1              Poslovni broj: Gž-1139/2020-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Smiljki Premužić, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice R. OIB … zastupano po O. P. - P. protiv tuženika M. M. iz M., Š. OIB … zastupan po punomoćniku T. B. odvjetnik iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola broj P-1817/2019-7 od 31. srpnja 2020., 28. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli – Pola broj P-1817/2019-7 od 31. srpnja 2020. i sudi:

 

"I. Nalaže se tuženiku M. M. iz M., Š.  OIB .. da tužiteljici R. isplati iznos od 53.476,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21.06.2017.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena do dana isplate sve u roku od 15 dana.“

 

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati trošak parničnog postupka u ukupno iznosu od 4.750,00 kn u roku od 15 dana."

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku M. M. iz M., Š.  OIB … da tužiteljici R.  isplati iznos od 53.476,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21.06.2017.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena sve do dana isplate te da mu nadoknadi troškove ovoga postupka sve u roku od 15 dana.“

 

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 4.191,00 kn u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica, navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a traži i trošak žalbe.

 

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjska odluka nije proturječna sama sebi, a nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP) na koju se u žalbi ukazuje.

 

5.2. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavaka 2. ZPP-a ovaj sud ne nalazi postojanje ni nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a na koji se u žalbi ukazuje.

 

7. Osnovano međutim, žaliteljica ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

8. Među strankama nije sporno da je tuženik u postupku izvansudske ovrhe putem Financijske agencije naplatio utuženi iznos, a na temelju presude Općinskog suda u Puli broj P-460/2013 od 18. prosinca 2013., koja je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-576/2014 od 15. rujna 2014. Nije također sporno da su te presude povodom revizije ovdje tužiteljice, a u tim predmetima tužene ukinute odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1692/2014 od 16. studenoga 2016. i predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Tužiteljica upravo u ovom predmetu zahtijeva od tuženika povrat naplaćenog iznosa na temelju ukinutih presuda.

 

9. Odredbom članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO), propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (članka 1111. stavak 3. ZOO-a).

 

10. U trenutku kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj Rev-1692/2014 od 16. studenoga 2016. ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje otpala je pravna osnova po kojoj je ovdje tuženiku isplaćen dosuđeni iznos, te je zaprimanjem navedene revizijske odluke tuženik sporni iznos trebao vratiti tužiteljici, odnosno tužiteljica ga ima pravo tražiti natrag. Dakle, donošenjem ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinute su i sve posljedice koje su prvostupanjska i drugostupanjska presuda proizvele. Takovo stajalište zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci odgovarajući na postavljeno pitanje u odluci broj Rev-109/2019-2 od 23. siječnja 2019.

 

11. Pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Puli broj P-460/2013 od 18. prosinca 2013. na temelju koje je tužiteljica i isplatila utuženi iznos koji nije sporan, a koja je kasnije ukinuta revizijskom odlukom uz vraćanje predmeta na ponovno suđenje u vrijeme plaćanja predstavljala je valjanu pravnu osnovu tuženikovog stjecanja tih novčanih sredstava, ali je ukidanjem presude ta osnova otpala, pa je na temelju odredbe članka 1111. stavak 3. ZOO-a tada nastala i obveza vraćanja navedenog iznosa. Ta obveza je bezuvjetna, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljičin zahtjev za vraćanje tih sredstava neosnovan, zbog toga što je u ponovljenom postupku donesena nova presuda broj Pr-39/2017 od 12. srpnja 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-367/2017 od 16. studenoga 2017., a protiv koje je odbačena revizija, a kojom presudom je tuženiku dosuđen jednak iznos kao i ranijim ukinutim odlukama, jer nakon ukidanja revizijskom odlukom onih presuda na temelju kojih je isplata tuženiku isplaćena su one bez učinka, a nova presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, ovdje tuženika, predstavlja novu samostalnu osnovu na temelju koje će ovdje tužiteljica biti dužna tuženiku namiriti tražbinu u skladu s novom presudom. Takovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revr-516/2010-2 od 14. srpnja 2010.

 

12. Prema tome, obzirom da sama visina tužbenog zahtjeva nije sporna, to je uz pravilnu primjenu materijalnog prava, odredbe članka 1111. stavaka 1. i 3., te članka 1115. ZOO-a, trebalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice, pa kako je prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev, to je valjalo uvažiti žalbu tužiteljice, preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a.

 

13. Kako je ovaj sud preinačio prvostupanjsku odluku povodom pravnog lijeka, to je sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a odlučio o svim troškovima postupka. Obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici, to joj je tuženik sukladno članku 154. stavak 1. u svezi sa člankom 163. ZPP-a, u svezi sa člankom 155. ZPP-a dužan nadoknaditi parnične troškove u cijelosti.

 

14. Troškovi tužiteljice koji su bili potrebni iznose ukupno 3.500,00 kuna, a odnose se na troškove sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna po Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Odvjetnička Tarifa), za zastupanje na ročištima 16. siječnja 2020. i 26. lipnja 2020. po 1.000,00 kuna, po Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife, te za ročište za objavu presude 500,00 kuna, po Tbr. 9. točka 3. Odvjetničke tarife. Obzirom da je tužiteljica sa žalbom uspjela u cijelosti priznat joj je i trošak sastava žalbe po Tbr. 10. točka 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 1.250,00 kuna. Prema tome, sveukupni troškovi tužiteljice iznose 4.750,00 kuna, koji trošak je tužiteljici dužan nadoknaditi tuženik. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu to isti nema pravo na naknadu troškova od tužiteljice.

 

15. Radi svega naprijed navedenog presuđeno je u izreci.

 

Bjelovar, 28. svibnja 2021.