1              Poslovni broj: I Kž-uv-89/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-89/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i dr.sc. Lane Petö Kujundžić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. Ć., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. i članka 34. te drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik I-714/2020-9 od 12. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika A. Ć. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II), u vezi članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika A. Ć. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zadru broj K-28/2016. od 16. ožujka 2018., koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj IKž-388/2018. od 19. rujna 2018., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. i članka 34. KZ/11.-I i drugih. Predviđeni istek kazne zatvora je 11. siječnja 2022.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik A. Ć., bez navođenja žalbene osnove, a sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Spis je u skladu s člankom 44. stavak 2. ZIKZ/99. u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

5. Žalitelj osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju navodeći da nije istina da "ne zadovoljava" u ocjeni provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, da su mu to "smjestili", da je ispunio sve uvjete i pogodnosti u kaznionici kako bi dobio uvjetni otpust, ali su mu dane samo lažne nade pa je potpisao izjavu da više ne želi raditi; da je stegovno tretiran jer je tražio samicu kako ne bi bio u istoj sobi s cimerom koji ne održava higijenu, ali nije znao za to, da nije rizičan, a da neki idu na prekide kazne usprkos višestrukoj kažnjavanosti.

6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11.-II. Potom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržani dio (jedinstvene) kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem (jedinstvene) kazne zatvora.

7. Naime, uzimajući u obzir negativno mišljenje Kaznionice kao i okolnosti (koje proizlaze iz socioanamnestičkih podataka izvješća kaznionice) da je rizik od kriminalnog povrata procijenjen visokim, da je odbio daljnje sudjelovanje u posebnom programu, nije kritičan prema kaznenom djelu, nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen razinom zadovoljava, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II te je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. K tome, za dodati je da iz podataka u spisu proizlazi da zatvorenik nema prebivalište u R. H..

8. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne izricanjem adekvatne kazne, već upravo načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

9. Prilikom donošenja odluke sud je dužan voditi računa i o tome koliki je preostali dio neizdržane kazne, ali navedena okolnost, sama po sebi, nema odlučujući, odnosno pretežiti značaj i važnost za samo donošenje odluke o uvjetnom otpustu. Smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procijeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora, u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, odnosno o njegovoj spremnosti za uključivanje u život na slobodi.

9.1. Stoga, navodi žalitelja da "neki" zatvorenici "koji su već kažnjavani idu na uvjetni optust" ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja jer se postojanje zakonskih uvjeta za odluku o uvjetnom otpustu utvrđuje in concreto, dakle, u odnosu na pojedinog zatvorenika.

10. Sud je također cijeneći sve okolnosti pravilno uzeo u obzir kao nepovoljnu okolnost činjenicu da je predstavnica kaznionice na sjednici vijeća promijenila zatvoreniku ocjenu u "ne zadovoljava" iz razloga što je počinio teže stegovno djelo budući da članak 59. stavak 2. KZ/11.-II izričito propisuje da će se i ta okolnost cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust. Pri tome navodi žalitelja da to nije istina, premda u žalbi opisuje svoje ponašanje, ne odgovaraju podacima u spisu i takvi navodi nisu osnovani, kao ni žalbeni navodi da protiv njega nema kaznenog postupka protiv njega u tijeku jer je optužnica koja je protiv njega podignuta pred Općinskim sudom u Gospiću potvrđena.

11. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da nisu točni podaci pribavljenog mišljenja kaznionice budući da zatvorenik sadržajno u svojoj žalbi potvrđuje podatke iz mišljenja kaznionice, a to je da je bio radno angažiran i da je samoinicijativno odustao od rada, da je započeo pojedinačni program, ali odustao od daljnjeg sudjelovanja i nije ga završio i da je u prethodnom dijelu izvršavanja kazne bio procijenjen na razini "uspješan". Pri tome žalbeni navodi o "lažnim nadama koje mu je davao referent" nisu od utjecaja. Potpuno su bespredmetni žalbeni navodi zatvorenika kojima polemizira da će o svemu obavijestiti medije kad bude pušten na slobodu.

12. Okolnost što su dijelovi pribavljenog mišljenja kaznionice govorili o prvotnoj ocjeni "uspješan" su svakako pozitivan pokazatelj koji je pak narušen daljnjim ponašanjem zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora, a taj podatak sam za sebe ne dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.

13. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. svibnja 2021.