Poslovni broj Gž R-761/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari
tužitelja D. T. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. K. D., odvjetnici iz O., protiv tuženika D. B.M. iz B. M., OIB:...., zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-470/2018-11 od 2. lipnja 2020., 27. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-470/2018-11 od 2. lipnja 2020. potvrđuje.

 

Obrazloženje

 

Navedenim rješenjem u točki I izreke određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a točkom II je odlučeno da će se postupak nastaviti kada pravomoćno završi postupak u predmetu koji se vodi kod istoga suda pod poslovnim brojem Pr-308/2018 (pravilno Pr-380/2018).

 

Protiv tog rješenja tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl.353. st.1. u vezi s čl.381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP). Ističe da su razlozi o odlučnim činjenicama izneseni u obrazloženju tog rješenja proturječni, pa da je njegovim donošenjem ostvarena apsolutna procesna povreda iz odredbe čl.354. st.2.t.11. ZPP-a.

 

Nadalje, da je zbog pogrešnog pravnog pristupa te pravnih zaključaka suda prvog stupnja pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl.213. st.1. ZPP-a.

Ponavlja u žalbi navode iznesene i tijekom prvostupanjskog postupka da je predmet ovog postupka ispitivanje zakonitosti odluke o prestanku radnog odnosa tužitelja, odnosno Odluke o otkazu ugovora o radu od 5. studenoga 2018., dok se postupak do čijeg je okončanja ovaj postupak prekinut, vodi radi poništenja Odluke Upravnog vijeća tuženika od 20. rujna 2018. kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja s tim danom. Ističe kako je donošenjem navedene Odluke tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja što je odlučna činjenica i nije sporna među strankama, a jedino relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer je time nastupio raskidni uvjet utvrđen odredbom čl.1. Ugovora o radu koji su stranke sklopile 7. rujna 2015. Stoga odluka o zakonitost odluke Upravnog vijeća prema mišljenju tuženika ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovom postupku, tako da nije bilo uvjeta za prihvaćanje prijedloga tužitelja i donošenja pobijanog rješenja.

 

Predlaže da se uvaženjem žalbe navedeno rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak radi daljnjeg postupanja.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje nije utvrđeno da bi bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl.354. st.2. t.11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, jer je sud prvog stupnja za donošenje tog rješenja u obrazloženju iznio razloge koji nisu kontradiktorni tako da je rješenje moguće ispitati. Nadalje, nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od drugih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl.365. st.2. ZPP-a.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje:

 

- da je tužitelj imenovan za ravnatelja tuženika na mandat od četiri godine počev od 8. rujna 2015. do 8. rujna 2019.,

 

- temeljem te Odluke stranke su sklopile Ugovor o radu kojim je zasnovan radni odnos i Ugovor sklopljen na određeno vrijeme od četiri godine i to za razdoblje od 8. rujna 2015. do 7. rujna 2019.,

 

- prema čl.1. Ugovora poslodavac je ovlašten otkazati ovaj Ugovor o radu ukoliko bi ravnatelj prije isteka mandata bio razriješen dužnosti iz razloga predviđenih Zakonom o ustanovama i Statutom doma,

 

- Odlukom Upravnog vijeća tuženika broj 343-1/18 od 20. rujna 2018. tužitelj je razriješen dužnosti ravnatelja s danom 20. rujna 2018.,

 

- pred sudom prvog stupnja vodi se postupak pod poslovnim brojem Pr-380/2018 radi poništenja navedene Odluke Upravnog vijeća tuženika,

 

- tuženik je 5. studenoga 2018. donio Odluku o otkazu ugovora o radu – redovitom otkazu Ugovora o radu kojom je tužitelju otkazao citirani Ugovor o radu od 7. rujna 2015. "zbog nastalih okolnosti razrješenja s dužnosti ravnatelja" protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, a potom pokrenuo predmetni postupak radi utvrđenja da je otkaz Ugovora o radu sklopljenog od 7. rujna 2015. od 5. studenoga 2018. nedopušten, uz daljnje zahtjeve da je ponuda izmijenjenog ugovora o radu nezakonita i ništetna, te da se utvrdi kontinuitet prava iz radnog odnosa do 7. rujna 2019. sukladno sklopljenom Ugovoru o radu,

 

- sud prvog stupnja zaključuje da iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 5. studenoga 2018. proizlazi kako tuženik Ugovoru o radu otkazuje zbog okolnosti nastalih razrješenjem njegove dužnosti ravnatelja tuženika. Kako je tu Odluku tuženik donio na temelju Odluke o razrješenju tužitelja dužnosti ravnatelja, smatra da je zakonitost iste prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pa pozivom na odredbu čl.213. st.1. t.1. ZPP-a donosi pobijano rješenje, uz daljnju primjenu odredbe čl.215. st.3. ZPP-a.

 

Protivno stavu tuženika, i prema mišljenju ovoga suda, odluka u predmetu poslovni broj Pr-380/2018 o pravnoj valjanosti Odluke o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja tuženika predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovom predmetu. Navedeno iz razloga što je Ugovor o radu tužitelju otkazan odlukom koja je predmet pobijanja u ovom postupku donesena na temelju odluke tužitelja kojom je isti razriješen dužnosti ravnatelja od strane Upravnog vijeća tuženika.

 

I zasnivanje radnog odnosa na temelju Ugovora o radu, koji je otkazan pobijanom odlukom, bilo je posljedica donošenja odluke o njegovu imenovanju za ravnatelja, jer su se tek donošenjem te odluke stekli uvjeti za sklapanje Ugovora o radu. U takvoj situaciji Odluka o razrješenju dužnosti ravnatelja ima za posljedicu prestanak Ugovora o radu, kao što to ukazuje i tuženik, prema čl.1. Ugovora o radu. Tuženik je kao poslodavac ovlašten otkazati ovaj Ugovor ukoliko tužitelj kao ravnatelj bude razriješen te dužnosti, što je i učinio te pobijanom odlukom otkazao tužitelju Ugovor o radu i to upravo iz razloga njegova razrješenja s dužnosti ravnatelja. U takvoj situaciji odluka o pravnoj valjanosti Odluke o razrješenju (o kojoj sud odlučuje u predmetu posl.br.Pr-380/2018) jeste prethodno pitanje za donošenje odluke o pravnoj valjanosti odluke o otkazu Ugovora o radu.

 

Pozivanje tuženika na sudsku praksu, odnosno pravni stav zauzet u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-197/2017 nije od utjecaja na drugačiju odluku jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, proizlazilo bi da je u tom predmetu odlučeno o pravnoj valjanosti ništetnosti odluke o razrješenju tužiteljice s položaja zamjenice ravnatelja, a zatim (u istom predmetu) o ništetnosti između ostalih i odluke o prestanku radnog odnosa. Dakle, u prvom redu je odlučeno o zakonitosti odluke o razrješenju a posljedično i odluke o prestanku Ugovora o radu. Međutim, u konkretnom slučaju, prijeporna je pravna valjanost Odluke Upravnog vijeća o razrješenju tužitelja kao ravnatelja o kojoj se odlučuje u drugom postupku, koja je osnov za prestanak Ugovora o radu tužitelja.

 

Stoga je protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl.213. st.1. t.1. ZPP-a odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi radi utvrđenja zakonitost navedene odluke.

 

Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl.380. t.2. ZPP-a.

 

U Rijeci, 27. svibnja 2021.

 

Sutkinja:

Lidija Oštarić Pogarčić