1              Poslovni broj: Gž-1181/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1181/2020-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. I. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u O. D. P. & P. u Z. protiv tuženika A. U. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici R. P. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2020. pod poslovnim brojem P-145/2019, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2020. pod poslovnim brojem P-145/2019 u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III i V izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica T. I. iz Z., OIB: … 21. siječnja 2010. temeljem zakona stekla pravo vlasništva odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine koja se nalazi na z.k.č.br. 10/84 k.o. S., upisane u z.k.ul.br. 3396 k.o. S., u naravi 17 (sedamnaest) kuća i dvorište u S., koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine - dvosobni stambeni prostor na I katu oznake H 12, zajedno sa spremištem broj 35, ukupne površine 54,35 m2, koji se u naravi sastoji od hodnika, kupaone s WC-om, dvije sobe, kuhinje, balkona i spremišta, sada na adresi Z., N. 3.

II. Određuje se brisanje upisa prava vlasništva provedenog u korist tuženika A. U. iz Z., OIB: … temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z - 4637/08 od 13. listopada 2008., uknjižbom prava vlasništva u korist istog na stanu br. 12 na I (prvom) katu u površini od 53,36 m2 s pripadajućim spremištem br. 5 u površini 1,98 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., sagrađenoj na čest. br. 10/84, po novoj izmjeri čest. br. 2337/2, k.o. S., polaganjem ugovora u knjigu položenih ugovora poduloška broj 51211 katastarske općine S., te se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda nalaže provedba upisa brisanja upisa prava vlasništva na navedenom stanu u korist tuženika.

III. Tuženik A. U. iz Z., OIB: … dužan je priznati pravo vlasništva tužiteljice, na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se nalazi na z.k.č.br. 10/84 k.o. S., upisane u z.k.ul.br. 3396 k.o. S. u naravi 17 (sedamnaest) kuća i dvorište u S., koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine – dvosobni stambeni prostor na I katu oznake H 12, zajedno sa spremištem broj 35, ukupne površine 54,35 m2, koji se u naravi sastoji od hodnika, kupaone s WC - om, dvije sobe, kuhinje, balkona i spremišta, sad na adresi Z., N. 3, i trpjeti da se u zemljišnoj knjizi ovoga suda, zk. ul. br. 3396, poduložak br. 51211, k.o. S. provede brisanje prava vlasništva s njegovog imena na stanu br. 12 na I (prvom) katu u površini od 53,36 m2 , s pripadajućim spremištem br. 5. u površini 1,98 m2 , koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., sagrađenoj na čest. br. 10/84, po novoj izmjeri čest. br. 2337/2, k.o. S. i upis prava vlasništva u korist tužiteljice T. I. iz Z., OIB: …, na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se nalazi na z.k.č.br. 10/84, k.o. S., upisane u z.k.ul.br. 3396 k.o. S., u naravi 17 (sedamnaest) kuća i dijela nekretnine - dvosobni stambeni prostor na I katu oznake H 112, zajedno sa spremištem broj 35 ukupne površine 54,35 m2 , koji se u naravi sastoji od hodnika, kupaone s WC-om, dvije sobe, kuhinje, balkona i spremišta, sada na adresi Z., N. 3.

IV. Odbija se dio glavnog tužbenog zahtjeva koji glasi:

''II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o međusobnim pravima i obvezama br. 28/96- SII/KII, sklopljen između Stambene zadruge N. D. i tuženika, A. U. 1. srpnja 1996., kao i Aneks Ugovora o međusobnim pravima i obvezama br. 28/96-SII/KII, od 7. prosinca 2007., kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku A. U. iz Z., OIB: … naknaditi tužiteljici T. I. iz Z., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 37.471,25 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu u kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, te da se tužiteljica obveže tuženiku naknaditi parnične troškove, podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika te osporila navode žalbe i predložila žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Suprotno navodima tuženika prvostupanjski sud je ocjenu dokaza izvršio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 8. ZPP.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. istog Zakona. Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. Predmet spora predstavlja glavni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja, temeljem zakonitog posjeda, stečenog prava vlasništva odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine u naravi dvosobnog stambenog prostora na prvom katu oznake H12, zajedno sa spremištem broj 35, ukupne površine 54,35 m2, a koji se u naravi sastoji od hodnika, kupaonice s WC-om, dvije sobe, kuhinje, balkona i spremišta anagrafske oznake Z., N. 3, što joj je dužan tuženik priznati odgovarajućim upisom prava vlasništva te utvrđenje ništetnosti Ugovora o međusobnim pravima i obvezama broj 28/96-S-II/K-II sklopljenog između Stambene zadruge N. D. i tuženika 1. srpnja 1996. kao i aneksa istog od 7. prosinca 2007. i brisanje provedenog zemljišnoknjižnog upisa temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-4637/08 od 13. listopada 2008.

9. Glavnom zahtjevu tužiteljica postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje valjanog pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva na odgovarajućem suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine uz utvrđenje ništavosti predmetnih ugovora te brisanje neistinitog upisa prava vlasništva provedenog u korist tuženika, temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-4637/08 od 13. listopada 2008. uknjižbom prva vlasništva u korist tuženika na predmetnom stanu, pologom ugovora uz nalog tuženiku priznanja prava vlasništva tužiteljice i provedbu upisa zahtijevanog upisa u korist tužiteljice.

10. U ovoj fazi postupka između stranaka nije bilo sporno da je pravni prednik tužiteljice, njezina majka, pok. B. V., kao kupac s trgovačkim društvom G. V. d.d., kao prodavateljem, 31. svibnja 1993. sklopila Ugovor o kupoprodaji broj 75/93 - GV za kupnju stana u objektu SII/KII S., niz 3 i to dvosobnog stana na I. katu, broj 12 i spremište broj 35, ukupne površine 54,35 m2 te da joj je G. V. d.d. 28. srpnja 1998. izdao tabularnu izjavu.

11. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tuženik sa Stambenom zadrugom N. D. 1. srpnja 1996., ovjeren 15. siječnja 1998., sklopio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama broj 28/96 - SII/KII, a vezano za isti stan te anekse tog ugovora te da je tuženik na temelju istih uknjižio pravo vlasništva na predmetnom stanu polaganjem navedenog ugovora u knjigu položenih ugovora ovoga suda.

12. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi je li tužiteljica pravo vlasništva na predmetnom stanu stekla dosjelošću s obzirom da je isti u njezinom posjedu (računajući i posjed pravne prednice) od 21. siječnja 2000., kao i pitanje valjanosti Ugovora o međusobnim pravima i obvezama broj 28/96 - SII/KII i njegova aneksa koje je tuženik sklopio s pravnim prednikom odnosno je li tuženik u vrijeme sklapanja istih, kao i u vrijeme podnošenja zahtjeva za upis vlasništva na predmetnom stanu bio u dobroj vjeri.

13. Podredno, obzirom na postavljeni eventualni zahtjev, pod pretpostavkom da sud ne nađe osnovanim glavni zahtjev, postavlja se i pitanje je li temeljem predmetnih ugovora sklopljenih s trgovačkim društvom G. V. d.d., tužiteljica stekla valjan pravni osnov za upis prava vlasništva u odnosu na sporni stan te s tim u svezi i njen zahtjev za upis prava vlasništva na njeno ime uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

14. Prvostupanjski sud je na temelju valjane analize provedenih dokaza u bitnom utvrdio:

- da je između stambene zadruge N. D. i G. V. d.d. 2. prosinca 1991. sklopljen Sporazum o zajedničkom financiranju izgradnje stambeno-poslovnog objekta oznake S-II/K-II radi zajedničkog financiranja izgradnje stambeno- poslovnog objekta na način da je stambena zadruga suinvestitor 50%, a G. V. d.d. suinvestitor od 50% pri čemu je dogovoreno kako se predmetni objekt fizički dijelu u ugovorenom odnosu prema obračunu površina i popisu stanova po ishođenju dokumentacije radi izrade elaborata podjele;

- da je člankom 11. navedenog Sporazuma utvrđeno da izgradnjom objekta čije je zajedničko financiranje predmet tog Sporazuma, stranke stječu parvo vlasništva izgrađenog stambeno-poslovnog objekta prema odredbama Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade i u tom smislu se obvezuju međusobno izdati valjane tabularne isprave;

- da je I. Aneksom sporazuma o zajedničkom financiranju izgradnje stambeno- poslovnog objekta oznake S-II/K-II-S. u Z. od 3. travnja 1992. utvrđeno da G. V. d.d. i Stambena zadruga, između ostalog mijenjaju suinvestitorski odnos te utvrđuju da će na osnovi fizičke podjele, nakon dovršetka izgradnje predmetnog objekta stupiti u posjed i raspolaganje izgrađenog dijela (članak 2.);

- da je u I. Aneksom Sporazumu o zajedničkom financiranju izgradnje stambeno – poslovnog objekta oznake S-II/K-II – S. u Z. utvrđeno da G. V. d.d. i Stambena zadruga, između ostalog, mijenjaju suinvestitorski odnos te utvrđuju da će na osnovi fizičke podjele, nakon dovršetka izgradnje predmetnog objekta stupiti u posjed i raspolaganje izgrađenog dijela (članak 2.);

- da je u II. Aneksom Sporazuma o zajedničkom financiranju zgrade stambeno - poslovnog objekta S-II/K-II od 17. svibnja 1993. utvrđeno je da njime G. V. d.d. i Stambena zadruga, između ostalog, sporazumno mijenjaju suinvestitorski omjer ugovoren člankom 2. Aneksa od 03.04.1992. na način da je Stambena zadruga suinvestitor u 45,75%, a V. suinvestitor u 54,25% predmetnog objekta time da specifikacija međusobne raspodjele suinvestiranog dijela je u prilogu Aneksa i čini njegov sastavni dio, a u skladu sa tom raspodjelom sudionici stječu pravo raspolaganja na temelju koje će po dovršenju građenja objekta i stupiti u posjed;

- da je priloženom raspodjelom II. Aneksa za predmetni stan, za koji tužiteljica tvrdi da je stekla na istom pravo vlasništva, pravo raspolaganja pripalo G. V. d.d. (list 38 - 39 spisa);

- da je rješenjem o privremenoj mjeri Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1880/96 – 10 od 15. srpnja 1996. djelomično prihvaćen prijedlog tuženika – protutužitelja G. V. d.d. za izdavanjem privremene mjere te je isti zahtjev usvojen u dijelu kojim se nalaže zabrana tužitelju S. Z. N. D. da raspolaže i prodaje sa nedovršenim stambeno – poslovnim objektom oznake S – II/K II S. u Z. i to stanovima i poslovnim prostorima koji su preraspodjelom između stranaka pripali tuženiku koji stanovi su pobliže navedeni u rješenju, a među tim stanovima naveden je i stan broj 12, ulaz 2, niz III;

- da je presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1880/96 od 1. lipnja 1998., koji su doneseni u predmetu pokrenutom po tužbi Stambene zadruge N. D. protiv tuženika G. V. d.d., raskinut njihov ugovorni odnos zasnovan na temelju Sporazumu o zajedničkom financiranju izgradnje stambeno poslovnog objekta oznake S. S. – II/K – 2 br. 1434 od 2. prosinca 1991. te pratećih aneksa od 3. travnja 1992. i 17. svibnja 1993. uz pridržaj prava stranaka da i mimo raskida ostvaruju pravo na razrješenje imovinsko – pravnih odnosa i naknadu eventualno proizašle štete iz tih ugovora pri čemu je G. V. obvezna predati Stambenoj zadruzi nedovršeni dio stambeno – poslovnog objekta - točno određene poslovne prostore i stanove među kojima nije naveden stan broj 12, ulaz 2, niz III, odnosno upravo one stanove za koje su se stranke sporazumjele da im prema njihovim podjelama i pripadnu;

- da je nalogom za prijenos deviznih sredstava od 7. lipnja 1993. pok. B. V. G. V. d.d. uplatila iznos od 134.271.697,00 HRD na ime kupovnine po Aneksu ugovora broj 75/93-GV od 31. ožujka 1993.;

- da je prednica tužiteljice, sada pok. B. V., 3. siječnja 2006. podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na svoje ime zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koji je odbijen uz obrazloženje kako nije potpuni etažni elaborat;

- da je tuženik 24. siječnja 2008. podnio prijedlog za uknjižbom prava vlasništva te je istom prijedlogu udovoljeno rješenjem tog suda poslovni broj Z - 4637/2008;

- da je rješenjem Porezne uprave od 8. lipnja 1999. pok. B. V. odobrena obročna otplata poreza na promet nekretnina, a na zamolbu pok. B. V. i to iz razloga što stan koji je u cijelosti plaćen nije dovršen, a njegov dovršetak je i dalje upitan;

- da j u zapisniku o primopredaji od 21. siječnja 2000. utvrđeno je da je stan u nizu III, broj 12 predan pok. B. V.;

- da je rješenjem toga suda poslovni broj Z-22249/03 od 26. travnja 2006. odbijen prijedlog G. V. d.d. u stečaju protiv Stambene zadruge radi upisa posebnih dijelova i uknjižbe prava vlasništva u zk. ul .br. 3396 k.o. S.;

- da je Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama broj 28/96-S-II/K-II zaključenim između Stambene zadruge i tuženika kao člana zadruge kojim s Stambena zadruga obvezala izgraditi, a član zadruge preuzeti stan broj 12, stubište broj 2, kat I, površine 53,36 m2, koji se gradi na kčbr. 2337/2, k.o. S. te pripadajuće spremište broj 5, površine 1,98 m2 (x koeficijent 0,5 = 0,99 m2) te da navedeni ugovor nosi datum 1. srpnja 1996., a direktor Stambene zadruge na istom je ovjerio potpis 15. siječnja 1998., dakle nakon donošenja privremene mjere od 15. srpnja 1996. kojom je Stambenoj zadruzi zabranjeno raspolaganje predmetnim stanom. Aneks tog ugovora zaključen je 7. prosinca 2007. te se tuženik temeljem istih uknjižio pravo vlasništva na spornom stanu polaganjem ugovora u knjigu položenih ugovora poduloška broj 51211 k.o. S.;

- da je pregledom zemljišno – knjižnih izvadaka Stambena zadruga N. D. od 9. lipnja 1997. upisana kao vlasnik kčbr. 10/84 u naravi 17 (sedamnaest) kuća i dvorište u S. od 1 r i 232 čhv, upisano u zk. ul. br. 3396 k.o. S.;

- da je u predmetu tog suda poslovni broj Ps-334/10 tuženik tražio predaju u posjed spornog stana od tvrtke L. P. d.o.o. tužbom od 16. srpnja 2010., koji postupak je okončan pravomoćnom presudom od 9. ožujka 2012. odbijen je tužbeni zahtjev za predaju stana zbog promašene pasivne legitimacije;

 

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 1. lipnja 1998. raskinut predmetni Sporazum i pripadajući aneksi istom uz pridražaj prava stranaka da i mimo tog raskida ostvaruju pravo na razrješenje imovinsko pravnih odnosa i naknadu proizašle štete iz tih ugovora te je istovremeno G. V. d.d. naloženo predati u posjed nedovršeni dio stambeno poslovnog objekta oznake blok S – II/K – 2, među kojim stanovima nije i sporni stan;

- da su Stambena zadruga N. D. u stečaju i G. V. d.d. u stečaju nakon raskida Sporazuma i pripadajućih aneksa pristupili razrješenju imovinsko pravnih poslova sklapanjem Očitovanja volje od 9. veljače 2004., kojim su međusobno podijelili stanove i poslovne prostore u objektima koji su bili predmetom njihove zajedničke investicije, sve prema Elaboratu potvrđenom 2000., temeljem koji je sporni stan pripao G. V. d.d.

15. Temeljem navedenih činjenih utvrđenja sud prvog stupnja je djelomično prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za priznanje stečenog prava vlasništva u odnosu na predmetni stan te njen zahtjev za brisanje provedene uknjižbe na ime tuženika i upis prava vlasništva na ime tužiteljice, jer je smatrao utvrđenim da su pravni prednik tužiteljice, G. V. d.d. i pravni prednik tuženika, Stambena zadruga N. D., uredili Sporazumom zajedničko financiranje izgradnje objekta 2. prosinca 1991. na način da su isti međusobno podijelili objekte, tj. njihove posebne dijelove kojim stječu pravo raspolaganja na istima. Nadalje, na temelju te podjele sporni stan da je pripao G. V. d.d., nakon čega je pravna prednica tužiteljice, sada pok. B. V. s G. V. d.d. sklopila kupoprodajni ugovor 31. svibnja 1993. za sporni stan, temeljem kojeg je pravna prednica tužiteljice G. V. d.d. isplatila dogovorenu kupoprodajnu cijenu i u cijelosti platila porez na promet nekretnina, a prodavatelj G. V. d.d. ispustio tabularnu ispravu, a djelatnik G. V. d.d. predao i posjed predmetnog stana 21. siječnja 2000., čime su ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15; dalje u tekstu: ZVDSP).

16. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenog između Stambene zadruge N. D. i tuženika od 1. srpnja 1996., kao i Aneks tog ugovora od 7. prosinca 2007., iz razloga što je Stambena zadruga N. D. sklapajući navedeni ugovor s tuženikom 1996. raspolagala tuđom stvari jer je prema tadašnjem II. Aneksu pravo raspolaganja spornim stanom pripadalo G. V. d.d. No, prodaja tuđe svari nije razlogom ništavosti ugovora o prodaji temeljem odredbe članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, /94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99; dalje u tekstu: ZOO 91), već ona može biti razlogom pobojnosti ugovora u smislu odredbe članka 111. ZOO u dijelu kojim je prodana tuđa stvar (poništenje kojeg, međutim, tužiteljica niti ne bi mogla tražiti jer nije ugovorna strana predmetnog ugovora).

17. Isto tako niti Aneks ugovora od 7. prosinca 2007. nije ništetan iz razloga na koji ukazuje tužitelja, odnosno što je sklopljen nakon što je Stambena zadruga N. D. brisana iz sudskog registra budući je iz navedenog Aneksa razvidno da je istog u ime Stambene zadruge N. D. u stečaju potpisao stečajni upravitelj D. J. sukladno ovlaštenju iz članka 25. stavka 1. točke 12. u svezi s člankom 24. stavkom 3. Stečajnog zakona (''Narodne novine'', broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06) Stečajnog zakona.

18. Navedena utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja za priznanje prava vlasništva na predmetnom stanu kao pravilna prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su zasnovani na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

19. Iz obrazloženja pobijane presude tako proizlazi kako je sporni stan pripao Gortanu Visokogradnji d.d. temeljem Očitovanja volje od 9. veljače 2004., kojim su Stambena zadruga N. D. u stečaju i G. V. d.d. međusobno podijelili stanove i poslovne prostore u objektima koji su bili predmetom njihove zajedničke investicije, sve prema Elaboratu potvrđenom 2000. Naime, pravni prednik tužiteljice G. V. d.d. je pravo raspolaganja predmetnim stanom stekao još II. Aneksom od 17. svibnja 1993. te je sklapanjem Očitovanja volje od 9. siječnja 2004. između N. D. i G. V. d.d., oboje u stečaju, došlo i do formalne podjele ortačke imovine, a tom podjelom je predmetni stan pripao G. V. d.d., kao što je i ranije bilo uređeno Sporazumom i Aneksom istog. Time je pravo raspolaganja spornim stanom u trenutku kada je pravna prednica tužiteljice B. V. sklopila kupoprodajni ugovor s G. V. d.d. pripadalo upravo njenom pravnom predniku, a navedeno nije uređeno drugačije niti presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 1. lipnja 1998. s obzirom da kao predmet prijepora u tom postupku sporni stan nije niti razmatran, te je Očitovanjem volje od 9. veljače 2004. kada su N. D. i G. V. d.d. dogovorili ponovnu podjelu, sporni stan ponovno pripao G. V. d.d.

20. U navedenom sud s pravom sud prvog stupnja izvodi zaključak da je Stambena zadruga N. D. sklapanjem ugovora s tuženikom 1. srpnja 1996., na njega prenijela više prava nego što ih je sama imala s obzirom da joj prema tada važećem Sporazumu i pripadajućim aneksima nije pripadalo pravo raspolaganja spornim stanom. Naime, N. D. je u trenutku prodaje spornog stana tuženiku 1. srpnja 1996. godine postupao suprotno tada važećem II. Aneksu od 17. svibnja 1993., što znači da je Novom domu moralo biti poznato da nema pravo raspolagati spornim stanom, no unatoč tome, istim je raspolagao sklopivši s tuženikom Ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Tomu je svakako dodati i činjenicu da je stambenoj zadruzi N. D. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1880/96 od 15. srpnja 1996. (dakle prije predmetne kupoprodaje spornog stanu tuženiku) izrečena zabrana raspolaganja i prodaje stanova i poslovnih prostora u nedovršenom stambeno-poslovnom objektu u kojem se isti nalazi.

21. Naime, prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige za nekretninu oznake zkčbr. 10/80 k.o. S., upis prava vlasništva na ime Stambene zadruge N. D. izvršen je temeljem pretvorbe dotadašnjeg prava korištenja jer je predmetna nekretnina do 1. siječnja 1997., odnosno stupanjem na snagu ZVDSP-a bila upisana kao društveno vlasništvo.

22. Prema članku 388. stavku 5. ZVDSP-a zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga neće se primjenjivati u korist stjecatelja do kojih dođe do 1. siječnja 2017. ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je taj zakon stupio na snagu.

23. Stoga tuženik, kao stjecatelj prava na predmetnom stanu, nije bio zaštićen načelom povjerenja u zemljišne knjige, odnosno da bi u zemljišnoj knjizi bilo upisano sve glede određene nekretnine i da ništa drugo izvanknjižno ne postoji, a što bi imalo utjecaj na knjižna prava nositelja, odnosno, da bi ono što je upisano u zemljišne knjige, bilo istinito i točno.

24. S druge strane, u smislu odredbe članka 125. stavka 2. ZVDSP-a tužiteljica kao nasljednica ugovorne strane iz jednog od zaključenih ugovora kao osnove za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama aktivno je legitimirana zahtijevati zaštitu od nevaljanog upisa koja je dopuštena i za osobe koje nisu bile upisane kao nositelji knjižnih prava jer se u konkretnom slučaju o zaštiti subjektivnog prava nevaljanog upisa kod višestrukog ugovaranja otuđenja. Pritom institute višestrukog otuđenja, kako ga je poznavao raniji OGZ tako i ZVDSP, polazi od pretpostavke sukcesivnog otuđenja od strane vlasnika, odnosno osoba koje se legitimiraju kao vlasnici.

25. Naime, u odnosu na zaštitu od nevaljanog upisa za odgovoriti je da odredbe ZOVO-a nisu sadržavale odredbu višestrukog otuđenja, koje su propisane tek ZVDSP-om, koji daje ovlaštenje stjecatelju koji ima samostalni, pošten, istinit i zakonit posjed nekretnine da zahtijeva brisanje upisa prava vlasništva stjecatelja koji u trenutku sklapanja pravnog posla znao da je ista nekretnina otuđena i predana u samostalan posjed drugoj osobi.

26. Obzirom na prihvaćenu sudsku praksu prema kojoj u situaciji kada više osoba zaključuje posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva na istoj nekretnini, o jačem pravu sud odlučuje primjenom načela morala društva, savjesnosti i poštenja i načela zabrane zloporabe prava pa tako i brisanje upisa vlasništva i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao u samostalan posjed ako dokaže da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri, jer je u trenutku kada je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugom već valjano otuđena i predana u samostalan posjed (G. M. "brisovna i kvazibriosvna tužba" Informator broj 61/17).

27. U tom kontekstu je u konkretnom slučaju, sukladno uputi iz ranijeg ukidnog rješenja ovoga suda pod poslovnim broj 26161/2016, sud prvog stupnja cijenio postupanje tuženika, kako s obzirom na sadržaj povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka te izvršene zabilježbe o podnesenom prijedlogu za upis prava vlasništva od strane G. V. d.d. tako i činjenicu neprijepornog posjeda spornog stana .

28. U odnosu na navode žalbe kojima se osporava pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, prije svega valja kazati kako, obzirom na vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji, postojanje stvarnopravnih odnosa i pravnih učinaka tih odnosa, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje primjenom pravnih normi koje su bile na snazi u vrijeme nastanka tog odnosa, prema člamli 388. stavku 2. ZVDSP-a, sukladno kojoj su mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

29. Prvostupanjski sud tako osnovom provedenog dokaznog postupka, suprotno navodima žalbe, s pravom zaključuje kako je tuženiku u trenutku sklapanja predmetnog pravnog posla, ali i kad je zahtijevao upis u zemljišne knjige 2008. moralo biti poznato da je sporni stan otuđen u korist pravne prednice tužiteljice.

30. Tako je iz preglednog zemljišnoknjižnog izvatka u zk. ul. br. 3396. k.o. S., razvidno da je postojala plomba Z–22249/03 kada je tuženik podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva., a pod kojom plombom je evidentiran podneseni prijedlog G. V. d.d. protiv Stambene zadruge N. D. radi upisa posebnih dijelova i uknjižbe prava vlasništva.

31. Plomba se, u smislu odredbe članka 98. stavka 1. ZZK – a stavlja na mjesto gdje bi u zemljišnoknjižnom ulošku trebalo provesti upis, i to odmah nakon primitka prijedloga. Plomba čini vidljivim dan i vrijeme kada je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis te broj dnevnika zemljišnoknjižnih podnesaka pod kojim je zaprimljen prijedlog (broj dnevnika).

32. U navedenom sud prvog stupnja nalazi kako tuženiku u trenutku podnošenja prijedloga za upis nije moglo ostati nepoznato postojanje prijepora između G. V. d.d. i Stambene zadruge N. D. te polaganje prava G. V. d.d. na navedeni stan. Osim toga u trenutku podnošenja prijedloga za upis tuženika postojala je i plomba Z–386/06 pod kojom je zaprimljen prijedlog pravne prednice tužiteljice za upis. To što se prema prijedlogu pravne prednice tužiteljice i prema tuženikovom prijedlogu sporna nekretnina razlikovala u odnosu na opis posebnog dijela (različit broj spremišta i ukupna površina stana), ne dovodi do zaključka da tuženik zbog toga nije mogao znati da je riječ o istoj nekretnini na koju polaže pravo druga osoba, odnosno pravna prednica tužiteljice jer je riječ o neznatnim razlikama, a i jedan i drugi prijedlog odnose se na stan broj 12 na I. katu.

33. Suprotno navodima žalitelja, s pravom sud prvog stupnja u tom pravcu nije prihvatio iskaz tijekom postupka saslušane sestre tuženika u svojstvu svjedoka D. N., jer su nelogični i životno neprihvatljivi navodi svjedokinje kako tuženik nakon sklapanja ugovora nije zahtijevao predaju predmetnog stana u posjed punih devet godina obzirom da ga je upravo ona uvjeravala kako će zapravo biti pozvan od prodavatelja, što se na koncu nije ni dogodila, objašnjavajući to tvrdnjom da se to sve odvijala u ratno vrijeme, ali i njegovim boravkom u inozemstvu.

34. Prije svega predmetni ugovor o kupoprodaji spornog stana tuženik je s stambenom zadrugom N. D. sklopio 1. srpnja 1996. Dakle, nakon okončanja svih ratnih izbivanja na ovim prostorima, a koji ugovor je ovjeren skoro pune dvije godine nakon toga 15. siječnja 1998., pa je utoliko u tom pravcu neprihvatljivo obrazloženje koje svjedokinja iznosi kao razlog zbog čega njen brat, odnosno tuženik nije zahtijevao predaju predmetnog stana sve do provedbe upisa u zemljišne 2008., (dakle više od 10 godina od kupoprodaje), a koja je uknjižba na ime tuženika, pologom u knjigu položenih ugovora izvršena rješenjem zemljišnoknjižnog odjela pod poslovnim brojem Z- 4637/08.

35. O neosnovanosti navoda tuženika kako nije imao nikakve spoznaje da predmetni stan koristi prednica tužiteljice, svjedoči i činjenica da su za sve vrijeme nakon što je sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, režijski troškovi stizali na ime prednice tužiteljice, koja je iste i podmirivala. Pri tome okolnost na koju ukazuje žalitelj, a prema kojoj je tuženik još 1998. ustao sa zahtjevom za uknjižbu, ne otklanja pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nesavjesnosti tuženika, koji prije svega samom činjenicom da punih deset godina od sklapanja ugovora predmetni stan nije pregledao niti se ikada zapitao tko podmiruje troškove za isti, koji se ne odnose samo na režijske već i druge troškove koje terete predmetni stan.

 

36. S druge strane u utvrđenju činjenica kako je pravna prednica tužiteljice, sada pok. B. V., isplatila prodavatelju G. V. d.d. kupoprodajnu cijenu, a on joj je izdao tabularnu izjavu na kojoj je ovjeren popis direktora M. P. 2. prosinca 1998., prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak kako je pravna prednica tužiteljice na temelju valjane pravne osnove stupila u posjed predmetnog stana 21. siječnja 2000., kada joj je izvršena i formalna primopredaja stana od strane G. V. d.d. Okolnost, pak, da na zapisniku o primopredaji nema pečata G. V. d.d. nema takav značaj kakav mu pridaje tuženik, jer je i svjedok Đ. D. potvrdio da se isti nisu pečatirali, kao i da je on, kao ovlaštena osoba G. V. d.d., potpisao zapisnik i predao stan u posjed kupcima.

37. Tako sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza pravilno smatra da je tužiteljica tijekom postupka dokazala neprekinuti niz izvanknjižnih osnova stjecanja posjeda predmetnog stana od pravnog prednika Stambene zadruge N. D. preko G. V. d.d. i sada pok. B. V. pa do tužiteljice.

38. Naime, tužiteljica je glavnim tužbenim zahtjevom predlagala utvrditi da je stekla temeljem zakona vlasništvo predmetnog stana, upućujući na dosjelost kao originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

38. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ZVDSP-a, potrebno je ispunjenje pretpostavki koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

39. Za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe članka 159. stavka 2. ZVDSP-a, potreban je samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten te protek vremena od deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan) te protek vremena od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao). Savjestan (pošten) posjed je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja.

40. Utvrđujući da je tužiteljica ispunila uvjete za stjecanje predmetne nekretnine redovnom dosjelošću jer je dokazala neprekinuti zakoniti i neometani posjed predmeta spora, sud prvog stupnja nalazi da je tužiteljica (i preko sada pok. B. V.) imala potrebnu kvalitetu posjeda za redovnu dosjelost, jer je predmetni stan pripao upravo predniku tužiteljice G. V. d.d. te je predmetna kupoprodaja od strane pravne prednice tužiteljice pok. B. V. bila pravno valjana, zbog čega je i posjed koji je stečen na temelju tog kupoprodajnog ugovora zakonit posjed.

41. Naime, posjed tužiteljice ima kvalitetu istinitosti jer isti nije stečen niti silom niti prijevarom, niti zloupotrebom povjerenja, odnosno isti nije stečen viciozno, a posjednik je savjestan (pošten) ako ne zna niti iz okolnosti slučaja može znati da nema pravni osnov posjedovanja te da stvar koju posjeduje nije njegova, pri čemu se savjesnost pretpostavlja, a onaj tko tvrdi drugačije mora to i dokazati.

42. U navedenom tužiteljica je savjestan posjednik jer niti tuženik niti njegov pravni prednik Stambena zadruga N. D. nikada protiv tužiteljice ili njezinih pravnih prednika nisu pokrenuli ikakav postupak u odnosu na sporni stan, niti su im priječili korištenje, a i tužiteljica sporni stan posjeduje kao vlasnik od kada ju je naslijedila.

43. Suprotno navodima žalbe, iz postupaka koji su se i vodili između Stambene zadruge N. D. i G. V. d.d. proizlazi kako sporni stan nikada nije bio predmet tih postupaka, a što je i razvidno iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu.

44. Naime, za savjesnost posjeda dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži kao svoju temeljem valjanog naslova te je irelevantno to što su posjednici propustili izvršiti uvid u zemljišne knjige budući da ta okolnost sama po sebi ne isključuje savjesnost posjeda kada iz ostalih okolnosti proizlazi da je posjed bio savjestan (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2426/90 od 15. veljače 1991.).

45. S druge strane, u odnosu na navode tuženika za ukazati je kako ne postoji predmnijeva da je osoba upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnina ujedno i njezin posjednik, jer posjed pretpostavlja faktičnu vlast, što je i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Rev-1446/08 od 11. veljače 2009.

46. Pri tome je za naglasiti kako je pravni prednik tužiteljice G. V. d.d. predmetnim Očitovanjem zapravo samo potvrdila ranije sporazume sa Stambenom zadrugom N. D. iz 1991. odnosno Aneksi istog iz 1992. i 1993. o podjeli stambenih jedinica po završetku gradnje stambeno-poslovnog objekta oznake SII7KII S. u Z., prema kojom je, suprotno navodima žalbe, sastavni dio bio upravo plan fizičke podjele stanova i poslovnih prostora objekta tzv. Rekapitulaciji iz koje je razvidno da je predmetni stan pripao u raspolaganje i posjedu društvu G. V. d.d.

47. Utoliko su u tom pravcu bez osnove navodi žalbe u kojima se tuženik poziva na odredbu članku 2. stavak 3. Sporazuma od 10. prosinca 1991., koja se u tom dijelu nije mijenjala Aneksima, da će stranke stupiti u posjed i raspolaganje izgrađenog dijela nakon dovršetka gradnje, no prema postignutom sporazumu o raspodjeli, što tuženik prešućuje.

48. Naprotiv, navedena okolnost, kod tijekom postupka utvrđene činjenice kako je tuženik, i prema osobnom kazivanju prilikom dopunskog saslušanja na ročištu od 24. siječnja 2020. bio zadrugar u Stambenoj zadruzi N. D. od koje je kupio sporni stan, suprotno navodima žalbe, samo upućuje na pravilnost zaključka suda prvog stupnja o izostanku poštenja na strani tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji.

49. Naime, prema tada važećem Zakonu o stambenim zadrugama ("Narodne novine", broj 53/91) člankom 20. je propisano da Stambenom zadrugom upravljaju članovi zadruge, a svi članovi zadruge čine skupštinu, time da o pitanjima vezanim za pravni status i raspolaganje sredstvima koja su članovi zadruge unijeli u stambenu zadruge, odlučuje skupština, koja ujedno donosi statut kojim se odlučuje između ostalog i o načinu donošenja i sadržaja plana i programa stambene izgradnje (članak 23. istog Zakona).

50. Stoga s pravom tužiteljica ukazuje da je svojim članstvom u predmetnoj Stambenoj zadruzi, od koje je kupio sporni stan, tuženik bio involviran u njezino upravljanje i morao znati za postojanje Sporazuma između društva G. V. d.d. i stambene zadruge N. D., koje je član.

51. Utoliko u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredba članka 130. stavka 2. ZVDSP-a u kojemu je propisano da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

52. S pravom, međutim, tuženik ukazuje da bi podnošenjem žalbe protiv rješenja o upisu prava vlasništva na predmetnom stanu na ime tuženika s danom 13. listopada 2009. (list spisa broj 65) tužiteljica prekinula pošteni posjed predmetnog stana, jer se ne može smatrati da od tog trenutka nije znala ili mogla znati da joj ne pripada pravo na posjed, što je i pravni stav izražen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-830/2014 od 16 srpnja 2019.

53. No, nisu točni navodi tuženice da iz presude ne bi proizlazilo kad je istekao rok dosjelosti. Naime, u konkretnom slučaju, a na temelju naprijed iznesenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja pravilno smatra da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine po osnovi dosjelosti, koja je u konkretnom slučaju ostvarena po pravnim prednicima osnovom realizirane valjane pravne osnove, nesmetanim korištenjem spornog stana od strane svoje majke pok B. V., koja se nalazila u poštenom posjedu, a pozivom na odredbu iz članka 159. stavka 2. ZVDSP- a,a koja se ovdje primjenjuje s obzirom na vrijeme kada je rok dosjelosti istekao sukladno članku 388. ZVDSP-a, a tužiteljica nasljeđivanjem iste, pozivom na odredbu iz članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03 i 163/03; u nastavku teksta ZN).

54. Posjed pravnog prednika majke tužiteljice društva G. V. d.d. stečen je osnovom realiziranog sporazuma između investitora G. V. d.d., prednika tužiteljice i prednika tuženika, Stambene zadruge N. D., o čemu je tuženik, osim činjenice o izvršenim plombama koje su prethodile njegovom prijedlogu za upis prava vlasništva na istom 2008., kao zajedničar u Stambenoj zadruzi N. D. morao imati saznanja.

55. Spisu dostavljeni podaci o radnim nalozima HEP-u koji se odnose na ugradnju brojila električne energije za predmetni stan od 23. rujna 1999., a koji su glasili na ime prednice tužiteljice te računi za isporuku električne energije HEP-a d.d. koji se odnose za razdoblje od 24. rujna 1999., također na ime prednice tužiteljice, samo upućuju na zaključak da je još 1999. u mjesecu rujnu predmetni stan bio u posjedu prednika tužiteljice. Ovo stoga što je društvo G. V. d.d sukladno postignutom sporazumu s prednikom tuženika, preuzelo posjed spornog stana te ga predao službeno u posjed tužiteljici s danom 21. siječnja 2020. Dakle, još prije službene primopredaje prednici tužiteljice, predmetni stan je sukladno sporazumu Stambene zadruge N. D. i trgovačkog društva G. V., najkasnije u rujnu 1999. bio u posjed potonjeg. S druge strane uz tužbu dostavljeni ugovor o davanju predmetnog stana na čuvanje od strane prednice tužiteljice u razdoblju od 26. studenog 1999. do 1. ožujka 2021., potkrepljuje činjenicu da je posjed spornog stana prednica tužiteljice preuzela i prije formalne primopredaje samim očitovanjem volje prodavatelja u smislu odredbe članka 15. ZVDSP-a, o čemu je tuženik obzirom na naprijed izloženo mogao imati saznanja.

56. Utoliko je i rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću obzirom na vrijeme dosjedanja pravnih prednika, koje se uračunava prema odredbi članka 160. stavak 2. ZVDSP-a, počeo teći najkasnije s danom 24. rujna 1999., kada na ime prednice tužiteljice, njene majke stižu prvi računi HEP-a za predmetni stan, pa su obzirom na podnošenje tužbe u ovom postupku s danom 21. listopada 2011. neosnovani navodi žalbe o nedostatku odlučne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnim dosjedanjem, protek desetogodišnjeg roka iz članka 159. stavak 2. ZVDSP-a.

57. Slijedom izloženog, a analognom primjenom odredbe članka 125. stavka 2. ZVDSP-a pravilno je sud prvog stupnja prihvatio i tužbeni zahtjev tužitelja za brisanje upisa prava vlasništva tuženika temeljem rješenja ovoga suda poslovni broj Z–4637/08, obzirom da je u postupku utvrđeno kako tužiteljica ima samostalni, pošten, istinit i zakonit posjed predmetnog stana te je time ovlaštena zahtijevati brisanje upisa prava vlasništva tuženika jer je utvrđeno da je istom barem u trenutku kada je zahtijevao upis, a obzirom na naprijed izloženo moralo biti poznato da je predmetni stan otuđen u korist pravne prednice tužiteljice. U navedenom se ukazuje pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije bio u dobroj vjeri kada je zatražio upis u zemljišne knjige jer je imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada Stambenoj zadruzi N. D. (članak 122. stavak 2. ZVDSP-a).

58. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a radi čega je odlučeno kao u izreci .

59. Pravilna je i odluka o troškovima postupka utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (201.000,00 kuna) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), obzirom da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu tužbenog traženja u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, radi čega je potvrđena i odluka o troškovima postupka na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

U Splitu 27. svibnja 2021.