-   -              2 UsIpn-52/2020-7

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. C., vlasnika obrta za trgovinu i uslugu pečenja „Đ.“, iz S., G. C. 19, zastupanog po opunomoćeniku M. M., odvjetnici u Š,…, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2021. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/19-01/48, URBROJ: 513-04-20-3 od 30. lipnja 2020. i Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik KLASA: UP/I-471-02/18-01/271, URBROJ: 513-07-15-18-1 od 12. studenoga 2018. kao neosnovan.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je pravovremeno 21. rujna 2020. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/19-01/48, URBROJ: 513-04-20-3 od 30. lipnja 2020. i Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik KLASA: UP/I-471-02/18-01/271, URBROJ: 513-07-15-18-1 od 12. studenoga 2018. zbog, u biti, pogrešne primijene materijalnog propisa. Istaknuo je da u nadziranom razdoblju nije bio u sustavu PDV-a i da je u razdoblju od 9. srpnja do 17. rujna 2018. iskazao na izlaznim računima PDV u iznosu od 42.263,88 kuna sukladno članku 79. stavku 11. ZoPDV-a, ali da je za tu grešku kriva isključivo programerska tvrtka „C. S.“ d. o. o. koja je bila zadužena za programiranje kase. Tvrdi da je izdavao račune po cijenama koje je formirao bez PDV-a i da, kad je uvidio grešku, zatražio izmjenu i izlazak iz sustava PDV-a. Stoga je zatražio poništiti navedena porezna rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su izneseni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik KLASA: UP/I-471-02/18-01/271, URBROJ: 513-07-15-18-1 od 12. studenoga 2018., kojim mu je utvrđen manjem obračunati porez na dodanu vrijednost (skraćeno: PDV) za razdoblje od 9. srpnja do 17. rujna 2018. u iznosu od 44.236,88 kuna s kamatama u iznosu od 138,73 kuna. O obavljenom nadzoru je 10. listopada 2018. sačinjen zapisnik KLASA: UP/I-471-02/18-01/523, URBROJ: 513-07-15-18-3 protiv kojeg je tužitelj 28. siječnja 2019. izjavio prigovor (u daljnjem tekstu: zapisnik o poreznom nadzoru).

 

U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-471-02/18-01/271.

 

Tužitelj je predložio izvesti i dokaz svojim saslušanjem i svjedoka G.B., direktora „C. S.“ d. o. o te financijskim vještačenjem na okolnost zbog čega su izdavani računi s PDV-om i da takvo postupanje nije posljedica njegove krivnje. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedene dokaze te su stoga oni odbijeni, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta poreznog tijela te ocjenom ostalih izvedenih dokaza te budući da su oni predloženi radi utvrđenja činjenica i okolnosti koje sud ocjenjuje da nisu bitni za suđenje u ovom sporu. Tuženik nije imao kakvih drugih dokaznih prijedloga.

 

Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donesene u postupku poreznog nadzora, a u kojem je tužiteljici utvrđena obveza PDV-a za razdoblje od 9. srpnja do 17. rujna 2018. u iznosu od 44.236,88 kuna s kamatama u iznosu od 138,73 kuna.

 

Osim općenitih navoda i iznošenja promašenih pravnih zaključaka, tužitelj, u biti, nije osporio činjenična utvrđenja poreznih tijela vezano za oporezivanje PDV-a, a koja su razvidna iz sadržaja zapisnika o poreznom nadzoru. Pritom, on je izrijekom potvrdio ta utvrđenja, iznoseći po njegovom mišljenju (opravdane) razloge zbog kojih se može zaključiti da nije bilo osnove za oporezivanje obveze PDV-a.

 

Prema odredbi članka 75. stavka 1. točke 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16, u daljnjem tekstu: ZoPDV) PDV mora plaćati izdavatelj računa iz članka 79. stavaka 10. i 11. toga zakona te svaka osoba koja iskaže PDV na računu.

 

Člankom 79. stavkom 11. ZoPDV-a je propisano da ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV, iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iskazani iznos PDV-a, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. toga zakona.

 

S obzirom na stanje spisa predmeta, a budući da je tužitelj izdavao račune s iskazanim PDV-om iako nije bio u sustavu obveznika PDV-a i budući da nije ispravio račune na zakonom propisan način, sud ocjenjuje da je porezno tijelo na, u biti, nesporno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene norme materijalnog prava bez činjenja kakvih procesnih povreda, a osporena rješenja sadrže dostatne i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka. S tim u vezi nisu povrijeđene odredbe članka 6. stavka 2. i članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16) te članka 8., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP), a porezno tijelo je zakonito postupilo, kada je pravilnom primjenom navedenih odredbi članka 75. stavka 1. točkama 5. i članka 79. stavka 11. ZoPDV-a, obvezalo tužitelja na plaćanje PDV-a.

 

Stoga, a budući da su osporena rješenja zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.

 

S obzirom na to da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, trebalo je, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 2. izreke.

 

U Splitu 27. svibnja 2021.

 

    S U D A C

 

     Silvio Čović, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćenici tužitelja M. M., odvjetnici u Š., …, uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 19. i 27. svibnja 2021., a spis poreznog tijela KLASA: UP/I-471-02/18-01/271 vratiti po pravomoćnosti presude,

-          u spis.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Rogošić