Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: I Kž-86/2021-4
Republika Hrvatska |
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske |
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5 |
Poslovni broj: I Kž-86/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću, sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. G. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. Kaznenog zakona. ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj K-18/2019. od 1. ožujka 2021. u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi S. G. za kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. i 4. KZ/11., opisano u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme, koje je proveo u uhićenju i istražnom zatvoru, od 23. travnja do 20. svibnja 2015.
II Odbija se kao neosnovana žalba optuženog S. G. te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim optuženog S. G. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, činjenično i pravno opisanog u izreci, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. i na temelju tog propisa u vezi s člankom 48. stavak 2. i 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom S. G. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 23. travnja 2015. do 20. svibnja 2015. Optuženom S. G. vraćeni su predmeti oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 956556 od 23. travnja 2015. broj: 956304 od 22. travnja 2015. i broj 956557 od 23. travnja 2015.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08. optuženi S. G. je dužan djelomično nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. u iznosu od 5.000,00 kuna, paušalni iznos od 2.000,00 kuna te trošak zastupanja oštećenika po punomoćniku u iznosu koji će naknadno biti određen rješenjem.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi S. G. po branitelju N. D., odvjetniku u I. G..
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.
2.2. Optuženi S. G. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenim sankcijama, troškovima postupka s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog S. G. nije osnovana.
6. Iako optuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ista se navodima žalbe kasnije ne konkretizira, već se isključivo citira tekst zakonskog propisa iz članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP/08. odnosno navodi se da sa radi o presudi koja je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. drugostupanjski sud nije utvrdio takvu niti neku drugu postupovnu povredu na koju mora paziti.
7. Također, u žalbi se navodi da je povrijeđen kazneni zakon, međutim isto se ne obrazlaže, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud utvrdio je da nije ostvarena povreda kaznenog zakona, što je bilo i ispitivano po službenoj dužnosti prema odredbi članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.
8. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik prigovara ispravnosti i potpunosti utvrđenih činjenica smatrajući da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a iz razloga što sud nije prihvatio prijedlog obrane da se provede sudsko-medicinsko vještačenje na okolnosti utvrđivanja je li optuženik koji je stopostotni invalid uopće mogao poduzeti intenzivno kočenje, imajući u vidu da ima kraću nogu koju i danas liječi te da je došao na raspravu u invalidskim kolicima.
9. Međutim, prvostupanjski sud je izveo sve raspoložive dokaze, iste savjesno i valjano analizirao, kritički ocijenio i to pojedinačno i u međusobnoj povezanosti pa se zaključcima do kojih je na takav logički neupitan način došao ne može uspješno prigovarati žalbenim navodima.
10. Prvostupanjski sud je također ispravno odbio prijedlog obrane da se vještačenjem utvrdi je li optuženi S. G., koji je invalid, mogao i u kojoj mjeri poduzeti radnju kočenja. Prijedlogom obrane želi se dokazati da optuženik nije bio sposoban voziti, što podrazumijeva da se u vožnju nije trebao niti upuštati, a to bi optuženika stavilo u lošiju poziciju od one koja mu se stavlja na teret, budući da to znači da je optuženik potpuno nesposoban za vožnju.
11. Suprotno navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka T. K., koji je bio očevidac prometne nesreće i dolazio iz suprotnog smjera pa je vidio oštećenika koji se podizao s kolnika prema gore, s njegove lijeve strane gdje je bio položen bicikl, a kako ga je bilo strah da oštećenika ne udari zastao je sa svojim vozilom da čovjeka makne s ceste, kada je vidio vozilo iz suprotnog smjera zbog čega je dao znak svjetlima ("blendao" mu), no to vozilo je svojim lijevim krajem odbacilo oštećenika u smjeru njegovog vozila. Takav opis je detaljan, uvjerljiv i ne ostavlja sumnju o tome kako se događaj odigrao, a odgovara u pogledu položaja tijela oštećenika i stanju konstatiranom zapisnikom o očevidu.
12. Prvostupanjski sud je, nadalje proveo toksikološko vještačenje, prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje, a dopunjen je nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. D. M. te oftalmologa koji se izjasnio o mogućnosti adaptacije oka na "blicanje" svjetala iz suprotnog smjera te iz svih izvedenih dokaza ispravno zaključio o krivnji optuženika.
13. Pravilan je također zaključak prvostupanjskog suda da je upravo zbog upravljanja vozilom pri koncentraciji alkohola u krvi više od 2,00 g/kg optuženik bio nesposoban za sigurno upravljanje vozilom te su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene kada je svojim vozilom kojim se kretao brzinom od oko 50 km/h (što je utvrđeno optuženikovom obranom, jer tehničkim putem se njegova brzina nije mogla utvrditi), iako mu je svjedok iz suprotnog smjera "blendao", naletio je na pješaka, oštećenika koji je pao s bicikla i podizao se s kolnika (zbog čega je u tom trenutku imao status pješaka), a oštećenik je uslijed naleta zadobio ozljede od kojih je i preminuo. Naime, trijezan vozač u datim uvjetima bi zaustavio vozilo ispred pješaka, jer bi ga na vrijeme uočio, a što je prvostupanjski sud ispravno utvrdio uvažavajući mišljenja vještaka oftalmologa B. C., sudskog vještaka dr. D. M. i prometnog vještaka S. H.. Ujedno vještakinja toksikologije V. D. B. je pojasnila da je optuženik u vrijeme nesreće bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene što predstavlja hendikep psihofizičkih sposobnosti, prvenstveno osjeta vida.
14. Stoga, nije u pravu optuženi S. G. da se radi o bizarnoj prometnoj nesreći, gotovo identičnoj sa nesrećom koja se desila u P. koju je izazvao pjevač T. C. koji je oslobođen od optužbe. Naime, u tom postupku je utvrđeno da vozač nije mogao uočiti pješaka koji je ležao na cesti dok je u ovom postupku, a prema nalazima i mišljenjima prometnog i sudskog vještaka utvrđeno da je optuženik mogao vidjeti oštećenika najmanje 35 metara prije naleta pa je u uvjetima koji su tada vladali, snažnim kočenjem na suhom asfaltnom kolniku u usponu, mogao zaustaviti vozilo na 24,8 metara od oštećenika. Naime, trijezan vozač u tim uvjetima i pri najpovoljnijoj varijanti za optuženika mogao zaustaviti vozilo na oko 5,2 metra ispred pješaka.
15. Dakle, temeljem nalaza i mišljenja oftalmologa i liječnika vještaka proizlazi da je upravo pijano stanje utjecalo na optuženika da na vrijeme ne uoči pješaka na cesti, stoga navodi žalbe da je do naleta došlo, jer ga kao vozač nije mogao uočiti, tvrdeći da je pješak ležao na sredini kolika, nisu prihvatljivi.
16. Stoga je žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.
17. Državni odvjetnik i optuženik se žale zbog odluke o kazni kao time da državni odvjetnik smatra da je kazna preblaga i da nije bilo uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne, dok optuženik smatra da bi se i drugačijom sankcijom mogla postići svrha izricanja kaznenih sankcija.
18. U pravu je državni odvjetnik kada smatra da je izrečena kazna zatvora preblaga i da su precijenjene olakotne okolnosti na strani optuženika koje ne predstavljaju tako zvane naročito olakotne okolnosti,koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne ispod posebnog zakonskog minimuma za to kazneno djelo.
19. Naime, prvostupanjski sud je kao olakotno optuženiku cijenio da je sudionik Domovinskog rata, da je bio ranjen, da je oštećenog zdravstvenog stanja, utvrđene invalidnosti te da je otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, kao i da od počinjenja prometne nezgode do prvostupanjske odluke proteklo više od šest godina. Sve ove okolnosti nisu takove prirode da bi opravdale ublažavanje kazne, posebno cijeneći težinu kaznenog djela i okolnosti počinjenja.
20. Drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud trebao više cijeniti činjenicu da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio pod jakim utjecajem alkohola od najmanje 2,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, dakle u stanju teškog pijanstva te da se nakon prometne nesreće nije zaustavio,nego je nastavio vožnju kao i da je već ranije dolazio u sukob sa zakonom, iako zbog drugog kaznenog djela i to iz članka 311. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) ali je prekršajno kažnjavan za prekršaj zbog vožnje pod utjecajem lijekova.
20.1. Iznesene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na zaključak da nema podloge primjeni instituta ublažavanja kazne, već se u konkretnoj situaciji radi o počinitelju kojemu je potrebno izreći oštriju društvenu osudu od one koju mu je izrekao prvostupanjski sud. To istodobno znači da nije prihvatljiva argumentacija optuženika koju on obrazlaže žalbu zbog odluke o kazni.
21. Prema tome, ispravnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti o kojima u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. ovisi proces individualizacije kazne Visoki kazneni sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, koja odgovara zakonskom minimumu za ovo kazneno djelo, primjerena kako okolnostima kaznenog djela tako i osobi samog počinitelja, kao i da će se upravo takvom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana zakonom. Naime, navedena kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio obitelji oštećenika.
22. Istovremeno, ta kazna će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti ponovno uključivanje optuženika u društvo.
23. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
24. Slijedom svega iznesenog je na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. svibnja 2021.
|
|
Predsjednica vijeća: Sanja Katušić-Jergović, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.