5P-2200/19

                                                                                                                               5P-2200/19-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. L. iz Z.. 32, M., N., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku iz M. protiv tuženice-protutužiteljice J. B. iz H. N., Z. 119 a, C. G., zastupana po punomoćniku B. M., odvjetniku iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 08. travnja 2021. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. B. B., odvjetnice i punomoćnika tužene-protutužiteljice B. M., odvjetnika, dana 27. svibnja 2021. godine

                                                                 p r e s u d i o   j e

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik čestice zemlje 3493/38, k.o. B.-B. V., površine 150 m2, koja je u cijelosti nastala od čestice zemlje 3493/18, ZU 2231, k.o. B.-B. V. prema prijavnom listu Ureda za katastarsko-geodetske poslove u M., pa je na temelju ove presude i prijavnog lista ovlaštena ishoditi uknjižbu prava vlasništva na ovoj novoformiranoj čestici zemlje 3493/38, k.o. B.-B. V. na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje toga prava u tome dijelu sa imena tužene J. B. rođ. B. pok. R..

 

II/ Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„ Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini čest. zem. 3493/18, ZU 2231, k.o. B.-B. V. kakvo je bilo prije cijepanja od nje i formiranje nove nekretnine označene kao čest. zem. 3493/38, ZU 3387, K.O. B.-B. V. i provedbu upisa temeljem presude ovog suda P-190/96 od 27. svibnja 1996. godine i prijavnog lista i rješenja Ureda za katastar M. U./I-932-07/01/228 od 02. rujna 1996. godine u odnosu na tuženu J. B. rođ. B. pk. R. O.: 92234361042.

 

III/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženici-protutužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.381,25 kn (sedamtisućatristoosamdesetjednu kunu i dvadesetpet lipa),a sve u roku od 15 dana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

              Tužitelj A. L. podnio je tužbu protiv tuženice J. B., radi utvrđenja, dana 18. ožujka 1993. godine u kojoj navodi  da je tužena u odjelu za zemljišne knjige ovog suda uknjižena kao vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. 3493/18, ZU 2231, k.o. B.-B. V.. Navodi da je u uredu za katastarsko-geodetske poslove u M. od navedene čestice zemlje odcijepljen dio u površini od 150 m2 od čega je formirana novonastala čestica zemlje koja je dobila oznaku čest. zem. 3493/38, k.o. B.-B. V. ali koja  da nije provedena u zemljišnim knjigama, a tužitelj da je stvarni i isključivi vlasnik ove novonastale nekretnine , koje pravo da je stekao valjanim pravnim osnovom..

Na ročištu dana 27. svibnja 1996. godine G. B. je  temeljem punomoći koja prileži spisu na listu broj 5 priznala tužbu i tužbeni zahtjev u ime tuženice J. B. nakon čega je sud donio presudu na temelju priznanja kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Podneskom od 14. listopada 1998. godine tuženica je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka. Nakon provedenog postupka ovaj sud je svojim rješenjem od dana  27. studenog 2016. godine prihvatio prijedlog tuženice za ponavlja je postupka od 14.li.stopada 1998. godine, te je istim rješenjem ukinuta presuda na temelju priznanja ovog suda od dana 27. svibnja 1996. godine pod brojem P-190/96.

U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u  punomoć  od 20. 04. 1995. godine (list 5), punomoć (list 11), presliku ugovora o darovanju od 27. kolovoza 1998. godine (list 12), presliku ugovora o razvrgnuću zajednice i materijalnoj diobi nekretnina od 16. 01. 1973. godine (list 33), izvadak iz zemljišne knjige (list 34), nalaz i mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja I. V. Z. od 12. veljače 2004. godine izrađen od strane vještaka  za dokumente i potpise I. J. (list 89-94), izveo dokaz saslušanjem tuženice (list 102), izvršio uvid u presliku  spisa Ureda za katastar broj UP-I-932-07/96-01/228 (list 203-236), izveo dokaz saslušanjem tužitelja-protutuženika A. L. (list 218-220) i tuženice-protutužiteljice J. B. (list 221-222), izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u M. broj Z-341/17 i 342/17 i rješenje broj Z-750/97 (list 225-226)) i presliku priznanice od 29. 07. 1996. godine (list 227) i priznanicu od 02. 04. 1997. godine (list 228), izvršio uvid u spise Općinskog suda u M. broj Z-750/97 (list 231-236), te izvršio uvid u spise Općinskog suda u M. broj PuP-3192/19.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan

Iz iskaza tužitelja-protutuženika A. L. utvrđeno je da je sa svojim kumom , koji se interesirao za kupnju nekretnina u B. V., išao u agenciju za prodaju nekretnina, da se nakon toga vratio u N. gdje živi i radi, da ga je jedne prilike nazvala gospođa A. iz te agencije i rekla da postoji nekretnina konu da bi on mogao kupiti u B. V. , te ga uputila na G. B. koja je bila kontakt osoba. U telefonskom razgovoru kojeg je vodio s G. B. da je pitao je li ta zemlja na prodaju i je li ona vlasnica, što je ona potvrdila s time da je ona osim 150 m2 predmetne zemlje nudila još 114 m2 zemljišta do predmetnog.  Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj u agenciji za prodaju nekretnina dok je njegov kum pregledavao dokumentaciju vezano za predmetno zemljište, i sam tužitelj pregledao tu dokumentaciju, da je gđa A. iz agencije rekla  da je sva dokumentacija u redu i da je sve čisto za prodaju. Utvrđeno je da je G. B. od tužitelja prvotno za predmetno zemljište tražila 30.000 maraka, ali da je on uspio spustiti cijenu na 25.000 maraka. Nakon toga  da su se tužitelj i G. B. našli kod odvjetnika D. V. koji  je pregledao papire i rekao da je sve uredu., da nisu sklapali  pisani kupoprodajni ugovor već da su se usmeno dogovorili, a da je tužitelj cjelokupan iznos kupoprodajne cijene isplatio G. B. na ruke u gotovini, a ona da mu je za to napisala priznanice. Utvrđeno je da je tužitelj i prije usmenog dogovora G. B. na ime kapare  po svom zetu D. M. poslao 5000 DEM. Iz iskaza je utvrđeno da G. B. tužitelju nije napisala priznanicu za iznos od 7000 DEM , ali za preostali iznos da mu je napisala priznanice. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelja na predmetnu nekretninu odveo  gospodin A. kojem da ne zna prezime, a jednom da je ranije išao na tu zemlju i sa G. B., te da je tada se dogodio neugodan incidenta sa susjedom M.. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj G. B. sve uredno platio smatrajući da ta zemlja predstavlja njeno vlasništvo i da je bio u punom uvjerenju  kako je rekla G. B. sve dok nije zaprimio tužbu J. B.. Iz iskaza je utvrđeno da  on papire koji su mu bili dani na uvid vezao za predmetnu nekretninu ne razumije, ali da se sjeća sa je među tim  papirima bio nacrt za gradnju kuće i da je to glasilo na ime J. B., da se tužitelj tada nije raspitivao tko je J. B., da tada nije nikog poznavao, a G. B. da mu se činila kao prava žena i nije  sumnjao. Iz iskaza je utvrđeno da  je J. B. prvi put vidio u sudu  prilikom saslušanja, a da ga je kontaktirao prije toga na 10 dana odvjetnik tužene B. M. radi susreta, da tom prilikom je tužitelj navedenom odvjetniku rekao da je pošteno platio  predmetno zemljište i platio kupoprodajnu cijenu G. B., dok J. B. nije poznavao, ali da mu je tada J. odvjetnik rekao da 150 m 2 te zemlje pripada J. B. i koji bi iznos bio tužitelj spreman joj isplatiti. Tužitelj  da mu je ponudio iznos do 5000 DEM, ali oni na to nisu pristali. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelja nakon što je zaprimio tužbu J. B. kontaktirao G. B. na što mu je ona rekla da što ona hoće, da joj je isplatila i da je dobila svoj dio. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj prvi put čuo za ime J. B. u agenciji za nekretnina kada je pregledavao dokumentaciju, a da mu je G. B. rekla da ona  osobno zastupa  svoju sestru J. B. te da mu je pokazala punomoć, a da mu je ujedno od strane G. B. predočena  izjava o priznanju na listu 31 i to u uredu D. V. odvjetnika kada je trebao isplatiti dio kupoprodajne cijene. Utvrđeno je da je te prigode odvjetnik D. V. pitao zašto ta izjava nije ovjerena, a G. B. da je na to rekla da je J. B.. a svojim suprugom zbog ratnih okolnosti pobjegla iz S.. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelj od kupnje tog zemljišta na istom nije ništa radio iako je imao plan, a sve zbog navedenog spora. Iz iskaza je utvrđeno da  tužitelj nije sklopio nikakav ugovor o kupnji predmetne nekretnine  zato jer su se on, G. B. , odvjetnik V. i gospođa A. iz agencije sasvim dobro sporazumjeli oko plaćanja tog zemljišta, a da se ne sjeća da je netko spominjao potrebu za sastavljanjem ugovora. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelj smatra da zemlja koju je kupio je bila G. zemlja.

Iz iskaza tuženice-protutužiteljice J. B. utvrđeno je  da se predmetno zemljište nalazi u B. V. i da isto predstavlja nasljeđe njenog pok. oca R. B.. Nakon smrti oca da su se ona i njena sestra G. B. dogovorile i podijelile zemlju po pola tako da je gornji dio pripao  tuženici ,a donji G.. Utvrđeno je da je G. B. 1982. godine kada su se njih dvije podijelile prodala svoj dio predmetnog zemljišta, dok je tužena na svom dijelu imala namjeru graditi. Iz tog razloga da je ishodila sve dozvole osim građevinske, jer za to da nije imala financijskih sredstava u to vrijeme, ali da je na tom svom dijelu imala namjeru graditi kuću. Iz iskaza je utvrđeno da da tuženica od 1987. godine ne komunicira sa svojom sestrom, jer je te godine umrla njihova majka, a da  G. B. okrivljuju za njenu smrt unutar njihove obitelji.  Utvrđeno je da tužena svojoj sestri G. B. nije dala punomoć jer s njom ne komunicira, te da se tužena 1991. godine odselila u C. G. zbog ratnih okolnosti. Iz iskaza je utvrđeno da tuženica nije potpisala izjavu o priznanju od 28. 03. 1989. godine niti je potpisala  punomoć koja prileži spisu na listu broj 5, a sa svojom sestrom da ne razgovara 32. godine. Utvrđeno je da je su S. nakon što se tužena odselila u crnu goru ostala živjeti njena kćer, da tužena idalje živi u C. G. a da povremeno dolazi u S., u zadnje vrijem češće. Iz iskaza je utvrđeno da tuženica nije prodala zemlju koja je bila nasljedstvo B. niti je dobiveni iznos dijelila s G. B., a da je ona imala namjeru prodati to svoje zemljište zbog svoje financijske situacije.

Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke pri Centru za kriminalistička vještačenja I. V. u Z. do 12. veljače 2004. godine utvrđeno je da sporni potpis na „J. B.“ na fotokopiji Punomoći (list 5 spisa) vrlo vjerojatno-gotovo sigurno nije ispisan rukom osobe koja je ispisala potpise „J. B.“ na dokumentima koji su priloženi kao listovi 11,12, 33, 84 i 86 spisa.

 

Uvidom u ugovora o darovanju od 27. kolovoza 1998. godine utvrđeno je da su isti sklopile J. B. kao darovateljica i s jedne strane i S. Š. rođ. B., obdarenica s druge strane dok je predmet ugovora čest. zem. 3493/18, ZU 2231, k.o. B.-B. V. u površini od 677 m2.

Uvidom u Ugovor o razvrgnuću zajednice materijalnoj diobi nekretnina od 07. prosinca 1972. godine utvrđeno je da su isti sklopile G. B. udata B. s jedne strane i J. B. udata B. s druge strane , da je predmet ugovora čest. zem. 3493/18 u površini od 1290 m2 ZU 2231 k.o. B.-B. V., a prema kojem ugovoru je, a nakon prethodno izvršenog cijepanja, utvrđeno da G. B. udatoj B. pripadne u neograničeni posjed i vlasništvo čest. zem. 3493/21 u površini od 600 m2, a J. B. udatoj B. da pripadne čest, zem. 3493/18 u površini od 690 m2, te da je J. B. ud. B. pripala veća površine kao kompenzacija za kvalitetu zemljišta, bonitet i pristupačnost.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 39 spisa) utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zem. 3493/18, pašnjak površine 677 m2 upisana kao vlasništvo J. B. rođ. B. iz S. za cijelo.  Koji izvadak je izdan s danom 20. veljače 1981. godine.

Uvidom u „Izjavu priznanja“ od 28. ožujka 1989. godine (list 207 spisa9 utvrđeno je  da  navedenom izjavom J. B. rođ. B. priznaje da je ½ zemljišta označenog kao čest. zem. 3493/18, ZU 2231 k.o. B.-B. V. u površini od 677 m2 da pripada njenoj sestri G. B., da su njih dvije to zemljište svojevremeno podijelile , da je G. B. svoju polovinu prodala i sa jelkom B. podijelila kupoprodajnu cijenu po pola, a da i dio zemljišta koji je ostao na imenu jelke B. da se i to bude po polovinu dijela, te da ovom izjavom J. B. daje ovlaštenje G. B. da opisanu zemlju može otuđiti i postignuti cijenu podijeliti sa J. B.. Uvidom u ovu izjavu utvrđeno je da se na istoj nalaze potpisi G. B. i J. B..

Uvidom u uvjerenje o uvjetima uređenja prostora Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo i komunalno-stambene poslove broj 03-313/1-81 od 06. travnja 1981. godine utvrđeno je  da se navedenim uvjerenjem utvrđuju urbanističko-tehnički uvjeti uređenja prostora za izgradnju obiteljske stambene zgrade na neuređenom građevinskom zemljištu na južnom dijelu čest. zem. 3493/15 k.o. B.-B. V., a sve to po zahtjeve J. B. pok. A. iz B. V..

Uvidom u rješenje ovog suda broj Z-341/97 Z-342/97 od 03. prosinca 2007. godine utvrđeno je da je navedenim rješenjem je  dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist A. L. za čest. zem. 3493/38, gradilište površine 150 m2, temeljem pravomoćne presude ovog suda  broj P-190/96 od 27. svibnja 1996. godine uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava s imena J. B. rođ. B..

Uvidom u rješenje ovog suda  broj Z-750/97 od 04. prosinca 2007. godine utvrđeno je da je istim dopuštena uknjižba čest. zem. 3493/18 za 114/353 dijela u korist A. L. temeljem presude na temelju priznanja broj P-559/96 od 30 prosinca 1996. godine uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava sa imena J. B. rođ. B..

Uvidom u spis ovog suda broj PuP-3192/19 (stari broj P-559/96) utvrđeno je da je isti postupak pokrenut tužbom tužitelja A. L. protiv tuženice J. B. radi  utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 3493/18 upisane u ZU 2231, K.O. B.-B. V. u površini od 114 m,2,a u kojem postupku je dana  donesena presuda na temelju priznanja dana 30. prosinca 1996. godine na način da je u ime tuženice tužbeni zahtjev priznala G. B. s time da u spisu ne prileži punomoć kojom je tužena ovlastila G. B. na priznavanje tužbenog zahtjeva. U navedenom predmetu tuženica je dana 14. listopada 2016. godine pronijela prijedlog za ponavljanje postupka o kojem prijedlogu nije još odlučeno.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebice iskaze tužitelja-protutuženika i tužene-protutužiteljice, kao i svu priloženu dokumentaciju može se izvesti zaključak da je postajao određeni usmeni ugovor između tužitelja i G. B., kao punomoćnika prodavateljice. Međutim, upravo okolnost da navedeni ugovor nije  sklopljen u pisanom obliku i  u kojem nije ovjeren potpis prodavatelja, a pri čemu je iz svega navedenog utvrđeno da G. B. nije imala niti ovjerenu punomoć za prodaju, ali ni za parcelaciju osnovne čestice upućuje upravo na zaključak da ista nije imala valjano ovlaštenje za sklapanje   pravnog posla, pa upravo iz navedenih razloga takav pravni posao prema odredbama čl. 115. st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  kao i odredbama čl. 70. i 455 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91,3/94) koji je bio na snazi u vrijeme zasnivanja spornog pravnog posla, bio pravno nevaljan i ne bi proizvodio pravne učinke.

Kako je tužbeni zahtjev tužitelja utemeljen upravo na pravnom poslu kao osnovu stjecanja prava vlasništava, a iz izvedenih dokaza tijekom postupka proizlazi da usmeni kupoprodajni ugovor ne bi proizvodio pravne učinke, odnosno  da tužitelj nije dokazao da je valjano i na zakonit način i kao savjestan stjecatelj kupio spornu česticu odnosno dokazao modus i titulus stjecanja prava vlasništva, to sve ukazuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, te je slijedom navedenog i odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

Osim toga  treba ukazati da sam tužitelj u svom iskazu ističe da bi cjelokupan iznos kupoprodajne cijene isplatio G. B. koja mu se legitimirala kao prodavateljica, a kako iz provedenog postupka i priložene raspravne građe  ne proizlazi da je G. B., koja se legitimirala kao prodavateljica G. B. imala ovjerenu punomoć za prodaju od strane J. B., niti za parcelaciju predmetne osnovne čestice, to stoga navedeni ugovor između tužitelja i G. B. kao punomoćnice J. B. , koja je  u trenutku prodaje bila upisana kao isključiva vlasnica predmetnog zemljišta, ne bi bio niti u potpunosti realiziran obzirom je predmetnu česticu prodala osoba bez valjanog ovlaštenja tuženice za prodaju navedene čestice zemlje. Okolnost da spisu prileže priznanice o plaćanju  kupoprodajne cijene od strane tužitelja G. B. u konkretnom slučaju ne može biti dokaz da je ugovor  između stranaka  i realiziran obzirom iz izvedenih dokaza proizlazi da G. B. nije imala valjano ovlaštenje tuženice za prodaju predmetne nekretnine, a samim tim niti za preuzimanje iznosa kupoprodajne cijene.

              Nadalje, pozivanje tužitelja na postojanje „Izjave o priznanju“ od 28. ožujka 1989. godine (list 207 spisa) kao osnovi za stjecanje vlasništva od strane tužitelja ovaj sud ne može prihvatiti obzirom  je sama tuženica negirala  da je  ona tu izjavu potpisala  i da je imala volju da se takva izjava sastavi, a osim toga je razvidno da navedena izjava nije ovjerena od nadležnih tijela. Osim toga iz navedene izjave ne proizlazi da je tom izjavom dano ovlaštenje G. B. od strane tuženice J. B. da od čest. zem 3493/18 odcijepi površinu od 150 m2 i potom navedeni dio te čestice proda trećoj osobi. Stoga se po mišljenju ovog suda niti navedena izjava o priznanju ne bi mogla smatrati valjanim ovlaštenjem za prodaju predmetne parcele. Posebno se ističe da se tužitelj prilikom podnošenja tužbe  nije pozivao na spomenutu izjavu o priznanju, već je u postupku donesena presuda na temelju priznanja temeljem izjave G. B. kojom je priznala tužbu i tužbeni zahtjev i to temeljem punomoći (list 5 spisa)  za koju punomoć je temeljem grafološkog vještačenja tijekom postupka utvrđeno da potpis koji se nalazi na toj punomoći gotovo sigurno nije ispisan rukom tuženice J. B., što ukazuje da G. B. nije niti imala valjano ovlaštenje za priznavanje tužbenog zahtjeva.

              U odnosu na prijedlog tužitelja da se tijekom postupka sasluša u svojstvu svjedokinje G. B. valja istaknuti da je navedena svjedokinja u više navrata pozivana pred ovaj sud, da se ista nije odazivala pozivima suda, a osim toga je ista zbog neodazivanja sudu bila i novčano više puta kažnjavana.  Ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem ove svjedokinje obzirom ista, po mišljenju ovog suda ni bi zasigurno iskazivala ništa drugačije nego je iskazivao i sam tužitelj, s time da se njeno uporno neodazivanje pozivima suda radi svjedočenja u postupku o predmetu spora u kojem je ona bila glavni akter  može  posebno procjenjivati i to upravo u smislu osnovanosti navoda tuženice-protutužiteljice.

Nadalje, tijekom postupka i to na ročištu dana 02. travnja 2019. godine tuženica je postavila protutužbeni zahtjev kojim traži uspostavu ranijeg zk stanja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3493/38 ZU 3387, k.o. B.-B. V. kako je bilo prije provedbe upisa temeljem presude na temelju priznanja P-190/96 od 27. 05. 1996. godine u odnosu na tuženu J. B. rođ. B. pok. R..

Podneskom od 18. veljače 2020. godine tuženica je precizirala protutužbeni zahtjev na način da se istim nalaže uspostava ranijeg zk stanja na nekretnini čest. zem. 3493/18, ZU 2231 k.o. B.-B. V. kakvo je bilo prije cijepanja od nje i formiranja nove nekretnine označene kao čest. zem. 3493/38, ZU 3387 k.o. B.-B. V. i provedbe upisa temeljem presude ovog suda P-190/96 od 27. svibnja 1996. godine.

Tužitelj se na ročištu 04. ožujka 2020. godine se usprotivio navedenom preciziranju protutužbenog zahtjeva obzirom smatra da bi se tu radilo o preinaci protutužbenog zahtjeva.

Po mišljenju ovog suda  preciziranje tužbenog zahtjeva kako je navedeno u podnesku tuženice-protutužiteljice od 18. veljače 2020. godine ne bi predstavljalo preinaku protutužbenog zahtjeva obzirom se tu ne radi o isticanju drugog zahtjeva uz postojeći već se radi o dopuni postojećeg zahtjeva i njegovom preciziranju, pa slijedom navedenog se u konkretnom slučaju ne bi radilo o preinaci kako je propisuje čl. 191. st. 1. ZPP-a zbog čega je ovaj sud i odlučivao upravo o preciziranom protutužbenom zahtjevu tuženice-protutužiteljice, kako je i navedeno u njenom podnesu od 18. veljače 2020. godine.

Kako navedeni precizirani protutužbeni zahtjev glasi na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, to stoga navedeni zahtjev predstavlja u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama predstavlja brisovnu tužbu.

Predmet protutužbenog zahtjeva tuženice-protutužiteljice je uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe upisa vlasništva tužitelja-protutuženika temeljem presude na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-190/96 od 17. svibnja 1996. godine.

Naime prema odredbi članka 129 st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13) dalje ZZK) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja bi ga vrijeđala i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i trebalo prestati ako zakonom nije drukčije određeno.

Dakle, brisovna tužbe je stvarno pravna tužba sui generis kojom nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljalom uknjižbom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljale, neistinite uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljale, neistinite uknjižbe. Pravomoćnom i ovršnom presudom kojom se prihvaća tužbeni zahtjev za brisanje u zemljišnim knjigama uspostaviti će se pravo stanje koje je postojalo prije provedbe neistinitog upisa tj. ponovo bi kao nositelj knjižnog prava bila upisana osoba koja je stvarni nositelj tog prava. Učinak takve presude  jest da nastaje pravno stanje kao da neistiniti upis nije provedene (ex tunc).

Institut brisovne tužbe zasnovan je na činjenici da nevaljana, neistinita uknjižba ne može dovesti do valjanog pravnog stjecanja, prijenosa, ograničenja ili prestanka knjižnog prava. Na podnošenje brisovne tužbe aktivno je legitimirana nositelj knjižnog prava, dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišnoj knjizi neposredno prije napadana promjene u zemljišnim knjigama, a isto vrijedni i za njegove univerzalne sukcesore.

Stoga je tuženica-protutužiteljica  u pogledu postavljenog protutužbenog zahtjeva dužna dokazati postojanje temeljenih pretpostavki za uspjeh  s brisovnom tužbom odnosno da je ona bila nositeljica prava vlasništva na spornoj nekretnini odnosno na matičnoj čestici zemlje prije izvršenog cijepanja, te da je to pravo povrijeđeno nezakonitom odnosno nevaljanom uknjižbom tog prava u korist tužitelja.

U konkretnom slučaju valja naglasiti da povodom brisovne tužbe u parnici sud odlučuje samo o valjanosti uknjižbe s obzirom na podobnost određene isprave za uknjižbu.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, kao i sve izveden dokaze tijekom postupka  ovaj sud je došao do uvjerenja da je tuženica-protutužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje  brisovne protutužbe obzirom je upravo tuženica bila upisana u zemljišnim knjigama neposredno prije napadane promjene u zemljišnim knjigama.

Odredbom članka 129. st. 2 ZZK, a glede rokova za podnošenje brisovne tužbe je između ostalog propisano da u odnosu na neposrednog stjecatelja-podnošenje brisovne tužbe ograničeno je jedino nastupom okolnosti uslijed kojih bi povrijeđeno knjižno pravo prestalo (primjerice dosjelost), a što zapravo znači da u konkretnom slučaju podnošenje brisovne tužbe nje vezano za rok.

Kako iz priložene dokumentacije poizlazi da je protutužba (brisovna tužba) usmjerena protiv tužitelja-protutuženika, koji u konkretnoj situaciji predstavlja neposrednog stjecatelja u smislu prethodno navedene zakonske odredbe, to je tuženica-protutužiteljica kao nositeljica knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist tužitelja-protutuženijka, ovlaštena u pravilu ,neograničeno, radi zaštite tog svog prava  zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ju vrijeđa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, slijedom čega nije niti osnovan prigovor prekluzije istaknut od strane tužitelja-protutuženika, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Tuženici-protutužiteljici dosuđen je zatraženi parnični tošak sukladno čl. 154. st. 1 ZPP-a imajući pri tome u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora, kao i važeću odvjetničku tarifu i to za zastupanje na ročištima dana 06. prosinca 2011. godine, dana 11. prosinca 2002. godine, dana 29. studenog 2002. godine, dana 01. veljače 2008. godine, dana 27. veljače 2008. godine, dana 08. lipnja 2010. godine, dana 03. rujna 2010. godine, dana 26. listopada 2020. godine, dana 13. siječnja 2011. godine, dana 27. listopada 2016. godine, dana 02. travnja 2019. godine, dana 05. studenog 2019. godine, dana 25. veljače 2021. godine i dana 08. travnja 2021. godine, svaka radnja po 250 kuna prema Tbr.9. toč.1., za sastav podnesaka od 23. prosinca 2002. godine, dana 29. rujna 2016. godine i dana 18. veljače 2020. godine, svaka radnja po 250 kn prema Tbr. 8. toč.1., za sastav prijedloga za ponavljanje postupka iznos do 375,00 kn prema Tbr. 10. toč. 4,  za sastav žalbi od dana 12. svibnja 2009. godine i dana 15. lipnja 2021. godine, svaka radnja 312,50 prema Tbr. 10 toč.1, za zastupanje na ročištima dana 16. rujna 2011. godine i dana 25. siječnja 2012. godine, svaka radnja po 62,50 kn prema Tbr. 9. toč.5., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a iznose 6.031,25 kn.

Tuženici-protutužiteljici je priznat i cjelokupno zatraženi trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 1350,00 kn obzirom je navedeni trošak bio neophodno potreban za vođenje ovog postupka, a što ukupno čini trošak tuženice-protutužiteljice u iznosu od 7.381,25 kn.

Tuženici-protutužiteljici nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu dana 21. travnja 2000. godine obzirom na navedenom ročištu  punomoćnik tuženice nije bio na ročištu, pa mu stoga navedeni trošak nije niti nastao.

Tužitelju-protutuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak obzirom je tuženica.-protutužiteljica u cijelosti uspjela u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci .

 

U Makarskoj, dana 27. svibnja 2021. godine                                                                                                                                                                                                        

Sudac:

Angela Koštro,v.r.