1              Poslovni broj: 6 UsI-1196/21-7

 

 

                           

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

     Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Barać, u upravnom sporu tužitelja D. Š. iz S., H. .., zastupan po opunomoćenici A. B., odvjetnici u S., B. .., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F.., radi prisilne naplate poreza i drugih javnih davanja, nakon javne rasprave zaključene 20. svibnja 2021. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja A. B., odvjetnice u S. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 27. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

              I   Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-01/19-01/54, Urbroj: 513-04-20-2 od 16. prosinca 2020. i rješenja  Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda S., Klasa: UP/I-415-02/2018-001/02904, Ur.broj: 513-007-17/2018-01 od 5. srpnja 2018.

              II       Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje 

            Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-415-01/19-01/54, Urbroj: 513-04-20-2 od 16. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda S., Klasa: UP/I-415-02/2018-001/02904, Ur.broj: 513-007-17/2018-01 od 5. srpnja 2018., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje iznosa od 23.889,98 kuna (glavnica 17.893,20 kuna i kamata 5.996,78kuna), te je određeno da će se naplata provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja koje ima na računu kod banke.

              Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, navodi kako je prvostupanjskim rješenjem određena pljenidba i prijenos novčanih sredstava koje tužitelj ima na računu kod banke temeljem ovršne isprave, a zbog posebnog poreza na duhanske proizvode kojima je tužitelj navodno trgovao. Tvrdi kako je činjenica zapravo da nije bilo osnova za naplatu posebnog poreza na duhanske proizvode obzirom na činjenicu da su ovršeniku prilikom pokušaja uvoza bili oduzeti. Tvrdi kako je tužitelj i osuđen u kaznenom postupku koji se radi navedenog protiv njega vodio, pa je nesporno da duhanske proizvode nikada nije niti uvezao, niti je njima trgovao, tj. da isti nikada nisu bili ni pušteni u promet. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaz pregledom sudskog spisa te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

              U sporu je održana rasprava 20. svibnja 2021. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,  152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.             

Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Predmet spora je prisilna naplata trošarine na duhanske prerađevine u iznosu od 23.889,98 kuna (glavnica 17.893,20 kuna i kamata 5.996,78 kuna), u skladu sa odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj:115/16. i 106/18., dalje u tekstu OPZ-a).

              U smislu odredbe članka 136. OPZ-a ovršni postupak je dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

              Odredbom članka 140. stavka 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, dok je stavkom 2. određeno da su ovršne isprave: 1) rješenje o utvrđivanju poreza, 2) obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. rješenje o ovrsi, 6. upravni ugovor i porezna nagodba.

              Odredbom članka 141. stavka 2. OPZ-a propisano je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, 3. predmet ovrhe, 4. način provođenja ovrhe, 5. trošak ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.

              Odredbom članka 141. stavka 1. OPZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 128. stavka 2. ovoga Zakona može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

              Stavkom 7. istog članka propisano je žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave.

Iz sadržaja spisa predmeta je razvidno kako je prvostupanjskim rješenjem o ovrsi od 5. ožujka 2018., temeljem ovršne isprave - rješenja Ministarstva financija - Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Klasa: UP/I-415-02/14-13/204, Ur.broj: 513-02-8005/16-14-2 od 2. listopada 2014. određeno provođenje ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja koje ima na računu kod banke, a radi naplate trošarine na duhanske prerađevine u ukupnom iznosu od 23.889,98 kuna (glavnica 17.893,20 kuna, kamata 5.996,78 kuna).

Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

Prigovori tužitelja koje iznosi u tužbi, a koji se odnose na pravilnost utvrđenja trošarine na duhanske prerađevine i osnovu za naplatu posebnog poreza na duhanske proizvode, te tvrdnju da su ovršeniku prilikom pokušaja uvoza bili oduzeti, te da je osuđen u kaznenom postupku koji se radi navedenog protiv njega vodio, pa je nesporno da duhanske proizvode nikada nije niti uvezao, niti je njima trgovao, niti su isti bili ni pušteni u promet, prema stajalištu ovog Suda, ne mogu se s uspjehom isticati u ovršnom postupku prisilne naplate, budući je takve prigovore tužitelj mogao iznositi u postupku utvrđenja trošarine na duhanske prerađevine. Kako je rješenje Ministarstva financija - Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Klasa: UP/I-415-02/14-13/204, Ur.broj: 513-02-8005/16-14-2 od 2. listopada 2014., kojim je utvrđena trošarine na duhanske prerađevine zbog nezakonitog unosa duhanskih prerađevina postalo izvršno, to se o osnovanosti utvrđene obveze ne može raspravljati u ovom postupku.

U ovoj fazi postupka ne može se osporavati zakonitost rješenja kojim je trošarina na duhanske prerađevine utvrđena, jer se u postupku ovrhe može raspravljati samo o prigovorima koji se tiču ovrhe, a ne o osnovanosti i visini duga utvrđenog na temelju konačnog i ovršnog rješenja.

Međutim, Sud u odnosu na navedeni prigovor može navesti kako je odredbama članka 21. stavka 2. točke 3. i članku 25. stavku 1. točki 1. te članka 78. Zakona o trošarinama (Narodne novine, broj: 22/13., 32/13., 81/13.) izričito propisano da se duhanske prerađevine koje nisu označene duhanskim markicama Ministarstva financija smatraju proizvodima na koje nije obračunata i plaćena trošarina te se njihovo puštanje u potrošnju, kupnja i posjedovanje smatraju protuzakonitima, kao i da trošarinu plaća i osoba koja nezakonito raspolaže s trošarinskim proizvodima, dok članak 104. Zakona izričito propisuje da će se za prekršaj iz članka 102. Zakona trošarinski proizvodi oduzeti, uz novčanu kaznu. Nadalje, iz presude Općinskog suda u S., poslovni broj: ……… od 23. siječnja 2018., razvidno je da je tužitelju izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta temeljem članka 257. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.). Dakle, navedenim zakonskim odredbama je izričito propisano da se trošarina plaća i u slučaju protuzakonitog posjedovanja trošarinskih proizvoda, u kojem slučaju je također propisano i oduzimanje trošarinskih proizvoda.

U odnosu na prigovor dvostrukog kažnjavanja Sud napominje da je tužitelj oglašen krivim i kažnjen u kaznenom postupku, dok mu je u predmetnom upravnom postupku utvrđena obveza plaćanja trošarine, kao posebnog poreza na duhanske prerađevine, koja obveza, u konkretnom slučaju kada se radi o trošarini na duhanske prerađevine, nema kazneni karakter, imajući u vidu da se način izračuna visine trošarinske obveze u slučaju nezakonitog raspolaganja s trošarinskim proizvodima ne razlikuje od načina izračuna visine trošarine koji se inače primjenjuje. Dakle, radi se o dva odvojena postupka te se u kaznenom ili prekršajnom postupku utvrđuje krivnja i izriče kazna počinitelju, dok se u upravnom postupku naplaćuje trošarina koja u konkretnom slučaju nema kazneni karakter, jer se osnovica za naplatu trošarine kod nezakonitog raspolaganja s trošarinskim proizvodima ne uvećava za određeni „kazneni" iznos, a što bi se moglo okarakterizirati kao povreda načela ne bis in idem.

U skladu sa navedenim, dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja i pregled spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem: ….., Sud je raspravnim rješenjem od 20. svibnja 2021. odbio kao nepotrebne.

              Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

              Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

              Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i  odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

 

 

U Splitu, 27. svibnja 2021.

 

                                                                                                                                  S U T K I N J A

 

                                                                                                        Nela Mešin, v.r.

                                                                                                                                              

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

DNA: 

1. Opunomoćenici tužitelja A. B., odvjetnici u S., B…,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F..
3. Kalendar 30 dana.

 

 

 

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena,  po pravomoćnosti, u  skladu sa odredbama ZSP-a
3. Kalendar 30 dana