1

Poslovni broj: UsI-1796/20-9

 

 

Poslovni broj: UsI-1796/20-9

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić i Snežani Adamović, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. Š. B. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, dana 27. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/19-01/99, URBROJ: 513-04-20-2 od 13. svibnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/99, URBROJ: 513-04-20-2 od 13. svibnja 2020., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva KLASA: UP/I-410-23/2018-02/4634, URBROJ: 513-07-01-01-18-03 od 24. listopada 2018.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbija se kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva KLASA: UP/I-410-23/2018-02/4634, URBROJ: 513-07-01-01-18-01 od 23. svibnja 2018. (točka I. izreke). Tužiteljica je dužna uplatiti razliku poreza na dohodak i prireza u roku od 15 dana od dana osobne dostave sukladno članku 54. stavku 10. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16), utvrđenog rješenjem iz točke I. izreke rješenja (točka II. izreke). Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava se i plaća zatezna kamata (točka III. izreke). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka IV. izreke).

3. Privremenim poreznim rješenjem utvrđuje se tužiteljici kao poreznom obvezniku za 2017. godinu dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 78.047,51 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 78.047,51 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 45.600,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 32.447,51 kn, dio porezne osnovice do 210.000,00 kn za primjenu stope 24% u iznosu od 32.447,51 kn, godišnji porez po stopi od 24% u iznosu od 7.787,40 kn, ukupni godišnji porez u iznosu od 7.787,40 kn, godišnji prirez po stopi od 18,00% u iznosu od 1.401,73 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 9.189,13 kn, prosječna porezna stopa od 11,77376%, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 9.189,13 kn. (točka I. izreke).

4. Tužiteljica u tužbi u bitnom iznosi kako uzdržava kćer N. B., koja je u 2017. godini ostvarila primitak u iznosu od 50% prosječne neto plaće u G. Z. s osnova Ugovora o korištenju Stipendije G. Z. za studente s invaliditetom. Mišljenja je da se njezina kći, koja je 100% invalid, ne može kao fizička osoba smatrati običnim uzdržavanim članom uže obitelj radi čega se ni njoj kao njezinoj majci ne može uvećati osnovni osobni odbitak porezne obveze, jer da su primitci njezine kćeri prešli iznos šesterostrukoga iznosa osnovice osobnog odbitka na godišnjoj razini. Citirajući članak 17. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak i članke 15. i 54. Pravilnika o porezu na dohodak, smatra da ona kao rezident ne bi mogla izgubiti navedeni dio osobnog odbitka, jer je njezinoj kćeri utvrđena 100% invalidnost i ostvaruje pravo na osobnu invalidninu, a ona na dječji doplatak po istoj osnovi u iznosu od 100%. Skreće pozornost na članak 55. stavak 2. Zakona o socijalnoj skrbi te zaključuje da je nelogično i sigurno u neskladu s intencijom zakonodavca, da se uz iznos navedene stipendije plati razlika poreza i prireza u iznosu od 9.189,13 kn, jer se ne radi ni o plaći ni o mirovini. Ističe da je novac koji je njezina kći ostvarila potrošen za pokriće materijalnih troškova studija, potrebnih instrukcija, prijenosnog računala, pisača i specijalnog diktafona. Ukazuje i na troškove prijevoza na fakultet i s fakulteta kao i na troškove vezane za psa-vodiča, naknadu stručne osobe koja čuva njezinu kćer te dodatne medicinske troškove njezine kćeri radi dijagnosticirane ciste u uterusu. Stoga zaključuje da njezini mjesečni izdatci za opisane troškove ukupno višestruko premašuju mjesečni iznos kćerkine stipendije. Ističe da je njezina kći na konačnoj listi kandidata za dodjelu Stipendije G. Z. bila prvoplasirana, s najvećim brojem bodova, iz čega je razvidno da je i tada, na temelju srednjoškolskih ocjena, a i sada, s upisanim još jednim fakultetom, izrazito zainteresirana i opravdano nagrađivana akademska građanka, pa je životno nepravedno da je sustav ovako kažnjava. Mišljenja je da su ovakvim postupanjem tuženika povrijeđene odredbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola, kojom države stranke priznaju pravo osoba s invaliditetom na obrazovanje, te u cilju ostvarenja ovog prava, bez diskriminacije i na osnovi jednakih mogućnosti, države stranke su se obvezale da će osigurati uključivost obrazovnog sustava, kao i cjeloživotno obrazovanje. Smatra da je došlo i do povrede odredbi Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava, koji je donijela Vlada Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, u kojem se navodi da je potrebno zaštititi prava osoba s invaliditetom i da se osobe s invaliditetom smatraju „ranjivom skupinom“. Ukazuje i na povrede odredbi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebno s obzirom na činjenicu da se uvijek primjenjuju novi zakoni, ukoliko su povoljniji za stranke. Također ukazuje i na povredu odredbi Zakona o diskriminaciji, jer je u ovom predmetu očito došlo do indirektne diskriminacije po asocijaciji. Upućuje i na presudu Europskog suda za ljudska prava donesenu 22. ožujka 2016., u predmetu Guberina protiv Republike Hrvatske, kojom je utvrđeno da su porezne vlasti diskriminirale tužitelja, jer su, bez razumnog i dostatnog objašnjenja, odbile uzeti u obzir specifičnost stambenih potreba, imajući u vidu teški invaliditet. Naglašava da je zakonodavac nakon dugog niza godina promijenio i modernizirao tretman osoba s invaliditetom kao korisnika stipendije, a i druge djece koja dobivaju stipendije, na način da se sada prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 106/18) pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove ne uzimaju u obzir stipendije. Ukazuje na nedostatno obrazloženje tuženika u odnosu na njezine žalbene prigovore.

5. Predlaže da sud poništi osporeno, prvostupanjsko i privremeno rješenje.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog i prvostupanjskog rješenja.

7. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

              8. Sud je 20. svibnja 2021. održao raspravu u prisutnosti tužiteljice osobno i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS).

              9. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Prema podacima spis predmeta prvostupanjsko tijelo provelo je poseban postupak na temelju članka 54. stavaka 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16) u kojem je na temelju službenih evidencija kojima raspolaže, odnosno uvidom u PK karticu N. B., kćeri tužiteljice, utvrdio da je ona s danom 1. veljače 2005. upisana kako uzdržavani član (D1) s oznakom invalidnosti (IX-100% invalid). Također je uvidom u izvješća o primitcima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD – obrasci – isplatitelj G. Z.) utvrđeno da je N. B. u 2017. godini ostvarila drugi oporezivi dohodak u iznosu od 26.005,90 kn.

12. Među strankama je nesporno da je tužiteljičina kćer N. B. ostvarila pravo na stipendiju G. Z. za studente s invaliditetom, ali je sporno što je tužiteljici radi toga osporeno pravo na uvećani osobni odbitak, odnosno nije joj priznato pravo na poreznu olakšicu za kćer N. B. kao uzdržavanog člana.

13. Člankom 17. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak popisano je da se u smislu ovoga Zakona, uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos od 15.000,00 kuna na godišnjoj razini izračunan kao šesterostruki iznos osnovice osobnog odbitka.

14. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove ne uzimaju se u obzir:

1. primici prema posebnim propisima po osnovi socijalnih potpora

2. doplatak za djecu

3. novčane potpore utvrđene u iznosu koji je zakonom kojim se uređuju rodiljne i roditeljske potpore propisan kao iznos ispod kojeg se ne može isplatiti novčana potpora

4. potpore za novorođenče, odnosno primitak za opremu novorođenog djeteta

5. obiteljske mirovine djece nakon smrti roditelja

6. primici koji po svojoj prirodi predstavljaju samo uzdržavanje od roditelja ili članova uže obitelji

7. darovanja od pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe do visine stvarno nastalih izdataka za tu namjenu, prema članku 8. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona i/ili

8. naknada troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom i naknada troškova službenog putovanja do propisanih iznosa na koje se sukladno odredbama ovoga Zakona ne plaća porez na dohodak (stavak 2).

15. Kraj činjenice da je N. B. tijekom 2017. godine ostvarila primitke veće od 15.000,00 kn, ona se uzimajući u obzir citiranu odredbu ne može smatrati uzdržavanim članom, pa je pravilno tužiteljici uskraćeno pravo na uvećanje osobnog odbitka za kćer N. B. kao uzdržavanog člana u predmetnom poreznom razdoblju te joj je utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 78.047,51 kn, ukupan godišnji osobni odbitak od 45.600,00 kn te razlika poreza i prireza za uplatu od 9.189,13 kn.

16. Neosnovano se tužiteljica poziva na pravo na poreznu olakšicu s osnove invalidnosti obzirom da primici njezine kćeri N. B. od socijalnih potpora u iznosu od 17.400,00 kn nisu uzeti u obzir u skladu s člankom 17. stavkom 5. Zakona o porezu na dohodak. Pored navedenog valja reći da neuračunavanje stipendije u prihod prema odredbi članka 55. stavka 5. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16) mjerodavno kod utvrđivanje osobne invalidnine i nije primjenjivo u konkretnom slučaju.   

17. Ne utječe na zakonitost osporenog rješenja ni činjenica da je člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 106/18) u članku 17. stavku 2. dodana točka 10. kojom se stipendije ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju prava na osobni odbitak. Naime, u vrijeme donošenja privremenog rješenja navedena odredba nije bila na snazi, jer je prijelaznim i završnim odredbama određeno da stupa na snagu 1. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, dok prema stavku 4. iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. Budući da u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak nije propisano njegovo povratno djelovanje, navedena izmjena se ne može primjenjivati na postupke pokrenute prije njegovog stupanja na snagu.

18. U odnosu na pozivanje tužiteljice na povredu konvencijskih prava radi uskraćivanja prava na obrazovanje njezinoj kćeri N. B., valja reći da se osporavanjem prava na uvećani osobni odbitak tužiteljici ne onemogućava obrazovanje njezine kćeri.

              19. Slijedom svega navedenog, budući je osporeno rješenje donijeto na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te sukladno mjerodavnim materijalnim i procesnim zakonskim propisima, sud je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a kao neosnovan.

 

U Zagrebu, 27. svibnja 2021.

 

 

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.