Poslovni broj 27 Gž-1732/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž-1732/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari tužitelja E. & S. bank d.d. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z.1, protiv tuženice G. P. iz G. B., OIB: …, zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z.1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-1095/2017-28 od 10. prosinca 2020., u sjednici održanoj 27. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-1095/2017-28 od 10. prosinca 2020.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

 

              III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Nalaže se tuženoj G. P. iz G. B., OIB: …, da tužitelju E. & S. bank d.d. iz R., OIB: …, u roku od 15 dana isplati iznos od 15.763,20 Eura (petnaest tisuća sedam stotina šezdeset tri eura dvadeset centi), plativo u kunama po srednjem tečaju tužitelja na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 12.563,33 Eura od 28. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena.

 

2. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.580,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 10. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova.“

 

2. Protiv presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška njezinog sastava.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženice te istu predlaže odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovna.

 

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja na isplatu utuženog iznosa na ime tražbine koju tužitelj ima prema pok. I. P. temeljem Ugovora o kreditu broj 5107505394 od 2. srpnja 2012., čija je jedina zakonska nasljednica tuženica, što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice E. P. iz Z.2 poslovni broj O-398/12 od 12. studenog 2012. (čl. 139. Zakona o nasljeđivanju /"Narodne novine", broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, u daljnjem tekstu: ZN-a/).

 

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženica, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

 

8. U odnosu na odlučne činjenice iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

-da tražbina tužitelja prema pok. I. P., temeljem sklopljenog Ugovora o kreditu broj 5107505394 od 2. srpnja 2012., iznosi 15.763,20 Eur-a (izvod iz poslovnih knjiga tužitelja /list 11 spisa/, koji je dostavljen tuženici uz obavijest o raskidu Ugovora o kreditu /Ugovor je raskinut s 27. srpnja 2017./);

-da je Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-398/12 od 12. studenog 2012. tuženica utvrđena jedinom zakonskom nasljednicom iza pok. I. P.;

-da je iz pregleda prometa po partiji kredita vidljivo da je posljednja uplata izvršena 31. prosinca 2014. od strane S. B. uz naznaku "za I. P.“ (list 34 spisa);

-da zbroj ukupnih iznosa ostvarenih vrijednosti po osnovi nasljeđivanja, odnosno nastupanja osiguranog slučaja po polici osiguranja od nezgode i isplatom osigurane svote u korist tuženice, kao zakonske nasljednice, iznosi 145.157,61 kn;

slijedom čega je pravilnom primjenom odredbe čl. 139. ZN-a, odnosno utvrđenjem da visina dugovanja ostavitelja ne prelazi vrijednost naslijeđene imovine, sud obvezao tuženicu na isplatu cijelog utuženog iznosa, označenog u protuvrijednosti valute Eur-a /čl. 7. Ugovora o kreditu/, s tim da na iznos glavnice po kreditu (bez redovnih i zateznih kamata) kamata teče od prvog idućeg dana nakon dospijeća cijele tražbine povodom otkaza kredita, tj. od 28. srpnja 2017. do isplate (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima /“Narodne novine“, broj; 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO-a/).

 

9. U odnosu na žalbene navode valja odgovoriti:

-da u konkretnom slučaju, vezano uz početak tijeka zastare potraživanja tužitelja prema tuženici, kao zakonskoj nasljednici iza pok. I. P., korisnika kredita, treba imati u vidu da je posljednja uplata po predmetnoj kreditnoj partiji izvršena 31. prosinca 2014. pa kako je tužba podnijeta 22. studenog 2017., razvidno je da nije protekao niti zastarni rok od tri godine (čl. 226. ZOO-a) pa tako niti onaj od pet godina za zastaru samog prava iz kojeg proistječu povremena potraživanja (čl. 227. ZOO-a), a neosnovano je pozivanje tuženice da je posljednja uplata izvršena od strane treće osobe pa da stoga zastarni rok ne može početi teći od 1. siječnja 2015., jer je obveznik uplate ona, već od 10. rujna 2012. kada je dospio najstariji neplaćeni anuitet po smrti korisnika kredita, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 161. ZOO-a;

-da nije postojala obveza tužitelja, da trenutkom smrti korisnika kredita otkaže Ugovor o kreditu, u kojem slučaju bi, kako to osnovano tužitelj ističe, tuženica, kao nasljednica bila dovedena u nepovoljniji položaj, jer bi jednokratno bila dužna vratiti čitav iznos kredita, na koji bi joj počela teći i zatezna kamata, radi čega nema uporišta, niti argumenata za zaključak da bi odredba čl. 14. Ugovora o kreditu, kojom se u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem obveza kreditoru daje mogućnost da otkaže ugovor, ali  isti  nije dužan to učiniti, bila ništetna, jer da bi rezultirala  neravnotežom  između prava banke, odnosno tužitelja s jedne i potrošača s druge strane, a uostalom tuženica se na njezinu ništetnost poziva jednino vezano uz početak tijeka zastare, za koji prigovor je utvrđeno da je neosnovan, dok Ugovorom nije predviđeno da bi neisplatom dvije uzastopne rate kredit u cijelosti dospio na naplatu;

-da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula i isplata po srednjem tečaju Banke za Eur na dan odobrenja žiro-računa banke, s time da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na listu 11 spisa, koji je tuženici dostavljen i u trenutku otkaza ugovora o kreditu, koju visinu tuženica paušalno i ničime argumentirano osporava;

-da je na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a sud ovlašten odlučivati o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa je tako pravilno odlučio kada je odbio dokazni prijedlog da se na okolost visine vrijednosti nasljeđene imovine sasluša tuženica, jer je njezinu vrijednost, relevantnu za potrebe ovog postupka, utvrdio na temelju materijalnih dokaza priležećih spisu pa je promašeno pozivanje tuženice na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

 

10. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15/).

 

11. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

12. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

13. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke II. i III.).

 

U Zagrebu 27. svibnja 2021.

 

 

       Predsjednica vijeća:

Slavica Garac,v.r.