Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

-1-

Poslovni broj: 2 UsI-235/2021-5

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-235/2021-5

 

 

  U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Ž. M. iz J. P., kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi oglašivanja rješenja ništavim, 27. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I                      Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-01/18-01/240, URBROJ: 513-04-21-2 od 15. siječnja 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Varaždin, KLASA: UP/I-415-02/13-13/88, URBROJ: 513-02-3067/22-18-6 od 16. svibnja 2018.

 

II                    Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Varaždin, KLASA: UP/I-415-02/13-13/88, URBROJ: 513-02-3067/22-18-6 od 16. svibnja 2018.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja da se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Carinarnice Varaždin, KLASA: UP/I-415-02/13-13/88, URBROJ: 513-02-4690/5-13-02 od 22. travnja 2016. oglasi ništavim. Tim je rješenjem od 22. travnja 2016. tužitelj, u skladu s odredbama Zakona o trošarinama (Narodne novine, broj 83/09. i 111/12.) obvezan na plaćanje iznosa od 137.240,00 kn s pripadajućom kamatom na ime trošarine za ukupno 940 kg suhoga duhana u listu (ostali duhan za pušenje), kojega je nezakonito posjedovao 18. siječnja 2013.

Tužitelj u tužbi navodi da prvostupanjsko tijelo nije imalo temelja za odbacivanje zahtjeva tužitelja i da je isti moglo odbaciti jedino kada bi zahtijevani pravni lijek bio nedopušten, nepravodoban ili izjavljen od neovlaštene osobe, a što ovdje nije slučaj. Smatra da utemeljenost njegovog zahtjeva za oglašivanje ništavim rješenja od 22. travnja 2016. proizlazi iz odredbe članka 128. stavka 1. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku. Tvrdi da odredbama tadašnjeg Zakona o trošarinama nije bio obuhvaćen duhan u listu za kojeg je tužitelj obvezan platiti trošarinu, već je to propisano tek kasnijim izmjenama Zakona, a koje nisu propisivale retroaktivnost. Ističe da je Vrhovni sud svojim zaključkom od 5. svibnja 2017. zauzeo stav da posjedovanje suhog lista duhana nema obilježja kaznenog djela sukladno tada važećem Zakonu o trošarinama. Stoga smatra da su tumačenja upravnih tijela u direktnoj suprotnosti s tumačenjem Vrhovnog suda. Pojašnjava da je osnova za naplatu trošarine nezakoniti posjed robe koja je ograničena u prometu, pa ukoliko ista nije ograničena u prometu, nema osnove za naplatu trošarine. Osim toga, sam zakonodavac je uočio da je nužno regulirati i posjed i prometovanje suhog duhana u listu, zbog čega su i kasnije donesene izmjene mjerodavnih propisa. S obzirom na navedeno predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška upravnoga spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev bez održavanja rasprave.

Odgovor na tužbu dostavljen je na očitovanje opunomoćeniku tužitelja te se isti nije očitovao.

Budući da je sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis i spis tuženika, te sve priložene isprave.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis upravnoga postupka razvidno je da je rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Carinarnice Varaždin, KLASA: UP/I-415-02/13-13/88, URBROJ: 513-02-4690/5-13-02 od 22. travnja 2016. tužitelju utvrđena obveza plaćanja iznosa od 137.240,00 kn obračunatog na ime trošarine na 940 kilograma sušenog duhana u listovima kojeg je nezakonito posjedovao dana 18. siječnja 2013., kao i pripadajuće kamate.

Tužitelj je 29. ožujka 2018. podnio prijedlog radi oglašivanja ništavim rješenja od 22. travnja 2016. sukladno članku 128. stavak 1. točka 6. Zakona o općem upravnom postupku, s obrazloženjem da, prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trošarinama, koji je stupio na snagu 26. rujna 2015., sušeni duhan u listu nije bio trošarinski proizvod pa prema tome nije bio proizvod čiji bi promet i proizvodnja bili zabranjeni ili ograničeni. Tužitelj se pritom poziva na stajalište zajedničke sjednice kaznenog odjela Vrhovnog suda RH, iz kojeg proizlazi da posjedovanje suhog duhana u listu nema obilježje kaznenog djela nedopuštene trgovine.

Prema odredbi članka 128. stavak 1. točka 6. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), rješenje će se oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

Sud smatra da pravilno zaključuju porezna tijela da razlog koji tužitelj navodi nije jedan od zakonom predviđenih razloga oglašivanje ništavim spomenutog rješenja.

U predmetnom je slučaju sporno pitanje je li suhi list duhana duhanska prerađevina, odnosno trošarinski proizvod, na koji se sukladno odredbi članka 56. Zakona o trošarinama obračunava trošarina. Naime, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi se duhanskim prerađevinama smatraju: cigarete, cigare, cigarilosi i duhan za pušenje.

Prema odredbi članka 59. stavka 1. istoga Zakona u smislu ovog Zakona duhanom za pušenje smatra se: 1. duhan koji je rezan ili na drugi način usitnjen, svinut ili prešan u blokove i moguće ga je pušiti bez daljnje industrijske obrade, 2. otpad duhana koji je prikladan za pušenje i stavljen u prodaju na malo, a koji nije proizvod iz članka 57. i 58. ovoga Zakona.

Nadalje, odredbom članak 65. stavka 1. istoga Zakona propisano je da duhanski proizvodi koji su proizvedeni i pušteni u potrošnju na području Republike Hrvatske, moraju biti označeni duhanskim markicama Ministarstva financija, koje uz tekst »Republika Hrvatska – Ministarstvo financija« moraju imati naznačenu slovnu oznaku serije, broj, a za cigarete i maloprodajnu cijenu. Stavkom 7. citiranog članka Zakona propisano je da duhanski proizvodi koji nisu označeni duhanskim markicama sukladno stavku. 1. i 2. ovoga članka smatraju se proizvodima na koje nije obračunata i plaćena trošarina te se njihovo puštanje u potrošnju, kupovina i posjedovanje smatraju protuzakonitima.

Prema ocjeni ovog suda porezna su tijela pravilno protumačila naprijed citirane odredbe, što je sukladno i praksi ovoga suda, a i Visokog upravnog suda, prema kojoj se suhi list duhana treba smatrati duhanom za pušenje, odnosno duhanskim proizvodom koji podliježe oporezivanju. Naime, imajući u vidu cilj i svrhu citiranih odredbi Zakona o trošarinama to se nedvojbeno može zaključiti da suhi list duhana ne predstavlja sirovinu koja zahtijeva daljnju industrijsku obradu, već je prosušen pogodan za pušenje uz samo eventualno potrebno usitnjavanje radi prikladnije konzumacije zbog čega kao takav predstavlja trošarinski proizvod. Stoga, neosnovano smatra tužitelj da rješenje od 22. travnja 2016. sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

Neosnovano je pritom i pozivanje tužitelja na zaključke Vrhovnog suda koji se odnosi na kazneni postupak. Naime, u postupku naplate trošarine trošarinu plaća osoba koja nezakonito posjeduje trošarinski proizvod, u ovom slučaju duhan, bez obzira na njenu krivnju i utvrđenu odgovornost u kaznenom postupku, jer Zakonom o trošarinama nije propisano da je uvjet za donošenje odluke o naplati trošarine postojanje pravomoćne odluke o kaznenoj odgovornosti obveznika trošarine. Upravni i kazneni postupak su dva odvojena neovisna postupka tako da  ishod jednog postupka ne utječe na tijek i ishod drugog postupka te oni nisu međusobno povezani s obzirom da se u predmetnom postupku radi o naplati trošarine trošarinskom obvezniku, dok se u kaznenom postupku radi o kažnjavanju zbog počinjenih kaznenog djela radi nezakonitog postupanja trošarinskog obveznika. Navedeni pravni stav izražen je i u ustaljenoj praksi Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice presudama poslovni broj: Usž-3521/18-2 od 30. svibnja 2019., Usž-817/2021-2 od 17. ožujka 2021. i Usž-3898/2019-2 od 30. siječnja 2020.

Tužitelj također neosnovano smatra kako nema pravnog temelja za odbacivanje zahtjeva tužitelja. Naime, odredba članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku propisuje da će službena osoba, kad utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem odbaciti zahtjev. Stoga je pravilno prvostupanjsko tijelo odbacilo zahtjev tužitelja za oglašivanje rješenja ništavim.

Slijedom navedenoga, porezna su tijela pravilnom primjenom materijalnog prava donijela zakonite odluke, zbog čega je sud, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

 

 

 

U Osijeku 27. svibnja 2021.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).

 

 

             

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu