1

Poslovni broj: I Kž-uv-92/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-92/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. M., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. u vezi sa člankom 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-59/2021-9 od 26. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika S. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-59/2021-9 od 26. travnja 2021. odbijen je prijedlog zatvorenika S. M. za uvjetni otpust.

2. Zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina izrečenu presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kzm-3/10 od 22. listopada 2010. preinačenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžm-13/11-4 od 9. lipnja 2011. Početak izdržavanja kazne je 25. siječnja 2010., a istek 25. siječnja 2023.

3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno s prijedlogom da ga se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.

4. Na temelju članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. U žalbi zatvorenik navodi da prvostupanjski sud nije u zakonskom roku od trideset dana odlučio o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust pa sjednicu vijeća koja je održana 26. travnja 2021. drži nezakonitom pri čemu ističe i da je njenim održavanjem bio diskriminiran po vjerskoj osnovi jer je održana u vrijeme Ramazana kada je pripadnicima islamske vjeroispovijesti, kojoj pripada, zabranjeno suđenje i rasprave bilo kakve vrste pa da je time na njegovu štetu povrijeđen Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Vezano uz utvrđenje prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja da tijekom izdržavanja kazne nije prihvatio posebni program prevencije recidivizma za počinjenje novih kaznenih djela, u žalbi navodi da mu isto nije bilo potrebno jer je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da mu nije potrebno liječenje ili druge mjere te da je "uračunljiv" i zdrav, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

7. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je, da je prvostupanjski sud, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust podnesenom sukladno odredbi članka 158. ZIKZ-a, uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11.) te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan.

7.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjski sud doista nije zakazao sjednicu vijeća za uvjetni otpust u skladu s člankom 158. stavka 2. ZIKZ-a, najkasnije u roku od mjesec dana od dana zaprimanja prijedloga za uvjetni otpust, no ZIKZ za takav propust suda ne propisuje procesnu posljedicu niti se radi o bitnim povredama propisanim odredbama ZKP/08.

7.2. Drugostupanjski sud također utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer se ista odnosi na povredu prava na pravično suđenje, a u konkretnom slučaju ne radi se o suđenju već o sjednici vijeća koje odlučuje o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne. Neosnovani su navodi zatvorenika da bi održavanjem sjednice vijeća 26. travnja 2021. bio diskriminiran po vjerskoj osnovi jer iz spisa ne proizlazi da bi se protivio održavanju sjednice ili da je zbog vjerskih razloga tražio odgodu sjednice, štoviše, iz zapisnika sa sjednice je vidljivo da je, usmeno obrazlažući svoj prijedlog, vrlo aktivno sudjelovao na sjednici.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da iz izvješća Kaznionice proizlazi da zatvorenik izdržava zatvorsku kaznu zbog počinjenja teških kaznenih djela, spolnog odnošaja s djetetom u pokušaju, silovanja i dječje pornografije na računalnom sustavu ili mreži, da kaznena djela ne priznaje i da je nekritičan prema njima, da tijekom izdržavanja kazne nije prihvatio program izvršavanja kazne niti posebni program PRIKIP (prevencija recidivizma i kontrola impulzivnog ponašanja) kojim se provodi generalna prevencija za počinjenje novih kaznenih djela, te da zatvorenik ima izrečenu i novu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina u Bosni i Hercegovini zbog kaznenog djela silovanja. Ima li se pritom na umu odredba članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, prvostupanjski sud opravdano zaključuje da zatvorenik treba nastaviti s izdržavanjem kazne kako bi se postigla svrha kažnjavanja jer dosadašnji boravak u penalnim uvjetnima nije pozitivno utjecao na zatvorenika.

8.1. Naime, suprotno žalbenim navodima, s obzirom na navedene negativne okolnosti, kao i mišljenje Kaznionice da se prijedlog zatvorenika odbije, činjenicu da iz izvješća kaznionice proizlazi da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne četiri puta stegovno kažnjen te da kod zatvorenika postoji velika vjerojatnost kriminalnog povrata, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da za sada nisu ispunjene okolnosti za odobravanje uvjetnog otpusta zatvorenika iz članka 59. stavka 2. KZ/11., jer i po ocjeni drugostupanjskog suda, do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata pa je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

9. Slijedom svega navedenog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. svibnja 2021.