1

                            Poslovni broj: 6 UsI-390/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 UsI-390/2021-6

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja A. R. iz S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa službena osoba J. V., radi ponovnog određivanja invalidske mirovine, 27. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-03/01171690861, URBROJ: 341-99-06/2-20-5314 od 25. siječnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/20-03/01171690861, URBROJ: 341-99-06/2-20-5314 od 25. siječnja 2021., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B. KLASA: UP/I 141-02/18-03/01171690861, URBROJ: 341-16-06/2-18-24272 od 25. lipnja 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, odbijen zahtjev za određivanje invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad na osnovu stečenog statusa dragovoljca Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini.             

2. Tužitelj u tužbi osporava utvrđeno činjenično stanje te navodi da je pravo na invalidsku mirovinu ostvario na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. broj: 684636 od 23. svibnja 2011. gdje je tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, zbog opće nesposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu od 14. srpnja 2006. pri čemu je primijenjen polazni faktor 1,50 prema odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Nadalje navodi da mu je priznat status dragovoljca Domovinskog rata što proizlazi (i) iz uvjerenja Federalnog ministarstva branitelja, Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze S., Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze O., Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze D. – Š. od 17. veljače 2012., u kojemu se navodi da je sudjelovao od 18. rujna 1991. do 17. rujna 1992. u obrani suvereniteta Bosne i Hercegovine kao pripadnik oružanih snaga HVO. Stoga smatra da mu pripada status dragovoljca i izračun invalidske mirovine kao dragovoljca iz Domovinskog rata sa statusom HRVI s polaznim faktorom 1,85 a ne 1,50. Predlaže poništavanje osporenog rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak ili priznanje invalidske mirovine sa statusom dragovoljca primjenom polaznog faktora 1,85.

              3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi da je tužitelj uz  zahtjev priložio uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze O., Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze D. – Š., broj 07/60-37-12-33/20 od 16. ožujka 2020. iz kojeg proizlazi da je tužitelj bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 17. rujna 1992. Tuženik također navodi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. broj: 684636 od 23. svibnja 2011., kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, zbog opće nesposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu od 14. srpnja 2006., na temelju Ugovora između Republike Hrvatske i Bose i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 2/06.i 6/06., dalje: Ugovor)              kao i na temelju tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. 55/11. dalje: Zakon o braniteljima). Tuženik navodi kod tužitelja nisu nastale promjene uzroka i postotka invalidnosti te isti nije priložio nove dokaze ni činjenice koje bi same ili u svezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogle dovesti do drukčijeg rješenja. Tuženik se poziva na članak 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019 – dalje: ZOMO) kojim je uređena obnova postupka za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja kao i na odredbu čl. 195. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019 – dalje: ZOHBDR). Zaključno tuženik navodi da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka u ovoj upravnoj stvari, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

              4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga suda je zakazana i održana javna rasprava 20. svibnja 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14, 96/16 i 29/17 – dalje: ZUS), na koju su pristupili tužitelj i službena osoba tuženika te su isti ostali pri navodima iz tužbe i odgovora na tužbu.

              5. Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u spisu kao i u spis  provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Sporno u provedenom postupku je da li tužitelj ispunjava uvjete za primjenu polaznog faktora 1,85 propisanog odredbom članka 17. stavka 2. prethodno važećeg Zakona o braniteljima, odnosno članka 32. stavak 2. ZOHBDR-a.

7. Uvidom u spis provedenog upravnog postupka utvrđeno je da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. broj: 684636 od 23. svibnja 2011. tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane zbog opće nesposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu od 14. srpnja 2006. pri čemu je primijenjen polazni faktor 1,50 prema odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o braniteljima.

8. Također je utvrđeno da je tužitelj Područnom uredu u S. B. 13. ožujka 2013. podnio zahtjev da mu se odredi invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad prema ostvarenom statusu dragovoljca u Bosni i Hercegovini. U prilog navedenome dostavio je Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata i federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata Bosne i Hercegovine broj: 07/60-03/1-18/12 od 17. veljače 2012.

9. Iz navedenog uvjerenja je razvidno da je tužitelj tijekom Domovinskog rata bio pripadnik oružanih snaga Bosne i Hercegovine i to HVO općine B. B. od 18. rujna 1991. do 2. ožujka 1992. i OS HVO 101. od 3. ožujka 1992. do 17. rujna 1992. Pri tome iz rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze D.-Š. broj:UP/107/60-03-9-41/08 od 27. kolovoza 2009. koja prileže spisu je vidljivo da ja tužitelju prethodno navedeni period od 18. rujna 1991. do 2. ožujka 1992. priznat kao pripadniku kriznog stožera HVO općine B. B. i da se isti odnosi na čuvanje noćne straže, nabavljanje naoružanja i druge povjerene zadaće sve do formiranja brigade.

10. U povodu predmetnog zahtjeva od 13. ožujka 2013. prvostupanjsko je tijelo donijelo rješenje KLASA: 141-02/12-03/01171690861, URBROJ: 341-16-06/2-12-010737 od 19. prosinca 2012., kojim je odbijen zahtjev tužitelja, a žalba tužitelja odbijena je rješenjem tuženika KLASA: 141-02/13-03/OB-01171690861, UR.BROJ: 341-99-06/2-13-000728 od 8. veljače 2013. U povodu podnesene tužbe Upravni sud u Osijeku donio je presudu poslovni broj Usl-254/13-6 od 29. svibnja 2021. kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev (radi poništenja rješenja tuženika KLASA: 141-02/13-03/OB-01171690861, URBROJ: 341-99-06/2-13-000728 od 8. veljače 2013.).

11. Dakle, u povodu sadržajno istovjetnog, prethodno podnesenog zahtjeva tužitelja donesena je pravomoćna presuda poslovni broj Usl-254/13-6 od 29. svibnja 2021.

12. Odredba članka 134. stavak 1. ZOMO propisuje  da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

13. Kao što je već navedeno u presudi ovoga suda poslovni broj Usl-254/13-6 od 29. svibnja 2021., prema članku 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 2/06.i 6/06., dalje: Ugovor) Republika Hrvatska za ostvarivanje prava na mirovinu primjenjuje svoje pozitivne propise o pravima branitelja dakle u vrijeme donošenja rješenja o pravu na mirovinu Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. 55/11. i 140/12., dalje: Zakon o braniteljima). Pri tome je tužitelj kao pripadnik HVO-a za stjecanje statusa dragovoljca morao ispunjavati uvjete propisane člankom 2. tog Zakona.

14. 1. Prema članku 2. stavku 3. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (Službene novine Federacije BIH, broj 33/04., 56/05. i 70/07.) dragovoljcem i organizatorom otpora se smatra pripadnik vojnih postrojbi koji je sudjelovao u pripremi za obranu i u obrani BIH u vremenu od 19. lipnja 1992. te druga osoba koja nije bila vojni obveznik u vrijeme dragovoljnog stupanja u oružane snage i ostala neprekidno u postrojbama do kraja rata ili je ranije mobilizirana od nadležnog vojnog tijela. Razdoblje pripadnosti HVO-u, priprema za obranu BIH po članku 2. stavku 3. navedenog Zakona Federacije, ne može se uzeti u obzir za priznanje statusa dragovoljca prema hrvatskim propisima, odnosno prema članku 2. Zakona o braniteljima jer isti propisuje oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom.

14.2. Člankom 2. stavkom 1. Zakona o braniteljima propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: hrvatski branitelj iz Domovinskog rata). Stavkom 2. istog članka tog Zakona određeno je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. a stavkom 3. da je dragovoljac iz Domovinskog rata  hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani njezina suvereniteta najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992.

14.3.  U tom smislu odredba članka 3. stavak 2. ZOHBD-a također propisuje da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14.4. Prema članku 17. stavku 1. Zakona o braniteljima polazni faktor 1,50 se primjenjuje  kod izračuna invalidske mirovine HRVI iz Domovinskog rata. Prema stavku 2. istog članka Zakona polazni faktor 1,85 se primjenjuje kod izračuna invalidske mirovine HRVI iz Domovinskog rata pripadnika gardijske postrojbe i specijalne policije u vrijeme Domovinskog rata i invalidske mirovine dragovoljca iz Domovinskog rata HRVI iz Domovinskog rata.

14.5. Prema članku 2. stavku 1. Ugovora isti se odnosi na pravne propise u Republici Hrvatskoj o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i mirovinskom osiguranju, a u Bosni i Hercegovini na pravne propise o pravima branitelja i članova njihovih obitelji u Federaciji Bosne i Hercegovine, zaštiti vojnih invalida rata u Federaciji Bosne i Hercegovine i mirovinskom i invalidskom osiguranju.

14.6. Člankom 12. stavkom 4. Ugovora propisano je da potvrde koje izdaju nadležna tijela, nositelji i tijela za vezu jedne države ugovornice smatraju se važećim za nadležna tijela, nositelje i tijela za vezu druge države ugovornice.

              15. Tužitelj smatra da navedeno uvjerenje koje je dostavio izdano u Bosni i Hercegovini o njegovom statusu dragovoljca u Bosni i Hercegovini veže Republiku Hrvatsku. Međutim, prema zaključku o pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 26. ožujka 2013. prilikom odlučivanja o pravima primjenom Ugovora, činjenice iz takvih potvrda koje izdaju nadležna tijela Bosne i Hercegovine se uzimaju u obzir samo ukoliko odgovaraju pretpostavkama iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, sada ZOHBDR-a.

              16. Odredba članka 14. ZOHBDR-a propisuje da državljani Republike Hrvatske koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema Ugovoru između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, br. 2/06.) i njegovim izmjenama i dopunama te prema GLAVI IX. ovoga Zakona (stavak 1); Osobe iz stavka 1. ovoga članka prava iz članaka 142. i 147. ovoga Zakona ostvaruju pod uvjetom da su bili pripadnici borbenog sektora HVO-a odnosno da je osoba od koje izvode pravo bila pripadnik borbenog sektora HVO-a (stavak 2.); Pod pripadnikom borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane iz stavka 2. ovoga članka u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se pripadnik Hrvatskog vijeća obrane i policije Hrvatskog vijeća obrane koji je sudjelovao u oružanom otporu i djelovao u izravnoj vezi s pružanjem otpora u obrani suvereniteta od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996. (stavak 3.); Pripadnost borbenom sektoru osobe iz stavka 2. ovoga članka dokazuje se uvjerenjem o pripadnosti HVO-u koje izdaje nadležno tijelo Bosne i Hercegovine (stavak 4.).

17. Također u navedenoj pravomoćnoj presudi ovoga suda utvrđeno je i da iz rješenja nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine od 27. kolovoza 2009. proizlazi da se tužiteljev angažman u periodu od 18. rujna 1991. do 2. ožujka 1992. odnosio na čuvanje noćne straže, nabavljanje naoružanja i druge povjerene zadaće sve do formiranja brigade te navedeno nije povezano sa odlascima, dolascima niti pripremom za odlazak na bojište. Sud je utvrdio i da iz navedenog proizlazi da se prema propisima Bosne i Hercegovine razdoblje priprema za obranu BIH priznaje za status dragovoljca ali da prema hrvatskim propisima i odredbama članka 2. Zakona o braniteljima koje za priznanje statusa dragovoljca predviđaju isključivo oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, nisu ispunjene pretpostavke za navedeni status jer tužitelj u priznatom periodu od 18. rujna 1991. do 2. ožujka 1992. nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru niti je djelovao u izravnoj vezi s tim otporom. Stoga tužitelj ne ispunjava uvjete prema hrvatskim propisima za status dragovoljca prema odredbi  članka 2. stavka 2., 3. i 4. Zakona o braniteljima, odnosno članka 5. ZOHBDR-a.

              18. Slijedom iznesenog sud zaključuje da je pravilno ponovno odbijen zahtjev tužitelja za preračun njegove invalidske mirovine primjenom polaznog faktora 1,85, budući da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 17. stavka 2. Zakona o braniteljima (sada članka 32. stavak 2. ZOHBDR-a) jer tužitelj ne ispunjava pretpostavke prema hrvatskim propisima za status dragovoljca potrebne za primjenu zatraženog faktora.

19. Primjenom odredbe članka 124. stavak 2. Zakona o općem postupku (Narodne novine broj 47/09 – dalje: ZUP), koji se podredno primjenjuje u ovoj upravnoj stvari, stranka je dužna učiniti vjerojatnima razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

20. Slijedom navedenog sud smatra da tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka, te je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

21. Stoga je, primjenom članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci ove presude.             

 

U Osijeku 27. svibnja 2021.

 

 

 

                                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                               Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.