Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Kseniji Flack Makitan, u
pravnoj stvari tužitelja I.1 d.d., V., OIB:, kojeg zastupa punomoćnica M. W., odvjetnica iz Z., protiv tuženika M. H.. iz Z.., OIB: … kojeg zastupa punomoćnica M. O. B., odvjetnica iz Z., radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja, nakon glavne rasprave održane 16. travnja 2021. u nazočnosti punomoćnica parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I.1 d.d., V., OIB: …, koji glasi:
"Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tužitelja I.1 d.d., V., OIB: …, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem St-529/17, u odnosu na tražbinu tuženika M. H., Z., OIB: … u iznosu od 105.889,32 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda."
II. Nalaže se tužitelju I.1 d.d., V., OIB: …, da tuženiku M. H. iz Z., OIB: …, u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 11.406,25 kn odbija kao neosnovan.
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu (list 1-4 spisa) radi utvrđivanja
osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u iznosu od 105.889,32 kn kao tražbine
drugog višeg isplatnog reda, koju je tužitelj kao vjerovnik osporio u stečajnom postupku
koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem St-529/17 nad dužnikom I.2 d.d.
u stečaju te je rješenjem ovoga suda poslovni broj St-529/17 od 04. srpnja 2019. (koje
je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
6223/19 od 17. prosinca 2019.) upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svog
osporavanja.
2. Ova parnica je pokrenuta u roku iz čl. 267. st. 2. Stečajnog zakona ("Narodne
novine" broj 71/2015 i 104/2017, dalje u tekstu: SZ) jer je rješenje Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019., koje
je doneseno u povodu žalbe protiv rješenja o upućivanju u parnicu, istaknuto na e-
Oglasnoj ploči suda 4. veljače 2020., te je u smislu čl. 12. st. 1. SZ-a dostava obavljena
12. veljače 2020. odnosno rok od 8 dana iz čl. 267. st. 2. Stečajnog zakona ističe 20.
veljače 2020. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 18. veljače 2020. (tužba
dostavljena e-komunikacijom) ista je pravodobna.
3. Tužitelj u tužbi navodi razloge osporavanja tražbine tuženika kako slijedi:
- tražbina tuženika (koja ne proizlazi iz radnog odnosa već je rezultat jamstva pravnog
prednika tužitelja) nastala je prije otvaranja predstečajne nagodbe nad pravnim
prednikom tužitelja (društvom I. G. d.d. Z.), a koji postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Z. pod poslovnim brojem Stpn-332/14 (ranije Stpn-344/13), te je obuhvaćena nagodbom (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-332/14 od 05. rujna 2014.) koja je pravomoćna te je tražbina tuženika namirena u cijelosti sukladno nagodbi (prijenosom odgovarajućeg broja dionica društva I. G. d.d.) nakon što je u parnici kod Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14 utvrđena. Tužitelj se poziva na čl. 71. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kojim je propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako tim zakonom nije drukčije propisano, pa se tako odnose i na tražbinu tuženika prema pravnom predniku tužitelja.
- tražbina tuženika prema pravnom predniku tužitelja (I. G. d.d. Z.) prilikom podjele društva I.2 d.d. prenesena je na tužitelja stoga tuženik nije niti mogao prijaviti spornu tražbinu u stečaj društva I.2 d.d.
4. U odgovoru na tužbu (list 103-110 spisa) tuženik navodi slijedeće:
- tuženik prigovara vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn navodeći da visina
tražbine koju tužitelj tužbom želi osporiti iznosi 105.889,32 kn;
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
- tuženik osporava pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka s obzirom da je
tužiteljeva tražbina u međuvremenu podmirena pa predlaže da sud odbaci tužbu kao
nedopuštenu;
- tražbina tuženika potječe iz ovršne isprave – presude Općinskog radnog suda u
Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14 od 26. svibnja 2015. koja je potvrđena presudom
Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1918/15 od 26. travnja 2016., a riječ je
o tražbini iz radnog odnosa koja je prioritetna;
- predstečajni postupak nad pravnim prednikom tužitelja (I. G. d.d. Z.) otvoren je 3. siječnja 2013. U vrijeme otvaranja predstečajnog postupka vodio se spor pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14 te je tuženik podredno izvršio prijavu tražbine u predstečajni postupak. Prijavljena tražbina je osporena i ista je svrstana u popis osporenih tražbina te prema čl. 66. st. 12. ZFPPN predstečajna nagodba nema snagu ovršne isprave prema tražbinama koje su osporene već takvu snagu ima samo prema vjerovnicima čije su tražbine utvrđene I razlučnim vjerovnicima ako su se odrekli prava na odvojeno namirenje;
- prednik tužitelja (I. G. d.d. Z.) je samoinicijativno nezakonito uknjižio dionice jer isti s tuženikom nije sklopio nikakvu nagodbu niti je to mogao jer se radilo o osporenim tražbinama te se plaća ne isplaćuje u dionicama koje su bezvrijedne stoga takva preknjižba ne proizvodi nikakve pravne učinke. Navodi da je takvo postupanje prednika tužitelja nezakonito i s osnove odredbi Ustava Republike Hrvatske, načela vladavine prava, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o radu, Zakona o parničnom postupku i Zakona o sudovima. Naime, S. d.d. je temeljem sumarnog naloga za preknjižbu nalogodavca I. G. d.d. (prednik
tužitelja) elektroničkim putem izvršio prijenos dionica. Također, ističe se da tuženik nije
s prednikom tužitelja potpisao nikakav Ugovor o prijenosu dionica stoga je izostala
pravna osnova prijenosa dionica;
- tuženik osporava da je osporena tražbina prešla na tužitelja prilikom podjele društva
I.2 d.d.
5. Ističe se da je tužitelj u podnesku od 12. lipnja 2020. (list 95-99 spisa) izvršio
nadopunu tužbenog zahtjeva te u konačnici tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je
osnovano osporavanje tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim
sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/17, u odnosu na tražbinu tuženika u
iznosu od 105.889,32 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.
6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u: rješenje Trgovačkog suda
u Varaždinu poslovni broj St-529/2017-265 od 4. srpnja 2019. (listovi 6-75 spisa),
rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6223/2019-2
od 17. prosinca 2019. (listovi 76-79 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8427/2016-2 od 3. srpnja 2017. (listovi 80-81
spisa), izvod prometa po računu za Industrogradnja d.d. na dan 17. veljače 2020.
(listovi 82-91 spisa), uplatnicu platitelja J. D. prema primatelju I.1 d.d. od 1. lipnja 2020. (list 112 spisa), izvadak iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Stpn-332/14-102 i to stranice 92, 103, 19 i 12 (listovi 113-114 i 150-151 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3448/14-14 od 17. studenog 2014. ( listovi 115-120 spisa), presudu Županijskog
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
suda u Zagrebu poslovni broj Gž-470/15-2 od 4. svibnja 2015. (listovi 121-122 spisa),
presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni
broj P-1696/16-13 od 16. siječnja 2017. (listovi 123-126 spisa), presudu Županijskog
suda u Sisku poslovni broj Gž-527/2017-3 od 9. svibnja 2019. (listovi 127-130 spisa),
rješenje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-10965/13 od
10. veljače 2014. (listovi 131-138 spisa), rješenje Visokog Trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-8738/14-3 od 3. veljače 2015. (listovi 139-149 spisa),
presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 538/17-3 od 4. rujna
2019. i broj Rev-x 38/11-2 od 3. lipnja 2015 (listovi 172-174 i 390-392 spisa), izvod iz
zapisnika s 28. sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske (listovi 187-188 spisa), uplatnicu (list 189 spisa), dopunsko
rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Stpn-90/13-206 od 15. svibnja
2018. (listovi 190-192 spisa), rješenja Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Pž-4172/19-2 od 10. srpnja 2019., poslovni broj Pž-3594/20-20 od 10.
rujna 2020. i poslovni broj Pž-3790/19-2 od 16. srpnja 2019. (listovi 193-207 spisa),
presliku prijave podjele društva odvajanja s osnivanjem, smanjenja temeljnog kapitala
i promjene Statuta za društvo I.2 d.d. s prilozima (listovi 208-357 spisa), rješenje
Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Tt-17/2400-2 od 31. svibnja 2017. s
prilogom (listovi 358-359 spisa), rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. svibnja
2018. poslovni broj Gž-R-201/18-3 i poslovni broj Gž R-205/18-3 od 5. ožujka 2018.
(listovi 371-375 spisa), rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-
258/2018-2 od 27. prosinca 2018., poslovni broj Gž-R-249/18-2 od 18. travnja 2018.,
poslovni broj Gž R-488/18-2 od 14. rujna 2018. i poslovni broj Gž Ovrv-207/18-3 od
11. lipnja 2018. (listovi 376-382 i 393-394 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Revr 538/17-3 od 4. rujna 2019. (listovi 383-386 spisa), rješenje
Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 544/10-2 od 21. svibnja 2014.
(listovi 387-389 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-485/19-
2 od 3. prosinca 2020. (listovi 395-397 spisa), izvadak iz rješenja Trgovačkog suda u
Varaždinu poslovni broj St-529/17-57 od 21. prosinca 2017. stranice 1 i 7 (listovi 399-
400 spisa), presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-34/2020-11 od 20.
kolovoza 2020., poslovni broj P-35/2020-11 od 20. kolovoza 2020., poslovni broj P-
56/2020-7 od 1. prosinca 2020. (listovi 401-436 spisa), dopise S.-a d.d. od 15.
lipnja 2018., 21. svibnja 2018., 23. srpnja 2018., 4. srpnja 2014., 15. srpnja 2014., 15.
rujna 2016. i 23. rujna 2016. (listovi 439-440, 478, 493, 502, 508 i 518 spisa), Ugovore
o prijenosu dionica I. G. d.d. između D. K. i I. G. d.d. i G. B. te između I. G. d.d. B. B. (listovi 441, 491 i 523 spisa), dopis Industrogradnja grupe d.d. upućen S.-u d.d. od 15.
rujna 2016., 19. veljače 2015. i 13. ožujka 2015. (listovi 442, 526 i 534 spisa), stavke
knjiženja u razdoblju od 10. srpnja 2014. do 12. prosinca 2017. (listovi 444-477 spisa),
e-mail R. Z., članice uprave I. grupe d.d. upućen S.-u d.d.(listovi 479,486, 503 i 519 spisa), sumarne naloge za preknjižbu elektroničkim putem (listovi 480-485, 487-489
494-496, 505-507, 511-513, 520-522 i 527-529 spisa), izvod iz zapisnika s ročišta radi sklapanja predstečajne nagodbe Industrogradnja grupe d.d. od 20. siječnja 2014. (list 490 spisa), aneks ugovora o prijenosu dionica između I. G. d.d. i B. B. (listovi 530 i 532 spisa) te presudu Visokog
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4510/20-2 od 18. veljače 2021. (listovi 538-548).
7. Sud nije proveo dokazni prijedlog za pribavu ugovora o ustupu tražbine
M. V. iz spisa poslovni broj St-529/2017 jer isti nije odlučan za utvrđivanje činjenica u ovom postupku pa je sud odbio navedeni dokazni prijedlog raspravnim rješenjem poslovni broj P-52/2020-15 od 16. travnja 2021. (list 550-552 spisa).
8. Vezano za vrijednost predmeta spora ističe se da je u tužbi tužitelj naznačio
vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn. U odgovoru na tužbu tuženik
prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora sa obrazloženjem da tražbina koja
se osporava u ovom postupku iznosi 105.889,32 kn, pa smatra da toliko treba iznositi
i vrijednost predmeta spora u ovom predmetu. Vezano za to ističe se da se predmetni
tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu već je riječ o zahtjevu kojim se traži
utvrđenje osnovanosti osporavanja te se vrijednost predmeta spora ne određuje prema
iznosu tražbine koji se osporava. U ovom konkretnom predmetu vrijednost predmeta
spora određuje se prema čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007,
84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u
tekstu: ZPP) u kojem je određeno da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu
svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio
odnosno vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 10.000,00 kn. Sud smatra
da tužitelj naznačivši vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn nije istu ni
suviše nisko ni suviše visoko naznačio, pa je raspravnim rješenjem poslovni broj P-
52/2020-11 od 26. siječnja 2021. (list 361-362 spisa) odbio prigovor tuženika na
naznačenu vrijednost predmeta spora.
9. Predmetna parnica predstavlja parnicu u smislu čl. 266. st. 2. i 4. SZ-a i to
parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene u stečajnom
postupku s time da je u konkretnom slučaju parnica proizašla iz stečajnog postupka
koji se vodi nad društvom I.2 d.d. u stečaju V. kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/17.
10. Sud je na temelju dostavljenih dokaza u spisu utvrdio:
- da je u stečajnom predmetu nad društvom I.2 d.d. u skladu sa čl. 265. SZ-a
doneseno rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-529/2017-
265 dana 04. srpnja 2019. te da je isto potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019.,
- da tužitelj u stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika te da mu je
pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama tražbina utvrđena i
svrstana u II. (drugi) viši isplatni red,
- da tuženik u stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika te je tražbina
tuženika u prijavljenom iznosu od 105.889,32 kn osporena od strane vjerovnika I. G.2 d.d. Varaždin i Industrogradnja d.d. Varaždin (tužitelj u ovom parničnom postupku) i priznata po stečajnom upravitelju i to kao tražbina drugog višeg isplatnog reda (list 19 spisa),
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
- da su vjerovnici I.G.2 d.d. V. i I.1 d.d. V. (tužitelj u ovom parničnom postupku) kao osporavatelji upućeni pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama na parnicu protiv tuženika radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja (list 35 spisa),
- da tuženik za svoju tražbinu ima ovršnu ispravu i to presudu Općinskog radnog suda
u Zagrebu poslovni broj Pr-2315/14 od 26. svibnja 2015., a koja je potvrđena presudom
Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja GžR-1918/15 od 26. travnja 2016.
- da je došlo do prijenosa odgovarajućeg broja dionica društva I. G. d.d. Z. na tuženika
u cilju namirenja tražbine tuženika s osnove ovršne isprave presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2315/14 od 26. svibnja 2015. i ispunjenja preuzete obveze iz predstečajne nagodbe potvrđene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-332/14 od 05. rujna 2014.
- da je I.2 d.d. pravni slijednik I. G. d.d. (kao i tužitelj i I. G.2 d.d.)
11. Među strankama je sporno je li tražbina tuženika koju je prijavio u stečajnom
postupku nad društvom I.2 d.d. i koja je predmet ove parnice namirena prijenosom
odgovarajućeg broja dionica društva I. G. d.d.
12. Obveznik plaćanja tuženiku M. H. novčanog iznosa iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14 je društvo I. G. d.d. Z.. Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je društvo I.2 d.d. V. (nad kojim društvom je sada u tijeku stečajni postupak kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/17) pravni slijednik društva I. G. d.d. Z. odnosno da je društvo I.2 d.d. (sada I.2 d.d. u stečaju) preuzelo obvezu plaćanja tuženiku novčanog iznosa iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14.
13. Iako tuženik u odgovoru na tužbu ističe da njegova tražbina proizlazi iz
radnog odnosa te da stoga ima status prioritetne tražbine ovdje se ističe da je prema
rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-529/2017-265 dana
04. srpnja 2019. donesenom u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju
tražbina tuženika svrstana kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda te shodno
tome u stečajnom postupku nije tretirana kao prioritetna tražbina u smislu čl. 138. st.
1. SZ-a. Tuženik kao vjerovnik u stečajnom postupku imao je mogućnost ulaganja
pravnog lijeka protiv citiranog rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama, a što nije
učinio, te se u ovom parničnom postupku više ne može raspravljati o tome je li tražbinu
tuženika trebalo svrstati kao tražbinu I. (prvog) ili II. (drugog) višeg isplatnog reda u
smislu čl. 138. st. 1. i 2. SZ-a, budući da je, dakle, o tome pravomoćno odlučeno u
stečajnom postupku.
14. Tužitelj ističe dvije osnove osporavanja predmetne tuženikove tražbine:
- tužitelj iznosi stav da je tuženikova tražbina nastala prije pokretanja postupka
predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. te da je ista obuhvaćena sklopljenom predstečajnom nagodbom i namirena u cijelosti prijenosom odgovarajućeg broja dionica u skladu sa predstečajnom nagodbom, a nakon što je
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
tražbina tuženika utvrđena u parnici kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod
poslovnim brojem Pr-2135/14.;
- osim toga tužitelj ističe da je podjelom društva I.2 d.d. V. predmetna obveza društva I.2 d.d. prema tuženiku prenesena na ovdje tužitelja te navedeno tužitelj dokazuje na način da predlaže uvid u Plan podjele društva I.2 d.d. V.;
15. Imajući u vidu tužiteljeve navode sud je uvidom u javno objavljene isprave
Financijske agencije iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu broj Stpn-332/14 u kojem se
vodio postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. utvrdio da je postupak vođen prema odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/2012 i 144/2012 – dalje u tekstu: ZFPPN) te je u istome sklopljena predstečajna nagodba u smislu čl. 66. ZFPPN-a. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Stpn-332/14-102 od 5. rujna 2014., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti, odobrio sklopljenu predstečajnu nagodbu. Iz citiranog rješenja vidljivo je da je u postupku predstečajne nagodbe dužnik I. G. d.d. Z. osporio tražbinu vjerovniku M. H., ovdje tuženiku, u iznosu od 80.540,96 kn (str. 142 Nagodbe). Apostrofira se da činjenično između parničnih stranaka nije sporno da tražbina koju je M. H.
prijavio u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. i tražbina koju je prijavio u stečajni postupak nad društvom I.2 d.d. V. proizlaze iz iste osnove te o kojoj je u konačnici donesena presuda u parničnom predmetu kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2135/14.
16. Za odluku o pravnom pitanju utječe li sklopljena predstečajna nagodba u
postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. na
sudbinu tuženikove tražbine koju je prijavio u stečajnom postupku nad društvom I.2
d.d. na temelju ovršne isprave – presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog
broja Pr-2135/14 od 26. svibnja 2015. – relevantna je primarno odredba čl. 66. st. 12.
ZFPPN-a u kojoj je određeno da predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za
sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene i razlučne vjerovnike ako su se odrekli svoga
prava na odvojeno namirenje.
17. Imajući u vidu navedeno zakonsko uređenje sud zaključuje da sklopljena
predstečajna nagodba u postupku predstečajne nagodbe nad društvom
I. G. d.d. Z. nije od utjecaja na tuženikovu tražbinu iz razloga što se tuženikova tražbina u postupku predstečajne nagodbe ne smatra utvrđenom, a to iz razloga što je osporena od strane dužnika I. G. d.d. Z.. Budući da je tražbina tuženika u postupku predstečajne nagodbe osporena tuženik u tom postupku nije imao pravo glasa niti prilikom odlučivanja o planu financijskog restrukturiranja kod Financijske agencije niti na ročištu radi sklapanja predstečajne nagodbe kod nadležnog suda odnosno tuženik ni na koji način nije utjecao na sklapanje predstečajne nagodbe pa ista ni zbog toga ne može imati utjecaj na njegovu tražbinu.
18. Ističe se, također, da je u povodu izjavljenih žalbi protiv rješenja Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovnog broja Stpn-332/14-102 od 05. rujna 2014. (rješenje o
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
odobrenju sklapanja predstečajne nagodbe u postupku nad društvom I. G. d.d. Z.) drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojem rješenju poslovnog broja Pž-8738/14-3 od 3. veljače 2015. zauzeo stav da popis vjerovnika osporenih tražbina, a koji čini dio sadržaja rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Stpn- 332/14-102, nije sadržaj predstečajne nagodbe, ali da to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je sud odobrio sklapanje predstečajne nagodbe između dužnika i vjerovnika utvrđenih tražbina. Dakle, već je u postupku u kojem je dopušteno sklapanje predstečajne nagodbe za društvo I. G. d.d. Z. jasno izražen stav da sklopljena predstečajna nagodba nema utjecaja na vjerovnike osporenih tražbina. Slijedom navedenog, iako je u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn- 332/14 od 5. rujna 2014. navedeno da će se dio tražbine tuženika dijelom namiriti isplatom u novcu, a dijelom unosom u kapital dužnika ili prijenosom dionica dužnika, to rješenje u odnosu na tuženika nema nikakvog pravnog učinka.
19. Nadalje kad se uzme u obzir čl. 70. ZFPPN u kojem je regulirano pitanje
utjecaja pokretanja postupka predstečajne nagodbe na parnične postupke u tijeku da
se parnični postupci pokrenuti protiv dužnika prije otvaranja postupka predstečajne
nagodbe prekidaju na prijedlog dužnika nakon objave rješenja o otvaranju postupka
predstečajne nagodbe, te da se prekinuti postupci nastavljaju na prijedlog vjerovnika
nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe i to samo u odnosu na
tražbine ili dio tražbina koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene. U
konkretnom slučaju, dakle, parnični postupak koji je vođen između M. H. (kao tužitelja u tom postupku) i društva I. G. d.d. Z. (kao tuženika u tom postupku) kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2135/14 bio je u tijeku u trenutku donošenja rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. te je posljedično prekinut i nastavljen nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe.
20. Nakon što je citirani parnični postupak nastavljen isti je pravomoćno
okončan donošenjem ovršne isprave - presude Općinskog radnog suda u Zagrebu
poslovnog broja Pr-2135/14 od 26. svibnja 2015., a koja isprava, dakle, predstavlja
temelj tuženikove tražbine prijavljene u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d.
21. Rješenje o odobrenju predstečajne nagodbe odnosi se samo na vjerovnike
čije su tražbine u toj nagodbi utvrđene što proizlazi i iz odredbe čl. 81. ZFPPN-a koji
propisuje pravne učinke predstečajne nagodbe, a prema kojem (stavak 1.) se na
temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji
je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, kao i (stavak 3.) da ovršne
isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika
pravnu snagu – pri tome, a tako i Visoki trgovački sud u presudi poslovni broj Pž-
4510/20-2 od 18. veljače 2021., iako to nije izričito navedeno u odredbi čl. 81. st. 3.
ZFPPN, ovršne isprave koje gube pravnu snagu u odnosu na dužnika moraju biti
donesene prije sklapanja predstečajne nagodbe, a isto proizlazi iz čl. 60. st. 2. istog
Zakona prema kojem na prvom ročištu koje se vodi pred nagodbenim vijećem FINA u
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
kojem se utvrđuju prijavljene tražbine, tražbine za koje postoji ovršna isprava smatraju
se utvrđenim tražbinama, osim ako dužnik raspolaže javnom ili javno ovjerovljenom
ispravom kojom dokazuje da je tražbina prestala.
22. Nadalje, potrebno je odgovoriti na pitanje je li predmetna tražbina tuženika
eventualno namirena na način da je izvršen prijenos odgovarajućeg broja dionica u
vlasništvo tuženika, a kako je to bilo predviđeno predstečajnom nagodbom
sklopljenom u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. te je li shodno tome tražbina tuženika prestala ispunjenjem.
23. Primarno se ističe da parnične stranke nisu osporavale da je određeni broj
dionica oznake I.-R-A (dionica društva I. G. d.d.) prenesen u korist tuženika i to broj dionica kako je određeno u predstečajnoj nagodbi u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Međutim, dionice tadašnjeg društva I. G. d.d. u razdoblju od sklapanja predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. pa do pripajanja tog društva I.2 d.d. (sada u stečaju) bile su nematerijalizirani vrijednosni papir.
24. Prema tada važećem čl. 492 st. 1 Zakona o tržištu kapitala („Narodne
novine“ broj: 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18/15, 110/15 i 123/16) pravo iz
nematerijaliziranog vrijednosnog papira pripada njegovom zakonitom imatelju, a što
znači da bi tuženik bio zakoniti imatelj dionica društva I. G. d.d. on je te dionice morao valjano steći. Zakoniti imatelj nematerijaliziranog vrijednosnog papira je osoba na čije ime glasi račun vrijednosnih papira u središnjem depozitoriju na kojem je ubilježen nematerijalizirani vrijednosni papir, osim ako je upis nematerijaliziranog vrijednosnog papira izvršen u njegovu korist bez naloga izdavatelja, prijašnjeg imatelja ili bez druge valjane pravne osnove, a prema čl. 494. st. 2. predmetnog Zakona, nematerijalizirani vrijednosni papiri i prava koja proizlaze iz nematerijaliziranog vrijednosnog papira stječu se na temelju valjanog pravnog posla prijenosom s računa nematerijaliziranih vrijednosnih papira prenositelja na račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira stjecatelja, ili temeljem odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanja i na temelju zakona. Slijedom navedenog, da bi tuženik bio zakonit imatelj nematerijaliziranog vrijednosnog papira (imatelj dionica društva I. G. d.d.) osim samog prijenosa dionica na njegov račun,
potrebno je i da je sam prijenos obavljen na temelju valjanog pravnog posla ili odluke
suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanja i na temelju zakona. Međutim, u
konkretnom predmetu do toga nije došlo jer rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj Stpn-332/14 od 5. rujna 2014. nema učinka prema tuženiku čija je
tražbina u postupku predstečajne nagodbe osporena pa stoga tuženik unatoč između
stranaka nespornoj činjenici da je određeni broj dionica društva I. G. d.d. prenesen u korist tuženika nije mogao postati zakoniti imatelj dionica tog društva; jednako tako do prijenosa dionica na tuženika nije došlo ni na temelju valjanog pravnog posla (u tom smislu i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4510/20-2 od 18. veljače 2021.).
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
25. Prema čl. 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
35/2005, 41/2008, 125/2011 i 75/2015 – dalje u tekstu: ZOO) obveza prestaje
suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakon
određenim slučajevima. U čl. 166. st. 1. ZOO-a određeno je da se ispunjenje sastoji u
izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga obveznik može ispuniti nečim drugim,
niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. U čl. 167. st. 1. ZOO-a određeno je da
obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto
onoga što mu se duguje. Preslikavajući navedene odredbe ZOO-a na činjenični
supstrat utvrđen u ovom postupku sud zaključuje da predmetna tražbina tuženika nije
prestala na način kako to tvrdi tužitelj. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog
radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-2135/14 od 26. svibnja 2015. društvu
I. G. d.d. Z. naloženo je ispunjenje obveze koja se sastojala u isplati odgovarajućeg iznosa novca (novčana obveza). Posljedično, a uvažavajući zakonsko uređenje iz čl. 166. st. 1. ZOO-a, društvo I. G. d.d. Z. svoju obvezu prema tuženiku moglo je ispuniti isključivo isplatom tog novčanog iznosa tuženiku, a ne prijenosom dionica u vlasništvu tuženika i to još prema vrijednosti koja je manja od novčanog iznosa utvrđenog u citiranoj presudi. Obveza društva I. G. d.d. Z., u smislu čl. 167. st. 1. ZOO-a, mogla je biti ispunjena prijenosom dionica samo ako bi postojao takav sporazum između navedenog društva i tuženika. U ovom parničnom postupku, međutim, nije dokazano da bi takav sporazum postojao pa se posljedično zaključuje da obveza društva I. G. d.d. Z. nije prestala iako je došlo do prijenosa određenog broja dionica u vlasništvo tuženika. Ovdje valja ponovno istaknuti da sadržaj sklopljene predstečajne nagodbe u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. ne predstavlja sporazum u smislu čl. 167. st. 1. ZOO-a, a to iz razloga što, a kako je ranije obrazloženo, sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na tuženikovu tražbinu te tuženika posljedično ni na koji način ne obvezuje.
26. Vezano za čl. 62. st. 1. SZ-a kojeg tužitelj citira u tužbi sud ističe da se
odredbe Stečajnog zakona ne primjenjuju na odnose koji proizlaze iz provedenog
postupka predstečajne nagodbe nad društvom Industrogradnja G. d.d. Z..
Naime, prema čl. 442. st. 1. Stečajnog zakona postupci predstečajne nagodbe
pokrenuti prema ZFPPN dovršit će se prema odredbama tog Zakona. Imajući u vidu
citiranu zakonsku odredbu zaključuje se, dakle, da sve odnose proizašle iz dovršenog
postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z., kao
i pravne posljedice sklopljene predstečajne nagodbe, treba procjenjivati isključivo
prema odredbama ZFPPN.
27. Završno sud je ispitao i okolnosti vezane za tvrdnju tužitelja da je poslovni
odnos društva I. G. d.d. Z. i tuženika, te i eventualna tražbina
tuženika prema navedenom društvu, prešla podjelom društva I.2 d.d. V. na
ovdje tužitelja.
28. Uvidom u sudski registar za društvo I.2 d.d. Varaždin (sada u stečaju)
vidljivo je da je za društvo I.2 d.d. Varaždin temeljem Plana podjele društva I.2
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
d.d. Varaždin, donesenog od strane uprave društva 10. travnja 2017., te odobrenog od
strane skupštine društva 18. travnja 2017., izvršena podjela društva I.2 d.d.
prijenosom dijela imovine društva I.2 d.d., kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na
nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društava I. G.2 d.d. i I. d.d. (tužitelj u ovom parničnom postupku).
29. Dakle, vezano za društvo I.2 d.d. Varaždin izvršena je podjela društva s
osnivanjem dva nova društva s time da društvo koje se dijeli ne prestaje. Vezano za
odgovornost za obveze društva koje se dijeli relevantna je odredba čl. 550. o Zakona
o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000,
118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 125/2011, 152/2011, 111/2012, 68/2013 i
110/2015; dalje u tekstu: ZTD) u kojoj je određeno da za sve obveze društva koje se
dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim
društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja
su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti
dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za
obveze koje su pojedinome društvu dodijeljene suglasno planu podjele.
30. Imajući u vidu citiranu odredbu ZTD-a sud zaključuje da su za predmetnu
obvezu prema tuženiku solidarno odgovorna sva društva koja su sudjelovala u podjeli
odnosno solidarno su odgovorna društva I.2 d.d., I. G.. d.d. i I.1 d.d. Ističe se da je odgovornost navedenih društava, u smislu citirane odredbe ZTD-a,
ograničena do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih
suglasno planu podjele te se za potrebe ovog parničnog postupka navodi da nakon
izvršene podjele temeljni kapital društva I.2 d.d. iznosi 77.042.000,00 kn odnosno
sud zaključuje da je društvo I.2 d.d. solidarno odgovorno za obvezu prema tuženiku
neovisno na koje društvo je eventualno prenesen pravni odnos zasnovan između
društva I. G. d.d. Z. i tuženika. Ističe se da iz Plana podjele
društva I.2 d.d. nije vidljivo na koje društvo je eventualno prenesena predmetna
obveza prema tuženiku, no, navedeno nije niti relevantno budući su sva društva
solidarno odgovorna za obvezu prema tuženiku.
31. Apostrofira se da tužitelj osim činjeničnog navoda da je obveza prema
tuženiku podjelom društva I.2 d.d. prenesena na tužitelja nije naveo niti jednu drugu
činjenicu iz koje bi se mogao donijeti zaključak da društvo I.2 d.d. (sada u stečaju)
eventualno ne bi bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku.
Vezano za to ističe se da je prema čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti
činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev te kako tužitelj vezano za
gore navedeno nije dokazao postojanje spornih činjenica pa sud u smislu čl. 221. a.
ZPP-a zaključuje da ne postoje činjenične okolnosti na temelju kojih bi se moglo
zaključiti da društvo I.2 d.d. (sada u stečaju) eventualno ne bi bilo solidarno
odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku.
32. Slijedom cjelokupne argumentacije sud zaključuje da tužitelj u ovom
postupku nije dokazao osnovanost svog osporavanja tražbine koju je tuženik prijavio
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju Varaždin te je stoga tužbeni
zahtjev kao neosnovan odbijen.
33. Završno sud ističe da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio da sud
odbaci tužbu kao nedopuštenu iz razloga što kod tužitelja ne postoji pravni interes za
vođenje ovog spora. Tuženik ističe da je tužiteljeva tražbina u iznosu od ukupno 700,00
kn koju je tužitelj kao stečajni vjerovnik prijavio u stečajnom postupku nad društvom
I.2 d.d. u stečaju podmirena uplatom koja je izvršena 1. lipnja 2020. te je tuženik i
za navedenu uplatu dostavio dokaz u vidu naloga za plaćanje (list 112 spisa). Vezano
za to pitanje tužitelj se detaljno očitovao u svom podnesku koji je na sudu zaprimljen
26. siječnja 2021. (list 178-186 spisa).
34. Za odluku o prigovoru tuženika prema kojem bi tužbu trebalo odbaciti zbog
nepostojanja pravnog interesa relevantna je odredba čl. 187. st. 2. ZPP-a u kojoj je
određeno da se tužba za utvrđenje može podići kad je to posebnim propisima
predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno
nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve
isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav
drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Budući je tužba u ovom postupku
podnesena u smislu čl. 266. st. 2. i st. 4. Stečajnog zakona odnosno iz razloga što je
u stečajnom postupku koji se vodi kod ovog suda nad društvom I.2 d.d. pod
poslovnim brojem St-529/2017 donesena odluka o upućivanju tužitelja na pokretanje
ove parnice proizlazi da u smislu citirane odredbe čl. 187. st. 2. ZPP nije potrebno da
tužitelj u ovom postupku dokazuje svoj pravni interes za podizanje ove tužbe, a to iz
razloga što je podizanje takve tužbe predviđeno posebnim propisom odnosno
konkretno to je predviđeno u čl. 266. Stečajnog zakona.
35. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-
a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci
nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio proizlazi
tužiteljeva obveza na naknadu troškova postupka tuženiku.
36. Glede zahtjeva za naknadu parničnog troška potrebno je istaknuti da je sud
prilikom određivanja troškova vodio računa da je vrijednost predmeta spora 10.000,00
kn, a ne veća od 100.000,01 kako je prema priloženom troškovniku obračunala
punomoćnica tuženika.
37. Sud je kao nužne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice
tuženiku priznao slijedeće troškove:
- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku od 3. srpnja 2020. prema Tbr. 7. t. 1.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj
142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 937,50
kn (uključen PDV),
- zastupanje na ročištima 17. veljače 2021. i 16. travnja 2021. po punomoćniku prema
Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 1.875,00 kn (2x937,50 kn; uključen PDV),
Poslovni broj: 5 P-52/2020-16
- zastupanje na ročištu 26. siječnja 2021. jer se na istome raspravljalo samo o
procesnim pitanjima prema Tbr. 9. t. 2. Tarife 468,75 kn i
- sastav podneska od 2. veljače 2021. po punomoćniku prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u
iznosu od 937,50 (uključen PDV).
38. Ukupno je, dakle, tuženiku priznat trošak parničnog postupka u iznosu od
4.218,75 kn te je tužitelju u točci II. izreke ove presude naložena naknada citiranog
troška, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od
11.406,25 kn odbijen kao neosnovan s obzirom da je punomoćnica tuženika u
troškovniku obračunala trošak kao da je vrijednost predmeta spora veća od 100.000,01
kn.
U Varaždinu 28. svibnja 2021.
Sudac
Ksenija Flack-Makitan
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana od
dana objave presude, pisano, u četiri (4) primjerka.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje,
sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na
ročištu uručiti ovjereni prijepis presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno
je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude
stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U tom slučaju sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča
sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova
osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud
će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.
DNA:
1. Tužitelju, kojeg zastupa punomoćnica Maja W., odvjetnica iz Z..,
2. Tuženiku, kojeg zastupa punomoćnica M. O. B., odvjetnica iz
Z.