Poslovni broj: I Kž-uv-83/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-83/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. A., zbog kaznenih djela iz članka 247. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.-I) i dugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik-I-118/2021-11 od 19. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika V. A. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II), u vezi članka 165. stavka 1. i članka 168. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. A. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1829/2013-129 od 6. travnja 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-427/2017-4 od 11. siječnja 2018., zbog kaznenih djela iz članka 247. stavak 1. KZ/11. i drugih. Predviđeni istek kazne zatvora je 17. lipnja 2021.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik V. A., bez navođenja žalbene osnove, a sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da: "…prihvati razloge za puštanje na uvjetnu slobodu te donese takvu odluku".

 

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavak 2. ZIKZ-a spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

 

5. Žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio okolnosti i činjenice temeljem kojih je donio odluku jer da nikada prije nije osuđivan s obzirom da su sve osude za djela iz 2011.; nije visokorizičan u počinjenju kaznenih djela; jedan od dva kaznena postupka koji se vode protiv njega je pravomoćno okončan; obeštetio je većinu oštećeniku uz ispriku i izraženo žaljenje; radno je angažiran, a predviđeni istek kazne je 17. lipnja 2021.

 

6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11.-II. Potom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržani dio (jedinstvene) kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora.

 

7. Naime, pravilno je pri tome prvostupanjski sud imao u vidu pozitivne okolnosti na strani zatvorenika, koje proizlaze iz izvještaja Kaznionice u kojoj se on nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora (ocijenjen je ocjenom "uspješan" u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, poštuje kućni red i urednog je ponašanja, kaznena djela priznaje, s kaznom se pomirio, kaznu izdržava na poluotvorenom odjelu; radno je angažiran; nije stegovno tretiran) kao i okolnost da ima osiguran postpenalni prihvat, ali i negativne okolnosti da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, jer je procijenjena rizičnost njihove zlouporabe te da je vjerojatnost kriminalnog povrata srednje do visoka.

 

8. Sud je također cijeneći sve okolnosti pravilno uzeo u obzir kao nepovoljnu okolnost činjenicu da je zatvorenik 2016.-2017. dva puta osuđivan (zbog prijevara u gospodarskom poslovanju) te da se protiv njega vodi kazneni postupak ( pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem K-1762/17., dok je postupak pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem K-213/15. pravomoćno okončan) budući da članak 59. stavak 2. KZ/11.-II izričito propisuje da će se i te okolnosti cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, što znači da je u ovoj situaciji neosnovan žalbeni argument da je riječ o samo jednom kaznenom postupku u tijeku jer da je drugi pravomoćno okončan i da nije točno da je prije osuđivan jer se te ranije osude odnose na isto razdoblje kao i za djela zbog kojih izdržava kaznu.

9. Slijedom svega iznijetog očito je da je značaj onih okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.

 

10. Prilikom donošenja odluke sud je dužan voditi računa i o tome koliki je preostali dio neizdržane kazne, ali navedena okolnost, sama po sebi, nema odlučujući, odnosno pretežiti značaj i važnost za samo donošenje odluke o uvjetnom otpustu. Smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procijeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, odnosno o njegovoj spremnosti za uključivanje u život na slobodi.

 

11. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

 

12. Dakle, iako na strani zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne promjene u njegovom ponašanju tijekom izvršavanja jedinstvene kazne zatvora, prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi da nije pravilno vrednovan njegov odnos prema počinjenim djelima i žrtvama, oštećenicima, prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu.

 

13. Okolnost što zatvorenik izražava duboko kajanje za svoje ponašanje je svakako pozitivna okolnost, no ista nije takva da dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.

 

14. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 27. svibnja 2021.