1                  Poslovni broj: 18.UsI-1877/20-8

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. G. iz S. N., kojeg zastupa opunomoćenik I. S., odvjetnik u Z., . protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja zlouporabe prava, 27. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

             

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-03/17-01/01, Urbroj: 513-04-20-2 od 21. svibnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-03/17-01/01, Urbroj: 513-04-20-2 od 21. svibnja 2020. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave – Područnog ureda Z., Klasa: UP/I-415-07/16-01/5, URBROJ: 513-07-24-16-1 od 4. kolovoza 2016., kojim je tužitelj utvrđen odgovornim zbog zlouporabe prava kao porezni jamac za dospjele neplaćene porezne obveze društva C. S. d.o.o. koje na dan 20. travnja 2016. ima ukupno evidentirani porezni dug u iznosu od 518.048,43 kn, te je naloženo da radi namirenja duga u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja plati porezni dug u iznosu od 518.048,43 kn, ukoliko porezni jamac ne postupi po nalogu, naplata će se provesti prisilnim putem na njegovoj cjelokupnoj imovini.

2.              U pravodobno podnesenoj tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila upravnog postupka. Ističe da se kod svih zloupotreba propisanih člankom 10. Zakona o trgovačkim društvima odgovara po kriteriju oborive presumirane krivnje, a radi utvrđivanja odgovornosti moraju se nužno uzeti u obzir sve okolnosti iz kojih bi proizašlo postupanje ovdje podnositelja odnosno činjenice u odnosu na subjektivni element zloupotrebe ili raspolaganja imovinom svakog od članova ponaosob. Navodi da se institutom poreznog jamstva nedvojbeno krše načela obveznog prava time što se uspostavlja prisilan obvezno-pravni odnos između članova društva i vjerovnika. Naime, institut jamstva prvenstveno je institut obveznog prava i nastaje kao ugovorni odnos između vjerovnika i treće osobe koja se obvezuje vjerovniku ispuniti dospjelu obvezu dužnika ako dužnik to ne učini. Pritom je važno naglasiti da je osnova jamstva ugovorni odnos, odnosno suglasnost, volja ugovornih strana. Odredbe Općeg poreznog zakona koje propisuju institut poreznog jamstva nedvojbeno krše osnovna načela obveznog prava jer se, na osnovu zakona, uspostavlja prisilan obvezno - pravni odnos između članova društva s jedne strane i samo jednog, privilegiranog vjerovnika, Republike Hrvatske, s druge strane. Nadalje je upitno je li institut poreznog jamstva sukladan odredbama Ustava Republike Hrvatske. Naime, Ustav u članku 48. izričito jamči da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Porezno tijelo provedenim nadzorom i utvrđenjima u rješenju to i čini utvrđuje odgovornost, tj. jamstvo članova a da ničime prethodno nije utvrdilo zloupotrebu kao temelj predmetne odgovornosti. Isto tako odredbama OPZ-a propisuje se odgovornost članova uprave koji vode poslove društva, s osnova nemogućnosti ispunjenja poreznih obveza društva. Porezno tijelo poziva se na ove odredbe s time da ne definira da li društvo kapitala u ovom slučaju trgovačko društvo C. s. d.o.o. nije u mogućnosti ispuniti poreznu obvezu u cijelosti ili samo djelomično. Također, članovi uprave i osnivači odgovaraju za neispunjenje porezne obveze kao porezni jamci cjelokupnom svojom imovinom, te isto utvrđuje i porezno tijelo predmetnim rješenjem, međutim ZTD propisuje da se odgovornost svodi isključivo na odgovornost društvu jer uvijek i samo društvo odgovara trećima za obveze koje su nastale vođenjem poslova. S obzirom da slučajevi zloupotrebe okolnosti da član društva ne odgovara za obveze društva nisu propisani zakonom, porezno tijelo je dužno ocjenjivati zloupotrebu od slučaja do slučaja. Ukoliko je u konkretnom slučaju i postojalo postupanje protivno zakonu iz kojega bi opet proizlazio proboj pravne osobnosti, takvog ponašanja nije bio svjestan ovdje podnositelj pogotovo jer nije znao ili nije mogao znati da će se time i izbjeći plaćanje obveza prema vjerovnicima. Smatra da u konkretnom slučaju nije vidljiv utjecaj člana društva na dužnika iz čega bi proizašle sve okolnosti koje moraju postojati kod zloupotrebe odnosno proboja pravne osobnosti kao i postupanje člana društva suprotno propisima i poslovnim običajima, pa porezno tijelo ničime nije dokazalo da su članovi društva znali ili morali znati da društvo neće moći podmiriti svoje obveze, što je preduvjet za zloupotrebu prava.

3.              Predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5.              Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6.              Sud je 27. svibnja 2021. održao javnu raspravu te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, kao i činjenice koje je sam utvrdio te je izvršio uvid u spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom tijekom upravnog postupka, kao i uvid u sudski spis s ispravama priloženim tijekom spora.              

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.              Odredbom članka 158.a stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., 44/16., dalje: OPZ) propisano je da je postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa dio poreznog postupka koji porezno tijelo po službenoj dužnosti pokreće i provodi nad osobama koje u skladu s člankom 26.d ovoga Zakona odgovaraju kao porezni jamci radi provjere i utvrđivanja činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava, a koje za posljedicu ima nemogućnost podmirenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa. Postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno dužničkog odnosa osoba koje u skladu sa člankom 26.d ovoga Zakona odgovaraju kao porezni jamci provodi se jedino u slučaju nemogućnosti naplate poreznog duga od poreznog obveznika primjenom svih mjera prisilne naplate (stavak 2.).

10.              Ovlašteni službenici Porezne uprave, temeljem naprijed citiranog članka 158.a. OPZ-a proveli su provjeru i utvrđivanje činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava kod poreznog obveznika C. S. d.o.o., o čemu je sastavljen zapisnik Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: 415-07/15-01/30, URBROJ: 513-07-24-16-8 od 3. lipnja 2016., kojim je utvrđeno da CVJETNA SODA d.o.o. s danom 20. travnja 2016., ima ukupno evidentirani porezni dug u iznosu od 518.048,43 kn. Pokrenuti su ovršni postupci, donesena su rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave, kao i temeljem vjerodostojne isprave, koji postupci nisu mogli biti okončani budući da navedeni porezni obveznik nema u svom vlasništvu ni pokretne ni nepokretne imovine iz koje bi se mogao naplatiti predmetni porezni dug.

11.              Odredbom članka 26.a. stavak 1. OPZ-a propisano je da članovi uprave i izvršni direktori društva kapitala odgovaraju kao porezni jamci ako pri vođenju poslova društva zloupotrebljavaju svoje ovlasti što ima za posljedicu nemogućnost ispunjenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa i oštećenje poreznog tijela.

12.              Stavkom 2. ovog članka propisano je da se radnjama kojima oštećuje porezno tijelo kao vjerovnik u porezno-dužničkom odnosu osobito se smatraju: preusmjeravanje novčanih tokova na druge pravne ili fizičke osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, korištenje društva radi postizanja ciljeva koje ne bi sam mogao postići, a koji su zabranjeni, umanjenje ili otuđenje imovine društva ako je isto za posljedicu imalo nemogućnost plaćanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa.

13.              Stavkom 3. istog članka OPZ-a propisano je da osobna odgovornost postoji i u slučaju osobe koja se koristi drugim osobama koje djeluju kao njegovi povjerenici, tako da se u društvu kao član iskazuje netko drugi, ali to čini po nalogu i uputama te osobe.

14.              Stavkom 4. ovog članka OPZ-a propisano je da za podmirenje obveza društva, ali najviše do visine ostvarene koristi, supsidijarno odgovaraju i povezane osobe u čiju korist je poduzeto raspolaganje na štetu društva, što za posljedicu ima neispunjavanje obveze iz porezno-dužničkog odnosa.

15.              Člankom 26.b. stavak 2. OPZ-a propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva, komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno zakonom.

16.              Stavkom 3. ovog članka OPZ-a propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

17.              Stavkom 4. istog članka OPZ-a propisano je da se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka osobito:

1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen,

2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,

3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina,

4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

18.              Uvidom u priloženi Zapisnik o obavljenoj provjeri i utvrđivanju činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava kod poreznog obveznika C. S. d.o.o., a na kojem se temelji prvostupanjsko i osporeno drugostupanjsko rješenje, utvrđeno je, tijekom postupka provjere i utvrđivanja činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava, da tužitelj kao direktor poreznog dužnika,  društva koje ima evidentirani nenaplativ porezni dug, u vrijeme blokade žiro-računa nije dnevne promete doznačivao na žiro račun, nego su iz blagajne gotovinom plaćali dobavljače, isplaćivali neto plaće djelatnicima, davali pozajmice, plaćali troškove službenog puta i troškove locco vožnje, sve na način kao je detaljno opisano ovim Zapisnikom.

19.              Člankom 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 91/2010, 112/2012.) propisano je da ovršenik – poslovni subjekt ne smije svoje obveze plaćati gotovim novcem ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, a gotov novac koji je primio obavljajući registriranu djelatnost dužan je položiti na račun u banci.

20.              Sukladno navedenim nespornim činjeničnim utvrđenjima sud zaključuje kako djelovanje tužitelja na način da je plaćanja vršio gotovim novcem iz blagajne, iako je dnevne promete od obavljanja djelatnosti trebao polagati na žiro račun trgovačkog društva, a kao direktor društva morao je znati da će isto imati za posljedicu nemogućnost ispunjena poreznih obveza društva C. S. d.o.o., ispunjava pretpostavke za odgovornost tužitelja za zlouporabu prava sukladno citiranim zakonskim odredbama.

21.              Sud ističe da je sve činjenice relevantne za rješavanje ove upravne stvari je bilo moguće utvrditi uvidom u spis tuženika, posebice u Zapisnik o obavljenoj provjeri i utvrđivanju činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava.

22.              Suprotno navodima tužitelja, osporenim rješenjem odgovoreno je na sve iznesene žalbene prigovore stoga se osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim, pa je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 27. svibnja 2021.

 

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).