Poslovni broj: UsI-1829/18-20

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Radmili Bolanča Vuković, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužiteljice I. J. iz J., protiv tuženika Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Z., sada Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Z., radi priznavanja prava na osobnu invalidninu, nakon održane javne rasprave dana 27. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I.               Poništava se rješenje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/17-01/230, URBROJ: 519-08/14-18-6 od 3. svibnja 2018. godine.

II.               Nalaže se tuženiku riješiti o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Centra, KLASA: UP/I-551-08/17-01/44, URBROJ: 2123-30-02-11-17-9 od 18. srpnja 2017. u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra, KLASA: UP/I-551-08/17-01/44, URBROJ: 2123-30-02-11-17-9 od 18. srpnja 2017., kojim je odlučeno da tužiteljici prestaje pravo na osobnu invalidninu.

2.              Tužiteljica pobija upravna rješenja oba stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik pogrešno navodi da kod nje nije utvrđeno postojanje teškog invaliditeta ili druge teške trajne promjene u zdravstvenom stanju. Ukazuje na sadržaj članka 54. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi prema kojem pravo na osobnu invalidninu imaju osobe s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život. Navodi da

2

je studentica fakulteta na kojem se nastava odvija na četiri lokacije od kojih niti jedna nema omogućen pristup invalidskim kolicima, te svaki njen odlazak na fakultet traži tuđu pomoć. Predlaže sudu poništiti upravna rješenja oba stupnja.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke.

4.              Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.              Sud je održao javnu raspravu u prisutnosti tužiteljice I. J., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije ispričao, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; dalje ZUS). Tužiteljica je ostala kod ranije iznesenih zahtjeva i navoda. Navela je da joj se zdravstveno stanje vremenom pogoršava. Nalazi vještačenja provedenih u upravnom postupku ne odgovaraju njenom stvarnom zdravstvenom stanju. Nije točno da se može kretati uz pomoć štaka, te da joj je Barthelov joj je 30, a ne 56, što u stvarnom životu čini ogromnu razliku. Predlaže sudu poništiti rješenja javnopravnih tijela.

6.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, te tužbeni zahtjev cijenio osnovanim pri čemu je kao materijalni propis koji je na slučaj tužiteljice trebalo primijeniti uzet Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16. i 16/17.; dalje Zakon).

7.              Zakon u članku 7. definira osobnu invalidninu na način da propisuje da je to novčana potpora namijenjena osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. U članku 54. stavku 3. propisuje da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Zakon u članku 3. stavku 1. točki 9. definira osobu s invaliditetom kao osobu koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta.

8.              Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je postupak pred prvostupanjskim javnopravnim tijelom pokrenut po službenoj dužnosti 29. svibnja 2017. godine, te je na temelju vještačenja Zavoda, KLASA: 551-01/17-04/2286, URBROJ: 426-04-07/20-17-2 od 14. lipnja 2017. koje je utvrdilo postojanje težeg, ali ne i teškog invaliditeta kod tužiteljice doneseno prvostupanjsko upravno rješenje, a koje je tuženik potvrdio odlukom koju tužiteljica pobija u sporu. Pobijanoj je odluci prethodilo drugostupanjsko vještačenje tužiteljičinog zdravstvenog stanja u kojem je navedeno, između ostalog da je ispitanici potrebna trajna pomoć i njega druge osobe u punom opsegu.

3

9.              Razmatrajući spis tuženika i pobijanu odluku sud istu ne cijeni zakonitom i valjanom iz razloga što je tužiteljica njome zakinuta u pravu na valjano obrazloženu odluku. Naime, nejasno je zašto se tužiteljici u situaciji kada se materijalnopravni propis nije sadržajno mijenjao, ukazuje se tuženiku na sadržaj odredbe članka 65. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 33/12.) koji za priznaje prava na osobnu invalidninu propisuje iste uvjete kao i sada važeći Zakon, više ne priznaje pravo na osobnu invalidninu. Potrebno je detaljno i pravilno obrazložiti promjene u činjenicama tj. navesti medicinsku dokumentaciju odnosno provesti vještačenje iz kojeg bi proizašlo da je tužiteljičino stanje znatno popravljeno, te dovesti te činjenice u relaciju s materijalnim propisom koji dovodi do ukidanja prava. Tuženik treba obrazložiti kako to da osoba sa zdravstvenim problemima koje ima tužiteljica nema (više) teške trajne promjene u zdravstvenom stanju i da joj osobna invalidnina više nije potrebna u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Spisu suda i tuženika priložena je i obilna medicinska dokumentacija tužiteljice iz koje i laički gledano ne proizlazi da bi se tužiteljici zdravstveno stanje mijenjalo na bolje, a koja dokumentacija je, između ostalog i kod izračuna Barthelovog indeksa, suprotna nalazima vještačenja provedenim u upravnom postupku.

10.              Slijedom navedenog, tuženik je, imajući u vidu pravno shvaćanje i primjedbe ovog suda, dužan odlučiti o žalbi tužiteljice novim zakonitim, pravilno obrazloženim rješenjem. Stoga je temeljem odredbe članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 27. svibnja 2021.

Sutkinja

 Radmila Bolanča Vuković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena žalba (članak 66.a stavak 1. ZUS-a).