1              Poslovni broj: 12 UsI-1252/2020-12

 

 

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

 

 

                                                                                                        Poslovni broj: 12 UsI-1252/2020-12

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužiteljice N. T. iz K., T…, zastupane po opunomoćeniku V. K., odvjetniku u O., D.., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, kojeg zastupa službena osoba A. Š., radi novčane naknade za nezaposlenog, 28. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/19-01/276, URBROJ: 344-116/4-20-14 od 3. rujna 2020. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/19-01/276, URBROJ: 344-116/4-20-14 od 3. rujna 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-102-05/16-01/173, URBROJ: 2170-35-67/2-20-17 od 17. lipnja 2020. Prvostupanjskim rješenjem, donesenim u ponovnom postupku, odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanjem prava na isplatu novčane naknade iz razloga što tužiteljica ima registrirano slobodno zanimanje turističkog vodiča pa se ne može smatrati nezaposlenom osobom na temelju članka 10. stavka 1. točke 5. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj: 118/18).

             

2.              Tužiteljica u tužbi i u tijeku spora u bitnome navodi da tuženik pogrešno tumači odredbe mjerodavnog materijalnog prava jer da ona ispunjava sve uvjete za priznanje predmetnog prava, a da činjenica što ima položen ispit za turističkog vodiča nužno ne znači da ima i poslovnu djelatnost te da nije niti zakonito niti pravično da osoba koja je položila određeni ispit, odnosno ima neku dodatnu kvalifikaciju, da se time automatski smatra zaposlenom i da zbog toga ne može ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene. Ističe da nije plaćala doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, iz čega slijedi da nije imala niti poslovnu djelatnost jer bi u suprotnom bila dužna podmiriti svoje obveze po osnovi doprinosa. Navodi da nije ostvarila niti prihode s osnova svoje djelatnosti kao dodatne kvalifikacije. Poziva se na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pružanju usluga u turizmu  koji je stupio na snagu 8. travnja 2020., a kojim je propisano da se turističkim vodičima izdaju rješenja o ispunjenu uvjeta za pružanje usluga turističkog vodiča, a ne više rješenja o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča. Drži da upravo zbog navedenog se ima smatrati nezaposlenom osobom. Stoga je tužiteljica predložila u tužbenom zahtjevu da se osporavano rješenje tuženika poništi te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

 

3.              U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnome ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, pojasnivši da se prema članku 29. stavku 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16 i 106/18) djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju, između ostalog i turističke djelatnosti, zbog čega tužiteljica kao turistički vodič ne ispunjava uvjete za vođenje u evidenciji nezaposlenih osoba. Ističe da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pružanju usluga u turizmu koji je stupio na snagu 8. travnja 2020. nema retroaktivno djelovanje, a da rješenja donesena prije 7. travnja 2020. nisu nezakonita samo zato jer je određena situacija drugačije uređena. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

4.              U ovom upravnom sporu ročište za raspravu održano je 24. svibnja 2021. u prisutnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika pa je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su ostale u cijelosti kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem tužiteljice, pribavljanjem izvoda s računa tužiteljice, podatka od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i upita Ministarstvu turizma i sporta o značenju upisa turističkih vodiča u Upisnik turističkih vodiča kao nepotreban i suvišan jer je sporna primjena materijalnog prava u skladu s odredbom članka 33. stavkom 1. ZUS-a. Potom je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

5.              Iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora proizlazi da je presudom ovog Suda poslovnog broja 12 UsI-1651/2019-11 od 18. svibnja 2020. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-102-05/19-01/276, URBROJ: 344-116/4-19-02 od 28. listopada 2019. i prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-102-05/16-01/1373, URBROJ: 2170-35-67/2-19-09 od 25. srpnja 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku zatražilo od Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj podatak o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča za tužiteljicu. Iz rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, KLASA: UP/I-334-08/12-03/13, URBROJ: 2170-03-04/3-12-6 od 11. srpnja 2012. proizlazi da je tužiteljici odobreno pružanje usluga turističkog vodiča za područje Primorsko-goranske županije, da je navedeno rješenje upisano u Upisnik turističkih vodiča pod rednim brojem ….

 

6.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da  tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

7.              Prema članku 10. stavku 1. točki 5. Zakona o tržištu rada nezaposlenom osobom u smislu ovoga Zakona smatra se osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu odnosno koja ne obavlja samostalnu djelatnost, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad te ako nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.

 

8.              Naime, suprotno navodima tužiteljice u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanjem prava na novčanu naknadu u skladu s odredbom članka 10. stavkom 1. točkom 5. Zakona o tržištu rada. Odlučna činjenica u ovom upravnom sporu se odnosi na činjenicu registriranog slobodnog zanimanja. Činjenica registracije slobodnog zanimanja turističkog vodiča se utvrđuje upravo uvidom u rješenje nadležne državne uprave, službe za gospodarstvo. Tim rješenjem se osobi odobrava pružanje usluga turističkog vodiča te se na osnovu istoga osoba ranije upisivala u Upisnik turističkih vodiča (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovnih brojeva Usž-1481/2020-3 od 9. srpnja 2020., Usž-1483/2020-3 od 15. srpnja 2020.).

             

9.              Sukladno prethodnom, tužiteljica ima registrirano slobodno zanimanje budući da je istoj odobreno pružanje usluga turističkog vodiča za područje Primorsko-goranske županije prema rješenju Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, KLASA: UP/I-334-08/12-03/13, URBROJ: 2170-03-04/3-12-6 od 11. srpnja 2012. te je ista upisana u Upisniku turističkih vodiča pod rednim brojem ...

 

10.              Dakle, tužiteljica se ne može smatrati nezaposlenom osobom u smislu odredbe članka 10. stavka 1. točke 5. Zakona o tržištu rada kojom je jasno propisano kada se podnositelj zahtjeva smatra nezaposlenom osobom. Navedeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe se trebaju kumulativno ispuniti. Kako tužiteljica ne ispunjava navedene uvjete jer ima registrirano slobodno zanimanje to se tužiteljica ne može smatrati nezaposlenom osobom, a posljedično tome ne može niti ostvariti pravo na novčanu naknadu.

 

11.              Nastavno, iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je tužiteljica zahtjev za priznanjem prava na novčanu naknadu za nezaposlene podnijela prvostupanjskom tijelu 19. lipnja 2019., a o kojem zahtjevu je odlučeno u ponovnom postupku budući da je presudom ovog Suda poslovnog broja 12 UsI-1651/2019-11 od 18. svibnja 2020. poništeno rješenje tuženika od 28. listopada 2019. i prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2019. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Stoga je o zahtjevu tužiteljice valjalo odlučiti primjenom onog zakona koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva. Dakle, o predmetnom zahtjevu je valjalo odlučiti primjenom odredbi Zakona o tržištu rada, a koje odredbe je pravilno primijenio tuženik.

 

12.              Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o pružanju usluga u turizmu je stupio na snagu 8. travnja 2020. te se isti ne može primijeniti u ovoj upravnoj stvari budući da isti nema retroaktivno djelovanje. Stoga navodi tužiteljice o primjeni istoga i drugačijem uređenju pitanja turističkih vodiča nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

 

13.              Imajući u vidu zakonodavni okvir kojim je normiran krug nezaposlenih osoba, kao i da navodi tužiteljice iz tužbe nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, to je rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim.

 

14.              Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora budući da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a.

 

15.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude. 

 

U Rijeci 28. svibnja 2021.

 

                                                                                                   S u t k i n j a

 

                                                                                       Marija Renner Jakovljević, v.r.

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.