- 1 -              III Kr 124/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 124/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 330. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu os. D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2019. broj K-1673/17-51 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 6. ožujka 2020. broj Kž-541/2019-11, u sjednici održanoj 27. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2019. broj K-1673/17-51 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 6. ožujka 2020. broj Kž-541/2019-11, os. D. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 330. st. 2. KZ/97. i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine.

 

2.1. Protiv te presude osuđenik je putem branitelja I. B., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev), navodeći da isti podnosi zbog iz razloga propisanih u čl. 517. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi s čl. 468. st. 2. ZKP/08. i čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., povrede prava na obranu na raspravi, odnosno, povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je mogla utjecati na presudu. Predlaže da se presude suda prvog i drugog stupnja ukinu i predmet uputi na ponovno suđenje i odluku te da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

2.2. Osuđenik je zahtjev podnio i po branitelju S. Č., odvjetniku iz V., „iz svih razloga“ opisanih u čl. 517. ZKP/08., tvrdeći da su „ispunjeni razlozi…čl. 517. st. 1. t.1, t. 2. i t. 4.ZKP-a“ konkretno upirući na povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku te povrede iz čl. 469. toč. 1. i 3. ZKP/08. Predlaže da se pravomoćna presuda preinači na način da se osuđenika oslobodi od optužbe, odnosno, da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Također predlaže odgodu izvršenja pravomoćne presude do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

3. Budući da se podneseni zahtjevi sadržajno međusobno nadopunjuju, bit će razmatrani kao jedinstveni zahtjev.

 

4. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Osuđenik povredu kaznenog zakona nalazi u tome što sud "nije utvrdio sve elemente djela" za koje je proglašen krivim, odnosno pogrešno je zaključio kako je u konkretnom slučaju u odnosu na osuđenika ostvareno biće tog kaznenog djela, pri čemu je pogrešno utvrđeno i vrijeme počinjenja u kojem je osuđenik, prema činjeničnom opisu, radio. Iako osuđenik ove povrede označava kao povrede kaznenog zakona, iste sadržajno predstavljaju osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, zbog koje se povrede sukladno čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08., ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti. Navodom da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.) jer izvedeni dokazi nisu bili dovoljni za zaključak da je os. D. B. počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, osuđenik također pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što nije predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

6.1. Daljnju povredu kaznenog zakona osuđenik vidi u tome što je, po njegovom stajalištu, nastupila zastara kaznenog progona jer je oštećenikov odnos sa os. D. B. "trajao samo od srpnja 2007. do kolovoza 2007." Prije svega, os. D. B. je osuđen da je kao supočinitelj, zajedno s os. M. M. i os. K. K., činio radnje opisane u izreci presude u razdoblju od 1. siječnja 2004. do srpnja 2008. S obzirom na tako opisano i utvrđeno vrijeme djela, irelevantan je osuđenikov stav o trajanju konkretnog vjerovničkog odnosa njega i oštećenika (povrata glavnice) budući da je u činjeničnom opisu djela jasno opisano, a u obrazloženju pravomoćne presude isto tako obrazloženo zajedničko i usklađeno djelovanje svih počinitelja ka ostvarenju njihovog zajedničkog cilja, koje je trajalo u vremenu koje je u izreci presude navedeno, sve imajući na umu da se protupravna naplata duga nije odnosila samo na glavnicu već i u izreci jasno precizirane kamate. O prigovoru zastare očitovao se drugostupanjski sud na str. 5. presude, pravilno zaključivši kako u trenutku presuđenja zastara kaznenog progona nije nastupila, a kako činjenični opis sadrži sve elemente predmetnog kaznenog djela nisu ostvarene povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. i 3. ZKP/08.

 

6.2. Temeljni prigovor zahtjeva upire na povrede učinjene u žalbenom postupku koje su bile od utjecaja na presudu, a odnose se na, po stavu osuđenika, uopćeno i neargumentirano obrazloženje drugostupanjske presude koje upućuje na arbitrarnost. Ističe se da je drugostupanjski sud propustio dati svoju ocjenu o relevantnim žalbenim prigovorima, pri čemu su u zahtjevu detaljno ponovljeni konkretni žalbeni navodi na koje drugostupanjski sud nije odgovorio, zamjerkom da su žalbeni navodi svih žalitelja "grupirani" bez „ikakve specifikacije“ o konkretnim žalbenim navodima svakog pojedinog žalitelja. Citira se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3360/2014 prema kojoj je odgovor drugostupanjskog suda, koji se iscrpljuje u paušalnim pravnim izričajima generalne naravi, ocijenjen neprihvatljivim te stav Europskog suda za ljudska prava izražen u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske da odluke sudova koje nisu odgovarajuće obrazložene ne uvažavaju temeljni zahtjev pravde.

 

7. Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije u pravu osuđenik da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

7.1. U konkretnom je slučaju doista osuđenikova žalba bila detaljna i iscrpna, citirane su i analizirane pojedine rečenice iz obrazloženja prvostupanjske presude, osporavao se iskaz oštećenika pri čemu se naročito upiralo na to da osim tog iskaza ne postoji niti jedan drugi dokaz koji bi upućivao na os. D. B. kao supočinitelja djela s ostalom dvojicom osuđenika. Naime, u postupku ispitani svjedoci na čijim se iskazima temelji pravomoćna presuda, S. M. i D. V. niti jednom riječju nisu spominjali radnje os. D. B. kao niti svjedoci ispitani u odnosu na događaj od 14. siječnja 2008., niti o njegovom djelovanju postoje bilo kakvi materijalni dokazi. Stoga je drugostupanjska presuda po stavu osuđenika arbitrarna budući da se nije određeno osvrnula niti na jedan od detaljno obrazloženih žalbenih navoda.

 

7.2. Protivno istaknutim prigovorima, drugostupanjska presuda u dostatnoj mjeri sadrži ocjenu ključnih žalbenih navoda (čl. 487. st. 1. ZKP/08.) i nema odlike arbitrarnosti.

 

7.3. Sagledavajući drugostupanjsku presudu i u sklopu razloga sadržanih u prvostupanjskoj presudi jasno se razabire otklon žalbenog osporavanja kvalitete i pouzdanosti iskaza ošt. K. V. tako da je i po ocjeni suda drugog stupnja taj iskaz prihvaćen vjerodostojnim. Ovo stoga što bitne dijelove tog iskaza podupiru drugi kontrolni dokazi, svjedoci S. M., D. V., te posebno argumentiran značaj iskaza svjedokinje M. M. glede događaja od 14. siječnja 2008., o čemu se jasno očitovao sud drugog stupnja pri ocjeni žalbenih navoda (str 4 drugostupanjske presude). Slijedom takve ocjene dokazne građe, što je bio predmet osporavanja žalitelja, sud drugog stupnja prihvaća pravilnom ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika iz prvostupanjske presude kojim izravno tereti os. D. B. za radnje iz izreke presude. Također je dano i razumno obrazloženje kojim su otklonjeni prigovori vezano za oštećenikovo različito i u određenoj mjeri konfuzno iskazivanje tijekom postupka (str. 3 posljednji odlomak nastavljeno na str. 4 drugostupanjske presude). Drugostupanjski je sud pri tome apostrofirao da oštećenik dosljedno i decidirano tijekom cijelog postupka iskazuje o radnjama koje su svi optuženici, pa tako i os. D. B., činili prema njemu kao i svim odlučnim okolnostima terećenih događaja. Time je sud drugog stupnja u dostatnoj mjeri ocijenio suštinu žalbenih prigovora osuđenika s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, imajući na umu brojnost žalbi i osnova iz kojih su podnijete, radi preglednosti i jasnoće odluke žalbeni je sud presudu koncipirao tako što je ocjena žalbenih navoda „grupirana“ prema žalbenim osnovama.

 

7.4. Nadalje, u sklopu povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku osuđenik prigovara da je drugostupanjski sud propustio dati razloge i u odnosu na njegove žalbene navode zbog odluke o kazni, istaknuvši da je prvostupanjski sud koristio netočne podatke iz kaznene evidencije za osuđenika, budući da je za neka od djela nastupila rehabilitacija. Suprotno tim navodima, drugostupanjski sud je i kod odluke o kazni razmotrio i otklonio žalbene navode osuđenika ocjenom da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, evidentno rukovodeći se podacima u spisu, odnosno, priloženim izvodima iz kaznene evidencije prema kojima rehabilitacija nije nastupila, dok osuđenik svoje žalbene navode nije potkrijepio odgovarajućim dokazom.

 

8. Prema tome, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalbeni je sud dao razumne i dostatne razloge za ocjenu bitnih žalbenih navoda prihvativši pravilnim i na zakonu utemeljenim utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na krivnju i kaznu os. D. B. (i ostalih sudionika) pa tako koncipirana pravomoćna presuda nema odlike arbitrarnosti zbog čega je neosnovano i smjeranje na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – Ispravak, 14/02., 1/06., 2/10. i 3/17.).

 

9. Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 27. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.