1

             

                            Poslovni broj: 6 UsIpor-293/20-

 

                            Poslovni broj: 6 UsIpor-293/20-

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

     Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V.-L. d.o.o. K., K. I .., zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Lj.-V. & P. d.o.o. S., S.., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F.., radi prisilne naplate poreza i drugih javnih davanja, nakon javne rasprave zaključene 20. svibnja 2021. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja I. D., odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & P. d.o.o. S. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 27. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

              I   Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-02/15-01/301, Urbroj: 513-04-20-2 od 12. listopada 2020. i rješenja  Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda O., Klasa: UP/I-415-02/14-01/97, Ur.broj: 513-07-14-08-01/015-14-03 od 26. studenog 2014.

              II       Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje 

 

            Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-415-02/15-01/301, Urbroj: 513-04-20-2 od 12. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda O., Klasa: UP/I-415-02/14-01/97, Ur.broj: 513-07-14-08-01/015-14-03 od 26. studenog 2014., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje iznosa od 327.750,00 kuna po osnovi dospjelih tražbina poreznog obveznika M.-m. d.o.o. iz B. B., te je određeno da će se naplata provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja koje ima na računu kod banke ili druge organizacije ovlaštene z platni promet.

              Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, u bitnom prigovara kako je osporenim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., dalje u tekstu ZUP-a) iz članka 117. zbog kojih povreda nije moguće ispitati pobijanu presudu. Prigovara da mu nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku pozivajući se na odredbu članka 30. ZUP-a, čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Iznosi tijek predmetnog upravnog postupka i navodi kako je porezno tijelo odredilo obvezu poreznog dužnika M. – M. iz B. B. u vrijednosti od 5.236.932,56 kuna. Prigovara kako je porezno tijelo utvrdilo i netočno postojanje duga ovršenika prema dužniku M. – M. iz B. B.. Prigovara kako je temeljem navedenog doneseno rješenje o ovrsi dana 30. rujna 2014. protiv tužitelja bez da su se ispunile pretpostavke za prijeboj ili postojanje bilo kakvog potraživanja prema ovršeniku. Navodi kako je ovršenik u prigovoru dostavio dokaze kako je pravnoj osobi M. – M. izvršio povrat robe te je sudu dostavio vjerodostojnu ispravu u kojoj je naznačeno kako je izvršen povrat. Ističe prigovor zastare poreznog duga. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaz pregledom sudskog spisa te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

              U sporu je održana rasprava 20. svibnja 2021. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,  152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.             

Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je u postupku ovrhe nad ovršenikom M. – M. d.o.o., radi naplate poreznog duga u iznosu od 5.236.932,56 kuna, doneseno rješenje o ovrsi, Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00097, Urbroj: 513-007-14/2014-02 od 30. rujna 2014. kojim je nalaženo ovršenikovom dužniku V. – L. d.o.o., ovdje tužitelju, da u roku od osam (8) dana od dana primitka rješenja obavijesti Poreznu upravu priznaje li tražbinu u iznosu od 327.750,00 kao utemeljenu, koja prava prema tražbini polažu druge osobe i je li zbog kojih prava tražbina već zaplijenjena za druge vjerovnike, budući je u postupku prije donošenja navedenog rješenja utvrđeno da ovršenik ima dospjela potraživanja od ovršenikovog dužnika na temelju ovjerenog Izvoda iz otvorenih stavki prema glavnom dužniku.

Ovršenikov dužnik, ovdje tužitelj, dana 20. listopada 2014. uložio je prigovor na navedeno rješenje o ovrsi od 30. rujna 2014. i osporio potraživanje ovršenika. Istakao je prigovor prijeboja tražbina, te naveo kako M. – M. d.o.o. (ovršenik) duguje V. – L. d.o.o. (ovršenikov dužnik) dospjeli iznos od 327.750,00 kuna, te je prije provedbe ovrhe, radi zaštite ovršenikova dužnika, potrebno izvršiti prijeboj istovrsnih tražbina. Naveo je kako sukladno usmenom dogovoru odgovornih osoba M. – M. d.o.o. (ovršenika) kao prodavatelja i  V. – L. d.o.o. (ovršenikov dužnik) kao kupca, predmet kupoprodaje po računu M.-M. d.o.o. br. 10-2013 od 21. ožujka 2013. će se vratiti prodavatelju po istoj cijeni ako ne bude dalje prodan od strane kupca. Naveo je kako je povrat stroja izvršen 1. kolovoza 2014. po računu 355-PJ01-1 (zadužena obveza PDV-a za kolovoz 2014. od strane ovršenikova dužnika i ista podmirena).

Porezno tijelo je utvrdilo kako su navedena potraživanja za koje se tereti ovršenikov dužnik, nastala po računima izdanim od strane ovršenika M. – M. d.o.o. za obračun kamata u skladu sa zakonom, slijedom čega je rješenjem o ovrsi od 26. studenog 2014. tužitelju, kao ovršenikovom dužniku, naložena uplata poreznog duga u iznosu od 327.750,00 kuna kojeg ima prema ovršeniku M. – M. d.o.o. u korist državnog proračuna.

              Odredbom članka 141. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12. i 136/12., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da ako je predmet pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika, tada će ovrhovoditelj naložiti dužniku ovršenika da dužni iznos u roku od osam dana umjesto ovršeniku uplati u korist propisanih uplatnih računa radi plaćanja poreznog duga ovršenika. Primjerak rješenja o ovrsi s nalogom mora se dostaviti i ovršeniku.

              Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da ako dužnik ovršenika u roku od osam dana od dana primitka naloga nije osporio tražbinu iz stavka 1. ovoga članka, a niti izvršio nalog poreznog tijela, porezno tijelo će donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u skladu sa člankom 140. ovoga Zakona.

Odredbom članka 143. stavka 1. OPZ-a propisano je da dužnik ovršenika mora ovrhovoditelja u roku od osam dana od dana primitka rješenja o ovrsi na tražbini ovršenika obavijestiti o tome: 1. priznaje li tražbinu kao utemeljenu, 2. koja prava prema tražbini polažu druge osobe, 3. je li i zbog kojih prava tražbina već zaplijenjena za druge vjerovnike.

Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da porezno tijelo koje je donijelo rješenje o ovrsi provjerit će navode dužnika ovršenika te odlučiti o obustavi ili nastavku postupka.

Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

U odnosu na tužbeni prigovor kako je porezno tijelo netočno utvrdilo postojanje duga ovršenika prema dužniku M. – M. iz B. B., te kako je tužitelj u prigovoru dostavio dokaze da je pravnoj osobi M. – M. izvršio povrat robe te je sudu dostavio vjerodostojnu ispravu u kojoj je naznačeno kako je izvršen povrat, tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja pravilno ocijenilo kako iz računa broj: 355-PJ01-1 od 1. kolovoza 2014, koji je tužitelj priložio uz žalbu, nije moguće na nedvojben način utvrditi je li tužitelj stvarno vratio prodavatelju strojeve koje je kupio od istog, budući račun nije ovjerio glavni dužnik M.- m. d.o.o., te  uz račun ne prileži potrebna dokumentacija iz koje bi se ta činjenica mogla utvrditi, dok iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta, koju je pribavilo porezno tijelo (ovjereni izvod otvorenih stavki prema dobavljaču M. m. d.o.o. od 17. rujna 2014.), proizlazi da tužitelj duguje navedeni iznos dužniku M. – m..

              Stoga, kako tužitelj u upravnom postupku, kao i sudskom, nije dostavio materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo kako je tužitelj stvarno vratio prodavatelju strojeve koje je kupio od M. – M., to je dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja i provođenje knjigovodstvenog vještačenja, Sud raspravnim rješenjem od 20. svibnja 2021. odbio kao nepotrebne, obzirom kako tužitelj ničim nije doveo u dvojbu pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja, već samo iznosi neargumentirane navode kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Ujedno, prilikom odluke o predloženim dokaznim prijedlozima Sud se vodio načelom ekonomičnosti i učinkovitosti sudskog postupka iz članka 8. ZUS-a.

Prigovor tužitelja kako mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku čime je povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim, budući je tužitelj u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 30. rujna 2014. mogao iznijeti sve svoje prigovore i dokaze u prilog tvrdnji kako je predmetni dug neosnovano utvrđen. Stoga, prema ocjeni ovog Suda, ne možemo govoriti kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku.

              Prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na naplatu predmetnog poreznog duga, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim.

              Odredbom članka 94. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

              Stavkom 6. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

              Odredbom članka 95. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

              Stavkom 3. istog članka Zakona je propisano da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

              Odredbom članka 96. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3., 4. i 5. ovoga Zakona.

              Kako je u postupku ovrhe nad ovršenikom M. – M. d.o.o. doneseno rješenje o ovrsi, Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00097, Urbroj: 513-007-14/2014-02 od 30. rujna 2014., temeljem ovršne isprave - rješenja Porezne uprave, Područnog ureda O., Klasa: UP/I- 215-02/14-01/2, Urbroj: 513-07-14-07-1/12-14 od 3. lipnja 2014. (kojim je utvrđena predmetna porezna obveza), koje je postalo izvršno u 2014., to je u smislu citirane odredbe članka 94. stavka 5. OPZ-a, zastara prava na naplatu poreza počela teći istekom 2014., dakle 01. siječnja 2015., proizlazi kako u konkretnom slučaju do dana pokretanja postupka naplate rješenjem o ovrsi od 30. rujna 2014., odnosno do dana donošenja drugostupanjskog rješenja 12. listopada 2020. nije protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona, niti šestogodišnji zastarni rok iz članka 96. stavka 1. Općeg poreznog zakona. Dakle, u konkretnom slučaju ne možemo govoriti niti o nastupu relativne, a niti apsolutne zastare prava na naplatu poreznog duga.

              Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

              Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

              Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i  odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

 

 

U Splitu, 27. svibnja 2021.

 

 

                                                                                                                                  S U T K I N J A

 

                                                                                                        Nela Mešin

                                                                                                                                              

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

 

DNA: 

1. Opunomoćeniku tužitelja Odvjetničkom društvu Lj.-V. & P. d.o.o. S., S..,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F..
3. Kalendar 30 dana.

 

 

 

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena,  po pravomoćnosti, u  skladu sa odredbama ZSP-a
3. Kalendar 30 dana