1

Broj: Ppž-5836/2021

 

                                        

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljenog I.Š. i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi 2. okrivljene L.Š. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj 58. Pp-69/2021 od 14. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

             

I.              Odbija se kao neosnovana žalba 2. okrivljene L.Š. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.       Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c u svezi s člankom 139. stavak 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), 2. okrivljena L.Š. oslobađa se dužnosti naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj 58. Pp-69/2021 od 14. travnja 2021., 1. okrivljeni I.Š. i 2. okrivljena L.Š. proglašeni su krivima za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za što je 1. okrivljenom I.Š. izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 kuna, u koju se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme lišenja slobode dana 28. prosinca 2020. kao 300,00 kuna kazne, tako da mu za platiti preostaje iznos od 500,00 kuna, dok je 2. okrivljenoj L.Š. izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 kuna. Oba okrivljenika imaju pogodnost plaćanja 2/3 kazne.

 

Istom presudom 1. okrivljenom I.Š. i 2. okrivljenoj L.Š. izrečena je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci, a na ime troškova prekršajnog postupka dužni su platiti paušalni iznos od 200,00 kuna, svaki.

 

2. Protiv te presude, 2. okrivljena L.Š. podnijela je pravodobnu žalbu, osobno, ne navodeći zakonski osnov pobijanja presude. Sadržajno i smisleno žali se na utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano i dostatno obrazložio svoju odluku o krivnji.

 

Činjenično stanje prvostupanjski utvrđeno je analizom i ocjenom obrane 1. i 2. okrivljenika, analizom i ocjenom provedene dokazne radnje njihovog suočenja, te uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenice, pravilno pravno označivši njezino djelo prekršaja. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žaliteljica, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

Sama žaliteljica, kako u obrani pred sudom, tako i u žalbi ne poriče da bi 1. okrivljeniku obraćala na način kako je to navedeno u činjeničnom supstratu pobijane presude, čime je okolnosno priznala počinjenje prekršaja za koji je se tereti optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

 

Svi ostali žalbeni navodi, kojima 2. okrivljena iskazuje nezadovoljstvo međusobnim odnosima nje i 1. okrivljenika, ponašanjem 1. okrivljenika i njihovim suživotom, nisu odlučne činjenice u pogledu utvrđivanja prekršajne odgovornosti za inkriminirani događaj.

 

Stoga, po ocjeni ovog suda nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o tome da je 2. okrivljena L.Š. radnjama opisanim u činjeničnom opisu pobijane presude ostvarila obilježja prekršaja nasilja u obitelji opisanog u članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za što je temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i proglašena krivom.

 

6. Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, prvenstveno valja navesti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano kažnjavanje novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna odnosno kaznom zatvora do 90 dana.

 

Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je 2. okrivljenoj L.Š. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu i odmjerio je u iznosu značajno ispod zakonom propisanog minimuma, smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja. Primjena odredbe o ublažavanju kazne pritom je opravdana utvrđenim olakotnim okolnostima na strani žaliteljice, i to imovnim stanjem, prekršajnom neosuđivanošću i obećanjem da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja, dok otegotne nisu pronađene. Ovaj sud prihvaća kaznu odmjerenu od strane prvostupanjskog suda, te vjeruje da će ista ostvariti traženu svrhu kažnjavanja.

 

7. Zajedno sa izrečenom kaznom, puna svrha specijalne prevencije ostvariti će se kroz provođenje izrečene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci, kako bi se žaliteljici ukazalo na nužnost, a istovremeno i pomoglo u preuzimanju odgovornosti za svoje ponašanje, stavove, uvjerenja, misli, osjećaje i potrebe, s ciljem  promjena jednog djela ponašanja koje je procijenjeno kao neprimjereno i ugrožavajuće kako za nju samu, tako i članove obitelji.

 

8. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c, u svezi s člankom 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, 2. okrivljena L.Š. oslobođena je dužnosti naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

9. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 27. svibnja 2021.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                                      Renata Popović, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 ovjerenih prijepisa za spis, 2. okrivljenu, Centar za socijalnu skrb Šibenik i tužitelja.