1                            Poslovni broj: Gž-594/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-594/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. D.-K. iz O., OIB:..., zastupane po punomoćnici I. F.-P., odvjetnici iz O. protiv tuženice B. T. iz S. R. N., OIB:..., zastupane po punomoćniku D. H., odvjetniku iz O., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 76 Psp-40/2019-36 od 04. ožujka 2021., 27. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se žalba tuženice, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji,  poslovni broj 76 Psp-40/2019-36 od 04. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

 

I/ Utvrđuje se da je tuženica smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine u Opatiji, označene u zemljišnim knjigama k.o. V. kao z.č. 303-vrt od 41 m2, na način da je u isti vrt stavila dva stola i stolice, stalak za vrtnu ljuljačku, te osam velikih plastičnih vaza koje je narednog dana 10. svibnja napunila vrećama sa zemljom, te dodatno dio vrta sa tužiteljičinim stvarima-stolom i stolicama, košarom s ogrijevnim drvima, suncobranom, naslaganim ukrasnim kamenom,te vazama sa posađenim biljem ogradila armaturnom mrežom, čime je sve tužiteljicu u potpunosti onemogućila u bilo kakvom daljnjem korištenju i posjedu vrta i njezinih stvari u vrtu.

 

II/ Nalaže se tuženici uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na nekretnini oznake k.č. 303 k.o. V. uklanjanjem iz vrt svih njezinih stvari-stolova, stolica, stalka za vrtnu ljuljačku, vaza sa vrećama zemlje i armaturne mreže, sve u roku od 8 dana, te joj se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje.

III/ Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 2.772,80 kuna (slovima: dvije tisuće sedamsto sedamdeset i dvije kune i osamdeset lipa), u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2.              Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tuženica je podnijela pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je zahvaćeno bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer je izreka rješenja nerazumljiva i nije jasno kada se navodno smetanje dogodilo. Nadalje prvostupanjski sud nije uopće uzeo u obzir dokaze predložene po tuženici i to uvid u predmet Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Psp-17/2019 i P-881/2019, a koje su ključne radi utvrđivanja činjenica u ovom postupku. Tužiteljica nije dokazala zakonitost svog posjeda niti način eventualnog stjecanja istog. Nadalje, nije saslušana tuženica kao stranka, iako je uredno zbog pandemije Covid 19 ispričala  svoj nedolazak na sud. Niti jedan od instruiranih svjedoka tužiteljice nije u svom iskazu naveo da je vidio da bi tuženica bilo što postavila na svoju nekretninu k.č. br. 303 k.o. V. i kada. Dakle, činjenično stanje je pogrešno utvrđeno. Tuženica je kao vlasnica isključiva posjednica predmetne nekretnine, kako građevinske čestice 203 k.o. V. tako i k.č. 303 vrt od 41 m2 k.o. V. i vršila na svojoj nekretnini sva vlasnička ovlaštenja. Tužiteljica nije mogla steći posjed niti izvorno niti izvedeno, izvorno ga nije mogla steći jer nije protekao zakonski rok za stjecanje prava služnosti, jer je susjednu nekretninu kupila 2005.  pa i ako je od tada protuzakonito, kriomice i bez osnove neovlašteno koristila nekretninu tuženice, to joj ne daje pravo posjeda, a niti je za to protekao zakonski rok. Ni izvedeno stjecanje posjeda također ovdje nije slučaj jer tužiteljica nema odobrenje tuženice. Tuženica je u više navrata zabranila tužiteljici da neovlašteno stupa na njezinu nekretninu, o tome obavijestila policiju koja je intervenirala više puta po pozivu tužene, a s obzirom da je tužiteljica fizički napala tuženu i njenu obitelj, prvostupanjski sud je trebao izvršiti uvide u ranije navedene parnične predmete što je neosnovano odbio. Nekretnina u vlasništvu tužene k.č. br. 303 vrt od 41 m2 upisana u zk.ul. 304 k.o. V. nikada nije predstavljala posjed tužiteljice koji bi imao takve kvalitete da ima osnove da ga štiti prema ikome, ponajmanje prema vlasnici. Kako je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo na štetu tuženice, pa je žalbeni prijedlog da se pobijano rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu tuženici parničnog troška.

 

3.              Žalba tuženice nije osnovana.

 

4.              Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene  kao k.č. br. 303 k.o. V., vrt od 41 m2, na način da je na isti stavila dva stola i stolice, stalak za vrtnu ljuljačku te 8 velikih plastičnih vaza sa zemljom te je dio vrta sa tužiteljičinim stvarima, stolom i stolicama, košarom s ogrjevnim drvima, suncobranom, naslaganim ukrasnim kamenjem, ogradila armaturnom mrežom i spriječila tužiteljicu u korištenju i posjedu vrta i njenih stvari, pa joj je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni iz vrta svoje stvari i da joj se zabrani takvo i slično smetanje ubuduće, sve sa obrazloženjem da je u posjedu spornog vrta bila tužiteljica, te da ju je tuženica smetala 9. svibnja 2019. i 10. svibnja 2019. na način da je u sporni vrt stavila dva stola i stolice, stalak za vrtnu ljuljačku te 8 velikih plastičnih vaza sa zemljom, te dio vrta sa tužiteljičinim stvarima ogradila armaturnom mrežom i time oduzela tužiteljici posjed vrta, pa je temeljem čl. 22. Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima tužiteljici pružena posjedovna zaštita.

 

5.              Takvo rješenje prvostupanjskog suda je pravilno i zakonito i nije obuhvaćeno niti jednim žalbenim razlogom. Žaliteljica ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer da rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama te je nerazumljivo i ne može se ispitati, međutim navedeni žalbeni razlog nije osnovan jer prvostupanjski sud nije počinio niti navedenu bitnu povredu postupka, niti bilo koju drugu na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Također nije osnovan žalbeni navod da nije utvrđeno kada se navodno smetanje dogodilo jer je prvostupanjski sud utvrdio da se smetanje posjeda dogodilo 09. i 10. svibnja 2019.

 

6.   Žaliteljica ističe da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u spise Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji Psp-17/2019 i P-881/2019, a koji su ključni radi utvrđivanja činjenica u ovom postupku, niti dao razloge neprovođenja tih dokaza, međutim taj žalbeni navod nije osnovan iz razloga što prvostupanjski sud po čl. 220.st.2. Zakona o parničnom postupku odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dokaz uvidom u predložene parnične predmete osnovano prvostupanjski sud nije proveo jer, iako se radi o sporovima između istih stranaka, ne odnose se na predmetno smetanje posjeda pa se iz uvida u iste ne bi mogla utvrditi niti jedna od odlučnih činjenica. Također osnovano nije proveden dokaz saslušanjem stranaka iz razloga što se radi o hitnom postupku, tuženici je dolazak na sud bio otežan iz razloga pandemije Covid 19, a činjenično stanje dovoljno je utvrđeno saslušanjem većeg broja svjedoka.

 

7. Žaliteljica ističe kako je vlasnica i isključiva posjednica predmetne nekretnine, k.č. br. 303 vrt k.o. V., međutim pitanje vlasništva predmetne nekretnine nije relevantno u ovom postupku radi smetanja posjeda, jer prema čl. 22.st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.  Dakle, u ovom postupku bilo je potrebno utvrditi samo tko je od stranaka bio u posljenjem mirnom posjedu i čin smetanja posjeda, dok su irelevantni žalbeni navodi žaliteljice da je sporni vrt vlasništvo tuženice i da tužiteljica nije imala pravni osnov za stjecanje posjeda. Da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmetnog vrta koji je koristila kao dio svoje okućnice, potvrdili su svi saslušani svjedoci, nesrodni, nepristrani, od kojih su neki susjedi prijeporne nekretnine, a što proizlazi i iz činjenice da prije proljeća 2019. nije bilo drugog pristupa na sporno zemljište osim sa nekretnine tužiteljice. Saslušanjem svjedoka utvrđeno je da je tuženica smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu vrta na način da je u vrt stavila 2 stola i stolice, stalak za vrtnu ljuljačku, 8 velikih plastičnih vaza sa zemljom, te dio vrta sa tužiteljičinim stvarima ogradila armaturnom mrežom i time oduzela tužiteljici posjed vrta, a što je utvrđeno i provedenim očevidom na licu mjesta.

 

8.              Žaliteljica u bitnome u žalbi ističe činjenicu da ima pravo na posjed predmetnog vrta, jer je isti njeno vlasništvo, te da tužiteljica nije imala pravni osnov za stjecanje zakonitog i poštenog posjeda predmetnog vrta, međutim pitanje vlasništva predmetnog vrta ne može biti predmetom ovog postupka u kojem sud u hitnom postupku pruža posjedovnu zaštitu samo prema faktičnom posljednjem posjedu i s obzirom na počinjeni čin smetanja posjeda, ne ulazeći pritom u pitanje prava na posjed, a koji žalbom žaliteljica osporava tužiteljici.

 

9.              Dakle, u ovoj pravnoj stvari je pravilno prvostupanjski sud utvrdio saslušanjem većeg broja svjedoka da je u posjedu spornog vrta bila tužiteljica, da joj je taj posjed oduzet od strane tuženice, koja je stvari tužiteljice uklonila i ogradila armaturnom mrežom i u vrt postavila svoje stvari, što  tuženica niti ne spori, ali svoj čin opravdava činjenicom vlasništva predmetnog vrta i činjenicom da tužiteljica nema pravni osnov posjedovanja istog, što nije relevantno u ovom postupku radi smetanja posjeda.

 

10.              Iz navedenog razloga žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku

 

 

U Puli-Pola, 27. svibnja 2021.

 

Sutkinja

 

Nataša Babić