Broj:Ppž-5842/2021

 

 

                                    

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice, te Katice Lučić i Ljiljane Percel, članica vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe S. H. d.d. i dr., zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09., 63/11., 13/11., 56/13., 14/14., 66/19.) odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, broj: 17.Pp-53/2021 od 27. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.

 

 

                                                        p r e s u d i o   j e

 

 

    I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se izriče:

 

  Na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) protiv okr. pravne osobe S. H. d.d. i odgovorne osobe H. V. (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

                                      ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da

dana 2. prosinca 2020. u Hotelu S. u B., T. G. o. K., koji posluje u sastavu trgovačkog društva S. H. d.d. Z., T. x, nisu podvrgnuli kontroli ispravnosti interni sustav odvodnje, osobito na svojstvo nepropusnosti, po ovlaštenoj osobi, nisu ishodili potvrdu o sukladnosti građevine s tehničkim zahtjevima za građevinu, što su sukladno odredbi članka 6. stavka 5. Pravilnika o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda, kao i rokovima obvezne kontrole građevina odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (NN broj:3/11.) bili dužni učiniti s danom 1. srpnja 2016.

 

- pa da bi time počinili prekršaj iz članka 225. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Zakona o vodama

 

              II Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

       Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. pravna osoba S. H. d.d. i odgovorna osoba H. V. proglašeni su krivima, da su, na način činjenično opisan u izreci te presude počinili prekršaj iz članka 225. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Zakona o vodama, te su na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja kažnjeni novčanim kaznama, okr. pravna osoba u iznosu od 10.000,00 kuna, a odgovorna osoba u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

2. Nadalje su okrivljenici obvezani nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna, svaki.

 

3. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

  4. Žalba je bespredmetna.

 

  5. Rješavajući predmet u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona, jer je u ovom predmetu nastupila zastara prekršajnog progona.

 

6. Naime, u vrijeme počinjenja djela bio je na snazi Zakon o vodama (Narodne novine broj:153/09., 63/11.,130/11.,56/13. i 14/14.) kojim je opisano djelo propisano kao prekršaj iz članka 242. stavka 1. točke 8., kako to propisuje i pogrešno primijenjen kasniji Zakon o vodama (Narodne novine broj:66/19.). Kasniji zakon nije povoljniji za počinitelje jer propisuje iste kazne, pa nisu ostvareni uvjeti za primjenu tog Zakona u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona. Dakle, u konkretnom slučaju trebalo je primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.

 

7. Tako odredba članka 242. stavka 1. točke 8. Zakona o vodama glasi:

„Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

8. ne postupi po članku 68. stavku 2. ovog Zakona.“

 

7.1. Članak 68. stavak 2. tog Zakona glasi:

„Vlasnici, odnosno drugi zakoniti posjednici građevina iz stavka 1. ovog članka dužni su iste podvrgnuti kontroli ispravnosti, a osobito na svojstvo vodne propusnosti, po ovlaštenoj osobi i ishoditi potvrdu o sukladnosti građevine s tehničkim zahtjevima za građevinu.“

 

7.2. Stavkom 4. propisano je da tehničke zahtjeve za građevine odvodnje otpadnih voda, kao i rokove obvezne kontrole ispravnosti građevina odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, osim građevina iz stavka 3. ovog članka propisuje ministar, uz suglasnost ministra nadležnog za graditeljstvo.

7.3. Članak 6. stavak 5. Pravilnika o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda, kao i rokovima obvezne kontrole ispravnosti građevina odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda („Narodne novine“ broj: 3/11.) propisuje da su vlasnici, odnosno drugi zakoniti posjednici internih sustava za odvodnju otpadnih voda dužni u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu tog Pravilnika iste podvrgnuti kontroli ispravnosti na svojstvo vodonepropusnosti, strukturalne stabilnosti i funkcionalnosti. Pravilnik je stupio na snagu 1. srpnja 2011.

 

7.4. Nadalje je stavkom 6. Pravilnika propisano da su nakon roka iz stavka 5. vlasnici, odnosno drugi zakoniti posjednici internih sustava za odvodnju otpadnih voda dužni provoditi kontrolu ispravnosti svakih 8 godina.

8. Slijedom navedenog, vrijeme počinjenja djela u konkretnom slučaju nastupa po proteku roka utvrđenog za ispunjenje obveze. Kod navedenog prekršaja radi se o prekršaju nečinjenja, tj. neispunjenja određene obveze u propisanom roku, a biće prekršajnih djela nečinjenja s propisanim rokom za ispunjenje obveze ostvaruje se istekom roka za ispunjenje tako propisane obveze. Kako je okrivljenicima stavljeno na teret da su svoju obvezu bili dužni učiniti s danom 1. srpnja 2016., to se prvi dan nakon isteka roka ima uzeti kao dan kada je počinjena kažnjiva radnja i od koje počinju teći rokovi zastare prekršajnog progona.

 

9. Prema članku 13. stavku 1. Prekršajnog zakona prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, pa je tužitelj optužni prijedlog od 13. siječnja 2021. (i dopunu od 4. ožujka 2021.) podnio nakon nastupanja zastare prava na vođenje prekršajnog postupka, budući su od vremena kada je prema optužbi počinjen prekršaj, protekle više od četiri godine.

 

10. Stoga je ovaj Sud, u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, preinačio prvostupanjsku presudu, te na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona odbio optužbu protiv okrivljenika, kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove odluke.

 

11. Kako je protiv okrivljenika odbijena optužba, to je u pogledu troškova prekršajnog postupka, iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona, odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

12. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

                                                                                                                    

                                                    U Zagrebu 27. svibnja 2021.

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.