1              Poslovni broj: I Kž-98/2021-4

Poslovni broj: I Kž-98/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. I., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, Kv I-13/2021-6 od 12. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog R. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje u tekstu: ZKP/08.), odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog R. I. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku broj K-19/2018. od 27. veljače 2019., zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. u vezi stavka 2. KZ/11., a uz primjenu članka 51. KZ/11., kojom je optuženi R. I. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina. Navedena presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-480/2019. od 3. srpnja 2020.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni R. I. ne navodeći izričito zakonske osnove, ali žalbom traži da se razmotre sve činjenice iz predmetnog kaznenog postupka, a naročito na okolnosti da su mu više puta povrijeđena prava tijekom suđenja pred Županijskim sudom u Sisku, a potom i u žalbenom postupku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji je odlučivao u "popodnevnim časovima" i koji nije u dovoljnoj mjeri proučavao njegovu žalbu te ga osudio na 6 godina zatvora, pa traži ponovno suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osuđeni R. I. u zahtjevu nije naveo zakonsku osnovu za obnovu kaznenog postupka, ali iz sadržaja moglo se zaključiti da se navedeni razlozi mogu podvesti pod zakonsku osnovu za obnovu postupka iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

6. Naime, osuđenik u zahtjevu za obnovu postupka zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, analizira sve izvedene dokaze, a naročito dokaznu radnju prepoznavanja od strane oštećenog V. K., te smatra da je osuđen samo zbog toga što je sud olako prihvatio iskaz oštećenog V. K. koji na prepoznavanju nije sa sigurnošću označio njega kao počinitelja, a potom analizira dokaznu radnju prepoznavanja učinjenu od strane oštećene F. D. i njezin iskaz, a nakon čega navodi da je sud propustio korištenjem uobičajenih metoda utvrditi relevantne okolnosti, što ukazuje na arbitrarnost pristupa pri utvrđivanju odlučnih činjenica u kaznenom postupku, odnosno da njegov "lik" nije utvrđen s potrebnom razinom vjerojatnosti koja je potrebna za donošenje pravilne i pravične odluke.

7. Osuđenik je, kako u zahtjevu, tako i u razlozima žalbe, ustrajao u svojim tvrdnjama, uporno osporavajući valjanost i vjerodostojnost provedenih dokaza u pravomoćno okončanom postupku, te je u žalbi još istaknuo "kako mu je sve smješteno".

8. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako ne postoje zakonske pretpostavke za obnovu kaznenog postupka, jer svrha obnove postupka nije preocjena izvedenih dokaza, već postojanje novih dokaza i činjenica koje nisu postojale i koje su same za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladne za oslobođenje osuđene osobe ili njezinu osudu po blažem zakonu, a što u zahtjevu osuđenika za obnovu postupka očito nije slučaj.

9. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ističe da je pravomoćnom presudom pogrešno osuđen bez valjanih i odlučnih činjenica, jer je osuđenik u podnesenom zahtjevu za obnovom kaznenog postupka, a potom i u žalbi zapravo u bitnome iznio okolnosti na koje je upirao i u žalbi na prvostupanjsku presudu, pa budući iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-480/2019. od 3. srpnja 2020., proizlazi da je drugostupanjski sud odlučujući po žalbi osuđenika, utvrdio kako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude za sve odlučne činjenice dao valjane i dostatne razloge, te da je činjenično stanje od strane suda prvog stupnja u potpunosti i na pravilan način utvrđeno, te prvostupanjsku presudu potvrdio, jasno je da osuđenik u zahtjevu za obnovu postupka ponovno preocjenjuje već pravomoćno ocijenjene dokaze.

10. Naime, da bi se dopustila obnova po navedenoj osnovi iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., nužno je da se u zahtjevu iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu. Međutim, osuđenik u svojem zahtjevu ne iznosi nikakve nove činjenice niti nove dokaze, već preispituje činjenična utvrđenja iz prvostupanjske i drugostupanjske presude, dajući pri tome svoju ocjenu kako je trebalo na temelju dokaza koji se već nalaze u spisu predmeta utvrditi činjenično stanje. No, kako je već navedeno, osuđenikovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ne može biti razlog za obnovu postupka. Stoga je pravilno odbijen zahtjev, jer nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka.

11. Stoga, nasuprot tvrdnjama podnositelja zahtjeva, njegova osobna analiza i mišljenje ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude, pa se u konkretnom slučaju ne radi o iznošenju novih činjenica, nego o tvrdnjama koje su već bile predmet analize i ocjene i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.

12. Slijedom iznijetog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa je zbog navedenog na temelju članka 507. stavka 1. ZKP/08. zakonito odbijen zahtjev osuđenog za obnovu pravomoćnog okončanog postupka.

13. Kako ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. svibnja 2021.