci pod točkom
I. ove presude. Dakle, samo pozivanje tužiteljice na sudske odluke koje su vezane za
kreditno obvezivanje u CHF nije dostatno da bi ovaj sud utvrdio da je riječ o ništetnoj
ugovornoj odredbi. Stoga, po stavu ovog suda tužiteljica nije dokazala da bi se radilo
o nepoštenim odredbama koje bi bile ništetne, a niti je ovaj sud to mogao utvrditi na
temelju izvedenih dokaza.

3.10. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju
činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim
ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga
je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za
stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili

7

P-165/2019-15

tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede
za uspjeh u parnici.

3.11. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na
slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe
članka 221.-a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju
za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u
stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Dakle, kod ovako
provedenoga dokaznog postupka, po stavu ovog suda, tužiteljica, a na kojoj je teret
dokaza, nije dokazala da nije bila upoznata s opsegom svoje obveze kako u vrijeme
sklapanja ugovora tako ni u vrijeme stupanja na snagu zakonskih izmijena (2012.
godine), da je tuženik postupao suprotno preuzetoj ugovornoj obvezi i zakonskoj
regulativi, te da je postupao nepošteno u navedenom odnosu, poradi čega ovaj sud
nije utvrdio ništetnost ugovorne odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj
080212319656 koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 12. veljače 2008.
4. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u
svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja
na dva ročišta u iznos od po 1.000,00 kn, uvećano za trošak PDV-a u iznosu od
750,00 kuna, što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 3.750,00, kako je to i
navedeno pod točkom II. izreke ove presude. Više zatraženi trošak nije priznat jer
nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

5. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 28. svibnja 2021.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu
u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćnik tužiteljice
- punomoćniku tuženika
- u spis

Broj zapisa: eb2fb-76d71

Kontrolni broj: 04232-d24f2-c2342

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SONJA MEŠTROVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.