1              Poslovni broj: I Kžzd-2/2021-4

              Poslovni broj: I Kžzd-2/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A I  R J E Š E N J E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i dr.sc. Lane Petö Kujundžić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Kzd-4/2020. od 29. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o i r i j e š i o   j e

 

 

I. Prihvaćaju se žalba državnog odvjetnika i djelomično žalba optuženika, ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženika u ostalom dijelu te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi M. B. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode – pokušaja silovanja, opisana u članku 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi sa člankom 34. sve uz primjenu članka 51. KZ/11., a kažnjivo po članku 153. stavak 2. KZ/11. te mu je na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo na štetu djeteta D. L. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine te mu je na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo na štetu P. B. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine pa je na temelju članka odredbe 53. KZ/11. optuženi M. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. svibnja 2020. pa nadalje.

 

2. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. u vezi s člankom 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženi M. B. obavezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 23.485,60 kuna (dvadesettritisućečetiristoosamdesetpet kuna i šestdeset lipa) i to 235,60 kuna (dvjestotridesetpet kuna i šestdeset lipa) na ime troškova svjedoka, 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna) na ime sudskog paušala te 21.250,00 kuna (dvadesetjednutisućudvjestopedeset kuna) na ime punomoćnika oštećenika.

 

3. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi M. B..

 

3.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka na način da se obveže optuženi M. B. na plaćanje troškova kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 61.112,60 kuna (šestdesetjednutisućustodvanaest kuna i šestdeset lipa).

 

3.2. Optuženik se žali po branitelju D. A., odvjetniku u O. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenoga postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenoga zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu ili istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

5. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je optuženika djelomično osnovana i to u odnosu na troškove kaznenog postupka, a u ostalom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

 

7. Optuženik navodi da je obrazloženje presude u proturječnosti s izvedenim dokazima i činjeničnim opisom inkriminacije i to u odnosu na odlučne činjenice, tj. na to je li optuženik skidao samo P. B. ili i D. L.. Točno je da je sud u obrazloženju presude naveo (5. stranica, 5. odlomak) kako je optuženik nasilno srušio obje žrtve na tlo te ih pokušao razodjenuti, iako to nije navedeno u optužnici, u kojoj se tereti da je razodijevao samo P., a za takav činjenični opis je i proglašen krivim. Međutim, opisano proturječje između obrazloženja i izreke nije takve naravi da bi time bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer se to proturječje ne odnosi na odlučne činjenice i nije takve vrste da se zbog toga prvostupanjska presuda ne može ispitati. Navod optuženika kako su dokazi (iskazi obiju žrtava o tome koga je optuženik skidao) proturječni obrazloženju nije bitna povreda odredaba kaznenog postupka, nego predstavlja argument za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. ne poznaje ovu vrstu bitne povrede (proturječnost dokaza i obrazloženja). Drugi vid istovrsne bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi u tome što po njegovom mišljenju sud prvog stupnja nije dao jasne razloge iz čega proizlazi optuženikova namjera da bez pristanka oštećenica izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju. Međutim, ni taj vid bitne postupovne povrede nije ostvaren, jer je sud prvog stupnja naveo u petom odlomku odozgo na stranici 5 pobijane presude razloge za subjektivni element inkriminiranih djela, pri čemu treba naglasiti da je optuženik ta djela i priznao. Nezadovoljstvo žalitelja iznesenim obrazloženjem predstavlja prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.1. Ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. točke. 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije ostvarena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Optuženi M. B. nadalje smatra da se u činjeničnom opisu inkriminacije ne stječu bitna obilježja kaznenih djela silovanja u pokušaju, nego da je eventualno riječ o kaznenim djelima bludne radnje iz članka 155. stavak 2. KZ/11., čime se obrazlaže povreda kaznenog zakona i tu povredu nalazi ostvarenom. S tim u vezi poziva se i na opis događaja kako je prikazan po svjedocima i optuženiku. Međutim, suprotno navodima žalbe, u činjeničnom opisu pobijane presude opisani su nužni elementi kaznenog djela pokušaja silovanja za koje se tereti optuženik (pa je tako navedeno i da se optuženik obratio objema oštećenicama riječima "popuši mi kurac", što je traženje fellatija, pa se radi o spolnoj radnji izjednačenoj sa spolnim odnošajem), kao što je iz takvog opisa razvidna i namjera optuženika da uporabom sile i bez pristanka oštećenica izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju (a to je vidljivo iz navoda da su se oštećenice usprotivile nakon čega je optuženik oštećenu P. koja ga je udarala rukama i nogama, kako bi je onemogućio u daljnjem odupiranju udario zatvorenim šakama po glavi, a potom je i oštećenu D. koja ga je pokušala odgurnuti od P. radi slamanja otpora, više puta zatvorenom šakom udario u lice i od nje zatražio istu spolnu radnju).

 

8.1. Optuženik nadalje smatra da se radilo o dobrovoljnom odustanku jer da je optuženik dobrovoljno prekinuo započeto počinjenje kaznenog djela. No, nema govora o tome da bi navodi činjeničnog opisa inkriminacije davali temelj za zaključak da je riječ o dobrovoljnom odustanku, jer nisu ostvarene okolnosti predviđene člankom 35. stavak 1. KZ/11. koje se odnose na dobrovoljni odustanak. Naime, tek nakon što je optuženik vidio da oštećena P. B. u ruci drži mobitel i poziva nekoga u pomoć u dovršenju kaznenog djela nije uspio, nego se udaljio s mjesta događaja, a takvo postupanje samo ukazuje na nastojanje da pobjegne kako ne bi bio uhvaćen i zatečen u izvršenju kaznenog djela. Optuženikovo polemiziranje s ispravnošću utvrđenih činjenica koje bi, da su bile drugačije nego one opisane u izreci, rezultirale drugačijim zaključkom u tom pogledu predstavlja pobijanje ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a ne obrazlaganje povrede kaznenog zakona.

 

9. Velikim dijelom žalbenih navoda optuženik obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje. No, sukladno članku 464. stavak 7. ZKP/08., iz te žalbene osnove žalbu ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe na koju se izjasnio da se smatra krivim. U ovom predmetu upravo je to slučaj, jer je optuženik na raspravi od 24. ožujka 2021., (list 467 spisa), u cijelosti priznao sve navode iz činjeničnog opisa inkriminacije sadržane u optužnici za koje se teretio, objasnivši i razloge zbog kojih je počinio kaznena djela, a u žalbi ne iznosi nove dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje nije znao do donošenja prvostupanjske presude. Stoga sukladno članku 464. stavak 7. ZKP/08. optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa te navode žalbe Visoki kazneni sud nije razmatrao. Ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. utvrđeno je da ni na neki drugi način nije došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

 

10. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi zbog odluke o kazni navodi da sud nije u pravoj mjeri cijenio optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela kao i njegovo kajanje te životnu dob te da su mu sposobnosti bile umanjene zbog utjecaja alkohola i poremećaja ličnosti. Prvostupanjski sud je upravo pri odmjeravanju kazne uzeo u obzir olakotne okolnosti na strani optuženika i to priznanje počinjenja kaznenih djela za koje se tereti, a posebno da je osoba mlađe životne dobi, a istodobno je na izbor vrste i visine kazne utjecala i činjenica dosadašnje osuđivanosti optuženika i to zbog istovrsnog kaznenog djela, odnosno kaznenog djela bludnih radnji, što je nesumnjivo otegotna okolnost. Konzumiranje alkohola i činjenje kaznenih djela pod utjecajem alkohola ne može predstavljati olakotnu okolnost, kao što se navodi u žalbi, već upućuje na crte ličnosti optuženika. Stoga su ispravno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po četiri godine, a izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina adekvatna je težini i odnosu počinjenih djela i utvrđenim pojedinačnim kaznama te odgovara ličnosti počinitelja, pa će se upravo takvom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., te nema mjesta blažem kažnjavanju.

 

11. Međutim, osnovano se državni odvjetnik i optuženik žale zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Pritom opravdano državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud propustio obvezati optuženika na plaćanje troškova nastalih tijekom istrage, a koji su navedeni u popisu troška Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 5. studenog 2020. i koje pismeno je sudu dostavljeno uz optužnicu, ali i optuženik kada navodi da bi plaćanjem dosuđenih troškova bila ugrožena njegova egzistencija jer ima minimalne prihode, a zbog određenog istražnog zatvora sada i ne radi. Naime iz prvostupanjske presude proizlazi da je sud optuženika obavezao na plaćanje troškova postupka koji se odnose na troškove punomoćnika oštećenika kao i na troškove pristupa svjedoka te paušalnog iznosa u sveukupnom iznosu od 23.485,60 kuna (dvadesettrisućečetiristoosamdesetpet kuna i šestdeset lipa) dok je propustio odlučiti o troškovima postupka koji su nastali tijekom istrage. Nadalje, u cijelosti su izostali razlozi na temelju kojih sud zaključuje da plaćanjem troškova postupka neće biti ugrožena egzistencija optuženika, čime je sud prvog stupnja u odnosu na odluku o troškovima počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., zbog čega se pobijana presuda u tom dijelu ne da ispitati pa je trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u cijelosti i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika presudu u tom dijelu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će uzeti u obzir i troškove kaznenog postupka koji su nastali u istrazi te će posebnim rješenjem cjelovito odlučiti o svim troškovima kaznenog postupka koji su nastali u vezi predmetnih kaznenih djela i za koje će u obrazloženju to valjano i iznijeti.

 

12. Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju članka 482. i članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 27. svibnja 2021.