Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Sinju Broj: 35. Pp J-3189/2020-53
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji ovog Suda Svijetlani Romac uz sudjelovanje Emilje Plazibat, kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice I. P., koju brani odvjetnik M. Ž. iz S., zbog prekršajnog djela iz čl. 10. t. 1., kažnjivog po čl. 22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne Novine“ 70/17, 126/19), postupajući po optužnom prijedlogu Policijske postaje Sinj, pod brojem 511-12-31/05-5-19-1/2020 od 18. rujna 2020. godine, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti okrivljenice i bez nazočnosti branitelja okrivljenice i tužitelja, zaključene dana 24. svibnja 2021.,temeljem čl.143., čl.144, čl.179., čl.180., čl.183. i čl.185. Prekršajnog zakona(Narodne novine“ 107/07, 39/13, 110/15, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), dana 27.svibnja 2021., objavio je i istog dana
p r e s u d i o j e
Okrivljenica: I. P. kći J. i K. rođena R., rođena …..
g. u Z., iz S., P. P. kbr …, državljanka Republike
Hrvatske, OIB:…., frizerka, pismena, SSS, udata, majka
dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, nezaposlena, uzdržava se od
ušteđevine, prekršajno neosuđivana,
k r i v a j e
što je dana 27.svibnja 2020. u vremenu od 09:30 do 23:30 sati, u S., P. P. kbr. …, počinila tjelesno nasilje prema M. P. P., rođenoj …., sestri svog supruga, srodnici po tazbini u drugom stupnju, na način da je istu fizički napala udarivši je otvorenim dlanom ruke po glavi, a što da je kod iste izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost,
čime je počinila prekršajno djelo iz čl. 10. t. 1., što je kažnjivo po 22. st. 1.
Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Temeljem istih propisa, čl. 33. i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona okrivljenici se,
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.000,00 (tisuću) kuna.
Temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na IBAN primatelja, prema priloženim uplatnicama.
Ukoliko okrivljenica plati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne u roku određenom od strane Suda novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
Temeljem čl. 138. st. 1. i 3. u svezi čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna RH na IBAN primatelja, prema priloženim uplatnicama.
Obrazloženje
Policijska postaja Sinj podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog na način kao u izreci presude.
Okrivljenica ispitana pred ovim sudom iskazuje da nije kriva za prekršajno djelo koje joj se stavlja na teret, te da nisu točni navodi optužnog prijedloga da je počinila tjelesno nasilje prema M. P. P., koja da je sestra njenog supruga, da je nije fizički napala udarivši je otvorenim dlanom ruke po glavi. Da je u ovo vrijeme stanovala sa suprugom u obiteljskoj kući, njegova majka A. i otac D. da stanuju u kući nasuprot, a M. da je udata i tu dolazi kod roditelja. Da je u ovo vrijeme bila u jednom teškom psihičkom stanju, u to vrijeme da joj je suprug rekao iznenada da se želi razvesti od nje, da je bila u teškom emocionalnom stanju, danima nije jela, bila je u šoku, ovog dana da se onesvijestila u stanu pred djetetom I suprugom i sa Hitnom išla u bolnicu, te da je suprug M. došao po nju u bolnicu. Kada se vratila kući, nakon pružene liječničke pomoći, gdje da su joj rekli da je pod stresom i preporučili da radi toga popriča sa psihijatrom, ako to želi, u smislu prevladavanja navedenog, čime da želi reći da je tog dana po povratku iz bolnice, negdje oko 21.00 sat bila sposobna jedva stajati na nogama, a kamo li koga udariti. Da tvrdi da toga dana nije bila u kontaktu sa M., da zna da je događaj prijavljen 16.09.2020., nakon što da je njen suprug bio nasilan prema njoj i psihički i fizički, radi čega da je zvala policiju i vodi se postupak pred ovim sudom, te da je dobio zabranu pristupa na 8 dana. On da sada ne živi u toj kući, a na Centru za socijalnu skrb da je izjavio da je malo kod roditelja, a malo kod prijatelja. Inače da bi je onemogućio u pravima da je rekao Centru da je nepodobna majka, prijavio je njenoj liječnici da je nesposobna voziti, da je psihički bolesna, pa su je poslali na izvanredni liječnički pregled koji da je normalno prošla. Sudu da prilaže liječnički nalaz od psihijatrice kojoj ide i ista da je konstatirala, prema liječničkom nalazu, da je u psihičkim tegobama radi razvoda i ostalog, čime da želi reći da nema nekakvu ozbiljnu psihičku bolest ili psihički poremećaj, već da je to sve vezano za probleme u
bračnim odnosima i jer je pod pritiskom cijele njegove obitelji, u kojoj da je vrijeđaju I napadaju radi toga što traži svoja prava. Dogovorno da je dijete sa njom i suprug daje viđa povremeno. Upitana iskazuje da je M. P. M. suprug, M. P. njen suprug, a A. i D. P. da su njeni svekar i svekrva.
U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja M. P. P., M. P., M. P., I. P., pročitan nalaz specijalista psihijatrije M. J. od 5. listopada 2020., priložena presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva i uprave, Odjela za prekršajne evidencije, dok je sud radi dovoljno utvrđenog činjeničnog stanja odustao od izvođenja dokaza ispitivanjem svjedoka A. P. i D. P.
Svjedokinja M. P. P. ispitana pred ovim sudom, a vezano za poziv suda iskazuje da je kod ovog događaja policiju pozvala naknadno, u 9. mjesecu, a sad da će obrazložiti zašto. I. P. da je njena bivša nevjesta, ona i brat su se razveli, tada tj. prigode 27.05.2020. da je popila određenu količinu tableta, te da je šla liječniku na ispumpavanje želuca, tada da ju je njen brat sa djetetom našao u njihovoj kući u besvjesnom stanju, a ta kuća da je nasuprot kuće njenih roditelja. Dana 27.05. 2020. da se nalazila u kući roditelja sa svojim suprugom M., tu da se nalazila majka A. P. i otac D. P., brat M. P. i rođak I. P. Tada da je došla I., u dnevnom boravku da se nalazilo dijete, njeno i bratovo, obratila se djetetu, a potom da se vratila k njima i njenoj majci rekla "Vaš sin meni ne da mira, maltretira me". Da se ona na to nasmijala, a I. da je je u jednom momentu krenula prema njoj i otvorenim dlanom ruke udarila je po obrazu, ničim izazvana. Da joj na niti jedan način nije uzvratila. Tada da su u obitelji, da misli na nju i brata već bili poremećeni odnosi, ona da je loše komunicirala i sa njenim roditeljima koji tu stanuju, da ona uopće zapravo s njom nije imala nikakvu komunikaciju, da se nije htjela miješati u njihove međusobne odnose. Tada da je pristupila u kuću roditelja jer da ju je majka zvala plačući da je I. popila tablete i da je na Hitnoj. Kada me udarila da se podigao se brat i rekao joj da otkud njoj pravo da se tako ponaša, kao i svi, I. da je tada otišla djetetu u dnevni boravak, te rekla da se srame, a majka da je njoj rekla da se može sramiti. U svemu da je govorila da je ona kriva za njihove probleme. Unatoč svemu, a radi složenosti situacije da taj događaj nije prijavila policiji, da to nije htjela u prvom redu radi nećakinje, tj. njihovog djeteta, no međutim u 9. mjesecu da je to odučila prijaviti, jer da je I. tada ponovo krenula prema njoj, a inače da je govorila da joj je drago što ju je pljusnula i da bi to ponovila. Kada je upoznata sa iskazom okrivljenice navodi da ista iskazuje neistinito, da postoje dokazi tj. liječnički nalazi o boravku iste kod liječnika, da je istinito iskazala da ju je napala, što svi mogu ponoviti, njena obitelj da joj nije radila ništa, u namjeri razvoda, brat da se iselio iz te kuće i plaćao režije i alimentaciju radi svoga mira, oni da su sada u brakorazvodnoj parnici riješili i imovinu, da joj je isplaćen dio kuće i ona da sada živi na drugoj adresi.
Nakon navedenog iskaza svjedokinje okrivljenica iskazuje da je svjedokinja netočno iskazala da je ona bila na ispumpavanju želuca, da je njoj samo konstatiran stres, da ju je ista prijavila točno toga dana kada je ona prijavila supruga prijavila za nasilje u obitelji, a taj postupak da se još vodi, zapravo ona da je supruga prijavila za psihičko i fizičko nasilje 15.09., a M. da je je nju prijavila za ovaj događaj 16.09. 2020. Vezano za njeni iskaz o tomu kako je bila primljena u obitelji, iskazuje da su se oni prema njoj ponašali sa omalovažavanjem, da je za njih bila štraca iz Z., rastavljena, jer da ima i dijete iz tog drugog braka, očito da njih nije bila dostojna, a osobito po mišljenju ovdje navedene M., jer da je za nju bezvrijedan svatko tko
nema završen fakultet i markiranu odjeću te štikle na nogama. Inače ona i suprug da su se sada sporazumno razveli, podijelili imovinu, dijete da se viđa sa ocem, s tim da je tri dana kod oca, a četiri kod nje i sada dalje da nemaju više nikakvih konflikata jer da se u tim okolnostima ona makunula iz obitelji.Da bi željela da sud pita svjedokinju u kojim okolnostima da je to ona nju navodno drugi puta napala.
Na upit suda svjedokinja iskazuje da je to bilo u jednom momentu kada je s majkom čula viku ispred kuće, da se Irena grebala, samoozlijeđivala po rukama I vikala da joj brat ne da mira, a ona da je pitala šta to radi i I. da je tada podigla ruku i pošla prema njoj. Također da želi dodati da ista neistinito iskazuje o tomu što je njoj važno, a sve to da je vidljivo i po krugu njenih prijatelja.
Nakon navedenog iskaza svjedoka okrivljenica iskazuje da se ona nije tada samoozlijeđivala već da je išla pokazati rane na rukama od ozljede koje joj je nanio suprug i tražiti zaštitu.
Svjedok M. P. ispitan pred ovim sudom iskazuje da se prigode 27.05.2020. sa suprugom M. nalazio u njenoj roditeljskoj kuć, jer da je njena majka zvala da je I. popila tablete i da su išli za S., da je bila bez svijesti, s njom da su išli suprug i rođak, a suprug da ju je takvu zatekao. Dijete da je bilo s njima i da su čekali da vide što će biti i oni da su se u jednom momentu vratili, s njima da je bila i I., ona da se išla najprije javiti svojem djetetu, a onda da je u jednom momentu, kada je pošla njima rekla "Nisam se ja tila ubit, tila sam se samo odmorit", te je rekla "Vaš sin mi ne da mira". Kako je njen suprug bio odsutan na to da se njegova supruga nasmijala, rekla kao nešto "Hm", a na to da je I. preko cijele prostorije došla k njoj i udarila je otvorenim dlanom ruke po licu i govorila joj "Šta se ti smiješ, zlice, vještice ti si kriva" ili tako nešto. Tada da ju je uhvatio suprug i povukao je za ramena, a on da je stao između njih i da su joj rekli da to nema pravo raditi. Sudu da bi još dodao da je supruga htjela odmah zvati policiju, te da je i M. htio da zove tj. njen suprug, a on da je rekao da je kasno, da će se možda smirit.i da će se ispričati, da šta će sad opet dolaziti policija. To da je I. udarila M. mogu posvjedočiti i njen bivši suprug M., svekrva A. i svekar D., te i još jedan rođak I. Da je mislio da će se I. kasnije ispričati za to, a što da se nije desilo.
Nakon navedenog iskaza svjedoka okrivljenica iskazuje da je ona iskazala istinito jer što bi značilo da je ona došla javiti se svom djetetu u dnevni boravak, pa udariti M., pa se onda ponovo vratiti djetetu koje je nakon toga uzela i odvela u drugu kuću.
Na upit suda svjedok iskazuje da je I. P. na istoj adresi kao i D. P. tj. na adresi P. P. kbr…, da bi želio još dodati da on ne kaže da je I. to namjerno napravila, odnosno da nije to napravila radi stanja u kojem se tada nalazila, da o tomu ne može suditi, ali da je on iskazao istinito.
Potom okrivljenica iskazuje da ona dopušta mogućnost da je ona to napravila a da se radi svoga stanja ne sjeća da se to dogodilo, te da će sudu dostaviti liječnički nalaz po zatraženoj liječničkoj pomoći toga dana u smislu kakvu je pomoć tražila i da ona nije išla na ispumpavanje želuca kako je to navela svjedokinja. Potom iskazuje da je svjedok M. P. prema njoj korektno iskazao, iako da ona i dalje ostaje pri svom iskazu.
Svjedok M. P. ispitan pred ovim sudom iskazuje da je prigode 27.05.2020. sa kćerkom bio u R., a tadašnja supruga I. da je ostala kući,
kada su se vratili negdje oko 17.00-18.00 sati i kada ju je pozdravio u kući, a ona da se nije javljala, nakon toga da su je on dijete zatekli ležeći na krevetu, da nije reagirala na to što ju je zvao, da je pozvao Hitnu jer je kćerka pitala što je mami, da je vidio tu popijene tablete Normabela, spustio se u dnevni boravak u koji da je tada došla i I. te da se u jednom momentu onesvijestila. Po dolasku hitne pomoći oni da su joj dali nekakvo čišćenje, te su je vozili za S., a on da je sa rođakom I. išao osobnim vozilom za njima. Nakon pregleda odlučili su je vratiti kući, navodeći da je neće zadržati zbog situacije sa Covidom. Po dolasku kući, a radilo se o vremenu nešto prije pola noći ,u kući da su zatečeni pored djeteta njegov otac, majka, sestra I njen suprug, te da se I. obratila njegovoj majci riječima "Ja nisam luda, vaš me sin čini ludom". Na to da se njegova sestra M. nasmijala, a u tom momentu I. da se zaletjela preko kuhinje i nju udarila otvorenim dlanom ruke u predjelu lica. U tomu da su svi priskočili i to smirili, te da je Irena kasnije otišla djetetu. Na upit suda iskazuje da su njihovi bračni odnosi tada već bili loši i poremećeni, radilo se o ispadima ljubomore, neprijateljstvu prema ostalim članovima obitelji, prigovaranjima, traženju izvora svađe i slično. Sada da su riješili međusobne odnose razvodom, podjelom imovine i dogovorom oko djeteta, te da može reći da se nešto slično nakon ovog događa u smislu bilo kojeg nasilja od strane njega i bivše supruge nije ponovilo, te da uredno funkcioniraju oko djeteta.
Nakon što je upoznat sa iskazom okrivljenice na ročištu od 16.10.2020. I 08.03.2021. iskazuje da je Irena iskazala neistinito da sestru nije udarila, da je više puta iskazala i govorila drugima da ju je udarila i da je to zaslužila. Vezano za njene navode da je uzorna majka iskazuje da je ona dobila kaznu za neplaćanje uzdržavanja djetetu iz prvog braka.
Okrivljenica upitana iskazuje da njen suprug dobro znade kakva je ona majka, da se brinula o djetetu, da je i on imao obveza u uzdržavanju djeteta iz prvog braka, da se oni živjeli u Norveškoj i da ona nije takva kakvu ju je kasnije predstavljala njegova obitelj.
Na upit branitelja okrivljenice o vremenu prijave predmetnog događaja I saznanjima svjedoka o tomu svjedok iskazuje da su i on i njegova sestra mislili da to nema potrebe odmah prijavljivati jer da ima šanse da se nešto popravi.
Na upit branitelja okrivljenice "Jeste li I. prije ovog događaja priopćili da se želite razvesti", svjedok iskazuje "Da se ne sjeća konkretno nekakvog spominjanja razvoda, da u ovo vrijeme nije bilo nekakvog formalnog podneska, ali da se kod poremećenih odnosa često spominje razvod".
Nakon što se svjedok upoznaje sa iskazom svjedokinje M. P. P. i svjedoka M. P. iskazuje istovjetno.
Nakon navedenog okrivljenica i branitelj iskazuju da nemaju daljnjih pitanja za svjedoka.
Svjedok I. P. ispitan pred ovim sudom iskazuje za događaja od 27. 5. 2020. Da on stanujem ulaz do kuće u kojoj je tada stanovala I. P. i njegov rođak M., kada je na ulazu vidio vozilo Hitne pomoći da je pristupio u kuću vidjeti što se događa, I. da su već pružali liječničku pomoć, da je ležala je na kauču u besvjesnom stanju. Njima da su rekli da će ostati u bolnici, pa da je M. spremio neke stvari za bolnicu, da su je pomogli donijeti do vozila hitne i on da je s M. išao za S., I. da je pregledana i vratili su je kući, po dolasku kući tj . u kuću M. roditelja tu da su se nalazili M. otac i majka, sestra i njen suprug, te je u
kući bilo i dijete dok su se ovi nalazili u kuhinji. U jednom momentu I. da je rekla svojoj tadašnjom svekrvu da ona nije luda već da je njen sin čini ludom. Na to da se M., M. sestra nasmijala, a I. da je pošla prema njoj i udarila je otvorenim dlanom u lice. Oni da us intervenirali u smislu da su ih ih rastavili i nakon toga I. da je uzela dijete i otišla u svoju kuću. Sudu da bi još naveo da je I. sreo nakon dva dana i da u priči o toj večeri nije bilo sporno da je ona udarila M. Pri ovakvom iskazu da ostaje i nakon što je upoznat sa iskazom okrivljenice I. P. te svjedoka M. P. P. i M. P.
Nakon navedenog iskaza svjedoka okrivljenica iskazuje da je I. P. rođak njenog supruga, da je on oduvijek pokazivao netrpeljivost prema njoj kao i cijela obitelj te da on netočno iskazuje da je ona udarila M.
Na upit branitelja okrivljenice u koliko je sati došlo do događaja o kojem ga sud pita, svjedok iskazuje "Da misli da je to bilo oko pola noći".
Na upit branitelja okrivljenice svjedok iskazuje da je imao rasprave sa I. vezano za način parkiranja njenog vozila.
Okrivljenica upitana od strane suda iskazuje da ona nije mogla doći do liječničkog nalaza o zatraženoj liječničkoj pomoći 27. svibnja 2020.
Branitelj okrivljenice u tom smislu predlaže da sud zatraži od KBC S., Klinike za psihijatriju liječnici nalaz od 27 .svibnja 2020. , koji će svjedočiti o pregledu okrivljenice, mogućoj dijagnozi te eventualno drugim prijedlozima, a nakon čega će se dalje očitovati u smislu zdravstvenih prilika okrivljenice.
Također vezano za iskaze svjedokinje M. P. P. i M. P. kao I danas ispitanog svjedoka M. P. i I. P. da želi istaknuti da je ovaj događaj prijavljen gotovo 4 mjeseca nakon što se navodno zbio isključivo iz razloga prijave I. P. protiv M. P.. Ujedno navodi se da se radi o obitelji M. P. koji su u danom trenutku bili izričito subjektivno zainteresirani za ovakvu prijavu, a koja se temeljila isključivo na određeni neriješenim imovinsko pravnim odnosima između I. P. i M. P., a kojima joj je M. P. sa svojim obitelj osporavao stjecanje suvlasništva na zajedničkoj kući, koje su sve odnose sada bivši bračnu drugovi u međuvremenu riješili sporazumno.
Čitanjem odgovora Kliničkog bolničkog centra S., Klinike za psihijatriju KBC S., uz izvadak iz knjige ambulantno liječenih pacijenata na Klinici za psihijatriju KBC S. utvrđeno je da u citiranom izvatku stoji da je datum pregleda 27. svibnja 2020. sa dijagnozama miješana anksioznost i depresivan poremećaj.
S obzirom na dostavljeni liječnički nalaz okrivljenica iskazuje da je njoj tada postavljena takva dijagnoza, da je to sve vezano za tadašnje stanje u braku i bračnim odnosima, da je ona bila uzrujana i napeta, da je osjećala tjeskobu u prsima, da od tada traži pomoć psihijatra, ali da nisu ostale ove dijagnoze i da dalje najnormalnije funkcionira i nije depresivna, te se i za navedenu prigodu brani, ali ne na način da bi tada bila neubrojiva, iako da je bila u opisanom psihičkom stanju, uglavnom ona da se tada samo onesvijestila od uzrujanosti i onda da su je odveli na Hitnu pomoć. Upitana ponovo na okolnosti vremena počinjenja prekršaja iskazuje da misli da je to bilo ranije te večeri, u smislu kada se vratila iz S., da mislim da je prekasno da bi to bilo oko 11.30 sati, uglavnom da bi to moglo biti nakon 21.30 sati.
Okrivljenica potom upitana iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga.
Okrivljenica pozvana na davanje završne riječi iskazuje da se ona i dalje ne smatra krivom za prekršajno djelo koje joj se stavlja na teret, da se ona u svemu smatra žrtvom s obzirom na bivšeg supruga i na cijelu njegovu obitelj.
Po izvršenom uvidu u prekršajnu evidenciju utvrđeno je da se okrivljenica ne vodi kao počiniteljica prekršaja.
Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze ponaosob i u cijelini i po slobodnom sudačkom uvjerenju, sud drži nedvojbeno dokazanim da je okrivljenica počinila prekršajno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude, te ju je valjalo proglasiti krivom i kazniti, ne nalazeći okolnosti koje bi okrivljenicu ispričale od prekršajne odgovornosti.
Naime, okrivljenica u provom ispitivanju te i završnoj riječi poriče krivnju za prekršajno djelo koje joj se stavlja na teret, poričući da bi počinila tjelesno nasilje prema M. P. P. u smislu da bi je fizički napala udarivši je otvorenim dlanom ruke po glavi, poričući da je uopće bila u kontaktu sa M. te navodeći da je događaj prijavljen 16. rujna 2020., nakon čega je ona zvala policiju jer je njen suprug bio nasilan prema njom i psihički i fizički, radi čega se vodi postupak pred ovim Sudom i dobio je zabranu pristupa na 8 dana, premda u jednom dijelu iskaza, nakon ispitivanja svjedoka M. P., za kojeg iskazuje da je prema njoj korektno iskazao, dopušta mogućnost da je ona to napravila, a da se radi svog stanja ne sjeća da se to dogodilo, a iskazujući o predmetnoj prigodi još i da je u ovom vrijeme bila u teškom psihičkom i emocionalnom stanju jer da joj je suprug rekao iznenada da se želi razvesti od nje da danima nije jela, da je bila u šoku, onesvijestila se pred djetetom i suprugom te sa Hitnom pomoći išla u bolnicu, gdje da su joj nakon pružene liječničke pomoći rekli da je pod stresom i preporučili psihijatra, te da je po povratku iz bolnice, negdje oko 21.00 sat bila sposobna jedva stajati na nogama a kamoli koga udariti, navodeći da ju je suprug prijavljivao Centru da je nepodobna majka, liječnici da je nesposobna voziti jer da je psihički bolesna, radi čega da je išla na izvanredni liječnički pregled koji je prošla, prilažući nalaz psihijatra u kojem stoji da je o psihičkim tegobama radi razvoda i ostalog te da nema nekakvu ozbiljnu psihičku bolest ili psihički poremećaj već da je to sve vezano za probleme u bračnim odnosima i pritisak cijele suprugove obitelji, u kojoj da je vrijeđaju i napadaju radi toga što traži svoja prava, a na dostavljeni liječnički nalaz u kojem se navode dijagnoze anksioznost i depresivni poremećaj od 27.svibnja 2020. tj. Predmetne prigode, iskazujući da je bila uzrujana i napada, osjećala tjeskobu u prsima, vezano za tadašnje stanje u braku i bračnim odnosima, a radi čega je traćila pomoć psihijatra, ali da nisu ostale ove dijagnoze te da najnormalnije funkcionira i nije depresivan, da se ne brani da bi tada bila neubrojiva, da se onesvijestila od uzrujanosti, te da se u svemu smatra žrtvom s obzirom na bivšem supruga i cijelu njegovu obitelj, branitelj okrivljenice iskazujući da je događaj prijavljen gotovo 4 mjeseca nakon što se navodno zbio i da je to isključivo iz razloga prijave I. P. protiv M. P., a da se radi o obitelji M. P., koja da je u danom trenutku bila izričito subjektivno zainteresirana za ovakvu prijavu, koja da se temeljila isključivo na određenim, neriješenim imovinsko-pravnim odnosima između I. P. i M. P., a kojima da je M. P. sa svojom obitelji osporavao stjecanje
suvlasništva na zajedničkoj kući, a koje da su sve odnose, sada bivši bračni drugovi
u međuvremenu riješili sporazumno.
Obrana okrivljenice i branitelja okrivljenice, okrivljenice u poricanju fizičkog
nasilja i uopće kontakta sa M. P. P., sestrom svog supruga M. P. P., te ni obrana okrivljenice i branitelja okrivljenice u pogledu krivnje za prekršaj nije za prihvatiti.
Navedeno stoga što svi ispitani svjedoci M. P. P., M. P., M. P., I. P. potvrđuju kontakt okrivljenice sa navedenom te i da je udarila otvorenim dlanom ruke M. P. P., u čemu svjedokinja M. P. P. sudu iskazuje da je Irena u jednom momentu krenula prema njoj i otvorenim dlanom ruke udarila je po obrazu, a što je u činjeničnom opisu optužnog prijedloga navedeno kao udaranje otvorenim dlanom ruke po glavi, te o čemu svjedok M. P. iskazuje da je I. preko cijele prostorije došla k M. i udarila je otvorenim dlanom ruke po licu, te u čemu svjedok I. P. sudu iskazuje da je I. u jednom momentu pošla prema M. i udarila je otvorenim dlanom u lice, svi svjedoci iskazujući da se navedeno zbilo po povratku okrivljenice iz bolnice, radi zatražene liječničke pomoći, pri tomu različito iskazujući o tomu na koji način se okrivljenica obratila verbalno nazočnima u kući roditelja svog tadašnjeg supruga, gdje su nesporno zatečeni sestra supruga okrivljenice M. P. P., M. P., M. P. i I. P., te i A. i D. P., svekar i svekrva okrivljenice, u smislu da svjedokinja M. P. P. iskazuje da se okrivljenica najprije u dnevnom boravku, gdje se nalazilo dijete obratila djetetu, a potom da se obratila njenoj majci govoreći da joj njen sin ne da mira i da je maltretira, a u tomu svjedok M. P. iskazujući da se okrivljenica išla javiti djetetu te potom njima govorila da se nije htjela ubiti, već da se samo htjela odmoriti i njegovim roditeljima da joj njihov sin ne da mira, a o čemu svjedok M. P. iskazujući da se obratila svekrvi riječima "Ja nisam luda, vaš me sin čini ludom", a u tomu da se, kako to iskazuje M. P. P. ona nasmijala, a kada je Irena pošla prema njoj i udarila je, te svjedok M. P. također navodeći da se njegova supruga nasmijala kada je Irena rekla da joj suprug ne da mira, a u čemu svjedok M. P. također iskazuje da se M. sestra nasmijala kada je I. rekla da ona nije luda i da je njihov sin čini ludom, te da je u tomu I. udarila M., te sud naspram obrane okrivljenice u poricanju kontakta sa M. P. P., ovdje oštećenicom, te i u fizičkom nasilju prema istoj, udaranjem otvorenim dlanom ruke po glavi, obrazu, prihvaća u potpunosti iskaze navedenih svjedoka kao istinite i uvjerljive, te međusobno istovjetne u bitnom dijelu, te kao iskaze svjedoka pozvanih na dužnost kazivanja istine, a obranu okrivljenice uzima pokušajem izbjegavanja prekršajne odgovornosti, pozivanjem na teško emocionalno i psihičko stanje navedene prigode, u kojem da se prema svom iskazu osjećala kao žrtva supruga i njegove obitelji, radi odluke o razvodu, uz napomenu da u jednom momentu kod iskaza svjedoka M. P., za kojeg iskazuje da je korektno iskazao, navodi i da dopušta mogućnost da je ona to napravila, a da se radi svoga stanja ne sjeća da se to dogodilo, iskazujući da je bila uzrujana i napeta, te osjećala tjeskobu u prsima i tražila pomoć psihijatra, ali da se ne brani na način da bi tada bila neubrojiva već u opisanom psihičkom stanju.
Stoga nije za prihvatit obrana okrivljenice u poricanju djela, te i kada predmetno događanje želi prikazati samo kao prijavu protiv nje nakon četiri mjeseca, nakon što je ona supruga prijavila za nasilničko ponašanje u obitelji, te u tom smislu niti iskaz branitelja okrivljenice da bi se radilo o obitelji M. P., supruga okrivljenice, u čemu da je događaj prijavljen gotovo četiri mjeseca nakon što se navodno zbio, isključivo iz razloga prijave I. P. protiv M. P., a u čemu da je obitelj bila izričito subjektivno zainteresirana za ovakvu prijavu, koja se temeljila na određenim neriješenim imovinsko-pravnim odnosima između I. P. i M. P., u kojima da je M. P. sa svojom obitelji osporavao stjecanje suvlasništva na zajedničkoj kući, što da su sada riješili sporazumno, a obrana okrivljenice I branitelja okrivljenice u smislu momenta podnošenja prijave protiv okrivljenice, s odmakom od više mjeseci nakon događaja i s preklapanjem prijave okrivljenice protiv supruga za tjelesno i psihičko nasilje, prema ocjeni suda ne dovodi u pitanje citirane iskaze svjedoka u dijelu u kojima im sud poklanja vjeru, odnosno ne čini ih nevjerodostojnim i neistinitim samo radi vremenskog odmaka od počinjenja do podnošenja prijave, te sud ovdje prihvaća također dijelove iskaza svjedoka o razlozima takvog vremenskog odmaka, u kojem svjedokinja M. P. P. iskazuje da radi složenosti situacije događaj nije prijavila policiji, da to nije htjela u prvom redu radi nećakinje, tj. radi njihovog djeteta, što da je u 9. mjesecu odlučila prijaviti, te o čemu svjedok M. P. iskazuje da je supruga htjela odmah zvati policiju, što da je htio i suprug okrivljenice, a on da je rekao da je kasno, da će se I. možda smiriti i da će se ispričati, te da što će sada opet dolaziti policija, a sve navedeno jer je kao takvo logično i prihvatljivo, te samo po sebi ne govori o neistinitosti svjedočkih iskaz, te ne umanjuje njihovu vjerodostojnost, dok je druga stvar da li je mehanizam prijave pokrenut vezano i za prijavu okrivljenice protiv supruga, a o čemu sud nema izravnih dokaza te o tomu može samo spekulirati, u što se zasigurno neće upuštati.
Vezano za preostali dio iskaza okrivljenice pa i iskaza svjedoka o psihičkom stanju okrivljenice u vrijeme počinjenja prekršaja, sud iskazuje da liječnički nalaz o zatraženoj pomoći predmetne prigode govori o dijagnozama miješanje anksioznosti i depresivnog poremećaja kod okrivljenice, dok liječnički nalaz M. J. od 5. listopada 2020. govori o dijagnozi anksiozne slike i problema u bračnim odnosima, a o kojem psihičkom stanju sama okrivljenica govori da je bilo složeno emocionalno I psihičko stanje, da je bila uzrujana i napeta, da je od supruga saznala o razvodu, da je osjećala tjeskobu u prsima, te da od tada traži pomoć od psihijatra, da tada nije bila neubrojiva već u opisanom psihičkom stanju, o čemu svjedoče i liječnički nalazi, a takvo psihičko stanje je za razumjeti kod okolnosti poremećenih bračnih odnosa pa i odluke o razvodu, koji je uslijedio i koji je bio izgledan radi poremećenih odnosa između okrivljenice i supruga , što neminovno dovodi i do poremećaja u široj obitelji pa i ovdje poremećaja odnosa sa sestrom supruga, svjedokinjom M. P. P., ovdje žrtvom, u čemu nije nelogično da se obitelj supruga okrivljenice stavlja na njegovu stranu, naspram okrivljenice, u znak podrške svom sinu ili bratu, a što ne umanjuje vjerodostojnost i istinitost iskaza svjedoka, te premda je za razumjeti i iskaz okrivljenice da se ona osjećala žrtvom u obitelji supruga, koja se očito stavljala na
njegovu stranu, pa vezano i za imovinsko-pravne odnose, pa i kada okrivljenica iskazuje da je od suprugove obitelji, pa i od svjedokinje M. P. P. bila omalovažavana, da ih nije bila dostojna, što može biti objektivno, ali i njen subjektivni
doživljaj u traumatskom postupku razvoda koji obuhvaća i promjenu mjesta stanovanja, te odnosa s djetetom i novi početak, a s čim je okrivljenica očito bila suočena, te je u navedenim okolnostima, a kako to potvrđuju svi ispitani svjedoci i po povratku iz bolnice imala potrebu obratiti suprugovoj obitelji, premda to poriče, no međutim u tom smislu prihvaćeni su iskazi svjedoka iz naprijed obrazloženih razloga pa i u ovom dijelu, te u tim okolnostima obraćanja okrivljenici obitelji okrivljenika u smislu da nema mira po suprugu i da je maltretira, te kada se prema iskazu same svjedokinje M. P. P. ista na to nasmijala, a u tom smislu iskazuju i ostali svjedoci, dalje potvrđujući postupanje okrivljenice u smislu da je svjedokinju udarila otvorenim dlanom ruke po glavi, pa je očito okrivljenica u danim okolnostima, osjećajući se kako je opisala, smijanje M. P. P. osjetila provokacijom, a što je ne opravdava u daljnjem činu nasilničkog ponašanja, primjeni fizičke sile, premda joj se navedeno u danim okolnostima može uzeti postupanjem u afektu, a što mogu biti tek okolnosti za ublažavanje kazne, a ne za ispričavanje u prekršajnoj odgovornosti.
Pri tomu se kod iskaza same okrivljenice u smislu da se ne brani neubrojivošću, a niti tako sudu djeluje, bez obzira na stanje psihičkih prilika predmetne prigode, te vodeći računa o dijelu iskaza okrivljenice da je moguće navedeno i učinila, ali da se toga zbog takvog stanja ne sjeća, a niti liječnički nalazi govore u tom smislu o stanju okrivljenice u vrijeme počinjenja prekršaja, u smislu sumnje na ubrojivost, te je za napomenuti da se sud dalje nije upuštao u utvrđivanje okolnosti da li je okrivljenica predmetne prigode, kako to iskazuje bivši suprug okrivljenice i ostali svjedoci navodno popila tablete, čime žele stanje okrivljenice prikazati i težim od onog koje proizlazi iz liječničkih nalaza, budući o navedenom nema tragova o liječničkim nalazima, te kod tako utvrđenog činjeničnog stanja sud može zaključiti da se iskazi svjedoka vezani za navedeno, u vrijeme kada nisu bili riješeni razvod ni imovinsko-pravni odnosi između okrivljenice i supruga, moguće nastojanje istih da zdravstvene prilike okrivljenice predmetne prigode prikažu i težim, a sve u smislu razvoda okrivljenice i supruga, odluke o djetetu i imovinsko-pravnim odnosima.
Po provedenom dokaznom postupku, sud drži nedvojbeno dokazanim da su se u djelu okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog na način kao u izreci presude, nasilničkog ponašanja primjenom fizičke sile prema sestri svog supruga, a što je kao takvo nedopustivo ponašanje i ne može se tolerirati, te je stoga po utvrđenom okrivljenicu valjalo proglasiti krivom i kazniti, pri čemu je sud kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, a držeći da iskazi svjedoka A. P. i D. P. neće doprinijeti drugačijem činjeničnom stanju, te držeći činjenično stanje po iskazima ispitanih svjedoka dovoljno utvrđenim, odustao od izvođenja dokaza ispitivanjem svjedoka A. P. i D. P.
Pri tomu je po iskazu okrivljenice da je do događaja došlo negdje iza 09.30 sati, koliko se sjeća, te po iskazu svjedoka da bi do događaja došlo oko 23.30 sati, kada se u optužnom prijedlogu navodi da je došlo do počinjenja prekršaja, sud vrijeme počinjenja prekršaja označio u smislu da je do istog došlo u vremenu u od 09.30 do 23.30 sati, držeći da navedeno ne dira u okvire optuženja, te ne čini bitno
obilježje prekršajnog djela nasilničkog ponašanja u obitelji, te ni u prekršajnoj odgovornosti okrivljenice.
Za napomenuti je da se u činjeničnom opisu prekršajnog djela navodi da je udaranje dlanom ruke po glavi kod oštećene izazvao povredu dostojanstva I uznemirenosti, a što čini bitno obilježje prekršaja kod psihičkog nasilja, no međutim I fizičko nasilje može izazvati povredu dostojanstva i uznemirenost, u smislu fizičkog napada, te je kao takvo ostavljeno u optužnom prijedlogu, a tako i proizlazi iz iskaza svjedokinje M. P. P. u smislu da je došla u roditeljsku kuću po pozivu brata, da se uznemirila i da se desilo kasnije što je navela.
Pri odabiru vrste kazne i pri odmjeravanju visine kazne, okrivljenici su uzete u obzir sve za to utjecajne okolnosti olakotne i otegotne, te joj je kao olakotno uzeto što je do sada neosuđivana, što je nezaposlena, stanje obiteljskih prilika predmetne prigode, obuhvaćajući i psihičko stanje uslijed tenzije razvoda odnosno početka razvoda i loših odnosa između okrivljenice i supruga, dok posebno otegotnih okolnosti na strani okrivljenice sud nije našao, te je po utvrđenim okolnostima okrivljenici izrečena novčana kazna na način kao u izreci presude, koja je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona i ublažena, a sve držeći da će se upravo ovom kaznom, postići svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenicu, te držeći da upravo ova kazna odgovara težini počinjenog djela i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenice.
Zakonom je inače za ovo prekršajno djelo određena novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana.
Ukoliko okrivljenica plati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne u roku određenom od strane Suda novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
Vezano za prijedlog tužitelja o izricanju obaveznog psihosocijalnog tretmana, sud isti nije prihvatio, a stoga što ova mjera nije po zakonu određena kao obvezna, te sud ne drži primjerenim izreći istu okrivljenici, nakon što je ista u liječničkom tretmanu psihijatra, nakon što je prestao brak okrivljenice te i odlučeno o skrbi o djetetu i imovinsko-pravnim odnosima te i držeći da će se izrečenom novčanom kaznom djelovati na okrivljenicu da više ne ponavlja ovakve i slične prekršaje.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 138. i 139. Prekršajnog zakona, a troškovi su određeni u paušalnom iznosu prema složenosti i trajanju postupka te imovnim prilikama okrivljenice.
U Sinju, 27.svibnja 2021.
Zapisničarka: Sutkinja:
Emilja Plazibat v.r. Svijetlana Romac v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.