Poslovni broj: 41 Pž-716/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

 

Poslovni broj: 41 Pž-716/2021-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja OBITELJSKO POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO L. d.o.o. u stečaju, T., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. K., vlasnika obrta M., K. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. E., odvjetnik u K. S., radi isplate iznosa od 21.562,50 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-766/2018 od 4. siječnja 2021., 27. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-766/2018 od 4. siječnja 2021. u točki 1. i dijelu točke 2. izreke u kojoj je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.815,62 kn i sudi:

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. Č. iz S., poslovni broj Ovrv-384/2018 od 25. travnja 2018. kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 21.562,50 kn (dvadesetjednu- tisućupetstošezdesetdvije kune i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se dobiva uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.744,53 kn (tisućusedamstočetrdesetčetiri kune i pedesettri lipe), sa zakonskom zateznom kamatom koja se dobiva uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koje teku od 25. travnja 2018. do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

2. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.915,62 kn (četiritisućedevetstopetnaest kuna i šezdesetdvije lipe).

 

3. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kn (pettisućapetsto kuna).

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-766/2018 od 4. siječnja 2021. u dijelu točke 2. njene izreke u kojoj je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 984,38 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. Č. iz S., poslovni broj Ovrv-384/2018 od 25. travnja 2018. (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.815,62 kn. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 984,38 kn je ocijenjen neosnovanim.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju računa za isporučeno grožđe. Tuženik je osporio postojanje poslovnog odnosa i dugovanje ali je prvostupanjski sud na temelju isprava u spisu, saslušanih svjedoka i stranaka ocijenio tuženikove prigovore neosnovanima te u cijelosti održao na snazi platni nalog. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl.

154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te na temelju odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu pobijajući je u cijelosti te navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja budući da tužitelj nije dokazao da je bio s tuženikom u poslovnom odnosu. Naime, tuženik je dokazao da je bio u poslovnom odnosu s društvom R. L. d.o.o., a ne tužiteljem i da mu je društvo R. L. d.o.o. izdalo potvrdu za ubrano grožđe - prijevoznice. Prvostupanjski sud je uzeo kao relevantan iskaz svjedoka M. L., stečajnog upravitelja i to na način da je filtrirao i ocijenio onaj dio iskaza koji tereti tuženika, dok je ispustio navesti upravo onaj dio koji ukazuje kako isti zastupnik po zakonu ne postupa kao dobar gospodarstvenik i ne regulira one pravne odnose kod nadležnih službi kako bi poslovao zakonito i prikazao se kao aktivno legitimiran u odnosu na isporuku grožđa. Naime, tužitelj nije dokazao da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu niti je dokazao da su vinogradi s kojih je ubrano grožđe dio tužiteljeve stečajne mase. Tuženik je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj je u odgovoru na tuženikovu žalbu naveo da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja te donio pravilnu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tužitelj je zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn koji se odnose na trošak sastava odgovora na žalbu.

 

5. Tuženikova žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita. Prema odredbi čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako su razlozi presude nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

7. Tuženik je u prigovoru i tijekom postupka osporavao da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem a u prilog tvrdnjama je dostavio Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta – vinograda od 20. siječnja 2016. koji je sklopio s društvom R. L. d.o.o. (list 57. spisa). Ugovor je sklopljen kako bi zakupnik (ovdje tuženik) obavljao registrirane djelatnosti koje su mu upisane kao predmet poslovanja u sudskom registru. Utvrđena je mjesečna zakupnina i vrijeme trajanja ugovora (pet godina). Tuženik ne spori da je u tom vinogradu, sukladno Ugovoru u zakupu ubrao 11.500 kg te je u prilog toj tvrdnji dostavio Prateći dokument za prijevoz grožđa podrijetlom iz Republike Hrvatske na teritoriju Republike Hrvatske koju mu je izdalo društvo R. L. d.o.o. od 22. rujna 2016. (list 59. spisa).

 

8. S obzirom na to da tužitelj nije imao sklopljen ugovor s tuženikom a tvrdio je da je ubrano grožđe njegovo i u ovoj parnici od tuženika zahtijeva isplatu cijene za grožđe, na njemu je bio dokaz tereta tih činjenica. Tužitelj je tvrdio da su sporni vinogradi ušli u tužiteljevu stečajnu masu ali to u ovom postupku nije dokazao. Nadalje, tužiteljev stečajni upravitelj M. L. i svjedok M. L., zastupnik po zakonu društva R. L. d.o.o. su izjavili da su sporni vinogradi bili u 60% vlasništvu i posjedu M. L. dok je na preostalih 40% tužitelj imao pravo služnosti na tom vinogradu, međutim, nijedan od svjedoka nije rekao s kojeg dijela vinograda je tuženik ubrao grožđe.

 

9. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao da ima pravo od tuženika naplatiti kupoprodajnu cijenu za grožđe. Tuženik je dokazao da je 11.500 kg grožđa ubrao na temelju ugovora s trećom osobom, s društvom R. L. d.o.o. a ne s tužiteljem. Tužitelj, s druge strane nije dokazao da je vinograd njegov, da je ta imovina dio stečajne mase niti je dokazao nad kojim dijelom vinograda ima pravo služnosti.

 

10. Odredbom čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Ovaj sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tužitelju predao stvar u vlasništvo, slijedom čega ne postoji tuženikova obveza da mu za tu stvar plati cijenu.

 

11. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev ovaj sud ocjenjuje neosnovanim pa je odlučeno kao u izreci točke I. sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZPP-a.

 

12. S obzirom na to da je tuženik uspio u ovom sporu on ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.915,62 kn koji se odnose na trošak sastava prigovora u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podnesaka 13. veljače

2019., 20. ožujka 2019. i 23. listopada 2019. svaki u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. t.

3.), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 2. travnja 2019. ali samo 50% zatraženog iznosa, odnosno 500,00 kn jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. t. 2.), trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. listopada 2019. i 5. studenoga 2020. svaki u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1.) te sudsku pristojbu na prigovor u iznosu od 665,62 kn.

 

13. Tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od

3.250,00 kn koji se odnose na trošak sastav podneska od 14. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn jer mu je priznato pravo na trošak sastava podneska od 13. veljače

2019., odnosno mogao je navode iz podneska od 14. veljače reći u podnesku koji je napisao dan ranije. Nadalje, nema pravo na naknadu ročišta 19. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn jer je to ročište odgođeno iz razloga što je tuženik dostavio podnesak neposredno prije tog ročišta pa se tužitelj nije mogao pravovremeno očitovati na navode iz podneska. Nema pravo na naknadu troška za zastupanje na ročištu 23. siječnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn jer se to ročište nije održalo te nema pravo na naknadu troška za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 250,00 kn jer na to ročište nije pristupio. Tuženik nema pravo na naknadu troška u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn za sastav podnesaka od 13. veljače 2019., 20. ožujka 2019. i 23. listopada 2019. nego mu je za sastav tih podnesak priznat trošak sukladno odredbi Tbr. 8. T. 3 .Tarife, odnosno 25% od zatraženog iznosa.

 

14. Prema odredbi čl. 166. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

 

15. Odredbom čl. 358. st. 3. ZPP-a propisano da je žalba nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Prema odredbi čl. 367. ZPP-a nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem ako to nije učinio prvostupanjski sud.

16. Imajući u vidu da je u dijelu točke 2. izreke pobijane presude odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška, tuženik nema pravni interes podnijeti žalbu protiv tog dijela presude, stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. svibnja 2021.

 

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović, v.r.